Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing

  • DOBAR, LOŠ, ŠTRACA

    možda bi najprije trebalo definirati kakav i koji je to čovjek koji je "dobar", a kakav i koji je "loš", te naposljetku kakav je i tko je to "zao" !?

    avatar

    02.02.2015. (12:36)    -   -   -   -  

  • Neverin

    kaže mi cijenjeni kolega Grga Frangeš na primjeru Mamutice. Da je to savršeni primjer socijalizma s dobrim licem koji je previše vjerovao ljudskoj dobroj volji. Citiram, nisam vidio, navodno svaki stan ima neki otvor za smeće da se ne moraš spuštati na prizemlje u kojeg se nije jedino smijelo bacati ostatke mesa. Ljudi su to ipak činili unatoč zabrani jer je svaki od njih mislio "ma to ću samo sad ja i nikad više". Kad tako svi misle onda znaš da nastane kaos i to vidimo na najprostijim primjerima kao automobilska gužva u kojoj se svaki od sudionika nada e baš da će on uštedjeti svoje vrijeme. Kao što svatko parkira sa svim svjetlima i kaže "ma samo pet minuta"...

    zato postoje zakoni koji moraju predviđati ljudski egoizam i poticati pozitivno poželjno ponašanje (kaznama i motivacijama bi ja rekao).

    avatar

    02.02.2015. (13:34)    -   -   -   -  

  • Hlapićka

    U posljednje si vrijeme lukrativan, zato se neću zasad zalijetati s pretpostavkama, nego ću čekati sljedeći post ;) (iako imam pretpostavljeni trajektor u glavi)

    avatar

    02.02.2015. (14:57)    -   -   -   -  

  • marionetta

    Počeo s Richardom Gereom, i gdje dospio?
    Ne da ćeš nam dodatno zakriviti moždane vijuge nego će se još i svezati u čvorove.
    Utjecaj okoline, utjecaj okoline, i opet utjecaj okoline...prostor-vrijeme-mama&tata(kod rođenih, nestvorenih)-te raznorazni činioci (jer ipak svi mi živimo u kruzima koji se šire, a sputavaju, na ne/sreću našu/tuđu)...na naše moralno (Pavlovljev refleks) djelovanje.
    čovjek je tabula rasa koji ( opcionalno) ima tek potencijal učenja ovih moralnih kategorija. smatram.
    sviđa mi se ovaj pasus o čovjeku natovarenom obavezama i prostoru njegove slobode (slobodne volje), jedino nisam sKantala je li citat ili nije?

    avatar

    02.02.2015. (16:15)    -   -   -   -  

  • OuKajĐiEf

    Ne znam, meni se čini da se po Marxu gledano na povijest kao povijest klasnih sukoba može dosta toga zaključiti. Gledanjem na klasno društvo i nejednakosti, kada pogledamo tko 'piše' povijest, tko ima vlast nad kapitalom, čini se da taj ima i pod sobom sve mehanizme i aparature kojima ideološki uvjetuje mase. Čovjek dok je 'tabula rasa' prima učenje od ideolških izvora (škola,crkva) koji mu okupiraju um kojim ovaj dalje misli i postupa. Možda je čovjek -dobar- koliko može biti. Možda je ipak 'loš' , to mi se čini najbliže prihvatljivom. Da je zao to znamo.
    Evo prvi put dospio na tvoj blog.

    avatar

    03.02.2015. (13:52)    -   -   -   -  

  • alkion

    Temeljna dobrota ljudske prirode? Da li to podrazumijeva konstataciju da je ljudski um (pod uvjetom da su pojmovi dobra i zla produkt ljudskog uma) talac ljudske prirode ili da je ljudski um nekakav logični slijed ljudske prirode?
    Ako je ono prvo, onda ljudska priroda vrijeđa dostojanstvo i inteligenciju duha (uma). Upitno je kako se i koliko ikoji čovjek može poistovjetiti s bilo kojom uzvišenom idejom uz neizbježnu i poražavajuću elementarnost prirodnih nagona? Naime, i najveći mislilac i stvaratelj bez obzira na svoju nadarenost, bez obzira koliko napredan i genijalan bio, prije ili kasnije mora obrisati guzicu, isprazniti mjehur, podrignuti ili ispustiti vjetar...Dakle nikoga uzvišenost, dobrota, zloba... nije abolirala od čučanja nad vlastitim izmetom, niti oslobodila svoje poražavajuće jednakosti ljudske prirode s "najbeskorisnijim" pojedincima čije postojanje svijet niti ne primjećuje...

    Ako je ono drugo, onda ljudski um nikako ne može biti dobar. Da bi uopće ljudska priroda (nepostojeći pojam bez ljudskog roda na pozornici zapleta) mogla opstati čovjek jednostavno mora nekome nanijeti zlo (bilo da se hrani ili jednostavno širi granice svoje slobode).

    Naravno, u zraku ostaje pitanje kako nazvati djelo ubistva životinje da bi sebe (ili svoje potomstvo) nahranio (što je neosporno dobro).

    Lagani šlagvort jer dalje slijedi priča o moralu kao nekakvom nepisanom pravilniku dobrog i uljuđenog ponašanja, zakonima te pravima i obavezama pa i napokon nekakvom bon-tonu kao slijedu postupaka i radnji usmjerenih prema dobroti.
    A sve nas to nevjerojatnim ali sigurnim putem vodi u vjeru gdje nam religija (poput svakog prava) svojim propagatorima zamagljuje stvarne odnose...

    avatar

    03.02.2015. (20:46)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    ...parafrazirajući Feuerbacha, čovjek je početak, središte, i kraj morala... priroda ne poznaje pojmove dobra i zla... pozdrav...

    avatar

    03.02.2015. (21:56)    -   -   -   -  

  • odmak

    I posljednje nakon silnih razmišljanja i pokušaja shvaćanja taj isti (dobar ili loš) ljudski um može zaključiti samo jedno: postoji nešto više. Netko tko nam je dao (utkao) parametre (više dobra, ili samo dobro) i naše je da ih se držimo ili ne držimo. Ja navijam za dobrog čovjeka.

    avatar

    04.02.2015. (12:13)    -   -   -   -  

  • alkion

    Odmak: na čemu temeljiš ovaj zaključak? Ako su i dobro i zlo UTKANI kao nekakvi parametri čemu uopće dualizam? Naime, bilo koga da sada priupitaš svakako će ti reći da je dobro samo, i kao pojam i kao događanje, dovoljno te da su svi zapravo činili, čine i činit će samo dobro. Dakle ako nam je dobro utkano u um i ponašanje te ga svi (po sebi) i činimo otkuda uopće pojam zla? Ili mi svatko za sebe definiramo svoje kriterije, pa nečije dobro doživljavamo i svrstavamo u zlo? Ako da (sami definiramo kriterije)onda su nam i ti pojmovi (dobro-zlo) produkti našeg uma, a ne "nečega višeg".

    avatar

    04.02.2015. (12:58)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    DOBAR LOŠ ZAO - Ne može i ne treba biti stalne, esencijalističke definicije. Moralâ ima onoliko koliko ima kolektivnih stidova (ima neka slična rečenica i u postu). Moral, lupam, pijanista nije isti kao moral zidarskog priučenika - jedan će se posramiti ako falša pred punom dvoranom i maksimum osude će rezervirati za vulgarnost, prostaštvo, drugi će se posramiti ako ga uhvate da mu je mješalica u hladovini dok pivo toplo, a maksimum osude će rezervirati za one koji vole brokole više od mesine i nose ukrasne psiće u rukama na ulici.
    Temeljni vrijednosni polaritet je dobar-loš, a zao je varijanta lošeg (pa se antinomija formulira kao dobar-zao), u određenom etičkom govoru.
    I očekivao sam te pod ovim postom :) - i neka te odmah prvog, druže! Bilo što drugo ne bi bilo u redu.

    avatar

    04.02.2015. (19:46)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    NEVERIN - Nisam ja protiv zakona, razumije se; dapače, vrlo sam za optimalan stupanj regulacije. Napokon, pretežno živim od rada kao urbanist trenutno, i prostorni planer, a valjda nije moguće zamisliti branšu čiji bi smisao više bio u traženju optimalne regulacije. Ne vjerujem u teorije ''nevidljive ruke'' i samoregulacije, u kojima se ostavlja skroz-naskroz široko polje individualnoj slobodi (i, apsolutizirano, Tržištu) - to je tada divlji zapad, zakon jačega, stihija, Vir.
    Poželjan je što veći stupanj ''integralnog planiranja'', nasuprot ''sektorskom''. Sektorsko - to bi bilo kada bi npr. HEP rekao da u prostoru želi dalekovod tu i tu, cestari rekli da cestu trebaju tu i tu, vojska da im treba poligon tamo i tamo, a načelnik općine Donja Gornja želio ovdje i ondje proširiti građevinsko područje - a ono svi jedan preko drugoga, i sad ja, što ću - jer mi ne daju da integralno planiram, tj. u sagledavanju šire slike - sve tako nacrtam točno kako su mi ovi dostavili svoje želje i pozdrave, svatko gledajući samo svoj sektor, tako eto jedno preko drugoga (potpuno nesuvislo, apsurdno). To bi bilo sektorsko planiranje: kao prosto suma svih sektorskih zahtjeva, pa tko prvi njegova djevojka, ili zemlja. Što je upravo ono što se teži izbjeći. Koliko je neki plan sektorskog karaktera, toliko je to istoznačnica za promašenost, loše obavljen posao, jer, kao što i sama logika kaže - puko adiranje raznih privatnih i javnih pojedinačnih interesa je u prostoru i društvu neodrživo, ta ''nevidljiva ruka'' izaziva tada kaos i rusvaj i (prostorno) zagađenje.
    Ili ako hoćeš i na makropolitičkoj razini: što je brana scenariju u kojem se iz građanskog stanja srozavamo u podaništva, u srednji vijek i barbarstvo, u tiranije, autokracije, zakon jačega? To je koncept građanske države s njenim ustavom kao zaglavnim kamenom. I nastavnom regulacijom.
    Ali vratimo se postu. Premda ne na hobbesovski način, koji preporučuje tiraniju, nije sporna pozitivistička osnovanost ciničke pozicije. Post spori (ili Rousseau spori) izvođenje daljnjih zaključaka iz toga, o Ljudskoj Prirodi kao takvoj. U tome je poanta, a što ima reperkusije npr. na shvaćanja o individualnom kriminalitetu (u prijestupu normativne savjesti) nasuprot recimo fenomena ''banalnosti zla'' (koji se vrši kroz normativnu savjest), itd., i uopće cijelu jednu paradigmu mišljenja.

    avatar

    05.02.2015. (01:07)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    HLAPIĆKA - Samo u zadnjih tjedan dana mi se već izmIjenjalo 8-9 postova koji su trebali biti sljedeći (a svi su trebali, uključujući ovaj, biti ne ono poslovično jučer, nego tjednima, mjesecima ili godinama unatrag). Tako da bi se na toj optici sljedećeg posta uvijek lako mogla iznenaditi, pošto iznenađujem sam sebe. Ali trajektorije postoje, probit će u širem zahvatu svakako, a nije mi teško zamisliti ni da pogađaš neke.

    avatar

    05.02.2015. (01:44)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    MARIONETTA - Pa ovaj post je zapravo dosta jednostavan, jer ne sadrži nego tu jednu jedinu misao. Namjerno sam zadržao na tome, nisam otišao u deset linija koje se nadovezuju i prepliću - možda je baš zato neko mjesto ostalo neobjašnjavano, tek oslovljeno, pa ako kome nije otprije poznato, može mu ne biti jasno o čemu se radi iz samih riječi u postu. Pasus koji ti se sviđa je Tolstojev citat, iz Rata i mira; i općenito je kod mene citat sve što je u boji napisano.

    avatar

    05.02.2015. (08:59)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    OUKAJĐIEF - Točno je što kažeš o kritičkom potencijalu marksizma; tebe ću ovamo uputiti: ''Dok je riječ o razaranju starih hegemonskih kulturnih idealizama ('vladajuće ideje u svakom razdoblju uvijek su ideje vladajuće klase'), oslobođenju od starih skupnosti ('građanskih', 'buržoaskih') koje su ti iskrivljavale svijest (utapajući je u matici okolnih mnijenja), marksisti ushićuju slobodom razotkrivajućeg duha, emancipiraju te, oslobađaju narativa kojima si bio zaglupljen.''
    Samo, stvar ima i naličje: ''Ali kad te onda dovedu do vlastite doktrine, najednom se baklja gasi, vrata zalupljuju, shvaćaš da se nalaziš u mračnom tunelu i da je rasvjetljavanje naglo postalo nepoželjno. Psst... postoji Istina koju treba zaštititi; ne navaljuj previše! Opet bivaš zaglupljivan: mislio si da je u pitanju bezobzirna, nepotkupljiva skepsa, kad tamo najvažniji je Trijumf Revolucije - samo što je to ovaj put mistifikacija dvostruko perverzna, pošto se legitimirala baš na demistificiranju; kao prokazivanje vampirstva 'vladajućih ideja' koje se i samo otkrilo kao maska pod kojom se krije sljedeća u nizu voljâ za vampirstvom.''
    Ali dobro, vratimo se iz doktrinskog kritičkom dijelu, koji je jako potentan. Istina je da je to povezano s ovom temom, jer cijela stvar zašto je fiksacija na individualnu svijest i savjest promašena, sastoji se u onome što sam na jednom mjestu u postu nazvao ''razapinjanjem međuljudske mreže odraza'' (s linkom na post koji je elaborira), a to je ništa drugo nego ove skupnosti koje ''iskrivljuju svijest'', koje i marksizam prepoznaje i na tom prepoznavanju se legitimira. (Osim toga, možeš ovdje naći dosta postova na tu temu - u arhivi su pod rubrikom 'Veliko oko'. S prvim naglaskom možda na Opće mišljenje vojske i Nasilje normalnosti.)
    Inače, centralna misao ovog posta je da - ne, nije čovjek ni dobar ni loš ni zao; ne može biti točnog odgovora jerbo se radi o besmislenom pitanju, invalidno postuliranom.

    avatar

    05.02.2015. (09:24)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    ALKION - Ključ ti je, ako hoćeš, već u onoj Nietzscheovoj maloj kratkoj: nema moralnih fenomena, samo moralnih interpretacija fenomena. ''Obrisati guzicu, isprazniti mjehur, podrignuti ili ispustiti vjetar'' - to su fenomeni, ali da bi se baš radilo o ''poražavajućim'' fenomenima nije svojstvo njih samih nego njihove interpretiranosti, kroz ovo ili ono vrijednosno postavljanje.
    Čak i ''nanijeti zlo (bilo da se hrani ili jednostavno širi granice svoje slobode)'' nije po sebi moralan fenomen, nego moralna interpretacija, ma koliko to moglo nečijim ušima grubo zvučati. Što ne znači da ne smije biti moralnih interpretacija, dapače. Samo treba biti načisto s pojmovima.

    avatar

    05.02.2015. (10:06)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    SMISAO - točno
    ODMAK - u sve bih prije sumnjao nego u to da ćeš ti navijati za dobrog čovjeka

    avatar

    05.02.2015. (10:09)    -   -   -   -  

  • DOBAR, LOŠ, ŠTRACA

    Kaže jedan moj prijatelj, kriza je morala, a ja kažem pa šta!?
    Bila je i kod OK korala!!!

    Znam da ne može i da ni ne treba biti stalne definicije, u tome i jeste štos.
    Kad bi se mogla uspostaviti definicija dobrog i lošeg, odnosno moralnog i nemoralnog, onda bi na osnovi te definicije donijeli zakone i kud ćeš lakše, ko je nemoralan, zao i loš, mrš u rešt!
    Problem su tzv. sive zone, ima vrlo malo "svetaca", dobrih i moralnih bez ostatka. Većina nas pleše po rubu, prelazimo iz bijeloga u crno i uglavnom smo sivi, usudio bih se kazati...
    Lako je s onim deklariranim crnjacima, vidiš ih i osjetiš na kilometre pa ih se kloniš.
    Problem su oni naizgled normalni obični ljudi, to je ta tzv. "banalnost zla" koju ti spominješ, a koju je lijepo obradila Hannah Arendt.

    Bio je neki dan biografski film o njoj na TV, isplatilo se pogledati, glumila ju je Barbara Sukowa, inače FAssbinderova ljubimica u neko doba, a režirala je Margarethe von Trotta, inače također glumila u filmovima Fassbinderovim i Schloendorfovim (mala digresija),

    avatar

    05.02.2015. (14:00)    -   -   -   -  

  • alkion

    U stvari "poigrao" sam se dijelom Montaigneove (valjda se tako piše) filozofije oprečnosti duha i tijela (uma i prirodnih refleksa) gdje veli da je um talac tjelesnih hirova i ritmova, a tijelo vrijeđa dostojanstvo i inteligenciju duha. Pritom sam htio reći da odnos dobro-loše, u samoj prirodi nema nikakav razlog postojanja i da je bespredmetan, pa time je i diskusija za i protiv bespredmetna. Tek onog trenutka kad se naš um pozabavio međusobnim odnosima (postavši svjestan ne samo svog tjelesnog postojanja), a valjda iz želje da se toljagu "zamjeni" primjerenijim sredstvom, uspostavlja se i sistem vrednovanja može-ne može, smije-ne smije, dobro-loše...
    Dakle poanta je da je dobro-loše proizvod našeg uma i kao takvo se i mijenja, sazrijeva, evoluira s nama - što je u jednom trenutku dobro u drugom nije, što je nekome dobro drugome je loše, ili je jednostavno indiferentan...A tu nastupa tvoja teza: "ne, nije čovjek ni dobar ni loš ni zao; ne može biti točnog odgovora jerbo se radi o besmislenom pitanju"

    A što se tiče samih moralnih fenomena i moralne interpretacije određenih fenomena? Tja, valjda sam bio nedorečen u komentaru, ili jednostavno nespretan u tumačenju. Mišljah da ova moja rečenica to pojašnjava: jer dalje slijedi priča o moralu kao nekakvom nepisanom pravilniku dobrog i uljuđenog ponašanja, zakonima te pravima i obavezama pa i napokon nekakvom bon-tonu kao slijedu postupaka i radnji usmjerenih prema dobroti.

    avatar

    05.02.2015. (17:42)    -   -   -   -  

  • odmak

    alkion,
    'utkano' dobro, ali i sloboda, jer bi stvoreni (to i jest ona razlika između razmišljanja vjernika i onih koji to nisu- ta razlika između stvorenog i onog koji je nastao slučajno-ali, da ne bi mislio kako sam isključiva. Svi se samo pitamo. Vrlo sam se trudila učiti iz prošlih vjekova filozofska i ina razmišljanja. Sumnjala sam i sumnjam u Stvoritelja, ali...) ali, samo dobri bez slobode bili bismo samo lutke na koncu. Ah, ta sloboda? Malo sam umorna, možda sutra pokušam govoriti do čega nas je dovela sloboda, a opet da te ne odvedem na krivi trag apsolutno sam za slobodu. Čovjek može rasti samo u slobodi. Nesloboda nas čini ranjivima do smrtonosne bolesti u kojoj se bavimo samo održavanjem jednog dijela čovjeka, onog materijalnog, a na duh često zaboravimo. A, opet ne mislim da je čovjek samo duh. i tijelo je, rekla bih, jednako važno. I o svemu su već razmišljali Platon i Aristotel. Dali nam početke na koje su se nastavili ostali , da ne spominjem svjetonazore istoka Vede i ostala, a sva su skoro ključna pitanja postavljena i u epu o Gilgamešu, bilo je i ranijih uvijek istih pitanja o dobru i zlu, a danas smo došli do toliko sofisticiranih pitanja da ih je nemoguće objediniti u samo jednoj disciplini izišloj iz filozofije. Jer filozofija je- postavljeno pitanje prvog čovjeka (čovječanstva) zašto ne mogu biti prvi. imati sva znanja i posjedovati cijeli svemir.
    To pravo na pitanje i pravo na razumijevanja, ta čovjekova sloboda čini nas lutati bespućima uma i zvijezdama stajačicama, padalicama i ostalim tijelima nebeskim.

    Pero u šaci,
    Baš me zanima radi čega si stekao dojam da sam za zlo?

    avatar

    05.02.2015. (20:53)    -   -   -   -  

  • NF

    Svidio mi se "Rat i mir", onda sam ubo i s Feyerabendovom "Protiv metode", knjige koje sam instiktivno uzeo čitati, bez ikakvog posebnog motiva, a pomogle su u raščišćavanju nekih stavova kako god rupičaste bile. Zlo također uglavnom instiktivno detektiram nepovjerljiv prema definicijama.

    avatar

    05.02.2015. (23:22)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    ALKION - Ma ne bi baš bilo da je Montaigneova filozofija ''filozofija oprečnosti tijela i duha''. Upravo suprotno. Ali vidim da si i sam mislio zapravo na to suprotno, jer ispravno veliš da ''veli da je um talac tjelesnih hirova i ritmova''. No, opet ne u zastupanju da ''tijelo vrijeđa dostojanstvo i inteligenciju duha''. Naprotiv, Montaigneova zajedljivost ide na račun onih koji izigravaju mudračku (ili ''prosvijetljeničku'') ataraksiju, k'o fol da im um ne stoji u zavisnosti od tijela - implicirajući učinak tijela kao vrijeđajući za dostojanstvo duha. Probušivši balon te idealističke napetosti, izrijekom i gestom odbacujući (paralela s Diogenom!) neurotičku posramljenost, snebivanje nad tijelom te njegovim funkcijama, Montaigneu više nije potrebno cijepati se na duh i tijelo da bi duhu sačuvao dostojanstvo.
    Ne govorim ti to sad kao da te iluminiram - znam, ofkors, da si i ti to tako mislio. Tek da podvučemo i još malo kristaliziramo u onome što jest..
    Ni ono gore ti nisam govorio kao da bih mislio da ti nije jasno - je, je, znao sam da jest (ne samo po rečenici koju navodiš nego još više po onoj o ubistvu životinje da bi nahranio).

    avatar

    06.02.2015. (19:50)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    ODMAK - Da ti kažem kako bih u sve prije sumnjao nego da si žensko, ti bi me pitala otkud mi dojam da si muško? Ako bih na tvoje deklariranje vjernicom rekao da ne sumnjam kako jesi vjernica, ti bi me na to pitala otkud mi to da nisi vjernica? Itd. Da kažem kako mi se čini da voliš šetnje uz more, pitala bi me odakle mi da ti ne bi voljela šetnje uz more? Itd.itd. Ili?
    Ako ćemo još o postu - poanta mu je u razlaganju besmislenosti te naivne, simplicističke ideje o utkanosti u nas, kao apriorija, parametara univerzalnog Dobra (kao Kantovog ''moralnog zakona u nama i zvjezdanog neba nad nama''), kojega se mi onda možemo eto držati ili ne držati, na zadanom linearnom pravcu.

    avatar

    06.02.2015. (20:14)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    DLZ - o običnim malim ljudima (preciznije: §5 - o razlici između velikog i malog govna)
    NF - instinkt te zna prevariti, ali s ovim knjigama nije

    avatar

    06.02.2015. (20:20)    -   -   -   -  

  • alkion

    Pero: moje poznavanje filozofije, a osobito filozofa, je na nivou prepoznavanja i sjećanja. Naime filozofiju sam učio još tamo pradavnih gimnazijskih dana. Tako se i Montaignea i njegove filozofije tek u tragovima sjećam. U stvari sjećam ga se više po nekakvim šalama koje smo zbijali u vezi njegovog "učenja" tipa: je li Marx ono njegovo jesti, piti, spavati smislio dok je ručao? ili Einstein smislio teoriju relativiteta dok je mokrio iza nekog grma: relativna je veličina grma u odnosu na njegovu udaljenost spram jačine potrebe za olakšati se...
    Sve ovo mi se nekako učinilo zgodnim kao nekakva šaljiva dopuna tvom zaključku o bespredmetnosti diskusije je li čovjek dobar, loš ili zao...

    avatar

    07.02.2015. (16:30)    -   -   -   -  

  • alkion

    Odmak: nisi "ubrala" smisao pitanja. Nema veze s Stvoriteljem ili nekakvim drugim tkalcem. Pitanje je bilo isključivo vezano na ovo: "Netko tko nam je dao (utkao) parametre (više dobra,"
    Naime, moje pitanje je: ako bilo koga na cesti ili iz svog okruženja zapitamo o svojoj predstavi i prezentiranju sebe, svatko će bez prevelikog premišljanja reći da je dobar. Sad te ja pitam gdje uteče ono loše koje je po tvom komentaru također utkani parametar?
    Hajmo probati to prodiskutirati i preko poimanja slobodne volje pojedinca (sam pojam slobode je malo pretenciozno, barem s gledišta mog znanja i naobrazbe, uvrstiti u ovu priču).
    Uz pretpostavku da nam je i slobodna volja "utkani parametar" nije li pomalo nelogično da se naša postupanja proizašla iz date nam slobodne volje kose s voljom onoga tko nam je tu slobodu podario?
    Prema tome potpuno je nelogično da slobodna volja nije uvijek i volja "tkalca", jer ako je njegova volja čovjek sa slobodnom voljom, nikakav čin čovjeka, koji proizlazi iz te volje, ne može biti protivan njegovoj volji...
    "Dakle, dobar, loš, zao su pojmovi koje stvara čovjek kao samosvjesno biće iz svoje potrebe da definira, odnosno objasni svijet u kojem živi, tj. pojave u tom svijetu... da nema samosvijesti ne bi bilo ni potrebe za traženjem tih odgovora... tako su i moral, odnosno i pojmovi dobra i zla također kreacije ljudskog uma... dok nije bilo čovjeka, nije bilo ni morala, ni dobra ni zla... jedino ako jest, a da mi to ne znamo :)... i savjest je posljedica samosvijesti, a ista se izgrađuje odgojem, usađivanjem vrijednosti u određenoj kulturi... nemaju svi jednaku savjest, ne doživljavaju svi jednako pravdu i nepravdu, dobro i loše... savjest se dobrim dijelom temelji i na empatiji, odnosno na nedostatku empatije... empatija jest jedna urođena karakteristika koja je nužna jer omogućuje čovjeku održavanje vrste... i kada govorimo o pojmu grijeha ili ljudske grešnosti, ali i pojma greške općenito, priroda ne poznaje te pojmove, isti su također proizvod ljudskog uma, one potrebe za traženjem odgovora na pitanje zašto?... upravo kako bi čovjek objasnio nedaće koje doživljava u životu, stvara pojmove dobra i zla i njihove uzroke, i jedan od tih stvorenih uzroka je urođena ljudska grešnost, odnosno sklonost grijehu...

    ...međutim, nikakvih grešaka nema, ne izvan ljudskog uma, stvari su onakve kakve jesu, a ljudski um je taj koji ih definira kao ispravne ili kao greške, i onda tu ispravnost ili grešku stavlja u usta bogu kako mu odgovara... kada kažemo da smo pogriješili, pogriješili smo u odnosu na nešto ili nekoga i pod određenim uvjetima, nismo pogriješili općenito, odnosno greška ne postoji kao objektivna, već samo kao subjektivna stvarnost... definirati čovjeka kao grešno biće za mene je zlo (subjektivno naravno, objektivno ništa ne može biti dobro ili zlo), jer ga se od malena omalovažava kao bezvrijedno biće koje se mora pokoravati i tražiti oprost za to što jest - čovjek... čovjek je savršen onakav kakav jest, kao i sva druga bića – nema grešaka... mutirani geni koji izazivaju npr. nasljedne bolesti nisu greške u mutaciji, mutirani geni su mutirani geni kako god mutirali, a kao greške se doživljavaju jedino u ljudskom umu – subjektivno...    "

    avatar

    07.02.2015. (17:57)    -   -   -   -  

učitavam...