Snovi znaju opteretiti. Najbolje je kad se probudiš bez sna. Znam da sam jednom u snanjarici pročitala da nije dobro sanjati da ti zubi ispadaju. Poslije toga to sam na različite načine sanjala puno puta. Moja podsvijest je to zapamtila, toga se pribojavala i sanjala. Po tome trebala sam već nebrojeneo puta biti prošlost il bi mi se nešto strašno trebalo dogoditi. Bacila sam davno sajaricu.
01.02.2015. (13:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanjam svasta, na periode vrlo ruzne snove. Ne trazim im znacenja. Taj dan ih osjecam a onda zaboravim. Sanjam i ljepse snove, koji imaju ljepsi odjek u meni. A smrt...ne znam sta bi rekla na tvoju pomisao da ces uskoro... Mozda je to tek podsjetnik da udahnes svaki dah svjesno i sto je moguce potpunije, da se radujes svemu kao da zadnji put gledas...i da zivis danas...onakva kakva jesi. Mislim da nas Bog ne zeli sladunjave, a niti podrugljive. Mislim da nas zeli sto blize slici koju je on za nas naslikao, svakog ponaosob. A ta slika je cisto dijete Njegovo, sa svojom osobnoscu, unikat.
01.02.2015. (15:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.....i meni nekad dođe čudna pomisao da će me strefiti neka bolest, onako iznenada....e sad, odavno znam da ne treba razmišljat kak vele negativno, ali i ne razmišljam negativno....samo mi katkada dođe misao da smo krhki, slabi i nemoćni i da život ne traje tisuću godina.....a sad , ak ti misliš da ćeš živjet još jednu godinu, možda je to pozitivno razmišljanje ?...zašto?...pa onda živiš možda bolje, svjesni tada idemo možda bolji kroz život, prema sebi i drugima... a onaj koji misli da će živjet osamsto godina možda si komplicira život i drugima oko sebe...jer uvjeren je da bu živel dugo...ne znam , to je moje tak razmišljanje, a tebi želim puno zdravlja i prije svega mira.....pozdrav....
PS...ja još uvijek pamtim jedan svoj najintenzivniji san,...pisao sam prije nekoliko mjeseci o njemu.....sanjal sam to prije puno godina i još ga se sjećam....a bilo je u pitanju kak je jedna vjera htjela pokoriti cijeli svijet , i klali su redom sve koji nisu htjeli prijeći na tu vjeru....bilo je strašno, jer sam se skrival u nekoj šupi, a neki susjedi su me tražili.....i onda vidim u današnje vrijeme to se pomalo i dešava u svijetu i sve je bliže....
01.02.2015. (16:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
snoviđenje
Znate kako se slične stvari roje često u kratkom vremenu. Tako i ja otvorih sad ovaj blog sa spominjanjem blize smrti. A ja neko jutro spremajući se na posao vidjeh svoj grob, sa dva kratka zapisa na njegovoj ploči, i ljubičicama što rastu na njemu, a moja djeca kao stariji ljudi došli predanj, što mi je bilo lijepo, pa sam se kratko rasplakala od lijepog ganuća. Pomislih, što? nije valjda.... Ma ne , eto, vidjeh, obrišem suze i nastavim uobičajeno jutro. A kad sam ,ipak, iako sam mislila da neću, spomenula ovo kolegicama, zabezeknule se malo. Prokomentirala sam njihovu reakciju; eto, ja sebe i oplakala.
01.02.2015. (20:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam koliko razlikuješ snove. Ja imam obične, koje sanjam svake noći, i one koji predviđaju događaje, možda dvaput godišnje. Ovi drugi se ostvaruju. U njima često vidim i rješenje, kako izbjeći neki loš događaj. Znamo svi da je život pojava sa unaprijed ograničenim rokom trajanja, bar to dobro znamo u našoj profesiji, ali ne treba o tome suviše misliti. No baš zato treba živjeti svaki dan kao da je posljednji, intenzivno.
02.02.2015. (18:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šteta samo što od te KONAČNE ISTINE koju ćemo spoznati u času smrti ne će biti velike koristi ni nama, ni onima koji ostaju. Daj nam, Bože (ili tko već može), nekakav život i dostojnu smrt. Šteta da se svojih roditelja sjećamo najviše u njihovoj staroj dobi, kad su već oslabili tijelom i duhom. Vjerojatno će tako biti i s našom djecom. Gotovo se ničega o mojim roditeljima ne sjećam iz doba kad sam imao 10 godina, a to je već dob koja može puno toga zapamtiti. Tada je moja mama imala 37, tata 40, bili su još lijepi i (relativno) mladi i zdravi. A meni se najviše urezalo ono što se zbivalo njihovih zadnjih 10 godina - bolest, starost. Šteta.
03.02.2015. (04:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
uvjeren sam da nikoga ne daviš. Dragojević je jeziv, ali utješan
03.02.2015. (15:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mela
Snovi znaju opteretiti. Najbolje je kad se probudiš bez sna. Znam da sam jednom u snanjarici pročitala da nije dobro sanjati da ti zubi ispadaju. Poslije toga to sam na različite načine sanjala puno puta. Moja podsvijest je to zapamtila, toga se pribojavala i sanjala. Po tome trebala sam već nebrojeneo puta biti prošlost il bi mi se nešto strašno trebalo dogoditi. Bacila sam davno sajaricu.
01.02.2015. (13:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
He, drugi put pročitaj što sam ja sanjala, pa ćeš pomisliti da ćeš živjeti 100 godina :)))
01.02.2015. (13:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
ma tko te pita sa snove. Oni su za pjesnike. Mela je blzu istine.
Problem je što mi smetamo drugima i to nam je i previše jasno :)))
01.02.2015. (14:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
haznadar je mislim nosio svilenu pidžamu na ratište
01.02.2015. (15:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
Sanjam svasta, na periode vrlo ruzne snove. Ne trazim im znacenja. Taj dan ih osjecam a onda zaboravim.
Sanjam i ljepse snove, koji imaju ljepsi odjek u meni.
A smrt...ne znam sta bi rekla na tvoju pomisao da ces uskoro...
Mozda je to tek podsjetnik da udahnes svaki dah svjesno i sto je moguce potpunije, da se radujes svemu kao da zadnji put gledas...i da zivis danas...onakva kakva jesi.
Mislim da nas Bog ne zeli sladunjave, a niti podrugljive. Mislim da nas zeli sto blize slici koju je on za nas naslikao, svakog ponaosob. A ta slika je cisto dijete Njegovo, sa svojom osobnoscu, unikat.
01.02.2015. (15:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
walker gjuro
.....i meni nekad dođe čudna pomisao da će me strefiti neka bolest, onako iznenada....e sad, odavno znam da ne treba razmišljat kak vele negativno, ali i ne razmišljam negativno....samo mi katkada dođe misao da smo krhki, slabi i nemoćni i da život ne traje tisuću godina.....a sad , ak ti misliš da ćeš živjet još jednu godinu, možda je to pozitivno razmišljanje ?...zašto?...pa onda živiš možda bolje, svjesni tada idemo možda bolji kroz život, prema sebi i drugima... a onaj koji misli da će živjet osamsto godina možda si komplicira život i drugima oko sebe...jer uvjeren je da bu živel dugo...ne znam , to je moje tak razmišljanje, a tebi želim puno zdravlja i prije svega mira.....pozdrav....
PS...ja još uvijek pamtim jedan svoj najintenzivniji san,...pisao sam prije nekoliko mjeseci o njemu.....sanjal sam to prije puno godina i još ga se sjećam....a bilo je u pitanju kak je jedna vjera htjela pokoriti cijeli svijet , i klali su redom sve koji nisu htjeli prijeći na tu vjeru....bilo je strašno, jer sam se skrival u nekoj šupi, a neki susjedi su me tražili.....i onda vidim u današnje vrijeme to se pomalo i dešava u svijetu i sve je bliže....
01.02.2015. (16:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
snoviđenje
Znate kako se slične stvari roje često u kratkom vremenu.
Tako i ja otvorih sad ovaj blog sa spominjanjem blize smrti.
A ja neko jutro spremajući se na posao vidjeh svoj grob, sa dva kratka zapisa na njegovoj ploči, i ljubičicama što rastu na njemu, a moja djeca kao stariji ljudi došli predanj, što mi je bilo lijepo, pa sam se kratko rasplakala od lijepog ganuća. Pomislih, što? nije valjda.... Ma ne , eto, vidjeh, obrišem suze i nastavim uobičajeno jutro. A kad sam ,ipak, iako sam mislila da neću, spomenula ovo kolegicama, zabezeknule se malo.
Prokomentirala sam njihovu reakciju; eto, ja sebe i oplakala.
01.02.2015. (20:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Ne znam koliko razlikuješ snove. Ja imam obične, koje
sanjam svake noći, i one koji predviđaju događaje,
možda dvaput godišnje. Ovi drugi se ostvaruju. U njima
često vidim i rješenje, kako izbjeći neki loš događaj.
Znamo svi da je život pojava sa unaprijed ograničenim rokom
trajanja, bar to dobro znamo u našoj profesiji, ali ne treba o
tome suviše misliti. No baš zato treba živjeti svaki dan kao
da je posljednji, intenzivno.
02.02.2015. (18:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pogled izvana
Šteta samo što od te KONAČNE ISTINE koju ćemo spoznati u času smrti ne će biti velike koristi ni nama, ni onima koji ostaju.
Daj nam, Bože (ili tko već može), nekakav život i dostojnu smrt.
Šteta da se svojih roditelja sjećamo najviše u njihovoj staroj dobi, kad su već oslabili tijelom i duhom. Vjerojatno će tako biti i s našom djecom.
Gotovo se ničega o mojim roditeljima ne sjećam iz doba kad sam imao 10 godina, a to je već dob koja može puno toga zapamtiti. Tada je moja mama imala 37, tata 40, bili su još lijepi i (relativno) mladi i zdravi. A meni se najviše urezalo ono što se zbivalo njihovih zadnjih 10 godina - bolest, starost. Šteta.
03.02.2015. (04:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
uvjeren sam da nikoga ne daviš. Dragojević je jeziv, ali utješan
03.02.2015. (15:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...