s pravom kaže poslovica- o ukusima se ne raspravlja (pa tako ni ja neću o ljubavi prema bledunjavom Englezu čiji su stihovi odlični ali music sucks). Ali, ovo o kolektivnoj energiji kocerata ima barem još nekoliko varijabli, uostalom Morissey nije zgodan kao Nick Cave da žene padaju u trans; njegovi su fanovi introverti, kojima je i dolazak u zajednički prostor s tisuću drugih možda teška gnjavaža i najviše što se mogu žrtvovati da bi uživo slušali Morisseya? pa, nije on Mišo Kovač da u publici budi i raspiruje najprizemnije osjećaje, tako pripadajuće krdu (i fanovima)? opet, energija dolazi iz emocija, a emocije iz ovog bolešljivog, beskrvnog tipa? Ma, ta hajte! nije on Robbie Williams, iz kojeg pršti energija već u samoj boji glasa, pa onda i u bijesnoj/buntovničkoj osobnosti?sjećam se koncerata Azre- koliko je hodajuća suprotnost introvert Branko Štulić (brižljivo skrivan iza maske bijesnog "Johnnyja" željnog mase dignutih ruku, slave) statično, kao da prkosno recitira na pozornici, odrađivao svojih 60 minuta nastupa bez ijednog bisa, prezirući vlastite fanove, pa odlazio sa stejdža ne hajući za moljakanja publike. koncertna atmosfera ovisi, po meni, prvenstveno o energiji, temperamentu i iskrenosti nastupa izvođača. jedna Esma Redžepova u fancy gospodskom koncertnom prostoru izaziva ritam u nogama i kod najstidljivijih, hipnotičke zajedničke refrene i grupnu ekstazu, iskrenu reakciju publike. jedan Arsen neće, ali njegova energija je u stihovima, koji bezglasno odzvanjaju u srcu/duši "fanova" ( i skoro svi će neku Arsenovu pjesmu pjevušiti u sebi, bez dizanja ruku). kad ojađeni profi "kritičar" zdvaja nad publikom i njihovom "neprimjereno mlakom" reakcijom, radi se o čistoj projekciji tog, vjerojatno propalog muzičara; kaže ĐB 'svi su producenti promašeni dirigenti" (a književni kritičari-neuspleli pisci, glazbeni kritičari- zavidnici koji nikad nisu naučili svirati gitaru i biti glavni u društvu, među curama) ... uglavnom, nemam ništa protiv kad me, istina rijetko, ponese zajednička emocija drugih posjetitelja koncerta; to redovito uspiju koncerti umjetnika s dušom i energijom, pa čak i cijeli glazbeni pravci (fado, flamenco, cigani). a umjetnici kao J.Baez me griju još mjesecima nakon koncerta, koliko dugo odzvanjaju njihovi glasovi i stihovi u meni.
22.12.2014. (09:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Editorsi su stvarno bili čista energija, i kad sam rekla prijateljici s kojom sam išla da mi je to bio najbolji koncert u životu, rekla je da nisam normalna :) Mislim da Morrisseya ne bih nikad išla gledati uživo. Koliko god to glupo zvučalo, previše me strah da bi poljuljao onu moju vjeru u njega kao neprikosnovenog kralja ironije već samom komunikacijom s publikom. To mi nikako ne ide uz image koji sam izgradila o njemu :) Moj problem, znam :) Međutim, usporedba Editorsa i Morrisseya mi je nepotrebna, ako se uzme u obzir... pa, sve. Od tekstova, tematike, količine melankolije, izvedbe, pa reći ću i - razlike u godinama. Rekla bih da je u tvom slučaju došlo do sazrijevanja ideje o live muzici. Nekome to dođe prije, nekome kasnije, nekome nikada. Ali, dobro je i potrebno ići, vidjeti, obogatiti se. Čak i kad je live nastup totalni suck :)
23.12.2014. (10:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadnji koncert na kojem sam bila imao mi je potrebnu energiju kojoj sam se mogla sama prepustiti u svom sjedalu, u svom mraku, možda tek na trenutke osupnuta sličnim emocijama koje sam oko sebe mogla osjetiti, al bez prisile ili zbornog pjevanja...to je ona tiha, prožimajuća energija koja ne podliježe kiču i masovnoj histeriji. Ima međutim ljudi, poput tvog poznanika, koji vole te snažne emocije ( što je slavlje bez petardi i vatrometa ), pa im je sve ovo naše tiho i samozatajno, mlako i nedovoljno. Radilo se o Amiri Medunjanin, koja me kasnije bila i jako inspirirala, dugo mi treperila u uhu i nastavljala mi davati toplinu danima. Upravo zbog toga i preferiram manje, ambijentalne prostore za održavanje koncerata, mjesta i glazbenike uz koje uvijek mogu čuti što mislim i osjećam.
29.12.2014. (22:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Sjedokosi - uživati ne znači biti baš uvijek i nužno protiv struje, no ovo sa čoporom stoji - smetao me uvijek taj osjećaj djelovanja 'po diktatu', osobito u nečemu tako osebujnom i individualnom kao što je glazba - to stvarno zna ubiti svaku čar i ljepotu!
@Wall - što se Morrisseya tiče, žao mi je da se ne slažemo u dojmu (jer meni je on, tj. njegove pjesme, ipak mnogo više od 'bledunjavog Engleza' :), no nas smo se dvoje u glazbenim preferencijama ovdje na blogu već više puta poklopili (počevši od grupe Kino, pa evo - sada vidim, do Joan Baez ), da bih ovaj iskorak smatrala relevantim :)) Dakako, za tekstove si u pravu, prije svega, on ipak osvaja fantastičnim tekstovima, no isto tako i svojim odličnim, prepoznatljivim vokalom. Nije to energija ni Kovača (ne daj bože), ni Williamsa, već upravo njegova, jedinstvena - ima u njoj nevjerojatno puno emocija i stavova (od primarne melankolije i intimnog preispitivanja, preko dublje tuge, do radosti, euforije, osobnog i socijalnog bunta, suosjećanja, ironije i sarkazma)... Usporedba s bilo kojim izvođačem sasvim je promašena (generalno, ne samo u slučaju Morrisseya) jer rad koji je autorski, u području umjetnosti, nužno zahtijeva i istu takvu, autorsku energiju, impuls, bez obzira na, možda, neke druge sličnosti (tematske, formalne...) Netko je rekao da pozornica djeluje tako da od introverta radi ekstroverte i obrnuto... Ne znam je li to baš univerzalno tako, no ljudi svoju osobnost, dakako, pretaču i u svoj nastup na pozornici (što svjesno, što nesvjesno) - ako mi se ono što vidim i osjetim, svidi, super, ako pak ne, to me počinje iritirati i u tom ću slučaju radije tog glazbenika samo slušati, nego biti dio 'performansa' koji ide na živce. A energija i vibracije koje lovimo glazbom ionako se ne love dizanjem ruku i plesanjem po diktatu, već nekim drugim, mnogo suptilnijim 'valovima'. :)
@Alžbeta - mislim da te Morrissey ne bi razočarao, osim ako nisi imala neku potpuno drugačiju, samo svoju predodžbu njegovih nastupa. Jer meni je on u Zagrebu, ako išta, bio autentičan - bio je upravo ono što vidimo i na isječcima dokumentarnih filmova o njemu, na spotovima (dakako, u nešto starijoj, zrelijoj verziji). Uživljen i maksimalno u pjesmi. A što se odnosa s publikom tiče, on (tj. Smithsi) i jesu poznati upravo po svom intencionalnom 'rušenju' barijere između publike i sebe, u trenutku kada se tzv. stadionski rock već oblikovao u nešto poznato pod imenom 'indie rock' - preselili su u manje prostorije, na svim koncertima članovi grupe rukuju se s poblikom iz bližih redova (događalo se čak i da je publika dolazila na pozornicu), poznata je crtica kada su prilikom nastupa u jedom TV showu odbili prazno 'mahanje' mikrofonom (tzv. playback) i radije uzeli buket gladiola u ruke (kasnije zaštitni znak grupe) pa mahali njime... I ovaj put se Morrissey nije skanjivao pozdraviti s publikom koja je to željela, osobno mi to nije nimalo smetalo. Dapače, djelovalo je prirodno i nekako 'njegovo' (a meni je on mnogo više od ironičara, ipak). Što se Editorsa tiče, vjerujem da je bilo odlično, no svaka usporedba je suvišna.
@Sarah - mmmmm Amira... voljela bih je jednom čuti uživo!
@DLZ - to i jest moja tvrdnja - da je bilo objektivna ocjena koncerta upitna (upitnija nego kada prosuđujemo, recimo, nosač zvuka) i da se sve svodi na to kako smo se proveli!
04.01.2015. (10:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Kod zvuka ne možemo promijeniti fokus slušanja - usmjeriti se samo na jedan zvučni izvor, a neki drugi, istodoban, ne čuti. Možemo samo začepiti uši, no i to samo iznimno (nemamo prirodno dane neke kapke za uši, kao što imamo vjeđe na očima)." Negdje dole u jednom komentaru si ovo napisala. Začudila bi se koliko je ljudsko uho "sposobno", u masi zvukova i nevjerojatnoj galami, izolirati i prepoznati određene zvukove i na njih, ugodom ili neugodom reagirati. Ponekad skoro da i nismo svjesni da ugoda (ili neugoda) zapravo dolazi baš od nekog zvuka koji naše uho (i mozak naravno) prepoznaje i doživljava. Dokaz: koliko te tijekom vožnje i nevjerojatne buke prometa može iznervirati stalni zvuk kojem u svom autu ne možeš odrediti poziciju, ali ga nevjerojatnom preciznošću izdvajaš iz mase zvukova prometa? Isti, samo pozitivan učinak, izaziva i neka tebi omiljena glazba dok si negdje na nekom kurtoaznom okupljanju gdje od galame i žamora niti svoje "misli ne čuješ".
Zašto volimo (ili ne volimo) ići na koncerte? "Utjecaj glazbe na sva živa bića je neosporan. Budući najrazvijeniji (vrlo upitna konstatacija), čovjek je i najotvoreniji njenom utjecaju. Glazbenici i ljudi koji se na bilo koji način bave glazbom, makar samo iz razonode sviraju neki instrument, pokazuju znatan uspjeh i na drugim područjima, pogotovo imaju razvijene mentalne sposobnosti. Ritam se očituje kao dio sveopćeg postojanja, pronalazimo ga svugdje i u svemu. Glazbu smatraju izrazom svemirske, božanske inteligencije, manifestacijom života koja unosi dah u sve što takne. Realizirajući se kroz tjelesni ljudski oblik – ples, s njim čini najsnažniju odu životu." Kod velike većine ljudi zapravo taj grupni doživljaj glazbe, to grupno prepuštanje ritmu, ima ne samo veze s karakterom i osobnošću pojedinca već i s kulturom, socijalizacijom i prečesto našom "željom" i potrebom pripadanja nekoj skupini, nekom čoporu i uklapanja u određene "standarde" općeprihvaćenog ponašanja. Naravno, što smo manje izlagani tom i takvom utjecaju, što smo ranije i duže odgajani uz određenu vrstu glazbe, to smo i manje podložni njenom dirigiranom slušanju i od sredine nametanog prihvaćenog ponašanja.
"Osim na ljudima, utjecaj glazbe testiran je i na životinjama. Kada su štakorima dali na izbor hoće li ući u kutiju s Bachovom glazbom ili s rock-glazbom, gotovo svi su odabrali Bacha. Išlo se i dalje pa je promatran i utjecaj na biljke. Neke vrste glazbe ubrzavaju rast biljaka, uz neke vrste biljke jednostavno dobro rastu, a od testiranih vrsta nisu dobro rasle samo uz rock i acid rock. Dapače, od rocka su uvenule." Ljudski (pretpostavljam i životinjski) mozak traži različitosti, tako da mu ne odgovara glazba s više ponavljanja. Ona izaziva osjećaj neugode te može uzrokovati da osoba zapadne u nesvjesno stanje ili stanje bijesa. Usto i gubi kontrolu nad svojim mislima. Glazba izaziva razne tjelesne reakcije, između ostalog napetost i opuštenost mišića. Hard rock uništava simetriju moždanih polutki, što onda alarmira cijelo tijelo. To izaziva probleme u učenju i ponašanju djece i opću potištenost u odraslih.
Ne rekoh li ti još na početku ove tvoje serije postova da si otvorila "Pandorinu kutiju"?
05.01.2015. (18:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neću ulaziti u sadržaj tvog posta. Htio sam ti samo reči da, kako blogeri frazerski pišu, sa zadovoljstvom svratim pročitati tvoje stavove, napisane znalački, s izvjesnom mirnoćom iza koje se krije strast i zainteresiranost.
08.01.2015. (20:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Alkione, hvala na ovim detaljnijim informacijama o zvuku. Znam da dobrim dijelom govoriš iz iskustva pa nemam razloga sumnjati u tvoja zapažanja. Moja zapažanja bila su više općenite prirode, željala sam skrenuti pažnju na specifičnu prirodu funkcioniranja našeg osjetila sluha, za razliku od nekih drugih osjetila. No nije svaki zvuk glazba, istina, a mene u prvom redu ipak zanima glazba... Što se ostaloga tiče (o doživlaju pripadanja grupi), tu se potpuno slažem. Ja imam otpor takvim osjećajima (ne uvijek i nužno, no kada to podrazumijeva neke zadane obrasce ponašanja i pripadajući foklor, često i kič, tada svakako), ne znači, dakako, da je to univerzalno... Dapače, mislim da u ljudima (možda čak i svim?) paralelno postoji, živi, i sasvim suprotan poriv - onaj koji nas uključuje u grupu, približava grupi. Stvar je pojedinca koji će impuls prevadati. I na kraju - što se štakora, biljaka i rock glazbe tiče - molim te, nemoj mi ništa pisati protiv rocka, odrasla sam na rock glazbi (i još uvijek je volim, iako je upitno koliko takve vrstovne podjele uopće drže vodu) :)))
@Potoče, hvala, razveselio me tvoj dojam.
09.01.2015. (23:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemam što pametno reći o koncertima - bio sam na manje od deset, taman da znam da nisu baš isto što i snimljena muzika i da ne volim kad je preglasno. *Očito mi je krajnje vrijeme da to pročitam. Ima već par godina kako izdaleka znam za knjigu i odgađam ju. :š
11.01.2015. (23:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Never asking what for...?
21.12.2014. (22:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni
Imaš pravo s ovim dodatnim komentarom
I think so ! Poslije cijelog teksta , upravo to
21.12.2014. (23:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
samo dokaz da znaš uživati. Kad si protiv struje na koncertima dobiješ ono jedinstveno, samo tvoje :) Nisi čopor već jedinka izdvojena iz njega :)
21.12.2014. (23:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wall
s pravom kaže poslovica- o ukusima se ne raspravlja (pa tako ni ja neću o ljubavi prema bledunjavom Englezu čiji su stihovi odlični ali music sucks). Ali, ovo o kolektivnoj energiji kocerata ima barem još nekoliko varijabli, uostalom Morissey nije zgodan kao Nick Cave da žene padaju u trans; njegovi su fanovi introverti, kojima je i dolazak u zajednički prostor s tisuću drugih možda teška gnjavaža i najviše što se mogu žrtvovati da bi uživo slušali Morisseya? pa, nije on Mišo Kovač da u publici budi i raspiruje najprizemnije osjećaje, tako pripadajuće krdu (i fanovima)? opet, energija dolazi iz emocija, a emocije iz ovog bolešljivog, beskrvnog tipa? Ma, ta hajte! nije on Robbie Williams, iz kojeg pršti energija već u samoj boji glasa, pa onda i u bijesnoj/buntovničkoj osobnosti?sjećam se koncerata Azre- koliko je hodajuća suprotnost introvert Branko Štulić (brižljivo skrivan iza maske bijesnog "Johnnyja" željnog mase dignutih ruku, slave) statično, kao da prkosno recitira na pozornici, odrađivao svojih 60 minuta nastupa bez ijednog bisa, prezirući vlastite fanove, pa odlazio sa stejdža ne hajući za moljakanja publike. koncertna atmosfera ovisi, po meni, prvenstveno o energiji, temperamentu i iskrenosti nastupa izvođača. jedna Esma Redžepova u fancy gospodskom koncertnom prostoru izaziva ritam u nogama i kod najstidljivijih, hipnotičke zajedničke refrene i grupnu ekstazu, iskrenu reakciju publike. jedan Arsen neće, ali njegova energija je u stihovima, koji bezglasno odzvanjaju u srcu/duši "fanova" ( i skoro svi će neku Arsenovu pjesmu pjevušiti u sebi, bez dizanja ruku). kad ojađeni profi "kritičar" zdvaja nad publikom i njihovom "neprimjereno mlakom" reakcijom, radi se o čistoj projekciji tog, vjerojatno propalog muzičara; kaže ĐB 'svi su producenti promašeni dirigenti" (a književni kritičari-neuspleli pisci, glazbeni kritičari- zavidnici koji nikad nisu naučili svirati gitaru i biti glavni u društvu, među curama) ... uglavnom, nemam ništa protiv kad me, istina rijetko, ponese zajednička emocija drugih posjetitelja koncerta; to redovito uspiju koncerti umjetnika s dušom i energijom, pa čak i cijeli glazbeni pravci (fado, flamenco, cigani). a umjetnici kao J.Baez me griju još mjesecima nakon koncerta, koliko dugo odzvanjaju njihovi glasovi i stihovi u meni.
22.12.2014. (09:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alžbeta Bathory
Editorsi su stvarno bili čista energija, i kad sam rekla prijateljici s kojom sam išla da mi je to bio najbolji koncert u životu, rekla je da nisam normalna :)
Mislim da Morrisseya ne bih nikad išla gledati uživo. Koliko god to glupo zvučalo, previše me strah da bi poljuljao onu moju vjeru u njega kao neprikosnovenog kralja ironije već samom komunikacijom s publikom. To mi nikako ne ide uz image koji sam izgradila o njemu :)
Moj problem, znam :)
Međutim, usporedba Editorsa i Morrisseya mi je nepotrebna, ako se uzme u obzir... pa, sve. Od tekstova, tematike, količine melankolije, izvedbe, pa reći ću i - razlike u godinama.
Rekla bih da je u tvom slučaju došlo do sazrijevanja ideje o live muzici. Nekome to dođe prije, nekome kasnije, nekome nikada.
Ali, dobro je i potrebno ići, vidjeti, obogatiti se. Čak i kad je live nastup totalni suck :)
23.12.2014. (10:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SarahB.
Zadnji koncert na kojem sam bila imao mi je potrebnu energiju kojoj sam se mogla sama prepustiti u svom sjedalu, u svom mraku, možda tek na trenutke osupnuta sličnim emocijama koje sam oko sebe mogla osjetiti, al bez prisile ili zbornog pjevanja...to je ona tiha, prožimajuća energija koja ne podliježe kiču i masovnoj histeriji. Ima međutim ljudi, poput tvog poznanika, koji vole te snažne emocije ( što je slavlje bez petardi i vatrometa ), pa im je sve ovo naše tiho i samozatajno, mlako i nedovoljno. Radilo se o Amiri Medunjanin, koja me kasnije bila i jako inspirirala, dugo mi treperila u uhu i nastavljala mi davati toplinu danima.
Upravo zbog toga i preferiram manje, ambijentalne prostore za održavanje koncerata, mjesta i glazbenike uz koje uvijek mogu čuti što mislim i osjećam.
29.12.2014. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DOBAR, LOŠ, ŠTRACA
Da, ne znam ...
Nagledao sam se koncerata u životu, jednom se poklopilo 35 koncerata u 15 dana ...
No, u periodu sam života kad me teško natjerati na bilo koji koncert, izuzev Tom Waitsa, Van Morrisona, Peter Hammilla i ne znam još...
O utjecaju vanjskih faktora na percepciju koncerta dalo bi se napisati knjigu, no, na kraju se sve svodi na to kako si se provela.
30.12.2014. (16:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
@Annaboni - drago mi je da smo suglasne!
@Sjedokosi - uživati ne znači biti baš uvijek i nužno protiv struje, no ovo sa čoporom stoji - smetao me uvijek taj osjećaj djelovanja 'po diktatu', osobito u nečemu tako osebujnom i individualnom kao što je glazba - to stvarno zna ubiti svaku čar i ljepotu!
@Wall - što se Morrisseya tiče, žao mi je da se ne slažemo u dojmu (jer meni je on, tj. njegove pjesme, ipak mnogo više od 'bledunjavog Engleza' :), no nas smo se dvoje u glazbenim preferencijama ovdje na blogu već više puta poklopili (počevši od grupe Kino, pa evo - sada vidim, do Joan Baez ), da bih ovaj iskorak smatrala relevantim :)) Dakako, za tekstove si u pravu, prije svega, on ipak osvaja fantastičnim tekstovima, no isto tako i svojim odličnim, prepoznatljivim vokalom. Nije to energija ni Kovača (ne daj bože), ni Williamsa, već upravo njegova, jedinstvena - ima u njoj nevjerojatno puno emocija i stavova (od primarne melankolije i intimnog preispitivanja, preko dublje tuge, do radosti, euforije, osobnog i socijalnog bunta, suosjećanja, ironije i sarkazma)... Usporedba s bilo kojim izvođačem sasvim je promašena (generalno, ne samo u slučaju Morrisseya) jer rad koji je autorski, u području umjetnosti, nužno zahtijeva i istu takvu, autorsku energiju, impuls, bez obzira na, možda, neke druge sličnosti (tematske, formalne...) Netko je rekao da pozornica djeluje tako da od introverta radi ekstroverte i obrnuto... Ne znam je li to baš univerzalno tako, no ljudi svoju osobnost, dakako, pretaču i u svoj nastup na pozornici (što svjesno, što nesvjesno) - ako mi se ono što vidim i osjetim, svidi, super, ako pak ne, to me počinje iritirati i u tom ću slučaju radije tog glazbenika samo slušati, nego biti dio 'performansa' koji ide na živce. A energija i vibracije koje lovimo glazbom ionako se ne love dizanjem ruku i plesanjem po diktatu, već nekim drugim, mnogo suptilnijim 'valovima'. :)
@Alžbeta - mislim da te Morrissey ne bi razočarao, osim ako nisi imala neku potpuno drugačiju, samo svoju predodžbu njegovih nastupa. Jer meni je on u Zagrebu, ako išta, bio autentičan - bio je upravo ono što vidimo i na isječcima dokumentarnih filmova o njemu, na spotovima (dakako, u nešto starijoj, zrelijoj verziji). Uživljen i maksimalno u pjesmi. A što se odnosa s publikom tiče, on (tj. Smithsi) i jesu poznati upravo po svom intencionalnom 'rušenju' barijere između publike i sebe, u trenutku kada se tzv. stadionski rock već oblikovao u nešto poznato pod imenom 'indie rock' - preselili su u manje prostorije, na svim koncertima članovi grupe rukuju se s poblikom iz bližih redova (događalo se čak i da je publika dolazila na pozornicu), poznata je crtica kada su prilikom nastupa u jedom TV showu odbili prazno 'mahanje' mikrofonom (tzv. playback) i radije uzeli buket gladiola u ruke (kasnije zaštitni znak grupe) pa mahali njime... I ovaj put se Morrissey nije skanjivao pozdraviti s publikom koja je to željela, osobno mi to nije nimalo smetalo. Dapače, djelovalo je prirodno i nekako 'njegovo' (a meni je on mnogo više od ironičara, ipak).
Što se Editorsa tiče, vjerujem da je bilo odlično, no svaka usporedba je suvišna.
@Sarah - mmmmm Amira... voljela bih je jednom čuti uživo!
@DLZ - to i jest moja tvrdnja - da je bilo objektivna ocjena koncerta upitna (upitnija nego kada prosuđujemo, recimo, nosač zvuka) i da se sve svodi na to kako smo se proveli!
04.01.2015. (10:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
"Kod zvuka ne možemo promijeniti fokus slušanja - usmjeriti se samo na jedan zvučni izvor, a neki drugi, istodoban, ne čuti. Možemo samo začepiti uši, no i to samo iznimno (nemamo prirodno dane neke kapke za uši, kao što imamo vjeđe na očima)." Negdje dole u jednom komentaru si ovo napisala. Začudila bi se koliko je ljudsko uho "sposobno", u masi zvukova i nevjerojatnoj galami, izolirati i prepoznati određene zvukove i na njih, ugodom ili neugodom reagirati. Ponekad skoro da i nismo svjesni da ugoda (ili neugoda) zapravo dolazi baš od nekog zvuka koji naše uho (i mozak naravno) prepoznaje i doživljava. Dokaz: koliko te tijekom vožnje i nevjerojatne buke prometa može iznervirati stalni zvuk kojem u svom autu ne možeš odrediti poziciju, ali ga nevjerojatnom preciznošću izdvajaš iz mase zvukova prometa? Isti, samo pozitivan učinak, izaziva i neka tebi omiljena glazba dok si negdje na nekom kurtoaznom okupljanju gdje od galame i žamora niti svoje "misli ne čuješ".
Zašto volimo (ili ne volimo) ići na koncerte?
"Utjecaj glazbe na sva živa bića je neosporan. Budući najrazvijeniji (vrlo upitna konstatacija), čovjek je i najotvoreniji njenom utjecaju. Glazbenici i ljudi koji se na bilo koji način bave glazbom, makar samo iz razonode sviraju neki instrument, pokazuju znatan uspjeh i na drugim područjima, pogotovo imaju razvijene mentalne sposobnosti. Ritam se očituje kao dio sveopćeg postojanja, pronalazimo ga svugdje i u svemu. Glazbu smatraju izrazom svemirske, božanske inteligencije, manifestacijom života koja unosi dah u sve što takne. Realizirajući se kroz tjelesni ljudski oblik – ples, s njim čini najsnažniju odu životu."
Kod velike većine ljudi zapravo taj grupni doživljaj glazbe, to grupno prepuštanje ritmu, ima ne samo veze s karakterom i osobnošću pojedinca već i s kulturom, socijalizacijom i prečesto našom "željom" i potrebom pripadanja nekoj skupini, nekom čoporu i uklapanja u određene "standarde" općeprihvaćenog ponašanja. Naravno, što smo manje izlagani tom i takvom utjecaju, što smo ranije i duže odgajani uz određenu vrstu glazbe, to smo i manje podložni njenom dirigiranom slušanju i od sredine nametanog prihvaćenog ponašanja.
"Osim na ljudima, utjecaj glazbe testiran je i na životinjama. Kada su štakorima dali na izbor hoće li ući u kutiju s Bachovom glazbom ili s rock-glazbom, gotovo svi su odabrali Bacha. Išlo se i dalje pa je promatran i utjecaj na biljke. Neke vrste glazbe ubrzavaju rast biljaka, uz neke vrste biljke jednostavno dobro rastu, a od testiranih vrsta nisu dobro rasle samo uz rock i acid rock. Dapače, od rocka su uvenule."
Ljudski (pretpostavljam i životinjski) mozak traži različitosti, tako da mu ne odgovara glazba s više ponavljanja. Ona izaziva osjećaj neugode te može uzrokovati da osoba zapadne u nesvjesno stanje ili stanje bijesa. Usto i gubi kontrolu nad svojim mislima. Glazba izaziva razne tjelesne reakcije, između ostalog napetost i opuštenost mišića. Hard rock uništava simetriju moždanih polutki, što onda alarmira cijelo tijelo. To izaziva probleme u učenju i ponašanju djece i opću potištenost u odraslih.
Ne rekoh li ti još na početku ove tvoje serije postova da si otvorila "Pandorinu kutiju"?
05.01.2015. (18:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
Neću ulaziti u sadržaj tvog posta. Htio sam ti samo reči da, kako blogeri frazerski pišu, sa zadovoljstvom svratim pročitati tvoje stavove, napisane znalački, s izvjesnom mirnoćom iza koje se krije strast i zainteresiranost.
08.01.2015. (20:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
@Alkione, hvala na ovim detaljnijim informacijama o zvuku. Znam da dobrim dijelom govoriš iz iskustva pa nemam razloga sumnjati u tvoja zapažanja. Moja zapažanja bila su više općenite prirode, željala sam skrenuti pažnju na specifičnu prirodu funkcioniranja našeg osjetila sluha, za razliku od nekih drugih osjetila. No nije svaki zvuk glazba, istina, a mene u prvom redu ipak zanima glazba... Što se ostaloga tiče (o doživlaju pripadanja grupi), tu se potpuno slažem. Ja imam otpor takvim osjećajima (ne uvijek i nužno, no kada to podrazumijeva neke zadane obrasce ponašanja i pripadajući foklor, često i kič, tada svakako), ne znači, dakako, da je to univerzalno... Dapače, mislim da u ljudima (možda čak i svim?) paralelno postoji, živi, i sasvim suprotan poriv - onaj koji nas uključuje u grupu, približava grupi. Stvar je pojedinca koji će impuls prevadati. I na kraju - što se štakora, biljaka i rock glazbe tiče - molim te, nemoj mi ništa pisati protiv rocka, odrasla sam na rock glazbi (i još uvijek je volim, iako je upitno koliko takve vrstovne podjele uopće drže vodu) :)))
@Potoče, hvala, razveselio me tvoj dojam.
09.01.2015. (23:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Nemam što pametno reći o koncertima - bio sam na manje od deset, taman da znam da nisu baš isto što i snimljena muzika i da ne volim kad je preglasno.
*Očito mi je krajnje vrijeme da to pročitam. Ima već par godina kako izdaleka znam za knjigu i odgađam ju. :š
11.01.2015. (23:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
dugo ne bijah na koncertu. a pamtim BB Kinga iz tamo neke davne godine na Šalati
12.01.2015. (15:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni
ZAŠTO TE NEMA...........i bez koncentriranja ima prostora za tebe !
18.01.2015. (16:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
@propheta nemo - sasvim dovoljno saznanja :)) Što se knjige tiče, sretno!
@pametni zub - evo, malo proguglah pa vidim da je riječ o 1996... te sam godine taman stigla u Zagreb na studij, no koncert BB Kinga propustih.
@Annaboni - teško pitanje, ali hvala ti na podstreku! :))
20.01.2015. (18:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...