Komentari

amagi.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • Ama Gi

    "Nakon cvjetanja pojavljuje se sjeme, poredano kao zračna lopta, s mnogo sjemenki koje se šire pomoću vjetra."

    avatar

    25.10.2014. (11:26)    -   -   -   -  

  • elwa hr

    dolaze i prolaze a još uvijek su tu

    avatar

    25.10.2014. (12:09)    -   -   -   -  

  • Frederick

    Evo ja ću se bez pitanja zaljubit u tvoje riječi .....
    I imao bi još štošta za reći u ovom lijenom danu, ali baš mi se ne priča

    avatar

    25.10.2014. (12:35)    -   -   -   -  

  • Bez šećera. Hvala.

    Ja ti vjerujem na rijec. A kako i ne bih...

    avatar

    25.10.2014. (13:01)    -   -   -   -  

  • Seek Another Land

    ama Ama... ti si jedna lijepa duša :-)

    avatar

    25.10.2014. (14:27)    -   -   -   -  

  • Annaboni

    Beskompromisno je ovo kod tebe.
    Velikodušno čovjekoljublje.......

    avatar

    25.10.2014. (14:30)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    odlaze....
    i ostavljaju puno sjemenki iza sebe...
    skupljenih, raspršenih, nagomilanih...
    otišao je i ja pojma nemam
    nekad pojma nemam
    kamo
    sa sjemenkama

    avatar

    25.10.2014. (14:31)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    neki odlaze ali se ponovo ponekad vračaju nazad...

    avatar

    25.10.2014. (14:42)    -   -   -   -  

  • frulica

    ovakve se pjesme prepisuju u posebnu bilježnicu i čitaju se ujutro nakon buđenja i uvečer prije spavanja i u autobusu/vlaku/tramvaju/avionu da se podsjetiš koliko si zahvalan što si tu i to kao upravo baš ta osoba koja i jesi.

    avatar

    26.10.2014. (12:39)    -   -   -   -  

  • frulica

    mnogi imaju tu sposobnost da druge navedu da se zaljube u njih. no malo ih ima moć druge navesti da se zaljube u sebe same...

    avatar

    26.10.2014. (12:50)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    jedino što mi se u pjesmi ne sviđa jest način na kojeg si sebe izdvojila iz same pjesme i kao da si izolirana u nekom stanju neutralnog promatrača koji sve vidi, sve razumije, sve osjeća, ali ni u čemu ne sudjeluje.

    avatar

    26.10.2014. (12:58)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Ljudi prolaze i odlaze kroz nas, a da ih nismo takli onako kako je bilo potrebno, jer nestanak nije granica, granica je odlazak. Ostane sjećanje na propušteno, to savjest ne prašta - ne prašta statičnost. I onda oni "moglo je", "mogao sam" imaju posebnu katarzičnu vrijednost ali s negativnim predznakom, pa se traži opravdanje u sofističkim parolama: sve je mijena, ili ništa se ne može izmijeniti, sve je već zapisano. Iako kontradiktorna, oba opravdanja imaju istu vrijednost - pobjeći od vlastite odgovornosti.

    avatar

    27.10.2014. (09:18)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    ponekad dolazim ponekad odlazim
    (malo soundtracka, ali tvoja je pjesma puno ljepša - i to više govori o njoj, nego o soundtracku)

    avatar

    27.10.2014. (21:34)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    Palo mi je na pamet kako neki ljudi odu - po parabolnoj putanji.
    A onda, kad osjete vrhunac naše čežnje, vrate se po njenom silaznom kraku.
    Dešava se.

    avatar

    28.10.2014. (14:23)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    klikni ovaj link i navrati na ovaj prelijepi blog, lijep pozdrav, Shadow

    avatar

    28.10.2014. (19:44)    -   -   -   -  

  • Mayday

    Trebala bi mi ovih dana livada, mnogo maslačakastih kosa i period bez odlazaka/dolazaka;
    posudiš?
    Vratim neoštećeno.

    avatar

    30.10.2014. (09:41)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @elwa - Upravo tako (a to je i sreća i nesreća).

    @Cy - sve si rekao :)

    @Bez šećera - nemoj, pjesmama ne treba vjerovati ;)

    @Seek - hvala što tako misliš, a hvala i na čitanju!

    @Annaboni - hvala, Annaboni! Da je barem tako, no toliko je kompromisa posvuda...

    @Sarah - možeš svašta s njim - posijati ih, igrati se s njima, skupljati ih, razmišljati o njima... a možeš ih samo tiho baciti u vjetar. Ovisi o tebi.

    @Modrinaneba - to i ja kažem :)

    @Frulica - hvala ti, ovo je najljepši kompliment koji mi je netko dao, tj. najviše što pjesma može (a do tvoga komentara, nisam ni znala da može).

    @blogdogg - upravo suprotno, ja sam ona koja najviše sudjeluje - pa iz tog je poriva i nastala pjesma (može li se pisati o nečemu što nas ne dotiče?). No ako baš želiš, bit i jest u tome, što je teško to doticanje, to preklapanje i razmimoilaženje krugova (a svi imamo svoje krugove koji se šire, što bi rekao pjesnik).

    @Johannes - u pravu si, oba opravdanja su samo iluzija. Ono što nije iluzija jest da smo tu, ispremreženi (neadekvatnim) dodirima. Gotovo da bih ponekad poželjela: Noli me tangere!

    @Pero - hvala! A soudtrack je pun pogodak na ovu temu. Nisam ga još čula, no da smo srodni u glazbenim izborima, to stvarno više nije novost :)

    @Alžbeta - lijepo si to rekla. Nažalost, ni jedan povratak intenzitetom radosti nije ekvivalentan jačini tuge koju donosi odlazak.

    @Mayday - "Dala bih ti, dijete, ali nemam!" :)) Ovo su, inače, bile riječi koje mi je kao trogodišnjoj djevojčici uputila pjevačica Ljupka Dimitrovska kada me baka odvela na njezin koncert (čini se, bio je to moj prvi koncert u životu ;). Dijelila je nakon koncerta neke kartice, s autogramima valjda, pa sam i ja poželjela to... i taman kada smo baka i ja došle na red, sfalilo kartica... Tada je, uz smiješak, izustila tu famoznu rečenicu... eto, sjetila si me sada toga :)))

    avatar

    31.10.2014. (11:23)    -   -   -   -  

  • Mayday

    Kao i kod Ljupke
    važna je namjera...hvala ;)))

    avatar

    31.10.2014. (13:13)    -   -   -   -  

  • Plastik

    Ljudi odlaze i dolaze u naše živote. Neki ostavljaju tragove, neke zaboravimo, neke pamtimo, neki ostanu nezamijećeni. Ipak, bez svih njih ne možemo, posebno bez dragih kad nepovratno odu. Tu su, s nama u sjećanjima.

    avatar

    01.11.2014. (23:50)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @Mayday - upravo tako :))

    @Plastik - slažem se, sjećanje je nemoguće prevaraiti - ponekad pamti ono što i ne želimo, a nešto drugo, toliko toga, briše u nepovrat... Ponekad se sjetimo nečega kada se najmanje nadamo, pa se i sami začudimo da smo to pohranili u sjećanju... Čudna je biljka čovjek :)

    avatar

    03.11.2014. (11:14)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...