Vladimir Nazor (Postira, 30. svibnja 1876. – Zagreb, 19. lipnja 1949.), hrvatski političar za vrijeme Nove Jugoslavije, pjesnik, prozaist i prevoditelj. Predsjednik ZAVNOH-a, i prvi predsjednik Narodne Republike Hrvatske.
Sadržaj
1 Životni put 2 Kritika 3 Opus 4 Nagrade i manifestacije 5 Izvori 6 Vanjske poveznice
Životni put
Pučku školu je završio na otoku Braču a gimnaziju u Splitu. Studirao je prirodne znanosti, matematiku i fiziku u Grazu i Zagrebu. Diplomirao je 1902. Predavao je hrvatskoj gimnaziji u Zadru, a od 1903. do 1918. godine u Istri gdje je ujedno i proveo najviše svog života. Umirovljen je 1933. godine u Zagrebu kao upravitelj dječjeg doma. Prvo djelo mu je bilo Slavenske legende (1900.)
Godine 1904. u Zadru je objavljeno njegovo djelo Knjiga o hrvatskim kraljevima, a u to vrijeme počinje pisati i Istarske priče. Koju godinu kasnije objavljuje Velog Jožu (1908.) – djelo po kojemu će se prepoznati Nazorova proza, a koje je on sam smatrao neuspjelim. Godine 1916. objavio je nekoliko knjiga: Utva zlatokrila, Medvjed Brundo, Stoimena.
Na izborima 1934. Nazor se krivim političkim potezom izjasnio za takozvanu Jevtićevu listu, te su mu neko vrijeme zatvoreni stupci svih novina, časopisa i vrata svih izdavača. Nedugo poslije toga, 1939., objavljuje Pastira Lodu i Dedeka Kajbumščaka.
Godine 1942. s pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem preko Kupe odlazi u partizane, o čemu je izvijestio čak i Radio London. Po svjedočanstvu njegove sestre Irme, Nazor je bio otet.[2]Nazor počinje voditi dnevnik S partizanima. Poslije rata objavio je i Pjesme partizanske. U ratu Nazor je predsjednik Izvršnoga odbora ZAVNOH-a, a nakon rata i prvi predsjednik hrvatskoga Sabora. Kao novoprimljeni akademik 1949. godine je imao i svoj posljednji javni nastup na kojem je čitao ulomke iz svoje nedovršene zbirke U zavičaju. U pedeset godina plodnog rada Nazor je pisao pjesme, pripovijetke, priče za djecu, putopise, romane, dnevnike, rasprave i prevodio talijanske i njemačke pjesnike.
Kritika
Nazor je jedan od najplodnijih pisaca u hrvatskoj književnosti, autor golemoga djela sastavljenoga od različitih žanrova: pjesama, epova, novela, romana, dnevničkih zapisa, putopisa, eseja, članaka, priča i igrokaza za djecu.
Prvih dvadesetak godina njegova stvaralaštva uglavnom se poklapaju s razdobljem hrvatske moderne i u tom vremenu Nazor prelazi put od diletantskog pjesnika u traženju vlastitog puta, preko nacionalno angažiranog poetskoga tribuna – ponesenog mitološko-legendskim i povijesnim hrvatskim i šire slavenskim motivima (Slavenske legende, 1900.; Živana, 1900.; Knjiga o kraljevima hrvatskijem, 1904.) te potrebom za osvješćivanjem i prosvjećivanjem istarskog puka (poema Krvava košulja, 1905) - preko pjesnika dionizijske životne radosti i panteističkog zanosa prirodom koji se napaja na vrelu poganskoga klasicizma te starozavjetnih biblijskih tekstova (Lirika, 1910.; Nove pjesme, 1913.), do sebi okrenuta refleksivnog lirika što se počinje zatvarati u svoj nutarnji svijet (Intima, 1915). Nazorova ditirampski raspjevana lirika, puna poleta i optimizma, razlikovala se od prevladavajućih pesimističkih, sumornih raspoloženja u poeziji hrvatske moderne, ali po svojoj okrenutosti mitu i legendi, pa i kultu snage, ona se ipak uklapala u slična neo-romantičarska strujanja europske moderne. Njegovi prozni radovi iz modernističke faze s jedne strane naslanjaju se na prošlostoljetnu nacionalno-prosvjetiteljsku tradiciju (roman Krvavi dani, 1908.), ali s druge strane u njima su vidljivi i utjecaji novih, modernističkih stilova. U svojim Istarskim pričama,1913. Nazor je ostvario sretan kompromis između odrađivanja nacionalnog »duga« i uklapanja u tijekove moderne književnosti. U njima je snažno istaknuta autorova nacionalna i socijalna angažiranost, ali je ona iskazana na nov, moderniji način, specifičnim nazorovskim miješanjem realnog i fantastičnog, dok se upletanje folklornih motiva (u Velom Joži, Boškarini i Divičinu gradu) podudaralo s neoromantičnim okretanjem folklornoj baštini i mitu. Njemu je odgovarala forma poetske alegorijske priče, vrlo bliske artističkoj bajci Oscara Wildea i Mauricea Maeterlincka, a njezina liričnost, sklonost prema simbolu i umjetna dekorativnost idealno su se poklapale s njegovim umjetničkim nagnućima, pa je svojim Istarskim pričama, posebno onima uvrštenima u prvo izdanje zbirke – Halugica, Albus kralj,.... – potpuno zakoračio u svijet bajkovite modernističke secesionističke priče. Grob Vladimira Nazora na Mirogoju, djelo Ive Lozice
Počevši od pjesničkih zbirki Intima i Pjesni ljuvene,1915., Nazor se sve više zatvara u svoj unutarnji svijet; u njegovu stvaralaštvu postaju dominantne teme unutarnjeg pročišćenja, samoprijegorne žrtve i uzvišene osamljenosti, a sklonost k alegorijskom iskazu sve je očitija (ep Utva zlatokrila, 1916.; zbirka priča Stoimena, 1916; Legenda o svetom Hristoforu, 1922.; Pjesme o četiri arhanđela, 1927.). Kroz Nazorovo stvaralaštvo možemo pratiti motiv
24.11.2014. (08:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
legenda je hrvatskog pjesništva, onog izvornog, narodnog, nepatvorenog, bez licemjerja i ugađanja po poptrebi od slučaja do slučaja... bio je također i veliki antropozof još u onoj prvoj jugoslaviji, malo toga je znano o njemu, nadam se da će se jednoga dana više znati, i biti će obznanjeno javnosti...
24.11.2014. (08:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pravi student je onaj tko meditira i razumije vrijednost obrazovanja koje prima. Uzvišena spoznaja (Vijnana) i istinska mudrost (Prajnana) nisu samo proizvodi obrazovanja koje može biti stečeno učenjem ili slušanjem. Svi mogu razviti te svete moći putem kulture i profinjenosti koje su stekli obrazovanjem i redovitom praksom. Što je kultura? Kultura je svjestan trud uložen u svako biće kako bi postiglo transformaciju u svakodnevnom životu od neistine prema istini, od nepoštovanja svetih spisa prema poštovanju autoriteta svetih spisa, i od nestajanja do vječnosti. To je duhovno putovanje prema Bogu. Ljudska bića utjelovljenja su Istine. Svatko mora ustrajati u zaštiti primjene Istine (Sathya) i Ispravnosti (Dharma) koje će zauzvrat zaštititi svemir. Ako uspijete u tome, cijeli svijet uživat će mir i blagostanje.
(Božanski govor, 21. studenog 2002.) Kultura znači: odreći se lošeg postupanja, lošeg ponašanja i loših djela te njegovati dobre misli i osjećaje. To vodi dobrim djelima. (Baba)
24.11.2014. (10:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moderno obrazovanje obuhvaća knjiško znanje i ograničeno je na ono što je sadržano u tekstovima. Danas mnogi slijede samo svjetovno znanje (tj. neutralne vrijednosti). Samo svjetovno znanje nije dovoljno. Mora biti nadopunjeno duhovnim obrazovanjem. Duhovno obrazovanje utječe na srce i zove se educare. Educare znači postati svjestan prisutnosti Boga koji je skriven u srcu ljudskih bića i uspostaviti taj ideal za cijeli svijet. Kroz educare vi morate izgraditi načelo ljubavi, a studenti moraju slijediti put istine. Pravo obrazovanje je ono koje je prožeto istinom i ljubavlju. Svjetovno obrazovanje namijenjeno je svakodnevnom životu, a duhovno obrazovanje usmjereno je ostvarenju životnog cilja. Dužnost je i studenata i učitelja uskladiti svjetovno obrazovanje s duhovnim obrazovanjem. U današnje vrijeme to je prijeko potrebno.(Božanski govor, 20. studenog 2002.) Obrazovanje je sredstvo za razvijanje moralnih i duhovnih potencijala u ljudima. – Baba
p.s. oprostite na kašnjenju poruka dana imam po priličnih problema s internet vezom hvala Vam na strpljenju i razumijevanju Ksenija
24.11.2014. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Vladimir Nazor (Postira, 30. svibnja 1876. – Zagreb, 19. lipnja 1949.), hrvatski političar za vrijeme Nove Jugoslavije, pjesnik, prozaist i prevoditelj. Predsjednik ZAVNOH-a, i prvi predsjednik Narodne Republike Hrvatske.
Sadržaj
1 Životni put
2 Kritika
3 Opus
4 Nagrade i manifestacije
5 Izvori
6 Vanjske poveznice
Životni put
Pučku školu je završio na otoku Braču a gimnaziju u Splitu. Studirao je prirodne znanosti, matematiku i fiziku u Grazu i Zagrebu. Diplomirao je 1902. Predavao je hrvatskoj gimnaziji u Zadru, a od 1903. do 1918. godine u Istri gdje je ujedno i proveo najviše svog života. Umirovljen je 1933. godine u Zagrebu kao upravitelj dječjeg doma. Prvo djelo mu je bilo Slavenske legende (1900.)
Godine 1904. u Zadru je objavljeno njegovo djelo Knjiga o hrvatskim kraljevima, a u to vrijeme počinje pisati i Istarske priče. Koju godinu kasnije objavljuje Velog Jožu (1908.) – djelo po kojemu će se prepoznati Nazorova proza, a koje je on sam smatrao neuspjelim. Godine 1916. objavio je nekoliko knjiga: Utva zlatokrila, Medvjed Brundo, Stoimena.
Na izborima 1934. Nazor se krivim političkim potezom izjasnio za takozvanu Jevtićevu listu, te su mu neko vrijeme zatvoreni stupci svih novina, časopisa i vrata svih izdavača. Nedugo poslije toga, 1939., objavljuje Pastira Lodu i Dedeka Kajbumščaka.
Godine 1942. s pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem preko Kupe odlazi u partizane, o čemu je izvijestio čak i Radio London. Po svjedočanstvu njegove sestre Irme, Nazor je bio otet.[2]Nazor počinje voditi dnevnik S partizanima. Poslije rata objavio je i Pjesme partizanske. U ratu Nazor je predsjednik Izvršnoga odbora ZAVNOH-a, a nakon rata i prvi predsjednik hrvatskoga Sabora. Kao novoprimljeni akademik 1949. godine je imao i svoj posljednji javni nastup na kojem je čitao ulomke iz svoje nedovršene zbirke U zavičaju. U pedeset godina plodnog rada Nazor je pisao pjesme, pripovijetke, priče za djecu, putopise, romane, dnevnike, rasprave i prevodio talijanske i njemačke pjesnike.
Kritika
Nazor je jedan od najplodnijih pisaca u hrvatskoj književnosti, autor golemoga djela sastavljenoga od različitih žanrova: pjesama, epova, novela, romana, dnevničkih zapisa, putopisa, eseja, članaka, priča i igrokaza za djecu.
Prvih dvadesetak godina njegova stvaralaštva uglavnom se poklapaju s razdobljem hrvatske moderne i u tom vremenu Nazor prelazi put od diletantskog pjesnika u traženju vlastitog puta, preko nacionalno angažiranog poetskoga tribuna – ponesenog mitološko-legendskim i povijesnim hrvatskim i šire slavenskim motivima (Slavenske legende, 1900.; Živana, 1900.; Knjiga o kraljevima hrvatskijem, 1904.) te potrebom za osvješćivanjem i prosvjećivanjem istarskog puka (poema Krvava košulja, 1905) - preko pjesnika dionizijske životne radosti i panteističkog zanosa prirodom koji se napaja na vrelu poganskoga klasicizma te starozavjetnih biblijskih tekstova (Lirika, 1910.; Nove pjesme, 1913.), do sebi okrenuta refleksivnog lirika što se počinje zatvarati u svoj nutarnji svijet (Intima, 1915). Nazorova ditirampski raspjevana lirika, puna poleta i optimizma, razlikovala se od prevladavajućih pesimističkih, sumornih raspoloženja u poeziji hrvatske moderne, ali po svojoj okrenutosti mitu i legendi, pa i kultu snage, ona se ipak uklapala u slična neo-romantičarska strujanja europske moderne. Njegovi prozni radovi iz modernističke faze s jedne strane naslanjaju se na prošlostoljetnu nacionalno-prosvjetiteljsku tradiciju (roman Krvavi dani, 1908.), ali s druge strane u njima su vidljivi i utjecaji novih, modernističkih stilova. U svojim Istarskim pričama,1913. Nazor je ostvario sretan kompromis između odrađivanja nacionalnog »duga« i uklapanja u tijekove moderne književnosti. U njima je snažno istaknuta autorova nacionalna i socijalna angažiranost, ali je ona iskazana na nov, moderniji način, specifičnim nazorovskim miješanjem realnog i fantastičnog, dok se upletanje folklornih motiva (u Velom Joži, Boškarini i Divičinu gradu) podudaralo s neoromantičnim okretanjem folklornoj baštini i mitu. Njemu je odgovarala forma poetske alegorijske priče, vrlo bliske artističkoj bajci Oscara Wildea i Mauricea Maeterlincka, a njezina liričnost, sklonost prema simbolu i umjetna dekorativnost idealno su se poklapale s njegovim umjetničkim nagnućima, pa je svojim Istarskim pričama, posebno onima uvrštenima u prvo izdanje zbirke – Halugica, Albus kralj,.... – potpuno zakoračio u svijet bajkovite modernističke secesionističke priče.
Grob Vladimira Nazora na Mirogoju, djelo Ive Lozice
Počevši od pjesničkih zbirki Intima i Pjesni ljuvene,1915., Nazor se sve više zatvara u svoj unutarnji svijet; u njegovu stvaralaštvu postaju dominantne teme unutarnjeg pročišćenja, samoprijegorne žrtve i uzvišene osamljenosti, a sklonost k alegorijskom iskazu sve je očitija (ep Utva zlatokrila, 1916.; zbirka priča Stoimena, 1916; Legenda o svetom Hristoforu, 1922.; Pjesme o četiri arhanđela, 1927.). Kroz Nazorovo stvaralaštvo možemo pratiti motiv
24.11.2014. (08:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
legenda je hrvatskog pjesništva, onog izvornog, narodnog, nepatvorenog, bez licemjerja i ugađanja po poptrebi od slučaja do slučaja... bio je također i veliki antropozof još u onoj prvoj jugoslaviji, malo toga je znano o njemu, nadam se da će se jednoga dana više znati, i biti će obznanjeno javnosti...
24.11.2014. (08:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
“ NE TISTI TE PLANINA NA KOJU SE USPINJES,
VISE TE TISTI ZRNO PIJESKA U CIPELI”. Robert Service
24.11.2014. (10:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
22. studenog 2014.
Pravi student je onaj tko meditira i razumije vrijednost obrazovanja koje prima. Uzvišena spoznaja (Vijnana) i istinska mudrost (Prajnana) nisu samo proizvodi obrazovanja koje može biti stečeno učenjem ili slušanjem. Svi mogu razviti te svete moći putem kulture i profinjenosti koje su stekli obrazovanjem i redovitom praksom. Što je kultura? Kultura je svjestan trud uložen u svako biće kako bi postiglo transformaciju u svakodnevnom životu od neistine prema istini, od nepoštovanja svetih spisa prema poštovanju autoriteta svetih spisa, i od nestajanja do vječnosti. To je duhovno putovanje prema Bogu. Ljudska bića utjelovljenja su Istine. Svatko mora ustrajati u zaštiti primjene Istine (Sathya) i Ispravnosti (Dharma) koje će zauzvrat zaštititi svemir. Ako uspijete u tome, cijeli svijet uživat će mir i blagostanje.
(Božanski govor, 21. studenog 2002.) Kultura znači: odreći se lošeg postupanja, lošeg ponašanja i loših djela te njegovati dobre misli i osjećaje. To vodi dobrim djelima. (Baba)
24.11.2014. (10:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
"LJUBAV KAO MISAO JE MUDROST.
LJUBAV KAO OSJECAJ JE DOBROTA.
LJUBAV KAO OBLIK JE LJEPOTA." Sathya Sai Baba
24.11.2014. (10:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
21. studenog 2014.
Moderno obrazovanje obuhvaća knjiško znanje i ograničeno je na ono što je sadržano u tekstovima. Danas mnogi slijede samo svjetovno znanje (tj. neutralne vrijednosti). Samo svjetovno znanje nije dovoljno. Mora biti nadopunjeno duhovnim obrazovanjem. Duhovno obrazovanje utječe na srce i zove se educare. Educare znači postati svjestan prisutnosti Boga koji je skriven u srcu ljudskih bića i uspostaviti taj ideal za cijeli svijet. Kroz educare vi morate izgraditi načelo ljubavi, a studenti moraju slijediti put istine. Pravo obrazovanje je ono koje je prožeto istinom i ljubavlju. Svjetovno obrazovanje namijenjeno je svakodnevnom životu, a duhovno obrazovanje usmjereno je ostvarenju životnog cilja. Dužnost je i studenata i učitelja uskladiti svjetovno obrazovanje s duhovnim obrazovanjem. U današnje vrijeme to je prijeko potrebno.(Božanski govor, 20. studenog 2002.) Obrazovanje je sredstvo za razvijanje moralnih i duhovnih potencijala u ljudima. – Baba
p.s. oprostite na kašnjenju poruka dana imam po priličnih problema s internet vezom hvala Vam na strpljenju i razumijevanju
Ksenija
24.11.2014. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...