Ovako napisano govori o osjećajima prema nekome koji su proistekli samo zbog potrebe za osjećajima. To je razumljivo. Prihvatljivo. Dapače, to je za potrebu jedini mogući scenarij održanja. Ta potreba, prema nečemu kalibrirana, traži savršeno preklapanje. Metodom pokušaja i pogrješaka uspoređuju se odstupanja. A toliko smo sebeljubivi da ih i ako bi htjeli ne možemo prešutjeti. I onda ih moramo konkretizirati, izreći i nostrificirati. Prema čemu? Za koga? Ali, ako se ta potreba presavije svojim krajevima u krug, što bi mogla reći? Toliko je savršena da svaki pokušaj i svaka pogrješka nikada ne će dostići tu savršenost u ovom prosto nesavršenom svijetu, jer nije po mjeri nas.
22.10.2014. (07:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne treba poricati lijepo. Čemu? Treba se sjećati lijepog, makar boljelo. Lijepo kažeš: "Ne, ne postoji uspješan bijeg iz ljubavi, ne postoji bijeg od sjećanja."
22.10.2014. (08:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sad ću ja bit pametan, najlakše je bit pameta, uvijek nas stajanje u mjestu optereti sjećanjima, uvuče nam prošlost u koštanu srž, i uvijek iznova proživljavamo iste boli, izmuči to čovjeka lijepa Sarah, treba koračati ma koliko sitni koraci bili, treba pronaći novu ljepotu, slagati neke nove napolitanke i pomno mazati onaj slatki dio inače postane nepodnošljivo, ja pametan ću ti samo reći otvori novu kutiju kako god znaš, jer okus svježih napolitanki je ono zbog čega se isplati živjeti
22.10.2014. (10:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nauči se sjećati lijepog u svom vremenu...svako lijepo, baš kao i ružno, isječak je jednog vremena, koje je prošlo...ako je bolno sjećati se toga što je prošlo, prisjeti se budućnosti koja će biti lijepa. bit će sve dobro, sarah!
22.10.2014. (20:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
za suze uvijek ima vremena i to nekontroliranog. Samo naiđu niotkuda i pitaš se : Zašto? One teku kao i sjećanja. Osuše se, a sjećanja ostaju i ruju po nama kao krtica. Ljepota svega u nama ostaje skrivena o ružno je stalno na površini kako bismo ljepotu što dublje potisnuli. Najljepše je s nekim dijeliti, a možemo li, o nama ovisi. Vrijeme prošlo u vremenu sadašnjem neizbrisivo je. A ipak smo tu i živimo :)
23.10.2014. (12:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nije neobično plakati prastarim suzama...osobito kad u novom vidimo staro, pa nam se na momenat učini kako ionako već sve znamo. ali ako sebi dozvolimo drgačiji kut gledanja na staro...novo nam se podastire samo, a na nama je jedno da se usudimo zakoračati...a suze će doći kad dođu i ako dođu....glavu gore i razaznaj puteljak kroz šumu...stabla su ti ionako već poznata.
23.10.2014. (20:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prastare suze i sadašnje i buduće, sve te emocije su kao refleksi, sjećanje na sjećanje pokrene cijeli niz reakcija, to nam bude kao neka hrana, utjeha, utočište....ili bijeg. pozz
23.10.2014. (22:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SarahB.
suzama se opraštamo...i dočekujemo...
21.10.2014. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Ovako napisano govori o osjećajima prema nekome koji su proistekli samo zbog potrebe za osjećajima. To je razumljivo. Prihvatljivo. Dapače, to je za potrebu jedini mogući scenarij održanja. Ta potreba, prema nečemu kalibrirana, traži savršeno preklapanje. Metodom pokušaja i pogrješaka uspoređuju se odstupanja. A toliko smo sebeljubivi da ih i ako bi htjeli ne možemo prešutjeti. I onda ih moramo konkretizirati, izreći i nostrificirati. Prema čemu? Za koga?
Ali, ako se ta potreba presavije svojim krajevima u krug, što bi mogla reći? Toliko je savršena da svaki pokušaj i svaka pogrješka nikada ne će dostići tu savršenost u ovom prosto nesavršenom svijetu, jer nije po mjeri nas.
22.10.2014. (07:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valcer
Ne treba poricati lijepo. Čemu? Treba se sjećati lijepog, makar boljelo. Lijepo kažeš: "Ne, ne postoji uspješan bijeg iz ljubavi,
ne postoji bijeg od sjećanja."
22.10.2014. (08:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Frederick
sad ću ja bit pametan, najlakše je bit pameta, uvijek nas stajanje u mjestu optereti sjećanjima, uvuče nam prošlost u koštanu srž, i uvijek iznova proživljavamo iste boli, izmuči to čovjeka lijepa Sarah, treba koračati ma koliko sitni koraci bili, treba pronaći novu ljepotu, slagati neke nove napolitanke i pomno mazati onaj slatki dio inače postane nepodnošljivo, ja pametan ću ti samo reći otvori novu kutiju kako god znaš, jer okus svježih napolitanki je ono zbog čega se isplati živjeti
22.10.2014. (10:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
nauči se sjećati lijepog u svom vremenu...svako lijepo, baš kao i ružno, isječak je jednog vremena, koje je prošlo...ako je bolno sjećati se toga što je prošlo, prisjeti se budućnosti koja će biti lijepa. bit će sve dobro, sarah!
22.10.2014. (20:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
za suze uvijek ima vremena i to nekontroliranog. Samo naiđu niotkuda i pitaš se : Zašto? One teku kao i sjećanja. Osuše se, a sjećanja ostaju i ruju po nama kao krtica. Ljepota svega u nama ostaje skrivena o ružno je stalno na površini kako bismo ljepotu što dublje potisnuli. Najljepše je s nekim dijeliti, a možemo li, o nama ovisi. Vrijeme prošlo u vremenu sadašnjem neizbrisivo je.
A ipak smo tu i živimo :)
23.10.2014. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zahira
nije neobično plakati prastarim suzama...osobito kad u novom vidimo staro, pa nam se na momenat učini kako ionako već sve znamo.
ali ako sebi dozvolimo drgačiji kut gledanja na staro...novo nam se podastire samo, a na nama je jedno da se usudimo zakoračati...a suze će doći kad dođu i ako dođu....glavu gore i razaznaj puteljak kroz šumu...stabla su ti ionako već poznata.
23.10.2014. (20:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sdrugestrane
prastare suze i sadašnje i buduće, sve te emocije su kao refleksi, sjećanje na sjećanje pokrene cijeli niz reakcija, to nam bude kao neka hrana, utjeha, utočište....ili bijeg.
pozz
23.10.2014. (22:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...