Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Annaboni

    1. Lovren ima odličnu pozadinu ili malo stručnije-pravilnu muskulaturu zadnje lože! žena mu jest Brka - cijeli svijet je vidio pozadinu, pa šta ?

    2. nesretni ravnatelj se ubio pokušavajući dan prije dokazivati, da je to montaža. Kome je gore ili tko je hrabriji: on, kojega više nema , pa neće nikad ponoviti isti "grijeh" ili profesorice, koja će nakon bolovanja ( ako već nije ) uz malo podsmijeha nastaviti sa životom.

    Pitanje inside traži odgovor pitanjem : zašto ponavljati nešto, ako to nešto ne vodi dobrome ?

    avatar

    08.02.2015. (00:27)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Je, pitanje inside baš traži odgovor tim pitanjem: zašto uporno rovati po tuđem životu kad to ne vodi i nikada nije i nikada neće voditi dobrome? Zašto stvarati takav pritisak na ogledalo svojih sitnih duša i zadovoljština kad svaki puta u ogledalo biva bačen kamen jer se ogledalo, baš kao u 'Snjeguljici', tako jasno svaki puta određuje o tome tko je najljepši na svijetu? (A brijem da nije baš mislilo samo na vanjsku ljepotu Snjeguljice iako je to uvriježen dojam) No odraz vlastite niskosti nije moguće ubiti, nego je lakše poslati lovca (paparazzija) da donese nečije srce iščupano i onda kriviti lovca? Ako ti je duša ružna, nije za to kriv ni lovac, ni ogledalo, a nekmoli Snjeguljica... Ispada da je previše ružnih duša na ovom svijetu i da su nam ogledala iskrivljena...
    To ti je današnja naslovnica na VL-u: kako poboljšati natalitet (to valjda oni koji su s veseljem podijelili sve Hrvate u samom ustavu) i odmah iza niz fotografija dviju blizanki i neki nogometaš s njima povezan. A dobro se zna da je Kain ubio Abela zbog zavisti.

    avatar

    08.02.2015. (10:22)    -   -   -   -  

  • Hlapićka

    Evo već treći put započinjem pisati odgovor na ovaj tvoj post, ali ne nalazim prave riječi.

    Prvo ću reći da mi je tvoj post "Živjeti s istinom" najdraži post uopće, da riječi tog posta znam gotovo napamet, eto koliko sam ga puta pročitala. Razmišljam o povezanosti onoga "nevin iako kriv" i ovoga "kriv iako nevin" i nikako ne mogu racionalno objasniti zašto je seksualnost smatrana tolikim grijehom. Sjećam se Miltonovog "Izgubljenog raja" i scene u kojoj se Adam i Eva prepuštaju "grijehu". Milton piše o tome kako su se sakrili u hlad pa je svakom čitatelju prva asocijacija da su se sramili svoje golotinje i onoga što rade. No, intencija je druga: skrili su se u hlad jer ih je pržilo sunce, upravo zato što su bili na otvorenom, na čistini i nisu se uopće stidjeli! Sad se mogu nadovezati na onu tvoju priču o ekstazi: Adam i Eva potpuno su se zaboravili. Oni su poslije toga krivi, izgnani su iz raja i sve što usto ide i to mi užasno smrdi na upravo ovu priču.

    Ravnatelj i profesorica matematike zaboravili se pa upražnjavali na javnom mjestu, i još k tome na poslu, pod prismotrom degenerika s HD kamerama. Tko će kriviti djecu što su subverzivna i što vole spačke?
    Ali poslije, kad je pametni prst pouke zakucao na vrata, kolektivna psihoza izlazi na vidjelo. Kolege i prijatelji svi se okrenuli protiv njega, svrstali se među ove moralne što ne smiju razumjeti niti opravdati tako gnjusan čin. No najgore od svega, sam ravnatelj se svrstava među ove moralne što ne mogu razumjeti ni opravdati takav postupak. To je protivno njegovom credu!
    Baš me zanima što će biti s tom djecom kad postanu svjesna dalekosežnosti svojih postupaka. Kao u Jagtenu...

    avatar

    08.02.2015. (11:21)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    MIRANDOLINA - Nisam do kraja skužio pitanje o tome kome je gore i tko je hrabriji. Postoje teze da je samoubojstvo hrabrost (svakako traži hrabrost, kao recimo kad ne želiš pasti u ruke neprijatelju ili ona ženska što se nedavno eutanazirala: znaš da moraš, ali treba se natjerati i smoći snage sam si prikratiti muke), kao i one da je samoubojstvo kukavičluk (kao oblik eskapizma, umjesto nošenja s problemima). No, ne vidim zašto je to uopće tema, a naročito zašto komparativno između njegovog samoubojstva i njenog nastavljanja sa životom. Ne pratim te tu, kamo smjeraš. Glavna stvar ovdje je stravični idiotizam činjenice da je došlo do tog samoubojstva, a nije moralo, nije trebalo doći. I kao što SAMOHRANA podvlači, poanta je u ružnoći te kolektivne duše koja isljeđuje i posramljuje golu guzicu (u klinču ili ne, zakonitom ili ne). S obzirom na to, teško se mogu uživjeti u pitanja kompariranja tko je između ravnatelja i profesorice bolje prošao, te je li samoubojstvo veća ili manja hrabrost od nastavljanja. Reći ću da u svakom slučaju nije trebao to napraviti - u podlijeganju iskrivljenom ogledalu psihoze.

    avatar

    08.02.2015. (18:53)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    HLAPIĆKA - Strašno mi se sviđa kako si povezala sintagmu ''nevin iako kriv'' iz jednog sasvim drugog konteksta, uočavajući da se ovdje radi o ''kriv iako nevin''. Sam se toga nisam sjetio, a da jesam, iskoristio bih za post! (Ovaj ili neki drugi.)
    Zašto se seksualnost tretira krivom-iako-nevinom? Duhovno-povijesni iskon čak nije posebno teško identificirati, nešto sam o tome pisao u okviru onog serijala o genezi libertarijanstva iz duha religioznog puritanizma (kad si me obradovala uskrsnućem). Činjenica je da religijska nomenklatura u ljudskoj društvenoj piramidi uživa položaj - u smislu čisto zoon politikon težine. Mundana desideria: duhovno liderstvo donosi svjetovnu moć, status (u paketu s nekretninama prvi red do mora). Taj položaj ima svoje pretpostavke. Okidač koji ljude čini raspoloživima za duhovnu vođenost, odnosno za uvažavanje liderskog položaja dotičnika, jest u tome da se loše osjećaju u svojoj koži, sa samima sobom, da imaju otpor u odnosu na vlastito biće. Pritom nema efikasnijeg instrumenta induciranja ovog autootpora od posramljivanja i/ili anatemiziranja libida u kojem je ta volja centrirana. Ali ne bih da me se shvati kao teoretičara zavjere. Jer doista i ne biva tako da ''duhovna elita'' implantira to u ljude ni iz čega. Ne, egzistencija na planetu ispunjena je porazima, bolestima, smrću, patnjom - ali pri tome i nejasna u nekom pravom ''smislu života'', te otuda nastaje dijalektika ''vječnog'' i ''prolaznog'', s patronizirajućim stavom naspram potonjeg. Drugim riječima, dolazi do posustajanja, nezainteresiranosti, dojađenosti, osjećaja besmisla, zamora u odnosu na sve ovozemaljsko, prolazno, puko svjetovno - ničeanski pojam civilizacije na samrti, obilježene umorom od života, nihilizmom. Premda poriv za odmakom od libida ne stvara, dakle, sama, ''from scratch'', svećenička klasa ipak pliva na tom valu i ima mu zahvaliti za svoju svjetovnu statusnu poziciju. Vehementnost u ozloglašavanju ''bluda'', s najžešćim fokusom upravo na 6. zapovijed, s usađivanjem paklenih krivnji u ''požude'', je otuda što su ljudi najkrotkiji i najpodatniji za vladati njima kada su, poput Coetzeevog psa, u unutarnjem sukobu sa samim sobom, kontra vlastitog bića, čime se perpetuira taj status quo u kojem ljudi trebaju Boga da ih spasi od rođene ''prljavosti'' (a ako Boga, onda i njih, svećenike na položaju). Zaključak kojim sam i završio onaj post: usađivanje krivice u osjetilni aspekt čovjeka, s naglaskom na demoniziranja i progon ''bludnosti'' moćan je instrument socijalne dresure, sličan postupcima iz kasarne - kao čin slamanja volje, lomljenja bića.
    To bi bio fenomenološki iskon - e, sad, otkud žilavost koncepta? Zbog strukturne naravi međuljudske skupnosti da joj je potreban neki oltar, neko zlatno tele, neka crkva oko koje će se koncentrirati, o čemu isto znam da već sve znaš, znajući da si me čitala, pa nema puno smisla u tome da počnem pljuštati linkovima.

    avatar

    08.02.2015. (19:20)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Ali kad smo već kod Coetzeea - a s obzirom na tvoje pravilno isticanje kako je ''najgore od svega (što) sam ravnatelj se svrstava među ove moralne što ne mogu razumjeti ni opravdati takav postupak'' (bivajući esencijalno, baš poput Lovrenovih, podtip Brke kod kojega su upravljanja izvana transformirana u upravljanja iznutra) - ima u Sramoti još jedna scena koja mi se jako dopala. Profesor Lurie uhvaćen je u skandalu sa svojom studenticom. Slično je prošao što se tiče kolega i prijatelja kao i slovenski ravnatelj. Fakultetski istražni odbor zatražio je od njega očitovanje da to što je napravio nije samo nedopušteno propisima nego i dubinski pogrešno. Da iz duge priče izvučemo sukus:
    Farrodia Rassool: ''Šira je zajednica ovlaštena saznati točno i u pojedinostima što to profesor Lurie priznaje. Mi nećemo uspjeti izvršiti svoju dužnost ako nama ne bude savršeno jasno, i ako ne budemo savršeno jasni u svojim preporukama, zbog čega se kažnjava profesora Lurieja.''
    Manas Mathabane: ''vjerujem da je nama sve savršeno jasno; pitanje je samo je li profesoru Lurieju sve to, jednako tako, savršeno jasno.''
    David Lurie: ''mislim da iz mene ne želite izvući odgovor, nego ispovijed. E pa neću se ispovijedati.''
    Farrodia Rassool: ''prihvaća li on uistinu svoju krivnju ili samo igra po pravilima''
    David Lurie: ''Da prolijem pokajničke suze? Hoće li to dostajati za moj spas?''
    Aram Hakim: ''željeli bismo ti pomoći da pronađeš izlaz iz svega toga''
    Farrodia Rassool: ''tvrdim da je izlišno dalje raspravljati s profesorom Luriejem.''
    Desmond Swarts: ''želio bih posljednji put pokušati utjecati na profesora Lurieja. Postoji li ikakav oblik izjave koju bi on bio spreman potpisati?''
    David Lurie: ''Zašto je toliko važno da ja potpišem nekakvu izjavu?''
    Desmond Swarts: ''Slučaj je privukao veliku pozornost i dobio prizvuke koji su izvan našeg nadzora. Svi pogledi uprti su u Sveučilište i žele vidjeti kako ćemo ga riješiti.''
    David Lurie: ''I što bi trebalo stajati u toj izjavi?''
    Desmond Swarts: ''Priznanje krivnje.''
    David Lurie: ''To sam priznao. Slobodno. Kriv sam po svim optužbama iznesenim protiv mene.''
    Desmond Swarts: ''Postoji razlika između priznavanja krivnje po optužnici i priznanja vlastite pogreške; to sam dobro znaš.''
    David Lurie: ''Dakle, to bi vas zadovoljilo: priznanje da sam zgriješio?''
    Farrodia Rassool: ''Ne. Ne možemo dogovarati što treba sadržavati njegova izjava. Ta izjava mora poteći od njega, njegovim vlastitim riječima. Tek tada možemo presuditi je li on iskren?''
    David Lurie: ''A ti sama sebi daješ božansko pravo da iz mojih riječi prosudiš jesu li one iskrene ili nisu?''
    Farrodia Rassool: ''Vidjet ćemo kakav ćeš stav izraziti. Vidjet ćemo izražavaš li kajanje ili ne.''
    David Lurie: ''Izjavljujem da sam kriv. I to je najviše što sam spreman dati.''
    Manas Mathabane: ''Ako za profesora Lurieja nemate više pitanja, zahvalit ću mu na njegovoj nazočnosti, te ga ispričati.''
    Kasnije je izvještavao kćerki kod koje se sklonio nakon što mu je uručen otkaz. ''Ponudili su mi kompromis koji nisam mogao prihvatiti''
    ''Kakav kompromis?''
    ''Preodgajanje. Preobraćenje naravi. Tajna riječ glasila je savjetovalište.''
    ''A ti si tako savršen da ne bi preživio malo savjetovanja?'' (...)
    Sliježe ramenima. ''Ovo su puritanska vremena, Privatni život postao je javna stvar. Razbludnost je ugledna, razbludnost i sentimentalnost. Htjeli su predstavu: udaranje o prsa, kajanje, po mogućnosti i suze. Ustvari, sapunicu. Nisam pristao.''
    Želio je dodati: ''Zapravo, htjeli su me kastriranoga''...

    avatar

    08.02.2015. (19:37)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    ah, na tragu ovog "Ovo su puritanska vremena, Privatni život postao je javna stvar. Razbludnost je ugledna, razbludnost i sentimentalnost. Htjeli su predstavu: udaranje o prsa, kajanje, po mogućnosti i suze...", Gone Girl, krasna scena (instruiran kako pridobiti javnost, glavni lik (B.Affleck) pred tv kamerama / očima javnosti).

    avatar

    08.02.2015. (22:43)    -   -   -   -  

  • neprilagođen

    Ovi ostali primjeri uključuju sramotu koju društvo natura pojedincima (preljub oženjenih npr.), ali slučaj Lovren; to je samocenzura, Brka u duši…
    Dakle, nelagoda zbog gole stražnjice u vlastitom boravku posve je identična svetosti doručka nasamo? Ima li svjestan i valjan pojedinac obvezu da sam u svom boravku hoda obučen? Sam pred sobom? Ok, pa tko je netko drugi da te osuđuje, običan Brko, zabadalo i špijunčina. I još da zarađuje nad tim svime kao paparazzi.
    Zašto je "nedostatak" kada netko ima tu obvezu da sam pred sobom (prijateljima, suborcima nacionalne najvažnije stvari čak) hoda ogaćen u svoja četiri zida? Sam sebi nameće tu obvezu ni iz čega, tek da bi bio normalan, jer zna/misli/uvjeren je da tako čine i drugi? Postoji li još koji razlog? Ja ne znam; nabacujem maltu na zid, daleko sam od toga da budem autoritet po tom pitanju, nesavršen sam… samo si dopuštam tu privilegiju postavljati pitanja…
    Pa što je to što čovjeka tjera na navlačenje gaća? Strah od toga da će biti uhvaćen, od susjeda ili koga trećega? Apstrahirajmo sada, doma nema nikoga i sigurno nikoga neće ni biti: ni djece, ni žene, ni punice… nema straha od nikoga do li samoga sebe… zapravo onda dolazimo do statistike: znamo da većina ljudi doma ne hoda gola, pa ako ja to činim, onda to činim zato da bih sebi dokazao da sam slobodan - a onda opet nisam slobodan, jer stalno nešto moram dokazivati… gadno…
    Osuđivati bratiju Lovren zbog toga što ih je sramota gologuzi šetati private prostorom čini mi se ipak nekako prenapregnutim… ovo drugo sa ševom sa strane - ajde, to je stvarno u sukobu sa istinom; radije ću - kaže taj nesretni pajdo skidajući hlače - lagati sam sebe i svoje pa ću (jer mi vatra u međunožju tako nalaže, a vatra je jača od svih obzira; natovarena je tisućama tabua i pravila ponašanja, tko bi to sve ogulio i vidio što je u središtu taj je pravi efendija ) okolo prašiti drugarice po školama i poslovima; ali gologuzo šetanje po kući kao sloboda… po meni je to stvar izbora i ništa više; sve iznad toga je naturanje drugome svog viđenja: trebaš ovako ili onako, a ako ne - onda si neslobodan. Ako je čovjeka sramota, još i radi žene, pustimo ga na miru (ako je to istina u kojoj želi živjeti), pa ovi su uletjeli u vrt i slikali da bi zaradili; čemu sad da je ta njegova gola guzica vrhunska tema nad temama; po meni, ako ga se želi opanjkavati onda bi vjerojatnija tema bila kako mu je para udarila u glavu pa igra ko stara baba, gore od mene na nekakvom zamišljenom haklu na kojeg se ne usuđujem otići deset godina jer eto, mene je sramota, spor sam, debeo i plašljiv, polomit će me i zavrtit neki klinac na flanki kao jadnika; eto, to je taj osjećaj nemoći, ne želiš da ti se drugi ruga jer ti je vidio pišu ili ne znaš igrati nogomet, pa zar je to tako loše i neljudski?
    Mali teroristi s mobitelima (geneza predivno opisana još u Hanekeovoj Bijeloj vrpci) čine mi se tu zahvalnijom temom. Nekako mi iz te protulovrenovske atmosfere provejava potreba slobodnomislećih ljudi da se nacionalni tim ogoli do daske. Nogomet je, kako je govorio još Neumrli prvi predsjednik, rat dopuštenim sredstvima. Ako njemu ne vjerujete, pitajte Engleze i Francuze. Kao da su oni, prosvijećeni - bolji. Čete polupismenih moralnih vertikala što zarađuju nezaslužene milijune i pri tome budi u nacionalno osviještenim pojedincima ego-trip svojeg naspram tuđeg dok drugi na tome vrte paru. Dronove poslati i izvrgnuti protivnika nemoći i bijesu! To je tema, da. I ova o snimljenosti kao conditio qua non bivstvovanja. Još ako se snimka dade unovčiti ili postići kakva druga korist, ili barem tuđa patnja… A Lovren, njega je sramota, možda i sa ženom doma gasi svjetlo... Kakve koristi od toga da se njemu i ženi dokazuje da ih ne treba biti sramota što je gol skakao nekom skupo plaćenom tratinom da bi se opustio prije važne utakmice. Ako su u krivu, čini mi se da su u ovoj priči najmanje u krivu. Jedino što sline mnogima cure nad njihovom imovinom (ne kažem da i autoru, ne kažem), pa je tema uvijek zahvalna. Kao, gđa Lovren je nekakva pokondirena tikva, šta ona ima u javnosti govoriti o sramoti? To je privilegij nedodirljivih? Ako netko u javnosti prizna da ga je sramota, to je već ranjivost… mogli bismo tako dalje unedogled. Ne kažem da si u krivu nego da su točke dva i tri pogođenije. Tamo 01.11. sam pisao da nisi zatvorio logički krug, sad jesi; našao si im Brku u duši. Svaka čast, ali po meni su gori ovi Brke što okolo hodaju sa hvatačima piksela. O, još kako gori. Oni nikada neće priznati da ih je sramota, za početak, možemo se postaviti na trepavice.

    avatar

    09.02.2015. (14:41)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Osuđivati bratiju Lovren zbog toga što ih je sramota gologuzi šetati private prostorom čini mi se ipak nekako prenapregnutim… ovo drugo sa ševom sa strane - ajde, to je stvarno u sukobu sa istinom
    Ili: Ovi ostali primjeri uključuju sramotu koju društvo natura pojedincima (preljub oženjenih npr.), ali slučaj Lovren; to je samocenzura
    Ma nije baš da i potonji slučaj ne uključuje. Misliš da u ostalima naturanja sramote ne bi bilo kad se ne bi radilo o preljubu? Zašto se onda političarku u Toledu prozivalo kao kuju i drolju zbog videa na kojem onanira za muža? Zašto Brko kaže ''Sram vas bilo'' Mladoj i Mladoženji, zakonito vjenčanima? Ili zašto brke i ignissi prezentiraju Severinin video kao kompromitantan po nju, premda nije ona time činila preljub (tip s njom je činio)? Misliš li da se u ovom mariborskom i novozelandskom slučaju kojim slučajem nije radilo o preljubu, da indiskretni teroristi s mobitelima svejedno ne bi jednako tako snimali i mediji jednako tako plasirali? Ipak je jasno da milijuni kada naiđu na takvu vijest ne krenu prvo misliti o pitanju narušavanja privacije, nego se udare ceriti uhvaćenima, neovisno o tome je li posrijedi nevjera, ni ne znajući to, nego zbog same pikantne naravi gologuznosti i pustopašnosti (te da samo tome zahvaljujući ova vrsta vijesti uopće i postoji).
    (Uz to, NEPRILAGOĐENI, što stavljamo sad na stranu da je čak i etički deficit formalnog preljuba - tek mogućnost, da može biti deficitaran, no svakako nije na nama kao trećim osobama koje vire sa strane da prejudiciramo i osuđujemo deficitarnost.)
    Ti si se upeo ukazati mi na iracionalnost toga da bi, za razliku od ostala dva primjera (uz ovo stavljanje na stranu), bilo čega objektivno opravdanoga u tome da svijet Lovrenima natura sramotu zbog golotinje (i valjda, dakle, da bi bila jednako uvjerljiva tvrdnja da je doista natura). Ne, pa to je naturanje posve iracionalno, naravno. Drugo nisam ni tvrdio. Ali zar je oličenje racionalnosti ženu snimljenu s prstom u spolovilu na osnovu samog tog prizora posramljivati kao drolju? Ako svijet može to, a može, nema ničega nezamislivoga u ideji da bi mogao vidjeti prekršaj i u samoj činjenici Lovrenove osvanulosti golim u svim novinama. Odnosno, nema ničega čudnoga u tome da Lovrenovi percipiraju to i prebacuju percepciju unutra. Stvar ne istog stupnja kao snimljenost u jebačini, ali iste prirode, s uzemljenjem u kanonu ćudorednosti kao iz obje KlasikTV komedije. Važan je i Krausov aforizam: provalnik provaljuje u privatni budoar, ali kao glavni prijestup se ističe to da mu je povrijeđen osjećaj stida ''razbludnošću'' onoga što zatiče - obrat potpuno apsurdan i sulud, i mi bismo već mislili da Kraus pretjeruje, karikira stvarnost, da tome ne može biti stvarno tako... sve dok evo ne doživimo u stvarnosti! I uporno doživljavamo. Na istom tom suludom apsurdu se temelji i shvaćanje po kojem bi se Lovren imao osjećati kao da je što skrivio - a koje on asimilira.
    Ovo ostalo o tome kako je okej hodati ogaćen i da to nije ništa za osuđivati i da je stvar izbora - stvarno ne znam zašto pričaš. Ta jasno. Tko je rekao da ne bi bilo stvar izbora? Tko je osuđivao ogaćenost u privatnom prostoru? Pa i sam bivam ogaćen (pretežno). Ali jedno je njegovo pravo da bude ogaćen kod kuće, a drugo je biti auto-brko ako mu tko provali u kuću dok je neogaćen. Pitaš onda čemu mu dokazivati da mu logika ima feler, da ne treba biti auto-brko. Pa i ne dokazujem mu, nego koristim njegov primjer kao ilustraciju felera jednog obrasca (inicijalno komedijaški, potom, po drugom slučaju, feler aktualizira potencijal za tragediju).
    Ju, što s' ti talentiran za osebujno čitanje i postavljanje pogrešnih pitanja, to je fascinantno.
    P.S. Pa onda još sve ono nevezano o nogometu i slinama koje cure nad imovinom, itd. Vjerovao ili ne, ovo zbilja nije post prikriveno o nogometu, koji se subliminalno obračunava s nacionalnim timom. A lud li si! :D :D :D (Uozbiljimo se ipak. Kad sam se htio obračunavati s nacionalnim timom i čitavom fenomenologijom, činio sam to direktno - eno ti postovi u arhivi.)
    P.P.S. A što tek reći za patetični usklik ''pa zar je to tako loše i neljudski?'' u odnošenju na sugerirano porijeklo Lovrenovog stida u ''osjećaju nemoći'', kad ''ne želiš da ti se drugi ruga jer ti je vidio pišu ili ne znaš igrati nogomet’’. Lovrenu je prezentirana stražnjica, a da je sasvim nevjerojatno da bi mu središte srama zbog toga bilo u ekvivalenciji tvog ustezanja da se izlažeš na haklu (‘’spor sam, debeo i plašljiv, polomit će me i zavrtit neki klinac na flanki kao jadnika’’) dovoljno govori Mirandolina ocjena estetske pravilnosti njegove ‘’muskulature zadnje loše’’ (i uostalom poznat je doživljaj tog aspekta slika iz stručno ženskog kuta).
    P.P.P.S. Logički krug je bio zatvoren već i tamo, samo je k tome bilo još jednog dodatnog izvoda koji nije logički štimao - jer i mišljen kao zajebancija - no, koji je dolazio extra, kao bonus, a nije na njemu visila logika.

    avatar

    09.02.2015. (20:35)    -   -   -   -  

  • neprilagođen

    Znači, slučaj Lovren je tek ilustracija; ranije sam napisao - ako je kriv, najmanje je kriv, onda i nismo daleko.
    Moj dribling i Lovrenova stražnjica nisu ekvivalenti, to su usporedbe, napisao sam da bi se on više od te guzice morao stidjeti radi svojih briljantnih igara jer mu je para udarila o glavu; to je bio argument za tvrdnju da bi stražnjicu trebao zaboraviti i prepustiti je onima koje zanima.
    Severini ne pakovati; ne znam tko je još toliko zaslužan za informatizaciju našeg puka kao ona. Da li je za nju to što živi život u istini, druga je stvar i i umjesto da bude predmetom javne rasprave bolje bi bilo da bude predmetom npr. bolje književnosti i fikcije.
    Što se tiče preljuba, slažem se da bi se ljudi veselili tuđoj izloženosti per se a ako je upakirana u nesreću (razotkrivanje preljuba npr.) tim bolje (po takve ljude). Kriterij koji si sam postavio i s kojim se slažem jest život u istini. Tragedije slomljenih duša nisu stvar nad kojima valja likovati i one su vjerojatno i uzrokovane shvaćanjima dubine laži u kojoj se živi. Osuđivati društvo koje ih je na to natjeralo sasvim je u redu. Veseliti se tuđoj nesreći nikad nije.

    avatar

    10.02.2015. (08:39)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Moj dribling i Lovrenova stražnjica nisu ekvivalenti, to su usporedbe
    Poanta je u tome da njegov deklarirani stid nije od one vrste kada se stidimo kako performiramo, kako nam guzica estetski ispada na slici i sl., kada se stidimo u kupaćem na plažu ako nam trbušina visi ispred pimpeka ili kada ti ne smiješ na hakl jer ćeš se stidjeti kako te klinac zavrtio. A da bi ''stražnjicu trebao zaboraviti'' te se eventualno stidjeti čega supstancijalnoga ako ima čega - to se slažem; no, pa to je i dio tezarija posta. I za Severinu se slažem.

    Kriterij koji si sam postavio i s kojim se slažem jest život u istini.
    Khm, khm. Ovo si valjda izvukao iz toga što sam naputio na svoj raniji post koji se slično zove. Za svaki slučaj, da ne bi bilo nesporazuma, naglasit ću: taj post NE zastupa ''život u istini'', nego paravan koji omogućava skrivanje, zaštitu privatnog prostora za preljubništvo, u kojem će oni koji prakticiraju biti slobodni od čička javne sramote/osude/pogrde, moralne panike u svim novinama - a kontra tiranije zahtjeva za transparentnošću okomljene prema privatnosti pojedinca. (Odnosno, u općenitijem zahvatu - jer ne radi se samo o seksualnom životu - podržavam situaciju u kojoj ''lažni paravan fasadnog plašta omogućuje pozadinski život''). Kako sam to još objašnjavao u komentarima: ''Moja tema je zaštita privatnosti kulisom koja nije transparentna, odnosno šaka u nos onima koji bi gurali nos iza te kulise. Tras! To je stav iz moga posta: jedan dobar direkt; da treba dati šakom u nos onima koji bi gurali nos. (...) obrambeni direkt indiskretnima koji pritišću uza zid da bi istjerali istinu na čistac. Nisam badava pero u šaci: savjetujem grubost - grubost spram isljeđivanja istine, protunapad ravno u facu''. Što ne znači, kako su me neki znali shvatiti, da advociram univerzalnu divotu preljubništva. ''Ne tvrdim da je preljubništvo super. Tvrdim: ostavimo njima da im iza zatvorenih vrata samima bude super ili ne super, što god bilo.''

    avatar

    10.02.2015. (13:05)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    MODESTI - Malo sam guglao u pokušaju da nađem tu scenu, s predstavom i udaranjem o prsa. Pa nikako. Imaš ti šta, kakav link?

    avatar

    10.02.2015. (16:17)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    film je još prefrišak za citiranje po YT-u, ali predviđam da će s vremenom biti jer je u tom smislu vrlo potentan. dakle, nemam scenu (linkala bih je da sam našla, a tražila sam i sama), ali imam film (jedino iritira pop-up, ali kad pozatvaraš sve štima). nema udaranja u prsa, ali je višeslojna predstava (teško objasniti da ne bude spoiler, neodjeljivo je od priče/ostatka filma, pa su i scene takve, isprepletene, teško ih je izdvojiti). zagrijavanje 99min57sec-101min27s, a sama scena (snimljena scenaristički i psihološki, doslovno i preneseno, pomaknuto, odn. odmaknuto, ne bez značenja) 110m40s-113m43s. film je inače vrlo..., hm, kako opisati, pa, vrlo :0) mogao bi ti biti zanimljiv jer osim spomenutog dotiče cijeli niz fenomena/tema o kojima si pisao.

    avatar

    11.02.2015. (18:36)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...