Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • Sjedokosi

    stvarno srce tame. Mislim da ti je sada lakše. Olakšala si dušu. A trebalo te prvi puta razumjeti. Više se toga ne bi ni sjetila. Važno je reći, a ne trpjeti. Pozdravljam!

    avatar

    09.01.2015. (16:44)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Pišeš:

    "Mračno dvadeseto stoljeće u kojem smo svi živjeli dobro. Imali poslove i stanove. Svega je bilo. Slobode najviše."

    Zanimljiva opaska. Kad maknemo ratove kojih je otkada je svijeta i vijeka, zaista ne znam na što ciljaš?
    Možda na 6 miliona židova koji su svoj obol dali blagostanju reda, rada i mira plinkih i drugih komora?
    Ili dvadesetak miliona koji nestali su po kosturnicama kazama Sibira gdje su sa radošću dali svoj doprinos "svjetskoj revoluciji"?
    A tu si i mnogobrojni milioni dapače,, deseci miliona sretnika (koji su živjeli dobro i imali posla) što su terminirani u ime "svjetskih" i "lokalnih" revolucija - od Sjeverne Koreje, preko Kambodže, nesvrstanih zemalja Afrike u kojima su redom vladali sve sami "revolucionari" i "dobrotvori"?
    Ili možda na milion nesretnika koji su od 1945-e pa do kraja svoje vladavine dali obol "našem" voljenom vođi, Drugu Titu i tako ga svrstali među deset najvećih "revolucionara" i "nositelja ljubavi" 20. stoljeća?

    Ima toga još ali neću ... činjenice su poznate. ;)

    avatar

    10.01.2015. (00:19)    -   -   -   -  

  • White Lilith

    Ja ću ti samo reći da mi se okrenuo želudac (a imam "konjski" želudac - skoro pa sve mogu svariti!) na nezdrave odnose u toj obitelji...uf stresem se.....jel' to ta "sloboda" u obiteljskim međuljudskim odnosima?!

    avatar

    10.01.2015. (05:26)    -   -   -   -  

  • odmak

    Sjedokosi,
    izrazito sam psihički zdravo čeljade. Radila sam puno na sebi i još radim. Nije prvi put da govorim o tom događaju. Čitala sam, psihoanalizirala sam se i sama i uz pomoć drugih. Ne samo radi tog događaja. Otvorena se . Pričam i puštam druge da pričaju. Davno sam shvatila da svatko od nas ima "događaja" koji ga žuljaju na pretek.
    Ono što je bitno, tako mislim,a možda mi je i narav takva, ne stavljati sebe u centar svijeta. Ima i drugih nego ti, rekao je Tin.
    Ovo nije nikakvo olakšanje duše. Ovo je sjećanje pomoglo određenoj odluci da se upustim u istraživanje koje nije bezazleno.

    bocacciozg,
    moj suptilni humor- to je to.
    Napisala sam roman- panoptikum, s puno fantastike u pet poglavlja. Jedno sam nazvala dvadeseto stoljeće aludirajući na onaj izvanredni Bertoluccijev film; Dvadeseto stoljeće (1976.), s Burtom Lancasterom, Donaldom Sutherlandom, Robertom De Nirom i Gerardom Depardieuom.
    Igrala sam se. Roman je izišao, a taj mi se dio činio najboljim, iako je sve to- moje pisanje samo sjena sjene i ni izdaleka tako dobro kao taj močni film.

    white lilith,
    curo moja pametna.
    Bilo je perioda kad sam zamišljala kakvim nas Bog vidi. Parafrazirajući onu rečenicu: Ništa ljudsko nije mi strano. Stavljajući je Bogu u usta. Mi ljudi. Jadni mali crvi, a boli su nam ogromne ko Himalaja. I radosti.
    Trudim se postići ravnotežu. Zavolit se ovakvom kakva jesam i voliti druge. Radim na tome milion godina. Ponekad mi se čini to je to, a onda me spopadnu sumnje. Otići ću jednom u vjekovječnost, a neću uspjeti.

    Inaće je naslov: Mogući novi roman

    avatar

    10.01.2015. (07:48)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    ipak, priznaješ da te to oslobađa :) Hm, a kako da nađem knjigu?

    avatar

    10.01.2015. (08:03)    -   -   -   -  

  • odmak

    Tek sad vidim da sam napisala: Pojela si zeca, a trebalo je pojela si ježa,
    što bi bilo logično. ha ha ha i još jedanput ha ha ha.
    A što govori taj lapsus? Možda da sam bila gladna kad sam pisala, a bonkulović sam.

    Evo ti mail: ancato7@gmail.com.
    Pošalji adresu šaljem ti knjigu. Plaćena sam knjigama. Hoću reći autorski honorar su knjige.

    avatar

    10.01.2015. (09:32)    -   -   -   -  

  • lion queen

    užasno iskustvo. o tome svakako treba javno progovarati. treba glasno vikati. tvoja prijateljica je prošla još gore od tebe. tko zna kakve ona traume i poremećaje ima u svom životu... trajne posljedice..

    na svu sreću kroz djetinjstvo sam prošla bez ičeg takvog. na žalost u rijeci je bilo pedofila, koji su maltretirali preko telefona. tada se nije moglo doći do broja pozivatelja, pa sam kontaktirala prijatelje iz t-koma, rekli su da treba postaviti lovca, a to je onda koštalo tih novaca, koje ja nisam imala samo za jedan mjesec praćenja, a nije se znalo koliko vremena će proći do drugog poziva, tako da nisam postavila lovca samo zbog nedostatka novca. a onda se dogodio poziv. javila se moja kćer kojoj je tada bilo pet godina i rekla mu: samo vi pričajte, mama je postavila lovca na telefon. čovjek nikad više nije nazvao.

    avatar

    10.01.2015. (09:37)    -   -   -   -  

  • svjedok

    Odmak, radi boljeg sagledavanja samih sebe i svega drugoga, u kojem postaje jasnije da je granica pojedinačnog i ukupnosti tanka, kako bi lako prelazila u istost, jednotu- Boga.
    Živimo jedno i drugo. Ove dvije prirode traže odgovornost, i oprost. Pojedinac bez odgovornosti ne može biti izdvojena jedinka. Zajedništvo bez oprosta nije održivo.
    Umijeće primjenjivanja jednog i drugog, uz jasnoću njihova sadržaja i vremena, te njihov međuodnos unutar pojedinca, i djelovanja prema drugom čovjeku; određuje temeljni osnov života-vjeru i smisao.

    avatar

    11.01.2015. (09:37)    -   -   -   -  

  • odmak

    Lion Queen,
    draga. Nisam bez razloga odmak. Toliko sam van iz moje kože da mi se nekad čini da je moj duh davno napustio ovo dugo pamteće tijelo.
    Spremam se s jednim debelo kontroverznim čovjekom pisati o stvarima koje se vide i tim istim ili sličnim stvarima koje se ne vide. Već se dugo sastajemo i pričamo. Noćas nisam spavala jer slušam stvari koje su istinite. Nisu literatura- fikcija kao san za kojeg si svjestan da je san. A ta istina!!!
    Kakav don Vito Corleone. Mačji kašalj, vjeruj mi. Jer kad ti neko kaže: Odlučio sam ga zveknut to ne znači opalit ću mu šamar. Posljedice su tog zveknut ću ga dva metra ispod zemlje.

    svjedok,
    ako misliš na oprost, mene plaši moj oprost. Ne znam koliko ću znati objasniti. Naime, sve te ljude koje čine određena zla duboko žalim. Sve isključivosti i pritiske tipa: moja je teorija, vjera, moje ponašanje jedino pravo i svi se moraju toga držati jednako žalim. Čini mi se da su strahovito daleko od cilja, tu se slažem s tobom, samog Boga da će im trebati dugo, dugo - ne znam kako to Bog rješava da ugledaju lice Božje - ono blaženstvo kojem se nadam i veselim.
    E sad, koliko sam i sama ohola to je pitanje? Možda će puno više ispred mene biti upravo ti ljudi za koje mislim da Ga nisu vrijedni.

    avatar

    11.01.2015. (12:17)    -   -   -   -  

  • jelen

    Stvarno gadna situacija je to bila, ne znam što drugo reći.
    Kad smo djeca onda vjerujemo da je svijet odraslih zasnovan na solidnim temeljima, da nebi odrasli valjda živjeli svoje živote bez pravog smisla... još se jako dobro sjećam tog osjećaja, pretpostavke slijepe vjere koja daje sigurnost. Točnog trenutka otrježnjenja od te vjere se ne sjećam, ali najljepše o tome je rekao apostol Pavao:
    Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, sudio kao dijete. Kad sam postao zreo covjek, odbacio sam sto je djetinje.
    - ne znam samo da li je on mislio na isto to ili nešto drugo.
    Stavio bi smajlija na kraju ali nije primjereno na ovu tešku temu.

    avatar

    11.01.2015. (15:43)    -   -   -   -  

  • Odsutnost matične ploče

    Patologija obiteljskih odnosa. Sama promjena zakona nije dovoljna, djecu treba educirati već od vrtićke dobi što je dopušteno činiti njihovim tijelima bez obzira o kojoj osobi je riječ. Ne znam ima li sada kakvih programa i edukacija, prije 15-ak god. takve radionice u vrtićima provodila je udruga Korak po korak.
    Smatram da neprekidno javno ukazivanje na postojanje, angažman institucija, nvo i osobna svjedočanstva mogu smanjiti seksualna zlostavljanja.
    Razotkrivanje istine koje bi moglo kobno završiti? Pored doprinosa društvu (nisam sigurna koliko je to u Hrvatskoj mjerodavno tj. kakav bi bio uopće učinak) svakako je nužna i osobna satisfakcija da činimo nešto što smatramo da smo shodno svojoj osobnosti morali učiniti. Ukoliko je potrebna policijska zaštita novinara uobičajeni je postupak.
    Na žalost, u Parizu ove srijede nije bila dostatna.
    Zlo je rasprostranjeno u različitim formama i kad žrtva upre prstom u krivca i progovori: Ti si kriv!, zatreperi jezičac prema dobrom na vagi vječite borbe dobra i zla. Ukoliko smo mi izazvali taj titraj, bez obzira o kojoj vrsti zla se radi, postigli smo mnogo.

    avatar

    11.01.2015. (21:08)    -   -   -   -  

  • Pogled izvana

    Situacija u kojoj majka i kćer mirno razgovaraju o incestu u svojoj obitelji je zaista bizarna, nisam nikad čuo nešto slično.

    @Odsutnost matične ploče
    Edukacija djece je potrebna, ali mora biti vrlo izbalansirana da ne stvori kod djece utisak da je svaki dodir perverzan čin. Djeca trebaju fizički kontakt s roditeljima, taj dodir umiruje dijete i daje mu osjećaj sigurnosti.
    Ne znam kakve su statistike (ako postoje), ali koliko gledam oko sebe, ne vjerujem da incestuozne odnose ima više od 1/100000 stanovnika. Ne možemo zabraniti (ili ugroziti) nježne i potrebne dodire 99999 roditelja i djece zbog 1 roditelja koji to zloupotrebljava.

    avatar

    12.01.2015. (05:12)    -   -   -   -  

  • NF

    Mene je zbunio život u DDR-u početkom osamdesetih kad sam uživao u stipendiji u primorskoj Njemačkoj. Preko ljeta je nagost bila prisutna na svakom koraku, naš studentski dom je bio naspram vrtića kojim su trčkarala gola dječica, skoro se nije mogla naći tekstilna plaža...Sjećam se, jedna studentica je pitala jel ulove kad nekog manijaka, domaćini su odgovorili da je kultura golog tijela kod njih odgoj od malih nogu i nudili nam neku skriptu predsjednikove žene Margot Honecker. Bio sam izuzetno kritičan prema tom njihovom realnom socijalizmu, s distance mislim da sam griješio, al eto to sam povjerovao. S druge strane prijateljica mi je u Sarajevu pokušala povjeriti da je otac seksualno iskorištava, jednostavno sam se pravio lud, gađao frazama i izbjegavao diskusiju...

    avatar

    12.01.2015. (22:48)    -   -   -   -  

  • odmak

    jelenko jelen,

    Možda se zaustavio jer je mogao misliti da bih rekla svojima.
    Svakako često o tome mislim i budem zahvalna Bogu da je to jedino loše iskustvo.Smajlić tebi.

    avatar

    14.01.2015. (16:14)    -   -   -   -  

  • zemljaogledala

    Užasno iskustvo. Mene uvijek zanima u takvim slučajevima, kako nitko prije nije skužio da nešto s tim ljudima i s tom obitelji ne štima. Jadna djevojčica, nadam se da je s njom sve sada u redu

    avatar

    14.01.2015. (18:47)    -   -   -   -  

  • majra

    Majke bi trebale biti manje `kraljice`, a vise zaista majke.. Po svemu sudeci, ti si uspjela izrasti u jaku osobu, pitam se sto je s onima koji su na sebe svalili krivnju te patologije..

    avatar

    15.01.2015. (07:55)    -   -   -   -  

  • j.

    strašno... drago mi je ako ti je pomoglo "oslobađanje" ovdje...

    avatar

    15.01.2015. (10:12)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Iiiih, koliko mi je sada lakše, shvatila sam da nisam ludača
    koja izmišlja događaje, ili ima priviđenja. Djetinjstvo s majkom:
    "šuti, muči, ništa ne govori, nije to zate, ne smi se to govorit",
    a ja od nekog materijala, ma šta "zepterove" teće, tvrđa, sve
    te hororne susrete djetinjstva sam fino prožvakala i rekla sebi;
    "šuti, muči, ništa ne govori, a trudi se da ne pukneš". Fala Bogu
    nisam pukla, uzela sam život kao jedan bodljikavi dar, pa lipo
    biraj one djelove šta manje bodu. Nema puno uboda, barem
    ne bole jako, a koliko god da sam se psihoanalizirala u vlastitoj
    režiji, na kraju samo kažem..., šuti, šta se sve ljudima događa tebi je
    dobro. Dobro je, tebi želim da što duže uživaš k'o "kraljica baka":))

    avatar

    15.01.2015. (17:55)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Nažalost, takve patologije ima više nego što sanjamo.

    avatar

    25.01.2015. (20:04)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Uh, jeziva priča...

    avatar

    26.01.2015. (19:15)    -   -   -   -  

  • odmak

    Odsutnost matične ploče,
    moj .., ne znam kako bih nazvala, ali recimo za sad sugovornik ili supisač upravo zato i hoće progovoriti, iako govorio je i sada, ali toliko je umreženosti da je nemoguća misija. Vidjet ćemo. Ja sam svladala svoje strahove i hemunge.
    Dovoljno je čuti da i oni koji ga vrlo dobro poznaju ne žele s njim u javnost jer kažu: Upucat će ga, a ja ne želim biti kolateralna žrtva.

    Pogled izvana,
    Istraživanja pokazuju da je svako peto dijete imalo takva iskustva. Na zapadu. Istok je još tragičniji.

    Preporučam ti knjige AnaĂŻs Nin (Neuilly sur Seine, 21. veljače 1903. - Los Angeles, 14. siječnja 1977.), francuska erotska spisateljica i dnevničarka.
    Evo malo s interneta
    Nakon rastave roditelja, živi s majkom i dva brata. Napušta formalno školovanje da bi radila kao model. Dana 3. ožujka 1923. udaje se za bankara i seli u New York. Kasnije se vraća u Pariz. Nastupila je u tri filma: 1946., 1952. i 1954. godine. Neistinite su glasine o njenoj biseksualnosti. Drugi put se udaje 1955. godine. Počinila je bigamiju. Njena dva muža sastala su se uživo tek poslije njene smrti. Jedna od prvih žena koja je istražila erotiku i pisala o njoj. 1940-ih je napisala priče iz "Delte Venere" za dolar po stranici. Bila je ljubavnica mnogih ljudi, najpoznatiji je Henry Miller. Financirala je prvo izdanje Rakove obratnice. Zanimala se i za psihoterapiju. Njeni dnevnici obuhvaćaju razdoblje od preko 60 godina. Počinju od njene 11. godine, a završavaju malo prije njene smrti. Napisala je 11 svezaka dnevnika, a u nepročišćenom i necenzuriranom obliku objavio ih je njen drugi muž. Opisuje incest između sebe i oca. Kao inspiraciju i uzore navodi dva imena: David Herbert Lawrence i Djuna Barnes. Ubio ju je rak, kremirana je , a pepeo prosut po zaljevu Santa Monica.

    zemljaogledala,
    sudeći po njenom životu, tu i tamo smo se negdje i srele, ne bih rekla da je patila, iako teško je reći jer nismo ulazile u ta sjećanja. Možda sam na nju i podsvjesno ljuta pa ne vidim njene probleme. Ali, to bi tražilo previše analiziranja, a to mi se nekako neće.

    S.,
    trudim se.

    j.,
    ne znam... nisam to pisala u svrhu oslobađanja. To mi je već davno mrtvo slovo na papiru. Više kao poticaj samoj sebi da pristanem na neka druga 2istraživanja2, pisana, ne znam ni sama kako bh to nazvala.

    malo ti malo ja,
    takve su nekad majke bile. "Uberi šipku", rakla bi mi, a znalo se što to znaći. Pokušavam razumijeti. I oprostiti njoj i sebi.

    Lastavica,
    ljudi ni ne slute koliko.

    Big Blue,
    vidiš.

    avatar

    26.01.2015. (20:42)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...