U ljudima postoje dijelovi životinjske prirode i ta priroda mora biti pročišćena i promijenjena. Govinda je Onaj koji može preobraziti tu životinjsku prirodu unutar čovjeka. Za životinju ljudska je priroda nedostižan cilj, a čovjeku je Bog dostižan cilj. Kad životinja koja se hrani biljem vidi zelenu travu, ona ju privlači; životinja prilazi blizu i mašući repom izražava zadovoljstvo. Uzmete li štap kako biste je udarili, životinja će pobjeći od vas. Danas ljudska bića privlači pogled na bogatstvo, a udaljavaju se ako je neko ljutit i viče na njih. Zar to nije primjer životinjske prirode? Kao ljudska bića ne trebate se bojati nikoga niti biste trebali uzrokovati strah drugima. Bhaja Govindam vas potiče da kontrolirate životinjsku prirodu u sebi i približite se Bogu. Svakodnevno ponavljajte Božje ime i rastite u vjeri i povjerenju u Njega.
( Ljetni pljuskovi u Brindavanu, Treće poglavlje, 22. svibnja 1973.)
Mislima, riječima ili djelima povrijediti drugog znak je životinjske prirode i karaktera. (Baba)
11.02.2015. (08:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Većina nas to radi, ali malo tko od nas će to javno i priznati. Ako nas se uhvati na djelu, slijedi sram i žaljenje.
Je li kopanje nosa doista toliko loša navika? Koliko je ona učestala i nepoželjna doista? Ne manje važno pitanje je i zašto bi netko doista htio kušati okus onoga što iskopa iz nosnih dubina?
Formalni medicinski termin koji se koristi za čin kopanja nosa zove se rinotileksomanija, a njome su se pozabavili liječnici Chittaranjan Andrade i BS Srihari s Institua za mentalno zdravlje i neuroznanost u indijskom Bangaloreu, prenosi BBC. Poslovično rečeno malo su odlučili i sami pročačkati po nosu i gurnuti svoje prste u tuđe noseve.
Spomenuti liječnički dvojac iz Indije napravio je studiju u kojoj su anketirali mlađu populaciju da bi stekli dojam koliko je učestalo kopanje nosa kod njih. Fokusirali su se na četiri škole, jednu koju pohađaju siromašniji učenici, dvije škole za učenike srednje klase te jednu školu čiji učenici imaju imućne roditleje.
Ukupno su Andrade i Shirari prikupili podatke od 200 učenika. Gotovo svi su priznali da kopaju nos, u prosjeku četiri puta dnevno. Tek njih 7,6 posto priznalo je da prste u nos gura više od 20 puta dnevno, ali je njih 20 posto mišljenja da imaju ozbiljan problem zbog toga što stalno kopaju nos.
Većina učenika opravdala je kopanje nosa svrbežom i čišćenjem nosne šupljine, ali njih oko 12 posto je preklo da to radi zato što je osjećaj kopanja nosa dobar.
Studija otkriva i kako u nos ne guraju samo prste. Trinaest učenika reklo je da u nos guraju pincete, dok je njih devet koristilo i olovke. Devet ih je priznalo kako degustiraju sadržaj iskopan iz nosa.
Većina nas zapravo može mirne duše odahnuti, jer povremeno kopanje nosa ipak ne spada u patološki poremećaj, no ipak ni takvo kopanje nosa nije bez vraga. Skupina nizozemskih istraživača otkrila je da kopanje nosa može pridonijeti bakterijskim infekcijama.
Kad se sve navedeno uzme u obzir, zašto onda mi i dalje tražimo "blago" po nosu?Možda je riječ o kombinaciji običnog zadovoljstva i lake dostupnosti šupljine za kopkanje ili je to možda dokaz čiste lijenosti. Bilo kako bilo, za kopanje nosa nema nekon pravog rješenja, osim biti što diskretniji i dalje.
----------------
imam malenu djevojčicu i ona učestalo čeprka po nosu, te navike ne može se otarasiti...
11.02.2015. (08:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Če se ustvarjanje začne z mislijo, idejo, predstavo, željo in se nadaljuje v besedah, ko začnemo naše misli in občutke tudi verbalno in pisno izražati ter deliti z drugimi, je tretjain še bolj konkretna raven ustvarjanja - naše dejanje. Vse kar smo mislili, rekli in naredili pa je močna kreativna energija, ki ustvarja našo jutrišnjo karmo. Kar daš, to dobiš in vse kar storiš drugemu, storiš sebi. Naše delovanje navzven pravzaprav govori o tem kdo smo v resnici.
Naše misli so samo naše in v današnjem času je normalno človeško, da se ob tem namuznemo in si rečemo: »Hvala Bogu za to danost«. Čeprav,… pomislite kaj bi bilo, če bi si znali brati misli? Koliko bi bilo potem lahko še zavajanja, laži, spletk in prevar, ki vodijo v konflikte, kriminalna dejanja, vojne, obsodbe, ločitve, razočaranja, žalost in trpljenje?
Več »
Uredništvo Pozitivk: Aleš, Igor, Tomaž, Gape
---------------
SONČNA pošta
11.02.2015. (08:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kada donosiš kući stalno petice, nakon nekog vremena ih prestanu doživljavati. A kada nikad ne doneseš peticu i onda jednom ju doneseš, odmah si heroj, “okreće se janje”. Shvatite ovo u prenesenom značenju naravno jer od petica se ne živi, ali što želim reći je da kada “naviknete” ljude na to da ste dobri, da s vama nema problema, da sve ide kako treba – ljudi to počnu uzimati zdravo za gotovo. A kada baš niste dobri, kada je s vama stalno neki problem i ne ide sve baš kako treba i odjednom, nekim čudom se to promijeni na bolje – o tome se priča i priča. O toj promjeni na bolje se priča dok osoba koja je cijelo vrijeme bila dobra – ona postane nevidljiva. To se događa jer se ljudi uzimaju zdravo za gotovo.
Još jedan “plastičan primjer” – kada pišete dobro (ili radite bilo što dobro) ljudi ne komentiraju toliko, a kada ne onda komentiraju jer lakše je komentirati loše, kad je dobro uzme se zdravo za gotovo. Tako je moj prijatelj komentirao da mu se nije svidio moj prošli tekst i krenuo o tome pričati no nije me zanimalo – znate zašto – zato što je rekao da kada je dobro ne komentira.
Zašto je tako lako uzeti dobro zdravo za gotovo?
Obitelj
Obitelj se podrazumijeva ako ste sretni dovoljno da ju imate jer nemaju svi priliku odrastati u obitelji. I kada malo bolje pogledam vidim da svi nekada više, nekada manje uzimaju zdravo za gotovo obitelj. Ne cijenimo dovoljno ono što imamo, mislimo imamo vremena, tu su i bit će tu. Ali to nije istina, vrijeme leti, što smo stariji sve više i više, izgubljeno jučer se ne vraća. Ne možemo jednog dana kada više ne bude ljudi koje volimo lupati se u glavi i pitati zašto nisam više puta nazvala, posjetila, pomogla, bila tu za njih. Tada će biti kasno.
Koliko je važna obitelj shvatila sam najbolje kad sam se odselila. Mada na pragu 33. godine, ja i dan danas imam potrebu da budem mamina mala štruca. Zašto da ne – ne zbog toga što sam djetinjasta niti zbog toga što sam mamina ili tatina princeza, mimoza ili nešto slično. Želim to biti jer je to moja mama, moj tata, moje bake, moj djed stari. Ali ljudi danas gaze preko obiteljskih vrijednosti jer nemaju vremena za to. Nemamo vremena stati i pomirisati ruže, nemamo vremena stati i biti uz obitelj. Što sam starija, to više shvaćam koliko je to bitno, ali shvaćam i stvarnost i svakodnevicu u kojoj nas zaista svašta nešto melje i u kojem je teško naći vremena za sve i svakoga.
Ali za obitelj – uvijek treba naći vremena. Obitelj je krv koja kola u nama. Mi smo jedno.
Prijatelji
Kada ste stalno tu za nekoga, ti ljudi se naviknu na to, počnu vaše prisustvo uzimati zdravo za gotovo, vaše vrijeme i vaš trud, pažnju, ljubav. Nakon nekog vremena postane normalno da ste tu uvijek i da ćete uvijek biti tu, to se podrazumijeva. A zašto bi se podrazumijevalo? Zašto bi bilo u redu uzeti ikoga zdravo za gotovo? Svaki odnos pa tako i prijateljski je kao cvijet i ako ne zalijevate odnos, ne ulažete, ne potrudite se – odnos vene. Pitanje je samo – primijetite li to na vrijeme ili tek kad odnos umre.
Oživljavanje je puno teže od održavanja odnosa. Opet, pitanje vremena je potpuno objektivan izazov jer nemamo uvijek vremena dovoljno za sve i svakoga, kaže se treba naći vremena, treba se posložiti, no činjenica je da nas život nekada posloži tako da smo uvijek u utrci i uvijek nam nedostaje vremena, nekada imamo vremena samo da nastojimo preživjeti dan, tjedan, mjesec. Meni uvijek nedostaje vremena za sve ljude i sve aktivnosti koje volim. I samoj sebi sam prijateljica i samoj sebi sam potrebna i nužno mi je da budem sama, da se napunim kako bi me bilo više za sebe i za druge.
Budite i sebi prijatelji kako bi bili bolji prijatelji drugima.
Ljubav
Fascinantno mi je koliko puta čujem da se u ljubavi uzimaju ljudi zdravo za gotovo. I sama sam se nekad osjećala tako. Radiš sve dobro, sve kako treba, uvijek si tu, uvijek spremna za put ako treba i na Mjesec, ali nekako s vremenom u vezama koje očigledno nisu suđene, ljudi se počnu uzimati zdravo za gotovo. Tvoje vrijeme, tvoja pažnja, tvoja ljubav, tvoj trud i tvoj osmijeh se počne uzimati zdravo za gotovo jer tu si, pa ne treba ti stalno govoriti nešto lijepo, ne treba ti stalno nekim znacima pažnje davati do znanja koliko te volim, koliko mi je drago što si tu. Da, istina – ne treba to raditi stalno, ali treba znati kada to govoriti, kada to raditi da se osoba osjeća voljeno, željeno, paženo i maženo. Poanta ljubavi je u pokazivanju, dokazivanju veze između dvoje ljudi, zašto volimo nekoga, zašto ljubimo nekoga, zašto dijelimo sebe, svoj prostor i svoje vrijeme s nekim. Ako to ne radimo onda komotno možemo biti u vezi sa svojim računalom jer Bog zna da su danas mnogi više za računalom nego s dragom osobom.
Nedavno vani s prijateljicom i preko puta mene 2 para. Jedna žena sređena i lijepa je cijelo vrijeme bila na svom pametnom telefonu. Pored nje muškarac, njen muškarac, a ona je svako malo u skoro 3 sata ujutro gledala na mobite
11.02.2015. (09:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nedavno vani s prijateljicom i preko puta mene 2 para. Jedna žena sređena i lijepa je cijelo vrijeme bila na svom pametnom telefonu. Pored nje muškarac, njen muškarac, a ona je svako malo u skoro 3 sata ujutro gledala na mobitel koji nije svijetlio niti je dobila neku poruku nego joj je bilo dosadno ili je samo bezobrazna i ne cijeni to što ima. Čak su joj uzimali mobitel iz ruku, ali nije se dala. Čak se muškarac premjestio do nje jer je bio nasuprot nje, ali ona je i dalje svako malo gledala u mobitel iz puke dosade i ružne navike, dok je pored nje sjedio njen muškarac. To je bilo ružno za gledati. U glavi sam došla do nje, opalila joj šamarčinu i rekla: “Jel ti vidiš da je pored tebe živo muško biće koje želi s tobom komunicirati dok ti komuniciraš sama s komadom metala!??!?!” Ali ja nisam nasilna, samo sam se zapitala kakvih veza ima, Bože sačuvaj. Nije ljubav sve što vidimo. Samo zato što su ljudi skupa, ne znači da se vole, žele, paze i maze. Ljudi su nekada skupa samo da budu s nekim. Moj mozak to ne može zamisliti niti sebi objasniti.
Mnogi nemaju sreće da imaju ljubav pored sebe, ja nisam trenutno te sreće, ali bila sam zahvalna tu večer da nemam nekog muškarca poput te bezobrazne i bezobzirne žene koja je u vezi sa svojim pametnim telefonom koji je očigledno pametniji od nje.
Seks
Kada ste stalno raspoloženi za seks ni to nije dobro jer ljudi počnu uzimati zdravo za gotovo. Zato su mnogi muškarci u vezi s kučkama koje im “ne daju” i žene su u vezama s bitangama koje im nisu dostupne. To je to. S vremenom se počnu ljudi u seksu uzimati zdravo za gotovo, više nema istog žara s kojim hvalimo partnera ili on nas. Više ne skidamo njemu zvijezde niti on nama jer kao “znamo se”. A stvarnost bi trebala biti drugačija – svaki put kad legnemo s partnerom u krevet trebalo bi biti kao da je prvi (karikiram). Svaki put trebamo pronalaziti novu nijansu u partneru, u nama, u našem odnosu koja će zapaliti neki novi plamičak. Zvuči tako jednostavno zar ne? Ali nije. Zato sam ja sama jer tražim uvijek te nove plamičke i sama želim stvarati nekome te nove izvore vatre jer seks je vatra koju treba održavati.
Kada je nešto dobro, kad je nešto tu ne cijenimo to jer nam je dostupno bilo to u krevetu, u kuhinji, u društvu, bilo gdje. To je u ljudskoj prirodi. Zato se svi love i zato je neka kao čar u tome da se natežemo i lovimo i igramo. Život je prekratak da bi se igrali. Ako ima žara, kemije, energije i strasti – čemu igra, gluma, lov? Trošiti energiju na to umjesto na to da nam bude dobro – gubitak je vremena.
Ali u stvarnosti su stvari drugačije, u stvarnosti ja lovim, mene love, vi lovite, vas love, tako to ide. Izgleda lako na papiru, ali teško u stvarnosti. Ipak, vjerujem da je moguće da sve bude jednostavno i transparentno. Ili se želimo ili se ne želimo, nema između.
Ako se želimo – treba to pokazivati uvijek jer to rasplamsava strast i kada cijenimo osobu s kojom dijelimo krevet i dajemo joj do znanja to – nema straha da će se vatra ugasiti. Nije uvijek lako sve to – ali što je lako danas, za sve se treba boriti.
Posao
Kao i u školi, kada ste dobri na svom poslu, kada stalno dobro radite, nikada ništa ne zaboravite, s vama nema problema, sve stižete, sve možete, ništa vam nije teško, nemate nikada ili vrlo rijetko pitanja kako nešto napraviti, ljudi to počnu uzimati zdravo za gotovo. Postanete “nevidljivi”, podrazumijeva se da to uvijek napravite dobro, da vam ne treba pomoć, a ni pohvala jer ono – zna se da radite dobro.
A kada ne radite dobro, problematični ste, s vama uvijek nešto, sve vam je teško, uvijek nešto zaboravite, gledate da radite što manje i odjednom se promijenite – bit ćete veći heroj od osobe s početka priče koja uvijek dobro radi. To nije logično, ali tako to funkcionira. Kada malo bolje razmislite vidjet ćete koliko ste bili dobri u nekim situacijama i koliko je to prošlo neprimjećeno, a koliko je netko tko nije bio dobar i napravio mali pomak – ali se to čulo i o tome se pričalo.
Bottom line rekli bi u narodu – bitno je znati cijeniti ljude koji vrijede, koji dobro rade svoj posao i znati prepoznati njihov trud i pohvaliti ih. Bitno je cijeniti i nečiji pomak na bolje, a najbitnije – ne uzimati dobrog radnika zdravo za gotovo.
Nemojte uzimati sebe ni druge ljude zdravo za gotovo.
Svi mi kad tada počnemo uzimati nekoga ili nešto zdravo za gotovo. Na primjer zdravlje uzmemo zdravo za gotovo i tek kada ga izgubimo shvatimo koliko je važno. Kada imamo prijatelje koji su uvijek uz nas, naviknemo se, polako se podrazumijeva da su oni uvijek tu za nas, mi za njih, ali bitno je da se to ne podrazumijeva, bitno je da se osjeti koliko je to važno i koliko cijenimo njihovo postojanje i oni naše. Kada počnemo s uzimanjem nekoga zdravo za gotovo – počnemo ujedno kraj odnosa – prijateljskog, ljubavnog, obiteljskog, seksualnog, poslovnog.
Cijenite ljude, cijenite sebe i ne uzimajte sebe i druge zdravo za gotovo. Samo zato što vas netko stalno sluša, potpora vam j
11.02.2015. (09:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cijenite ljude, cijenite sebe i ne uzimajte sebe i druge zdravo za gotovo. Samo zato što vas netko stalno sluša, potpora vam je, kuha odlično, radi odlično, super je prijateljica, ljubav, partnerica, suradnica ili što god – ne znači da to dobro shvatite kao nešto što se podrazumijeva i ne date do znanja ljudima da ste uvijek sretni što je to tako dobro. Kad u vezi bilo koje vrste uzmete nekoga zdravo za gotovo i ne cijenite ga, budite sigurni da je kraj na putu.
Ljude motivira kada ih ne uzimate zdravo za gotovo. I iz takvog odnosa samo možete profitirati. Svaki odnos zahtijeva upravo suprotno od uzimanja zdravo za gotovo. Svaki odnos zahtijeva da cijenite osobu i njen trud, rad, vrijeme i prisustvo. A ne da to sve pokazujete na način da uzmete osobu zdravo za gotovo pa se čudite kada je više ne bude pored vas.
Zalijevajte svoje cvijeće ako želite da živi i da vam miriše. Ja sam “ubila” dva kaktusa i od tada puno više pazim na cvijeće.
Najdragocjenije što imamo je vrijeme. Vrijeme za sebe, ljude koje volimo i stvari koje nas čine sretnima, ispunjenima, inspiriranima. Mene na primjer ova nedjelja čini sretnom i ispunjenom dok dovršavam tipkanje novog teksta na balkonu. Zrak je predivan, vrijeme je prekrasno, priroda očarava, proljeće donosi inspiracije i ideje – kako to uzeti zdravo za gotovo? Nemoguće! Uvijek iznova sam zaljubljena i mislim samoj sebi ovako inspirirana: Hvala ti živote!
Dođe muž iz zatvora i vidi dijete u kolijevci. - Čije je ovo dijete!? - upita on. Žena će na to: - Moje, a moglo je biti i tvoje da si bio pošten!
Pita službenik rukovodioca: - Šefe, mogu li danas otići ranije iz kancelarije... Da pomognem ženi oko poslova u kući? - Ne! - Hvala šefe, znao sam da se mogu pouzdati u vas.
Gleda tata evropsko prvenstvo u nogometu, kad u sobu utrči sin i kaže: - Tata, tata, mamu je pregazio auto! Ne skidajući pogled sa televizora tataće na to: - Počni da plačeš, dolazim odmah...
Zet zabrinuto pita doktora za zdravlje svoje punice: -" Sta joj je, doktore?" -" Ono najgore..." -" Pa recite mi ..." -" Nije joj ništa!"
Putuju avionom Amerikanac, Rus i Afganistanac i pita ih stjuardesa što će piti tijekom leta. Amerikanac: "Wiski." Rus: "Vodka." Afganistanac: "Neki sok, ja ću kasnije voziti!"
Kako ćete prepoznati ljudoždera? On psuje: "Jedem ti mater!"
Hrvat u Parizu ulazi u javnu kuću. Prostitutka ga upita: "Na koji način želite voditi ljubav?" "Na hrvatski!" ponosno će on. "A ne, ne! Nema na kredit!"
12.02.2015. (16:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
U svakoj zemlji ima korova, samo što se u lijepoj našoj taj korov zalijeva
Komentar sa BLOG.hr - > proglasi @ ...in patria su
11.02.2015. (08:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
“KAD BIH IMAO I STO GODINA,
MOJ NAJBOLJI DAN UVIJEK BI BIO SUTRA” P. Neruda
11.02.2015. (08:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
11. veljače 2015.
U ljudima postoje dijelovi životinjske prirode i ta priroda mora biti pročišćena i promijenjena. Govinda je Onaj koji može preobraziti tu životinjsku prirodu unutar čovjeka. Za životinju ljudska je priroda nedostižan cilj, a čovjeku je Bog dostižan cilj. Kad životinja koja se hrani biljem vidi zelenu travu, ona ju privlači; životinja prilazi blizu i mašući repom izražava zadovoljstvo. Uzmete li štap kako biste je udarili, životinja će pobjeći od vas. Danas ljudska bića privlači pogled na bogatstvo, a udaljavaju se ako je neko ljutit i viče na njih. Zar to nije primjer životinjske prirode? Kao ljudska bića ne trebate se bojati nikoga niti biste trebali uzrokovati strah drugima. Bhaja Govindam vas potiče da kontrolirate životinjsku prirodu u sebi i približite se Bogu. Svakodnevno ponavljajte Božje ime i rastite u vjeri i povjerenju u Njega.
( Ljetni pljuskovi u Brindavanu, Treće poglavlje, 22. svibnja 1973.)
Mislima, riječima ili djelima povrijediti drugog znak je životinjske prirode i karaktera. (Baba)
11.02.2015. (08:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Zašto volimo kopati nos?
Zagreb, 07.02.2015., 13:33
Autor: B.V.
Većina nas to radi, ali malo tko od nas će to javno i priznati. Ako nas se uhvati na djelu, slijedi sram i žaljenje.
Je li kopanje nosa doista toliko loša navika? Koliko je ona učestala i nepoželjna doista? Ne manje važno pitanje je i zašto bi netko doista htio kušati okus onoga što iskopa iz nosnih dubina?
Formalni medicinski termin koji se koristi za čin kopanja nosa zove se rinotileksomanija, a njome su se pozabavili liječnici Chittaranjan Andrade i BS Srihari s Institua za mentalno zdravlje i neuroznanost u indijskom Bangaloreu, prenosi BBC. Poslovično rečeno malo su odlučili i sami pročačkati po nosu i gurnuti svoje prste u tuđe noseve.
Spomenuti liječnički dvojac iz Indije napravio je studiju u kojoj su anketirali mlađu populaciju da bi stekli dojam koliko je učestalo kopanje nosa kod njih. Fokusirali su se na četiri škole, jednu koju pohađaju siromašniji učenici, dvije škole za učenike srednje klase te jednu školu čiji učenici imaju imućne roditleje.
Ukupno su Andrade i Shirari prikupili podatke od 200 učenika. Gotovo svi su priznali da kopaju nos, u prosjeku četiri puta dnevno. Tek njih 7,6 posto priznalo je da prste u nos gura više od 20 puta dnevno, ali je njih 20 posto mišljenja da imaju ozbiljan problem zbog toga što stalno kopaju nos.
Većina učenika opravdala je kopanje nosa svrbežom i čišćenjem nosne šupljine, ali njih oko 12 posto je preklo da to radi zato što je osjećaj kopanja nosa dobar.
Studija otkriva i kako u nos ne guraju samo prste. Trinaest učenika reklo je da u nos guraju pincete, dok je njih devet koristilo i olovke. Devet ih je priznalo kako degustiraju sadržaj iskopan iz nosa.
Većina nas zapravo može mirne duše odahnuti, jer povremeno kopanje nosa ipak ne spada u patološki poremećaj, no ipak ni takvo kopanje nosa nije bez vraga. Skupina nizozemskih istraživača otkrila je da kopanje nosa može pridonijeti bakterijskim infekcijama.
Kad se sve navedeno uzme u obzir, zašto onda mi i dalje tražimo "blago" po nosu?Možda je riječ o kombinaciji običnog zadovoljstva i lake dostupnosti šupljine za kopkanje ili je to možda dokaz čiste lijenosti. Bilo kako bilo, za kopanje nosa nema nekon pravog rješenja, osim biti što diskretniji i dalje.
----------------
imam malenu djevojčicu i ona
učestalo čeprka po nosu, te
navike ne može se otarasiti...
11.02.2015. (08:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Besede so lahko prazne - govorijo dejanja
Če se ustvarjanje začne z mislijo, idejo, predstavo, željo in se nadaljuje v besedah, ko začnemo naše misli in občutke tudi verbalno in pisno izražati ter deliti z drugimi, je tretjain še bolj konkretna raven ustvarjanja - naše dejanje. Vse kar smo mislili, rekli in naredili pa je močna kreativna energija, ki ustvarja našo jutrišnjo karmo. Kar daš, to dobiš in vse kar storiš drugemu, storiš sebi. Naše delovanje navzven pravzaprav govori o tem kdo smo v resnici.
Naše misli so samo naše in v današnjem času je normalno človeško, da se ob tem namuznemo in si rečemo: »Hvala Bogu za to danost«. Čeprav,… pomislite kaj bi bilo, če bi si znali brati misli? Koliko bi bilo potem lahko še zavajanja, laži, spletk in prevar, ki vodijo v konflikte, kriminalna dejanja, vojne, obsodbe, ločitve, razočaranja, žalost in trpljenje?
Več »
Uredništvo Pozitivk: Aleš, Igor, Tomaž, Gape
---------------
SONČNA pošta
11.02.2015. (08:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Pozivamo Vas
na premijerno prikazivanje
filma „Obahajanja Halubajskeh zvončari 2014.“
autorice Tatjane Udović
u četvrtak 12.02.2015. u 20h
u Dom hrvatskih branitelja na Viškovu
Udruga za kulturu „Ča?“
Tatjana Udović, mag. cult.
www.udrugazakulturuca.hr
www.tatjanaudovic.com
11.02.2015. (09:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Uzimamo li se zdravo za gotovo?
Kada donosiš kući stalno petice, nakon nekog vremena ih prestanu doživljavati. A kada nikad ne doneseš peticu i onda jednom ju doneseš, odmah si heroj, “okreće se janje”. Shvatite ovo u prenesenom značenju naravno jer od petica se ne živi, ali što želim reći je da kada “naviknete” ljude na to da ste dobri, da s vama nema problema, da sve ide kako treba – ljudi to počnu uzimati zdravo za gotovo. A kada baš niste dobri, kada je s vama stalno neki problem i ne ide sve baš kako treba i odjednom, nekim čudom se to promijeni na bolje – o tome se priča i priča. O toj promjeni na bolje se priča dok osoba koja je cijelo vrijeme bila dobra – ona postane nevidljiva. To se događa jer se ljudi uzimaju zdravo za gotovo.
Još jedan “plastičan primjer” – kada pišete dobro (ili radite bilo što dobro) ljudi ne komentiraju toliko, a kada ne onda komentiraju jer lakše je komentirati loše, kad je dobro uzme se zdravo za gotovo. Tako je moj prijatelj komentirao da mu se nije svidio moj prošli tekst i krenuo o tome pričati no nije me zanimalo – znate zašto – zato što je rekao da kada je dobro ne komentira.
Zašto je tako lako uzeti dobro zdravo za gotovo?
Obitelj
Obitelj se podrazumijeva ako ste sretni dovoljno da ju imate jer nemaju svi priliku odrastati u obitelji. I kada malo bolje pogledam vidim da svi nekada više, nekada manje uzimaju zdravo za gotovo obitelj. Ne cijenimo dovoljno ono što imamo, mislimo imamo vremena, tu su i bit će tu. Ali to nije istina, vrijeme leti, što smo stariji sve više i više, izgubljeno jučer se ne vraća. Ne možemo jednog dana kada više ne bude ljudi koje volimo lupati se u glavi i pitati zašto nisam više puta nazvala, posjetila, pomogla, bila tu za njih. Tada će biti kasno.
Koliko je važna obitelj shvatila sam najbolje kad sam se odselila. Mada na pragu 33. godine, ja i dan danas imam potrebu da budem mamina mala štruca. Zašto da ne – ne zbog toga što sam djetinjasta niti zbog toga što sam mamina ili tatina princeza, mimoza ili nešto slično. Želim to biti jer je to moja mama, moj tata, moje bake, moj djed stari. Ali ljudi danas gaze preko obiteljskih vrijednosti jer nemaju vremena za to. Nemamo vremena stati i pomirisati ruže, nemamo vremena stati i biti uz obitelj. Što sam starija, to više shvaćam koliko je to bitno, ali shvaćam i stvarnost i svakodnevicu u kojoj nas zaista svašta nešto melje i u kojem je teško naći vremena za sve i svakoga.
Ali za obitelj – uvijek treba naći vremena. Obitelj je krv koja kola u nama. Mi smo jedno.
Prijatelji
Kada ste stalno tu za nekoga, ti ljudi se naviknu na to, počnu vaše prisustvo uzimati zdravo za gotovo, vaše vrijeme i vaš trud, pažnju, ljubav. Nakon nekog vremena postane normalno da ste tu uvijek i da ćete uvijek biti tu, to se podrazumijeva. A zašto bi se podrazumijevalo? Zašto bi bilo u redu uzeti ikoga zdravo za gotovo? Svaki odnos pa tako i prijateljski je kao cvijet i ako ne zalijevate odnos, ne ulažete, ne potrudite se – odnos vene. Pitanje je samo – primijetite li to na vrijeme ili tek kad odnos umre.
Oživljavanje je puno teže od održavanja odnosa. Opet, pitanje vremena je potpuno objektivan izazov jer nemamo uvijek vremena dovoljno za sve i svakoga, kaže se treba naći vremena, treba se posložiti, no činjenica je da nas život nekada posloži tako da smo uvijek u utrci i uvijek nam nedostaje vremena, nekada imamo vremena samo da nastojimo preživjeti dan, tjedan, mjesec. Meni uvijek nedostaje vremena za sve ljude i sve aktivnosti koje volim. I samoj sebi sam prijateljica i samoj sebi sam potrebna i nužno mi je da budem sama, da se napunim kako bi me bilo više za sebe i za druge.
Budite i sebi prijatelji kako bi bili bolji prijatelji drugima.
Ljubav
Fascinantno mi je koliko puta čujem da se u ljubavi uzimaju ljudi zdravo za gotovo. I sama sam se nekad osjećala tako. Radiš sve dobro, sve kako treba, uvijek si tu, uvijek spremna za put ako treba i na Mjesec, ali nekako s vremenom u vezama koje očigledno nisu suđene, ljudi se počnu uzimati zdravo za gotovo. Tvoje vrijeme, tvoja pažnja, tvoja ljubav, tvoj trud i tvoj osmijeh se počne uzimati zdravo za gotovo jer tu si, pa ne treba ti stalno govoriti nešto lijepo, ne treba ti stalno nekim znacima pažnje davati do znanja koliko te volim, koliko mi je drago što si tu. Da, istina – ne treba to raditi stalno, ali treba znati kada to govoriti, kada to raditi da se osoba osjeća voljeno, željeno, paženo i maženo. Poanta ljubavi je u pokazivanju, dokazivanju veze između dvoje ljudi, zašto volimo nekoga, zašto ljubimo nekoga, zašto dijelimo sebe, svoj prostor i svoje vrijeme s nekim. Ako to ne radimo onda komotno možemo biti u vezi sa svojim računalom jer Bog zna da su danas mnogi više za računalom nego s dragom osobom.
Nedavno vani s prijateljicom i preko puta mene 2 para. Jedna žena sređena i lijepa je cijelo vrijeme bila na svom pametnom telefonu. Pored nje muškarac, njen muškarac, a ona je svako malo u skoro 3 sata ujutro gledala na mobite
11.02.2015. (09:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Nedavno vani s prijateljicom i preko puta mene 2 para. Jedna žena sređena i lijepa je cijelo vrijeme bila na svom pametnom telefonu. Pored nje muškarac, njen muškarac, a ona je svako malo u skoro 3 sata ujutro gledala na mobitel koji nije svijetlio niti je dobila neku poruku nego joj je bilo dosadno ili je samo bezobrazna i ne cijeni to što ima. Čak su joj uzimali mobitel iz ruku, ali nije se dala. Čak se muškarac premjestio do nje jer je bio nasuprot nje, ali ona je i dalje svako malo gledala u mobitel iz puke dosade i ružne navike, dok je pored nje sjedio njen muškarac. To je bilo ružno za gledati. U glavi sam došla do nje, opalila joj šamarčinu i rekla: “Jel ti vidiš da je pored tebe živo muško biće koje želi s tobom komunicirati dok ti komuniciraš sama s komadom metala!??!?!” Ali ja nisam nasilna, samo sam se zapitala kakvih veza ima, Bože sačuvaj. Nije ljubav sve što vidimo. Samo zato što su ljudi skupa, ne znači da se vole, žele, paze i maze. Ljudi su nekada skupa samo da budu s nekim. Moj mozak to ne može zamisliti niti sebi objasniti.
Mnogi nemaju sreće da imaju ljubav pored sebe, ja nisam trenutno te sreće, ali bila sam zahvalna tu večer da nemam nekog muškarca poput te bezobrazne i bezobzirne žene koja je u vezi sa svojim pametnim telefonom koji je očigledno pametniji od nje.
Seks
Kada ste stalno raspoloženi za seks ni to nije dobro jer ljudi počnu uzimati zdravo za gotovo. Zato su mnogi muškarci u vezi s kučkama koje im “ne daju” i žene su u vezama s bitangama koje im nisu dostupne. To je to. S vremenom se počnu ljudi u seksu uzimati zdravo za gotovo, više nema istog žara s kojim hvalimo partnera ili on nas. Više ne skidamo njemu zvijezde niti on nama jer kao “znamo se”. A stvarnost bi trebala biti drugačija – svaki put kad legnemo s partnerom u krevet trebalo bi biti kao da je prvi (karikiram). Svaki put trebamo pronalaziti novu nijansu u partneru, u nama, u našem odnosu koja će zapaliti neki novi plamičak. Zvuči tako jednostavno zar ne? Ali nije. Zato sam ja sama jer tražim uvijek te nove plamičke i sama želim stvarati nekome te nove izvore vatre jer seks je vatra koju treba održavati.
Kada je nešto dobro, kad je nešto tu ne cijenimo to jer nam je dostupno bilo to u krevetu, u kuhinji, u društvu, bilo gdje. To je u ljudskoj prirodi. Zato se svi love i zato je neka kao čar u tome da se natežemo i lovimo i igramo. Život je prekratak da bi se igrali. Ako ima žara, kemije, energije i strasti – čemu igra, gluma, lov? Trošiti energiju na to umjesto na to da nam bude dobro – gubitak je vremena.
Ali u stvarnosti su stvari drugačije, u stvarnosti ja lovim, mene love, vi lovite, vas love, tako to ide. Izgleda lako na papiru, ali teško u stvarnosti. Ipak, vjerujem da je moguće da sve bude jednostavno i transparentno. Ili se želimo ili se ne želimo, nema između.
Ako se želimo – treba to pokazivati uvijek jer to rasplamsava strast i kada cijenimo osobu s kojom dijelimo krevet i dajemo joj do znanja to – nema straha da će se vatra ugasiti. Nije uvijek lako sve to – ali što je lako danas, za sve se treba boriti.
Posao
Kao i u školi, kada ste dobri na svom poslu, kada stalno dobro radite, nikada ništa ne zaboravite, s vama nema problema, sve stižete, sve možete, ništa vam nije teško, nemate nikada ili vrlo rijetko pitanja kako nešto napraviti, ljudi to počnu uzimati zdravo za gotovo. Postanete “nevidljivi”, podrazumijeva se da to uvijek napravite dobro, da vam ne treba pomoć, a ni pohvala jer ono – zna se da radite dobro.
A kada ne radite dobro, problematični ste, s vama uvijek nešto, sve vam je teško, uvijek nešto zaboravite, gledate da radite što manje i odjednom se promijenite – bit ćete veći heroj od osobe s početka priče koja uvijek dobro radi. To nije logično, ali tako to funkcionira. Kada malo bolje razmislite vidjet ćete koliko ste bili dobri u nekim situacijama i koliko je to prošlo neprimjećeno, a koliko je netko tko nije bio dobar i napravio mali pomak – ali se to čulo i o tome se pričalo.
Bottom line rekli bi u narodu – bitno je znati cijeniti ljude koji vrijede, koji dobro rade svoj posao i znati prepoznati njihov trud i pohvaliti ih. Bitno je cijeniti i nečiji pomak na bolje, a najbitnije – ne uzimati dobrog radnika zdravo za gotovo.
Nemojte uzimati sebe ni druge ljude zdravo za gotovo.
Svi mi kad tada počnemo uzimati nekoga ili nešto zdravo za gotovo. Na primjer zdravlje uzmemo zdravo za gotovo i tek kada ga izgubimo shvatimo koliko je važno. Kada imamo prijatelje koji su uvijek uz nas, naviknemo se, polako se podrazumijeva da su oni uvijek tu za nas, mi za njih, ali bitno je da se to ne podrazumijeva, bitno je da se osjeti koliko je to važno i koliko cijenimo njihovo postojanje i oni naše. Kada počnemo s uzimanjem nekoga zdravo za gotovo – počnemo ujedno kraj odnosa – prijateljskog, ljubavnog, obiteljskog, seksualnog, poslovnog.
Cijenite ljude, cijenite sebe i ne uzimajte sebe i druge zdravo za gotovo. Samo zato što vas netko stalno sluša, potpora vam j
11.02.2015. (09:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Cijenite ljude, cijenite sebe i ne uzimajte sebe i druge zdravo za gotovo. Samo zato što vas netko stalno sluša, potpora vam je, kuha odlično, radi odlično, super je prijateljica, ljubav, partnerica, suradnica ili što god – ne znači da to dobro shvatite kao nešto što se podrazumijeva i ne date do znanja ljudima da ste uvijek sretni što je to tako dobro. Kad u vezi bilo koje vrste uzmete nekoga zdravo za gotovo i ne cijenite ga, budite sigurni da je kraj na putu.
Ljude motivira kada ih ne uzimate zdravo za gotovo. I iz takvog odnosa samo možete profitirati. Svaki odnos zahtijeva upravo suprotno od uzimanja zdravo za gotovo. Svaki odnos zahtijeva da cijenite osobu i njen trud, rad, vrijeme i prisustvo. A ne da to sve pokazujete na način da uzmete osobu zdravo za gotovo pa se čudite kada je više ne bude pored vas.
Zalijevajte svoje cvijeće ako želite da živi i da vam miriše. Ja sam “ubila” dva kaktusa i od tada puno više pazim na cvijeće.
Najdragocjenije što imamo je vrijeme. Vrijeme za sebe, ljude koje volimo i stvari koje nas čine sretnima, ispunjenima, inspiriranima. Mene na primjer ova nedjelja čini sretnom i ispunjenom dok dovršavam tipkanje novog teksta na balkonu. Zrak je predivan, vrijeme je prekrasno, priroda očarava, proljeće donosi inspiracije i ideje – kako to uzeti zdravo za gotovo? Nemoguće! Uvijek iznova sam zaljubljena i mislim samoj sebi ovako inspirirana: Hvala ti živote!
http://blog.vecernji.hr/dijana-karabasic/zasto-se-uzimamo-zdravo-za -gotovo-3724
11.02.2015. (09:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Dođe muž iz zatvora i vidi dijete u kolijevci.
- Čije je ovo dijete!? - upita on.
Žena će na to:
- Moje, a moglo je biti i tvoje da si bio pošten!
Pita službenik rukovodioca:
- Šefe, mogu li danas otići ranije iz kancelarije... Da pomognem ženi oko poslova u kući?
- Ne!
- Hvala šefe, znao sam da se mogu pouzdati u vas.
Gleda tata evropsko prvenstvo u nogometu, kad u sobu utrči sin i kaže:
- Tata, tata, mamu je pregazio auto!
Ne skidajući pogled sa televizora tataće na to:
- Počni da plačeš, dolazim odmah...
Zet zabrinuto pita doktora za zdravlje svoje punice:
-" Sta joj je, doktore?"
-" Ono najgore..."
-" Pa recite mi ..."
-" Nije joj ništa!"
Putuju avionom Amerikanac, Rus i Afganistanac i pita ih stjuardesa što će piti tijekom leta.
Amerikanac: "Wiski."
Rus: "Vodka."
Afganistanac: "Neki sok, ja ću kasnije voziti!"
Kako ćete prepoznati ljudoždera?
On psuje: "Jedem ti mater!"
Hrvat u Parizu ulazi u javnu kuću.
Prostitutka ga upita:
"Na koji način želite voditi ljubav?"
"Na hrvatski!" ponosno će on.
"A ne, ne! Nema na kredit!"
12.02.2015. (16:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...