heh, ovu sam si singlicu 100 put ispočetka vrtila ko klinka. neotuđiva sjećanja. ja sam si to zvala "znam razliku": znam kako je kad je on prisutan i kad ga nema. to "just close my eyes" postaje sve teže kako vrijeme prolazi. ne može se živjet samo od sjećanja, nego ih se svako-tolko treba oživjet još kojom iskricom. valja doživjet još koju noć za pamćenje, podebljat zalihicu lijepih uspomena. :) sretno, tragaču!
10.10.2014. (23:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam...Još dublje treba zaći u tu rupu...još tu mora biti višeg od samih uspomena...za sada, kako bi naš narod rekao "Pokri se s onim što imaš" .... Jedina vrijednost čovjeka što može stvarati "svjetove" bile one temeljene na iluziji ili realnosti, mi možemo kroz težnju prizvati željeno... Hvala na podršci ! Putujmo...duboko unutar sebe jer izvana ionako ništa ne postoji !!!!
14.10.2014. (14:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da , izvana ništa ne postoji pa tako i ovaj komentar koji ostavljam izvire iz tebe u trenutku čitanja. :) Na skliskom si terenu... dobro je ostati otvoren jer čemu se zatvarati prema onome što je "izvana" kada svejedno nije! Treba prvenstveno odrediti svoju poziciju? Postaviti pitanje : Gdje sam ja? Koja je moja pozicija ? Možeš li to? Možeš li se odrediti?
30.10.2014. (07:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pozdrav deeksha ! Da, teško se orijentirati kad u našem nutarnjem svemiru nema sjevera... Ti signali koji dolaze izvana kao radijske poruke kroz svojevrsni šum u pozadini mogu odrediti daljinu onog koji emitira prema meni... Jedini putokaz je svjetlo i tama, i samo tim se mogu voditi prema nekom u nadi da ćemo se uskoro susreti i šum biva sve manji i manji... Tipkamo se !
10.11.2014. (06:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
daniela1
heh, ovu sam si singlicu 100 put ispočetka vrtila ko klinka. neotuđiva sjećanja. ja sam si to zvala "znam razliku": znam kako je kad je on prisutan i kad ga nema. to "just close my eyes" postaje sve teže kako vrijeme prolazi. ne može se živjet samo od sjećanja, nego ih se svako-tolko treba oživjet još kojom iskricom. valja doživjet još koju noć za pamćenje, podebljat zalihicu lijepih uspomena. :) sretno, tragaču!
10.10.2014. (23:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Soulfinder
Ne znam...Još dublje treba zaći u tu rupu...još tu mora biti višeg od samih uspomena...za sada, kako bi naš narod rekao "Pokri se s onim što imaš" .... Jedina vrijednost čovjeka što može stvarati "svjetove" bile one temeljene na iluziji ili realnosti, mi možemo kroz težnju prizvati željeno... Hvala na podršci ! Putujmo...duboko unutar sebe jer izvana ionako ništa ne postoji !!!!
14.10.2014. (14:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
deeksha
Da , izvana ništa ne postoji pa tako i ovaj komentar koji ostavljam izvire iz tebe u trenutku čitanja. :)
Na skliskom si terenu... dobro je ostati otvoren jer čemu se zatvarati prema onome što je "izvana" kada svejedno nije!
Treba prvenstveno odrediti svoju poziciju? Postaviti pitanje : Gdje sam ja? Koja je moja pozicija ? Možeš li to? Možeš li se odrediti?
30.10.2014. (07:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Soulfinder
Pozdrav deeksha !
Da, teško se orijentirati kad u našem nutarnjem svemiru nema sjevera...
Ti signali koji dolaze izvana kao radijske poruke kroz svojevrsni šum u pozadini mogu odrediti daljinu onog koji emitira prema meni... Jedini putokaz je svjetlo i tama, i samo tim se mogu voditi prema nekom u nadi da ćemo se uskoro susreti i šum biva sve manji i manji...
Tipkamo se !
10.11.2014. (06:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...