Ponekad je dobro, bez obzira simbolično ili stvarno, spaliti sve što stvara vječni pritisak ili bolje reći potisak na taj ne zaboravljeni mijeh koji stalno traži novo napuhavanje. Kada se jednom sve spali više nema povratka već samo naprijed. Dopalo mi se.
03.10.2014. (14:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...pa ipak, svaka ta bezvrijedna stvarčica koju spaljujemo u jednom trenutku našeg života, zauvijek je ostavila trag i još uvijek postoji negdje u nama, a to ne možemo nikad spaliti koliko god to željeli...
03.10.2014. (15:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@demetra1 Tako je, naprijed, naprijed, i naprijed... Rečenica koja je izbrisana iz teksta, glavni muški lik progovara: I vidiš, još uvijek se, u svojoj 55 godini, nadam da ću postati čovjekom kakav sam oduvijek želio biti...
@alžbeta Zbogom dijamanti, dildači su najbolji ženski prijatelji, uzvikuju moderne žene. Na tim se rekvizitima nikada ne skuplja prašina, o ne. Mogu se eventualno istrošiti od pretjerane uporabe.
Inače malo mi je nategnuta ta metafora sa ženom s mudima, doduše umjetnim, ali ipak mudima koja je smoga hrabrosti i našla snage da napusti krepani odnos. No dobro, neću cjepidlačiti, pjesma je dobra. Ne znam kako sam ju propustio.
Inače ima ih još ovdje (u stvarnom životu) koji sliku sa slušalicama na autopilotu prepoznaju kao blisku..Tja, mi smo svi walkmen generacija, i daleko od toga da smo sad najveća nacija. Više smo nekako - otprđeni!
@dordora, ne bih se složio. Samo se traume dobro drže. Nekako su se usidrile, ukotvile u vidu čvorića na mozgu. Sve ostalo ode u vjetar. Houellebecq na jednom mjestu kaže: „Svog se života nećemo sjećati više no nekog davno pročitanog romana.“ Tabula rasa si bio, tabula rasa ćeš postati. Ovdje smo tek da obavimo neki rad. U najprostijoj varijanti da varimo hranu.
06.10.2014. (11:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
Ponekad je dobro, bez obzira simbolično ili stvarno, spaliti sve što stvara vječni pritisak ili bolje reći potisak na taj ne zaboravljeni mijeh koji stalno traži novo napuhavanje. Kada se jednom sve spali više nema povratka već samo naprijed. Dopalo mi se.
03.10.2014. (14:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alžbeta Bathory
Tako nekako isto i ovako.
Inače, jako mi se svidjela ona walkman = kuplung slika.
03.10.2014. (14:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dordora2
...pa ipak, svaka ta bezvrijedna stvarčica koju spaljujemo u jednom trenutku našeg života, zauvijek je ostavila trag i još uvijek postoji negdje u nama, a to ne možemo nikad spaliti koliko god to željeli...
03.10.2014. (15:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meister Huc
@demetra1
Tako je, naprijed, naprijed, i naprijed...
Rečenica koja je izbrisana iz teksta, glavni muški lik progovara: I vidiš, još uvijek se, u svojoj 55 godini, nadam da ću postati čovjekom kakav sam oduvijek želio biti...
@alžbeta
Zbogom dijamanti, dildači su najbolji ženski prijatelji, uzvikuju moderne žene. Na tim se rekvizitima nikada ne skuplja prašina, o ne. Mogu se eventualno istrošiti od pretjerane uporabe.
Inače malo mi je nategnuta ta metafora sa ženom s mudima, doduše umjetnim, ali ipak mudima koja je smoga hrabrosti i našla snage da napusti krepani odnos. No dobro, neću cjepidlačiti, pjesma je dobra. Ne znam kako sam ju propustio.
Inače ima ih još ovdje (u stvarnom životu) koji sliku sa slušalicama na autopilotu prepoznaju kao blisku..Tja, mi smo svi walkmen generacija, i daleko od toga da smo sad najveća nacija. Više smo nekako - otprđeni!
@dordora,
ne bih se složio. Samo se traume dobro drže. Nekako su se usidrile, ukotvile u vidu čvorića na mozgu. Sve ostalo ode u vjetar. Houellebecq na jednom mjestu kaže: „Svog se života nećemo sjećati više no nekog davno pročitanog romana.“ Tabula rasa si bio, tabula rasa ćeš postati. Ovdje smo tek da obavimo neki rad. U najprostijoj varijanti da varimo hranu.
06.10.2014. (11:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...