tako mlada, tako naivna, tako....zabetonirana u svojem mjehuru sapunice. HR društvo sastoji se od mnoštva segregiranih, strogo odvojenih kasta, čiji članovi žive u svojim malim mikrosvjetovima, svojim šarenim ili sivim balonima: postoji najviša kasta (kao posvećeni i privilegirani bramani u Indiji) koja živi u svojim kulmer-dvorcima, privatnim rezidencijama unutar zaštićenih nacionalnih parkova (todorić balon); u tu kastu spadaju još ratni profiteri i ratni zločinci i ratni generali, svi uđuture(sa svojim OMV/Tifon lancima benzinskih crpki; svojim ekskluzivnim tunogojilištima i flotilom brodova; pa onda, kasta pretvorbenih mafijaša, pa kasta potkoženih političara, pa kasta sitnih mafijaša (zagrebački mamići, zadarski sinovčići, osječki kraljevi svega i svačega, pa ratnozločinački osječki kartel, pa identični karteli po drugim županijama...tek debelo iza kaskaju liječničko-poduzetnički 'white collar' mafijaši, pa onda iza baloni od sitnih mufljuza....na začelju, predzadnja kasta/rupa na svirali su zaposleni/ci i onda sivi baloni, najgori i najbrojniji: nezaposlenih/ pokradenih/ osiromašenih/ prognanih/ ostraciranih/ otpuštenih i zapuštenih, gladnih
09.12.2014. (15:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobar post, tužno istinit kao i wallov komentar, ali... Svi ti pizduni imaju jednu crtu koja je čisto prirodna , a ta je da se svatko treba pobrinuti za sebe. U navedenim slučajevima malo je prenaglašena odnosno patološka...no... Igrom slučaja često dolazim u doticaj sa ljudima iz sivog balona, onima sa dna društva. Iz prve ruke ti mogu reći kako izgleda unutrašnjost njihovog balona. Oni čekaju da se netko pobrine za njihovu gladnu djecu, vrlo su glasni u istrerivanju neke " svoje pravde", ali nema baš niti jedne ideje kako funkcionalno djelovati osnosno kako staviti hranu na tanjur svojoj djeci. Na svaki prijedlog ili sugestiju reagiraju listom argumenata. Zasto se ne mogu zauzeti za sebe i svoju djecu. Meni se čini da taj dio populacije u biti ispunjava svoju svrhu. Na njima je da seru i baš nista ne poduzimaju. Nakon što sam iscrpila svoje snage pokušavajući probušiti taj balon mogu reći: Duboko suosjećam sa starcima, bolesnima, djecom i vrlo rijetkim ljudima kojima se dogodilo da igrom slučajnosti nisu dobili baš nikakvu šansu. Što se tiče ostalih imaju što su zaslužili.
10.12.2014. (08:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duboko sam uvjeren da je država samo servis građana, ali u ovom našem slučaju je više parazit koji sve više pije krv sve dok ne pocuca sve. Kad bi naš balon imao smisla onda valjda nebi bilo ni tih marginalaca ali s druge strane tko smo mi da mislimo da marginalci nemaju neki svoj smisao. Mene ti to posdjeća kao na mačji podzemni svijet. Tu i tamo vidiš kako neka mačka pretrči korzo i uskoči u neku rupu za ventilaciju,a ostalo što se dešava mogu samo zamisliti. Život o kojem nemam pojma na nivou kojem nemam pristup, paralelne stvarnosti. A i gledam te klošare što žicaju pa nekom udjelim koju kunu. Što da mu kažem? Da nije nikad prekasno za upisati faks? Za postati građanin? A uostalom dali bi moj smisao (pokušati biti na neki način koristan društvu) istovjetan njihovom smislu?
Moja nona je nakon penzije (kasne '70) odlučila da više nikad neće izaći iz stana. Hramljala je cijeli život i jako se srami toga. Po čitave dane gleda televiziju i pitam se koji je njezin smisao jer se ni u snu nebi mogao osuditi na gledanje televizije i ne izlaženje iz kuće. Ali tko sam ja da mislim da je moj način ispravan, a njen pogrešan?
10.12.2014. (12:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
deeksha: taj stav koji opisuješ, razmišljanje tih ljudi je neka duboka patologija koja se pretvara u osobiine kolektiva, ali nekako sam sve manje stava da je itko išta zaslužio, sve mi se čini da bi napravili bolje za sebe i druge kad bi znali(pri čemu na isti način vjerojatno tako netko vidi i nas)
10.12.2014. (19:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobar post. Balončići su da se rasplinu. Kad se jedan raspukne možemo se ugurati u drugi i tako zaštićeni od vanjskog svijeta plutati svojom putanjom. A možemo se udružiti sa drugim balončićima i kao sapunica dobro očistiti ulice od prljavštine. Svak ima pravo na svoj izbor.
10.12.2014. (21:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nebitno je kako nas drugi vide ili mi njih. Zivot se ne moze znati to je ogromna zabluda. Svi mi pokusavamo, grijesimo, uspjevamo. Mi i dalje vjerujemo da postoje gotova rjesenja u koja cemo se mi ugurati umjesto da shvacamo da smo mi rjesenje, da mi stvaramo rjesenja. Problem drustva je skrivem upravo u uvjerenosti da zna. Time se gubi i potencijalna mogucnost novoga. Puno je sati, odoh leci...bok.
10.12.2014. (23:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uistinu, ne zanima nas svijet, ne zanimaju nas ljudi koji nude rješenja iz svojih kalupa, ne zanima nas kako treba funkcionirati jer ionako smo svi fabrička greška, kao što reče
18.01.2015. (17:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wall
tako mlada, tako naivna, tako....zabetonirana u svojem mjehuru sapunice. HR društvo sastoji se od mnoštva segregiranih, strogo odvojenih kasta, čiji članovi žive u svojim malim mikrosvjetovima, svojim šarenim ili sivim balonima: postoji najviša kasta (kao posvećeni i privilegirani bramani u Indiji) koja živi u svojim kulmer-dvorcima, privatnim rezidencijama unutar zaštićenih nacionalnih parkova (todorić balon); u tu kastu spadaju još ratni profiteri i ratni zločinci i ratni generali, svi uđuture(sa svojim OMV/Tifon lancima benzinskih crpki; svojim ekskluzivnim tunogojilištima i flotilom brodova; pa onda, kasta pretvorbenih mafijaša, pa kasta potkoženih političara, pa kasta sitnih mafijaša (zagrebački mamići, zadarski sinovčići, osječki kraljevi svega i svačega, pa ratnozločinački osječki kartel, pa identični karteli po drugim županijama...tek debelo iza kaskaju liječničko-poduzetnički 'white collar' mafijaši, pa onda iza baloni od sitnih mufljuza....na začelju, predzadnja kasta/rupa na svirali su zaposleni/ci i onda sivi baloni, najgori i najbrojniji: nezaposlenih/ pokradenih/ osiromašenih/ prognanih/ ostraciranih/ otpuštenih i zapuštenih, gladnih
09.12.2014. (15:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Joanna has left Stepford
jest wall, u teoriji je to sasvim jasno...kao vatikansko bogatstvo, svjestan si ga u teoriji, ali kad ga vidiš ostaje nevjerica
09.12.2014. (19:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
deeksha
Dobar post, tužno istinit kao i wallov komentar, ali...
Svi ti pizduni imaju jednu crtu koja je čisto prirodna , a ta je da se svatko treba pobrinuti za sebe. U navedenim slučajevima malo je prenaglašena odnosno patološka...no...
Igrom slučaja često dolazim u doticaj sa ljudima iz sivog balona, onima sa dna društva. Iz prve ruke ti mogu reći kako izgleda unutrašnjost njihovog balona. Oni čekaju da se netko pobrine za njihovu gladnu djecu, vrlo su glasni u istrerivanju neke " svoje pravde", ali nema baš niti jedne ideje kako funkcionalno djelovati osnosno kako staviti hranu na tanjur svojoj djeci. Na svaki prijedlog ili sugestiju reagiraju listom argumenata. Zasto se ne mogu zauzeti za sebe i svoju djecu. Meni se čini da taj dio populacije u biti ispunjava svoju svrhu. Na njima je da seru i baš nista ne poduzimaju. Nakon što sam iscrpila svoje snage pokušavajući probušiti taj balon mogu reći:
Duboko suosjećam sa starcima, bolesnima, djecom i vrlo rijetkim ljudima kojima se dogodilo da igrom slučajnosti nisu dobili baš nikakvu šansu. Što se tiče ostalih imaju što su zaslužili.
10.12.2014. (08:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
duboko sam uvjeren da je država samo servis građana, ali u ovom našem slučaju je više parazit koji sve više pije krv sve dok ne pocuca sve. Kad bi naš balon imao smisla onda valjda nebi bilo ni tih marginalaca ali s druge strane tko smo mi da mislimo da marginalci nemaju neki svoj smisao. Mene ti to posdjeća kao na mačji podzemni svijet. Tu i tamo vidiš kako neka mačka pretrči korzo i uskoči u neku rupu za ventilaciju,a ostalo što se dešava mogu samo zamisliti. Život o kojem nemam pojma na nivou kojem nemam pristup, paralelne stvarnosti. A i gledam te klošare što žicaju pa nekom udjelim koju kunu. Što da mu kažem? Da nije nikad prekasno za upisati faks? Za postati građanin? A uostalom dali bi moj smisao (pokušati biti na neki način koristan društvu) istovjetan njihovom smislu?
Moja nona je nakon penzije (kasne '70) odlučila da više nikad neće izaći iz stana. Hramljala je cijeli život i jako se srami toga. Po čitave dane gleda televiziju i pitam se koji je njezin smisao jer se ni u snu nebi mogao osuditi na gledanje televizije i ne izlaženje iz kuće. Ali tko sam ja da mislim da je moj način ispravan, a njen pogrešan?
10.12.2014. (12:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Joanna has left Stepford
deeksha: taj stav koji opisuješ, razmišljanje tih ljudi je neka duboka patologija koja se pretvara u osobiine kolektiva, ali nekako sam sve manje stava da je itko išta zaslužio, sve mi se čini da bi napravili bolje za sebe i druge kad bi znali(pri čemu na isti način vjerojatno tako netko vidi i nas)
10.12.2014. (19:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mela
Dobar post. Balončići su da se rasplinu. Kad se jedan raspukne možemo se ugurati u drugi i tako zaštićeni od vanjskog svijeta plutati svojom putanjom. A možemo se udružiti sa drugim balončićima i kao sapunica dobro očistiti ulice od prljavštine. Svak ima pravo na svoj izbor.
10.12.2014. (21:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
deeksha
Nebitno je kako nas drugi vide ili mi njih. Zivot se ne moze znati to je ogromna zabluda. Svi mi pokusavamo, grijesimo, uspjevamo. Mi i dalje vjerujemo da postoje gotova rjesenja u koja cemo se mi ugurati umjesto da shvacamo da smo mi rjesenje, da mi stvaramo rjesenja.
Problem drustva je skrivem upravo u uvjerenosti da zna. Time se gubi i potencijalna mogucnost novoga. Puno je sati, odoh leci...bok.
10.12.2014. (23:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KUKAC33
Uistinu, ne zanima nas svijet, ne zanimaju nas ljudi koji nude rješenja iz svojih kalupa, ne zanima nas kako treba funkcionirati jer ionako smo svi fabrička greška, kao što reče
18.01.2015. (17:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...