"Koliko znam, nigdje u zakonu ne piše da se to ne smije" - ovdje mi se ključnim čini baš ovo "koliko znam", koje tako lijepo evocira činjenicu da ministar zapravo ne zna, ili da nije ni sam siguran čega ima a čega nema u zakonu. Ma strašno je sve ovo, istodobno i tužno, i groteskno, i smiješno, i tako prizemno... Nedavno sam u belgijskom Antwerpenu imala prilike posjetiti jednu osnovnu školu upravo za vrijeme odvijanja 'vjeronauka' - paralelno se odvijalo 7-8 različitih programa (negdje je bilo više, negdje manje djece, židovska djevojčica bila je jedina na nastavi, nisu joj uskratili to pravo), prema njihovom religijskom predznaku, tj. onome kako su se odlučili... Dakako, plus organizirane aktivnosti za one bez religijskog habitusa. Sve se odvijalo bez ikakvih zidova, u atmosferi takve tolerancije, uvažavanja i veselja da je doista bio nesvakidašnji prizor. Dakako, nesvakidašnji samo za nas, koji svakodnevno svjedočimo nečem sasvim drugom - podjelama i segregacijama, isključivosti i gluposti. Tamo prosječna osnovna škola okuplja djecu 10-ak različitih nacija i rasa, a ima škola u kojoj je ta brojka i mnogo veća (25 različitih nacija u jednoj školi, ako sam dobro zapamtila). Tolerancija na isključivost, rasizam, nasilje i sl. je na nultoj razini - imaju razrađene programe koji idu od vrtićke i jasličke dobi. I doista, ne da sve funkcionira, nego ono što me najviše zadivilo u tim školama, jest zadovoljstvo djece, činjenica da u školi uživaju, koja je sasvim opipljiva i vidljiva golim okom. Dakako, udaljila sam se malo od tvoje polazne teme, no podsjetili me ovi nakaradni zidovi i još nakaradnije izjave na sve to... Koliko smo, miljama dalako, od društva kakvo bi moglo biti.
04.10.2014. (08:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi, točno. no nije nam, čini se, suđeno biti. bojim se da je već od svog prvog ministarskog poteza, onog svojevoljnog i ničim izazvanog beskičmenjačkog odlaska u Canossu pod kardinalske noge, ministar Mornar pokazao čak i više od evidentnog neznanja i neupućenosti, pokazao je promišljeno neznanje, odnosno, ljigav politički - oportunizam. njegovo unizništvo, poklonstvo i slizništvo desničarskom konzervativnom svjetonazorskom bloku sa startnih lijevih pozicija (barem na papiru) e a da bi sebi osigurao slasnu političku poziciju i u futuru (u izglednom pretumbavanju pozicije i opozicije), nije ništa do svjesnog odabira populističkog (i među političarima sve popularnijeg) pravljenja glupim, nemuštim, neupućenim, onim koji nevino pere prljave ruke (bandićizam, koji je postao hrvatsko dnevnopolitičko pravilo). sve po scenariju igrokaza nezamjeranja ikomu, bivanja u dobre sa svakim ("pa i sa crnim vragom ako treba"), vječne karakterne i idejne bezličnosti, neodređenosti, izjašnjenosti o neizjašnjenosti, sve u cilju sjedenja na dvije stolice, a samim time kontinuiranog sjedenja na njima (imperativ: sve za moć, moć ni za šta). osobni oportunizam koji izrađa suludom, idiotskom i krajnje opasnom situacijom (situacijama), jer širom otvara vrata natražnjaštvu, primitivizmu i gluposti. uvijek porazno, no u ovom slučaju iznimno i simbolično (paradigmatski) jer sve to pod patronatom osobe koja se našla na čelu resora obrazovanja. hah, kakvog točno?
04.10.2014. (18:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
"Koliko znam, nigdje u zakonu ne piše da se to ne smije" - ovdje mi se ključnim čini baš ovo "koliko znam", koje tako lijepo evocira činjenicu da ministar zapravo ne zna, ili da nije ni sam siguran čega ima a čega nema u zakonu. Ma strašno je sve ovo, istodobno i tužno, i groteskno, i smiješno, i tako prizemno... Nedavno sam u belgijskom Antwerpenu imala prilike posjetiti jednu osnovnu školu upravo za vrijeme odvijanja 'vjeronauka' - paralelno se odvijalo 7-8 različitih programa (negdje je bilo više, negdje manje djece, židovska djevojčica bila je jedina na nastavi, nisu joj uskratili to pravo), prema njihovom religijskom predznaku, tj. onome kako su se odlučili... Dakako, plus organizirane aktivnosti za one bez religijskog habitusa. Sve se odvijalo bez ikakvih zidova, u atmosferi takve tolerancije, uvažavanja i veselja da je doista bio nesvakidašnji prizor. Dakako, nesvakidašnji samo za nas, koji svakodnevno svjedočimo nečem sasvim drugom - podjelama i segregacijama, isključivosti i gluposti. Tamo prosječna osnovna škola okuplja djecu 10-ak različitih nacija i rasa, a ima škola u kojoj je ta brojka i mnogo veća (25 različitih nacija u jednoj školi, ako sam dobro zapamtila). Tolerancija na isključivost, rasizam, nasilje i sl. je na nultoj razini - imaju razrađene programe koji idu od vrtićke i jasličke dobi. I doista, ne da sve funkcionira, nego ono što me najviše zadivilo u tim školama, jest zadovoljstvo djece, činjenica da u školi uživaju, koja je sasvim opipljiva i vidljiva golim okom. Dakako, udaljila sam se malo od tvoje polazne teme, no podsjetili me ovi nakaradni zidovi i još nakaradnije izjave na sve to... Koliko smo, miljama dalako, od društva kakvo bi moglo biti.
04.10.2014. (08:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
Ama Gi, točno. no nije nam, čini se, suđeno biti. bojim se da je već od svog prvog ministarskog poteza, onog svojevoljnog i ničim izazvanog beskičmenjačkog odlaska u Canossu pod kardinalske noge, ministar Mornar pokazao čak i više od evidentnog neznanja i neupućenosti, pokazao je promišljeno neznanje, odnosno, ljigav politički - oportunizam. njegovo unizništvo, poklonstvo i slizništvo desničarskom konzervativnom svjetonazorskom bloku sa startnih lijevih pozicija (barem na papiru) e a da bi sebi osigurao slasnu političku poziciju i u futuru (u izglednom pretumbavanju pozicije i opozicije), nije ništa do svjesnog odabira populističkog (i među političarima sve popularnijeg) pravljenja glupim, nemuštim, neupućenim, onim koji nevino pere prljave ruke (bandićizam, koji je postao hrvatsko dnevnopolitičko pravilo). sve po scenariju igrokaza nezamjeranja ikomu, bivanja u dobre sa svakim ("pa i sa crnim vragom ako treba"), vječne karakterne i idejne bezličnosti, neodređenosti, izjašnjenosti o neizjašnjenosti, sve u cilju sjedenja na dvije stolice, a samim time kontinuiranog sjedenja na njima (imperativ: sve za moć, moć ni za šta). osobni oportunizam koji izrađa suludom, idiotskom i krajnje opasnom situacijom (situacijama), jer širom otvara vrata natražnjaštvu, primitivizmu i gluposti. uvijek porazno, no u ovom slučaju iznimno i simbolično (paradigmatski) jer sve to pod patronatom osobe koja se našla na čelu resora obrazovanja. hah, kakvog točno?
04.10.2014. (18:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Plastik
Ne vidim, ne čujem, valjda neće nitko pričati.
04.10.2014. (21:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...