Sve se lijepo može "instrumentalizirati", promišljeno racionalizirati i proračunato zloupotrijebiti, pa tako i glazba....Nisam jednom primjetila kako me potiču glazbom na suludo šopingiranje :-))) sram ih bilo pervetiti jedni , a o filmskoj glazbi da ne govorim....na neki hororac mogu žmiriti koliko god hoću, i dalje će mi se krv lediti žilama, pa sam tako često morala zatvarati i uši i oči...( ne pitaj me kako je to izgledalo...:-)))) Fascinira me ipak, matematika i preciznost u umjetnosti, i sama sam primjetila, kad krenem sa" kozmetikom" nekih svojih radova, neke svoje nepripitomljene bujice kada malčice stavim u neki zamišljen red, poravnam si odmah i osjetilni kaos u vlastitoj glavi, pa svijet izgleda manje košmarno mjesto za mene.... Balans, bitan je balans...osjetilnog i racionalnog...baš kao i u svemu uostalom....
a ovo..ovo sam tako ja....
https://www.youtube.com/watch?v=28Qi4jLtigc
30.11.2014. (21:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što je za mene glazba???????????? Možda, ali stvarno samo možda, budući si se osvrnula i na matematičku dimenziju glazbe, za mene bi glazba bila aksiom - "temeljna istina" koja se ne dokazuje. Nekako mi se čini da što je više pojašnjavamo, analiziramo, proučavamo kao da joj skidamo ono najljepše u njoj. Osobno, skoro pa u pravilu, u glazbi uživam kad sam sam i kad joj se cjelokupan posvetim. Načelno, glazbu ne slušam dok radim bilo kakav drugi posao - odvlači mi pažnju, narušava koncentraciju i najčešće izazove prekidanje posla koji radim ili gašenje izvora glazbe kako bih "mogao" odraditi započeti posao...
01.12.2014. (11:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Struna po kojoj diramo drugačiji svijet od ljudske dimenzije shvaćanja svijeta, kao što je misao struna s kojom dodirujemo svijet u ovoj. Je li misao realno odrediva nekim veličinama, je li osjećaj misli moguće matematički brojevno izraziti, misli osjećaju dati volumen? Sva sreća pa se svemir ne misli i ne osjeća samo u spektru vida i lomljenjem svjetlosti.
02.12.2014. (09:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Sarah - Potpuno si u pravu u vezi šoping centara (to se valjda zove 'psihološki marketing' ili tako nekako :)), baš kao i za filmove - u filmovima se ta sinteza najbolje vidi... a slikom je lakše manipulirati nego glazbom, jer je dovoljno samo da okreneš glavu (a da bi se distancirali od zvuka, nužno je baš čepiti uši :)))
P.S. Hvala na ovim arabeskama (obožavam ih kao formu, u bilo kojem načinu izraza).
@alkion - i ja tako, volim joj se posvetiti u potpunosti. Pogotovo ne mogu raditi nešto intelektualno (čitati, pisati...) i slušati. Uz nju mogu jedino voziti i peglati veš :))
@Johannes - da, sva sreća da u svemiru postoji toliko načina za misliti i osjećati. Svaki ima svoje posebnosti, svoje prednosti i mane... i glazba ih ima, ali je definitivno od svih najmanje dokučiva. Bez obzira na svu fizikalnu objašnjivost, i dalje ostaje gotovo kao neka čarolija. Ponekad mi je žao što u toj čaroliji i aktivno ne sudjelujem.
09.12.2014. (09:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@DLZ - i meni se tako čini. Vjerojatno ima nekog ratia i u samoj toj čaroliji, no kada se u njoj istinski uživa, nemoguće je misliti na njega (vrijedi i za sve ostale čarolije :-)... A prijatelj... nije oficijelni kritičar, no velik zaljubljenik, poznavatelj i kolekcionar.
11.12.2014. (08:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Glazba ima ono jedno svojstvo, onu jednu karakternu osobnost koju nema niti jedna druga umjetnost: svi je različito doživljavamo i tumačimo. Taj jedinstveni i svakoj osobi pripadajući osjet, doživljaj i tumačenje je skoro uvijek drugačiji u ponovljenom slušanju. Izgovorena ili napisana riječ, priča, roman, pjesma, skoro pa u pravilu izazivaju iste osjećaje, istu reakciju samo možda različitog intenziteta. Slika ili skulptura imaju sličan utjecaj na nas. Kazališna predstava ili film skoro da uvijek nose istu poruku, samo je stvar trenutka kako ćemo je i u kojoj mjeri primijeniti. Za glazbu ove karakteristike ne vrijede. Ma koliko puta je ponavljali, plesali na nju, bili aktivni učesnici u njoj ili samo pasivni slušači, naš trenutni osjet, doživljaj i naše reakcije su neponovljive. Pretpostavljam da većina nas zna i poznaje, nadam se i sluša Mozzartovu Malu noćnu muziku. Prevladavaju violine. U jednom trenutku vam se čini kako miluju cvijeće dok se iz pupoljka razvija u prelijepi cvijet, netom zatim to je prekrasan žubor planinskog potoka ili val koji kvasi pijesak na plaži, da bi to odjednom postala bespoštedna borba violina s ostatkom orkestra tko je bolji, pjevniji, jači, glasniji, ljepšeg izričaja, a onda sve postaje jedna rijeka koja mirnim tokom prošetava kroz zelenilom i suncem okupane predjele... Tako mi je u ovom trenutku dok slušam i pokušavam ovo napisati. Prije neki dan sve se nekako uklapalo u prekrasni zalazak sunca negdje tamo na obzoru gdje se sunce stapalo s morem, a galebovi su prekrasnim i bešumnim letom čak i svoje kliktave krikove zamijenili violinskim virtuoznostima...
11.12.2014. (10:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alkione, pa ovo je pravi esej, pjesnički intoniran! :) Hvala ti na trudu i podjeli dojmova... Drago mi je jer vidim da nisam sama zapitana nad tolikim nedokučivostima vezanima uz glazbu. Ipak, ne bih se sasvim složila s tobom da glazbu svaki put doživljavamo različito. Odnosno, točnije - to je točno, ali je točno i za svaku vrstu umjetnosti (nikad je ne doživljavamo baš sasvim, sasvim isto - roman, pjesmu, sliku..., a razlog je višestruk - jer niti smo mi u dva različita životna trenutka (makar vremenski vrlo bliska), sasvim isti, niti je isti kontekst u kojem nešto primamo... A umjetnost je barem toliko stvar recipijenta i kontkesta, koliko i samog umjetničkog djela (teksta, slike, skladbe... svejedno). Pogledi na to, doduše, mijenjali su se i povijesno s različitim teorijskim i kritičkim školama (koje bi stavljale više naglasak na jedno, drugo, treće, ili čak četvrto - na sam put/kod/medij komuniciranja), no višečlanost ovoga procesa baš nitko ne može osporiti). Ono s čime se slažem jest da je kod glazbe ta otvorenost značenja, ispražnjenost od jednostruke i čvrste semantike, veća nego kod drugih načina izražavanja, a to pak proizlazi iz same njezine fluidne prirode (o čemu sam pisala u prošlom postu), kao i od dematerijaliziranog medija kojim se ostvaruje. Zbog toga je glazba, pogotovo instrumentalna, najviše nalik čaroliji - tvoj primjer s Mozartom samo to potvrđuje. Nego, spomenuo si neke 'pokuse' koje si radio s pilotima... Do kakvog si zaključka došao, kako je Mozart djelovao na avijatičare i njihove sposobosti? :)
12.12.2014. (12:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Ama, možda sam bio nedorečen i neprecizan u pojašnjenju (ova isključivo verbalna komunikacija me ubija). Naime htio sam reći da su napisana riječ, film, kazališna predstava, meni skoro neshvatljivi ako su na jeziku koji ne razumijem. Složimo se da ćemo prepoznati emocije u predstavi ili filmu, ali napisanu riječ ili izgovorenu moramo razumjeti da bi se prema njoj, uvjetno rečeno, emocionalno odredili. Za skulpturu, sliku, fotografiju važi nekakva, opet uvjetno, racionalnost. Nacrtano drvo mi doživljavamo kao drvo samo mu, sukladno nekom našem trenutnom raspoloženju i emocionalnom naboju, pridajemo određenu simboličnost... Naprotiv, za glazbu važi pravilo univerzalnosti - ne treba nam prevoditelj, tumač poruke, čak nam ne treba nužno niti simbolika. Nije važno na kom jeziku pjeva Verdijeva Aida ili Violeta, nema toga koga neće dotaknuti njihove riječi, a da bi u njima osjetio patnju, ljubav, tugu, radost, razočarenje. Dakle, kao što je sposobnost govora univerzalna karakteristika cjelokupne ljudske vrste, kao što svaka imalo socijalizirana skupina ljudi ima nekakvu vrstu alkohola, tako je i muzika (glazba) nešto univerzalno u našim životima. Mnogi sociolozi, počesto i fizičari a u novije vrijeme i mnogi matematičaru tu univerzalnost pokušavaju dokazati i dovesti u direktnu vezu s ritmom... Premali je ovo prostor, previše toga mi se trenutno vrti po glavi, a onda skoro pa u pravili djelujem konfuzno. Ne bih da raspredam "Markove konake", a opet htio bih puno toga reći i naravno - ostajem nedorečen. Što se tiče tvog pitanja na kraju komentara: prepotentno bi od mene bilo nazvati to "izvođenje pokusa". Sve je, naime započelo time da sam negdje pročitao kako Mozzartova muzika utječe na pamćenje. Ne bejaše tada interneta niti Google-ta pa se ne sjećam u čemu to pročitah (tada sam "gutao" Galaksiju i Nacional Geographic). Također sam primijetio kod sebe da mi je motorika u zrakoplovu bila nekako elegantnija, smirenija preciznija ako sam u slušalicama mogao slušati zvuke Mozzartove glazbe. Nažalost tehnologija tadašnjih zrakoplova nije mi mogla takvo nešto priuštiti uvijek kad sam to trebao. Trebalo je frekvenciju radio kompasa podesiti na radio stanicu koja upravo u vrijeme mog leta emitira, ako ne Mozzarta, barem "pušta" klasičnu glazbu. Taj moj dojam sam u kasnijem svom nastavničkom radu često pokušavao primijeniti i na pitomce (kadete). Primijetio sam da glazba i na njih ima sličan učinak. E, sad, zapravo i do danas mi ostaje upitno, jesu li to samo moji umišljeni dojmovi koje sam pripisao muzici nakon pročitanog članka, ili je to stvarno tako. U prilog mom zaključku može, ali ne nužno, ići i dokaziva činjenica da sam tri godine zaredom odškolovao (naučio letenju) tri najbolja pilota tih generacija. Da li bih nastavio i dalje tako nemam pouzdanih i relevantnih pokazatelja jer sam vrlo brzo preuzeo školovanje budućih nastavnika letenja gdje se kvaliteta letenja podrazumijevala, a poanta se davala na metodičko-pedagoške sposobnosti...
12.12.2014. (20:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alkione, nije tako konfuzno, mislim da sam sada uspjela sve pokopčati :)) Jasnije mi je sada što si mislio kad si govorio o specifičnostima doživljavanja glazbe - s time da bih ja na tu stranu (izričaji kojima ne treba 'tumač', učenje simoličkog koda) pridodala i slikarstvo. Likovni/vizualni kod također ne učimo, usvajamo ga sami od prvog dana rođanja - promatranjem svijeta oko sebe. Za razliku od toga, dakako, jezik kao simbolički kod moramo učiti, i ukoliko nam netko ne ukaže na njega, ne pouči nas, nećemo ga usvojiti. A primjeri s avijatičarima su mi zanimljivi, no doista ne bih mogla donositi zaključke, tim više što ni ti sam, kažeš, to ne možeš... No nema veze, već i samo to iskustvo, ugoda slušanja muzike za vrijeme leta, i osjećaj da ti pomaže u nekim vještinama, vrijedni su sami po sebi - bez obzira kako objektivno bilo :)
14.12.2014. (15:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
5th symphony
30.11.2014. (20:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SarahB.
Sve se lijepo može "instrumentalizirati", promišljeno racionalizirati i proračunato zloupotrijebiti, pa tako i glazba....Nisam jednom primjetila kako me potiču glazbom na suludo šopingiranje :-))) sram ih bilo pervetiti jedni , a o filmskoj glazbi da ne govorim....na neki hororac mogu žmiriti koliko god hoću, i dalje će mi se krv lediti žilama, pa sam tako često morala zatvarati i uši i oči...( ne pitaj me kako je to izgledalo...:-))))
Fascinira me ipak, matematika i preciznost u umjetnosti, i sama sam primjetila, kad krenem sa" kozmetikom" nekih svojih radova, neke svoje nepripitomljene bujice kada malčice stavim u neki zamišljen red, poravnam si odmah i osjetilni kaos u vlastitoj glavi, pa svijet izgleda manje košmarno mjesto za mene....
Balans, bitan je balans...osjetilnog i racionalnog...baš kao i u svemu uostalom....
a ovo..ovo sam tako ja....
https://www.youtube.com/watch?v=28Qi4jLtigc
30.11.2014. (21:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
Što je za mene glazba????????????
Možda, ali stvarno samo možda, budući si se osvrnula i na matematičku dimenziju glazbe, za mene bi glazba bila aksiom - "temeljna istina" koja se ne dokazuje.
Nekako mi se čini da što je više pojašnjavamo, analiziramo, proučavamo kao da joj skidamo ono najljepše u njoj.
Osobno, skoro pa u pravilu, u glazbi uživam kad sam sam i kad joj se cjelokupan posvetim. Načelno, glazbu ne slušam dok radim bilo kakav drugi posao - odvlači mi pažnju, narušava koncentraciju i najčešće izazove prekidanje posla koji radim ili gašenje izvora glazbe kako bih "mogao" odraditi započeti posao...
01.12.2014. (11:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Struna po kojoj diramo drugačiji svijet od ljudske dimenzije shvaćanja svijeta, kao što je misao struna s kojom dodirujemo svijet u ovoj. Je li misao realno odrediva nekim veličinama, je li osjećaj misli moguće matematički brojevno izraziti, misli osjećaju dati volumen? Sva sreća pa se svemir ne misli i ne osjeća samo u spektru vida i lomljenjem svjetlosti.
02.12.2014. (09:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
@ Sarah - Potpuno si u pravu u vezi šoping centara (to se valjda zove 'psihološki marketing' ili tako nekako :)), baš kao i za filmove - u filmovima se ta sinteza najbolje vidi... a slikom je lakše manipulirati nego glazbom, jer je dovoljno samo da okreneš glavu (a da bi se distancirali od zvuka, nužno je baš čepiti uši :)))
P.S. Hvala na ovim arabeskama (obožavam ih kao formu, u bilo kojem načinu izraza).
@alkion - i ja tako, volim joj se posvetiti u potpunosti. Pogotovo ne mogu raditi nešto intelektualno (čitati, pisati...) i slušati. Uz nju mogu jedino voziti i peglati veš :))
@Johannes - da, sva sreća da u svemiru postoji toliko načina za misliti i osjećati. Svaki ima svoje posebnosti, svoje prednosti i mane... i glazba ih ima, ali je definitivno od svih najmanje dokučiva. Bez obzira na svu fizikalnu objašnjivost, i dalje ostaje gotovo kao neka čarolija. Ponekad mi je žao što u toj čaroliji i aktivno ne sudjelujem.
09.12.2014. (09:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
očita je veza glazbe i matematike, pa ako je matematika racionalna... (ja mislim da nije)
10.12.2014. (07:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DOBAR, LOŠ, ŠTRACA
Onog trenutka kad se ratio uključi, nestaje čarolija ...
Prijatelj je vjerojatno glazbeni kritičar!?
10.12.2014. (14:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
@DLZ - i meni se tako čini. Vjerojatno ima nekog ratia i u samoj toj čaroliji, no kada se u njoj istinski uživa, nemoguće je misliti na njega (vrijedi i za sve ostale čarolije :-)... A prijatelj... nije oficijelni kritičar, no velik zaljubljenik, poznavatelj i kolekcionar.
11.12.2014. (08:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
Glazba ima ono jedno svojstvo, onu jednu karakternu osobnost koju nema niti jedna druga umjetnost: svi je različito doživljavamo i tumačimo. Taj jedinstveni i svakoj osobi pripadajući osjet, doživljaj i tumačenje je skoro uvijek drugačiji u ponovljenom slušanju. Izgovorena ili napisana riječ, priča, roman, pjesma, skoro pa u pravilu izazivaju iste osjećaje, istu reakciju samo možda različitog intenziteta. Slika ili skulptura imaju sličan utjecaj na nas. Kazališna predstava ili film skoro da uvijek nose istu poruku, samo je stvar trenutka kako ćemo je i u kojoj mjeri primijeniti.
Za glazbu ove karakteristike ne vrijede. Ma koliko puta je ponavljali, plesali na nju, bili aktivni učesnici u njoj ili samo pasivni slušači, naš trenutni osjet, doživljaj i naše reakcije su neponovljive.
Pretpostavljam da većina nas zna i poznaje, nadam se i sluša Mozzartovu Malu noćnu muziku. Prevladavaju violine. U jednom trenutku vam se čini kako miluju cvijeće dok se iz pupoljka razvija u prelijepi cvijet, netom zatim to je prekrasan žubor planinskog potoka ili val koji kvasi pijesak na plaži, da bi to odjednom postala bespoštedna borba violina s ostatkom orkestra tko je bolji, pjevniji, jači, glasniji, ljepšeg izričaja, a onda sve postaje jedna rijeka koja mirnim tokom prošetava kroz zelenilom i suncem okupane predjele...
Tako mi je u ovom trenutku dok slušam i pokušavam ovo napisati. Prije neki dan sve se nekako uklapalo u prekrasni zalazak sunca negdje tamo na obzoru gdje se sunce stapalo s morem, a galebovi su prekrasnim i bešumnim letom čak i svoje kliktave krikove zamijenili violinskim virtuoznostima...
11.12.2014. (10:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Alkione, pa ovo je pravi esej, pjesnički intoniran! :) Hvala ti na trudu i podjeli dojmova... Drago mi je jer vidim da nisam sama zapitana nad tolikim nedokučivostima vezanima uz glazbu. Ipak, ne bih se sasvim složila s tobom da glazbu svaki put doživljavamo različito. Odnosno, točnije - to je točno, ali je točno i za svaku vrstu umjetnosti (nikad je ne doživljavamo baš sasvim, sasvim isto - roman, pjesmu, sliku..., a razlog je višestruk - jer niti smo mi u dva različita životna trenutka (makar vremenski vrlo bliska), sasvim isti, niti je isti kontekst u kojem nešto primamo... A umjetnost je barem toliko stvar recipijenta i kontkesta, koliko i samog umjetničkog djela (teksta, slike, skladbe... svejedno). Pogledi na to, doduše, mijenjali su se i povijesno s različitim teorijskim i kritičkim školama (koje bi stavljale više naglasak na jedno, drugo, treće, ili čak četvrto - na sam put/kod/medij komuniciranja), no višečlanost ovoga procesa baš nitko ne može osporiti). Ono s čime se slažem jest da je kod glazbe ta otvorenost značenja, ispražnjenost od jednostruke i čvrste semantike, veća nego kod drugih načina izražavanja, a to pak proizlazi iz same njezine fluidne prirode (o čemu sam pisala u prošlom postu), kao i od dematerijaliziranog medija kojim se ostvaruje. Zbog toga je glazba, pogotovo instrumentalna, najviše nalik čaroliji - tvoj primjer s Mozartom samo to potvrđuje. Nego, spomenuo si neke 'pokuse' koje si radio s pilotima... Do kakvog si zaključka došao, kako je Mozart djelovao na avijatičare i njihove sposobosti? :)
12.12.2014. (12:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
@Ama, možda sam bio nedorečen i neprecizan u pojašnjenju (ova isključivo verbalna komunikacija me ubija). Naime htio sam reći da su napisana riječ, film, kazališna predstava, meni skoro neshvatljivi ako su na jeziku koji ne razumijem. Složimo se da ćemo prepoznati emocije u predstavi ili filmu, ali napisanu riječ ili izgovorenu moramo razumjeti da bi se prema njoj, uvjetno rečeno, emocionalno odredili. Za skulpturu, sliku, fotografiju važi nekakva, opet uvjetno, racionalnost. Nacrtano drvo mi doživljavamo kao drvo samo mu, sukladno nekom našem trenutnom raspoloženju i emocionalnom naboju, pridajemo određenu simboličnost...
Naprotiv, za glazbu važi pravilo univerzalnosti - ne treba nam prevoditelj, tumač poruke, čak nam ne treba nužno niti simbolika. Nije važno na kom jeziku pjeva Verdijeva Aida ili Violeta, nema toga koga neće dotaknuti njihove riječi, a da bi u njima osjetio patnju, ljubav, tugu, radost, razočarenje.
Dakle, kao što je sposobnost govora univerzalna karakteristika cjelokupne ljudske vrste, kao što svaka imalo socijalizirana skupina ljudi ima nekakvu vrstu alkohola, tako je i muzika (glazba) nešto univerzalno u našim životima. Mnogi sociolozi, počesto i fizičari a u novije vrijeme i mnogi matematičaru tu univerzalnost pokušavaju dokazati i dovesti u direktnu vezu s ritmom...
Premali je ovo prostor, previše toga mi se trenutno vrti po glavi, a onda skoro pa u pravili djelujem konfuzno. Ne bih da raspredam "Markove konake", a opet htio bih puno toga reći i naravno - ostajem nedorečen.
Što se tiče tvog pitanja na kraju komentara: prepotentno bi od mene bilo nazvati to "izvođenje pokusa". Sve je, naime započelo time da sam negdje pročitao kako Mozzartova muzika utječe na pamćenje. Ne bejaše tada interneta niti Google-ta pa se ne sjećam u čemu to pročitah (tada sam "gutao" Galaksiju i Nacional Geographic). Također sam primijetio kod sebe da mi je motorika u zrakoplovu bila nekako elegantnija, smirenija preciznija ako sam u slušalicama mogao slušati zvuke Mozzartove glazbe. Nažalost tehnologija tadašnjih zrakoplova nije mi mogla takvo nešto priuštiti uvijek kad sam to trebao. Trebalo je frekvenciju radio kompasa podesiti na radio stanicu koja upravo u vrijeme mog leta emitira, ako ne Mozzarta, barem "pušta" klasičnu glazbu.
Taj moj dojam sam u kasnijem svom nastavničkom radu često pokušavao primijeniti i na pitomce (kadete). Primijetio sam da glazba i na njih ima sličan učinak.
E, sad, zapravo i do danas mi ostaje upitno, jesu li to samo moji umišljeni dojmovi koje sam pripisao muzici nakon pročitanog članka, ili je to stvarno tako. U prilog mom zaključku može, ali ne nužno, ići i dokaziva činjenica da sam tri godine zaredom odškolovao (naučio letenju) tri najbolja pilota tih generacija. Da li bih nastavio i dalje tako nemam pouzdanih i relevantnih pokazatelja jer sam vrlo brzo preuzeo školovanje budućih nastavnika letenja gdje se kvaliteta letenja podrazumijevala, a poanta se davala na metodičko-pedagoške sposobnosti...
12.12.2014. (20:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
K vraguc, da sam lopatom nabacao bilo bi manje konfuzno...
12.12.2014. (20:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Alkione, nije tako konfuzno, mislim da sam sada uspjela sve pokopčati :)) Jasnije mi je sada što si mislio kad si govorio o specifičnostima doživljavanja glazbe - s time da bih ja na tu stranu (izričaji kojima ne treba 'tumač', učenje simoličkog koda) pridodala i slikarstvo. Likovni/vizualni kod također ne učimo, usvajamo ga sami od prvog dana rođanja - promatranjem svijeta oko sebe. Za razliku od toga, dakako, jezik kao simbolički kod moramo učiti, i ukoliko nam netko ne ukaže na njega, ne pouči nas, nećemo ga usvojiti. A primjeri s avijatičarima su mi zanimljivi, no doista ne bih mogla donositi zaključke, tim više što ni ti sam, kažeš, to ne možeš... No nema veze, već i samo to iskustvo, ugoda slušanja muzike za vrijeme leta, i osjećaj da ti pomaže u nekim vještinama, vrijedni su sami po sebi - bez obzira kako objektivno bilo :)
14.12.2014. (15:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DOBAR, LOŠ, ŠTRACA
Pitanje je bilo skoro pa retoričko, malo sam alergičan na kritičare svih fela, a najviše na glazbene i književne ...
S razlogom ili bez, nemam pojma.
15.12.2014. (13:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...