Pero, Pero, da znaš da si mi se sada smanjio u očima... za neki postotak!! :) Šalim se, naravno, no isto tako znam točno kako si se osjećao. I premda su mi miševi, štakori, zmije, najstrašnija od svih mogućih bića, bića kojih se najviše bojim (odgovorno tvrdim, više i od lavova i tigrova :), ipak - kako ubiti? Točnije, kako moći ubiti? Kako uvjeriti sam sebe da imaš pravo? S druge strane, ne treba biti osobito pametan da sagledaš da je to rupa bez dna, vrzino kolo kojem nema kraja ni granice - jer zašto imati grižnju savjesti ubijajući miša, a ne imati ubijajući pčelu, mrava, pauka... komarca? Osjeća li komarac manje boli nego to osjeća miš, i uopće, je li njegova bol, u konstelacijama svemira, manje bitna i manje ozbiljna, od boli miša, o drugim, npr. domaćim životinjama, da i ne govorimo? Tko je taj tko će podvući crtu, reći - ovo može, ovo ne može, ovo je okrutno, ovo nije... Pa ipak, ubijamo desetke komaraca svakodnevno, i nitko se ne osjeća ubojicom. Ubijamo i pauke, muhe, žohare, gliste, ribe... Uz to, civilizacija sasvim redovno ubija domaće i divlje životinje za prehranu, čak i one koje istodobno smatramo kućnim ljubimcima (zečeve, kornjače, hrčke, ptice itd.) Znači li to da je riječ o sasvim osobnoj razini, da neki pojedinci to jednostavno mogu, a drugi ne mogu, i da na toj razini - opće dopuštenosti, ali i općeg izbora - to treba i istaviti? Ne znam, stvarno nemam pojma, no ovdje mi i bila nije namjera davati odgovore - prije, možda, nabaciti par pitanja koja su oko nas svakodnevno, oduvijek, do mjere da na njih skoro i ne obraćamo pažnju. Osim, možda, u ovakvim slučajevima kao što je tvoj, i to samo ako je riječ o izrazito senzibilnim pojedicima ;)) Nego, zar nije postojao neki treći način - da ga uloviš živog, i da ga vani pustiš?
28.09.2014. (17:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
isprobala sam ubijanje miševa ljepilom i livanjskim sirom, crvenim bonbonima iiiii super gadgetom. kupuje se u top shopa, a učinkovit je kao recimo etničko čišćenje. ušteka se u struju i tjera ne samo miševe nego i druge beštije.
osim toga, ako ti ponovno dođe miš, nema šanse da ga istom metodom uhvatiš jer su miševi mafija i pamte ko slonovi.
28.09.2014. (17:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ah teške li agonije za jednog miša, a ja očekivala da ćeš nam mimo svojih pametnih napisa dobacit neki recept, mislim, već kad si okrvavio ruke moga' si ga i spremit. Svaki put kad (teškom mukom doduše) dignem ruku na miša, štakora, otrovnicu, taj dan imam ručak, probaj:)))
28.09.2014. (19:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SAE
PROĐEM PREDVEČER
Miš mi se uvukao u predsoblje i ne izlazi! Mala beštija obožava trčkarati preko moje obuće I mokriti po njoj. Ide mi na živce. Kako da mu doskočim? Sjetim se starog Zmaja iz davne početnice:
„Ne bojiš se vike, Ne bojiš se psovke, Al' da vidim hoćeš li se Bojat' mišolovke!“
To je to!
Huknem u dlanove, nađem daščicu, Namažem je lijepkom Trapcoll, U sredinu metnem komad sira I mišolovku postavim Pod prozor.
Kad ujutro, Na daščici leži zalijepljena - sjenica! Ja sinoć ostavio prozor otvoren, A ona jutros došla na mrvice sira.
Priđem joj. Ciči, otima se, grize mi prst! Pokušam je odlijepiti… nema šanse! Totalka! Znam, ako je čupam, strgat ću joj perje Zajedno s kožom.
Zasuzim! Što da radim?
Da je skupa sa daščicom zamotam u novine i bacim u koš I ostavim da umre od gladi i iscrpljenosti?
Ne, to ne mogu!
Nema mi druge, Uzmem daščicu, udahnem, zažmirim, stegnem srce, Zamahnem i puknem s njom svom snagom O beton!
Podignem, pogledam, Ne, više ne mrda! Mrtva!
Tješim se, smrt je bila trenutna! Nije ništa osjetila. Više bi je boljelo da sam je eutanazirao injekcijom pentobarbitala u prsa, Sa svim onim mučnim popratnim efektima, Da vam ih ovdje ne opisujem, Bilo bi prebrutalno!
Te noći jedva da sam oka sklopio, Toliko sam bio Potresen.
Da! Za sve je kriv onaj prokleti miš! I to bez odmazde proći ne može!
Drugi dan postavim ponovo daščicu sa ljepilom i sirom. Ali ovaj put čvrsto zatvorim prozor, Da ne bi opet došla Kakva sjenica.
Kad ujutro - miš!!!
Konačno dolijala mala beštija! E, neka si, naslađujem se. Gledam ga: ciči! Otima se. Samo se ti Otimaj!
Uzmem novinski papir, omotam zlotvora, povučem… ne ide! Povučem jače, ne ide! Trgnem još jače i otkinem mu obje nožice Pa ga onako polumrtvog, zajedno s papirom, Bacim u koš!
Prođem predvečer pored koša, A miš još uvijek šuška u papiru, otima se! Ne zavirujem. Procjenjujem: krepat će za koji sat, Do jutra svakako. Zaslužio je! Ne zasuzim.
Jer da sam ga eutanazirao injekcijom, Jedna strana vage u mom pravednom srcu Stršala bi trajno uvis vapijući do neba Za osvetom.
Stršala bi baš kao što strši mrtva klackalica Na potpuno iscrpljenom Naftnom Polju, Točnije, kao đeram na zapuštenom seoskom pašnjaku.
28.09.2014. (19:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Miševe hvatam u čašu i iznosim van. Na biciklističkoj utrci sam stajala i micala puževe s ceste. Možda je add u pitanju, možda se igram boga, a možda nisam dovoljno ambiciozna. Komarce ubijam s neskivenim zadovoljstvom. Licemjer sam, otvoreno priznajem:D
28.09.2014. (20:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad sam bila prije nekog vremena pripitomila i usvojila poludivljeg mačka Tysona, moj muž ga je otjerao. ne voli mačke. sad mu prepustim sve: i mišolov i moralne dileme. samo ciknem - miš!, on dalje postupa kako zna.
28.09.2014. (20:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prošle godine za vrijeme boravka u djedovoj kući na moru jedan mi se miš uvukao u ormarić psihe u spavaćoj sobi. Supruga se strašno boji miša. Mučio nas je tri noći, nikako ga nismo mogli naći. Konačno sam ga jedva našao na stražnjoj vanjskoj stranici ladice u ormariću psihe. Psihu smo supruga i ja iznjeli na dvorište i pustili ga da ode.
Ove godine se ponovilo ali u kuhinji iza frižidera. Ne znam je li to bio isti miš, no ovog puta sam bio nemilosrdan. Karton, sir, ljepilo i kad se zaljepio karton s mišem ubacih u kantu s vodom. Bio je gotov kako si rekao keks i završio zajedno s kartonom u kanti za smeće. Kasnije sam otkrio da mi je nagrizao el.kabel frižidera do gole žice. Morao sam ga zamijeniti. Mislim kabel.
Miševi bi ipak trebali shvatiti gdje smiju a gdje ne, zar ne?
28.09.2014. (21:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cviće
Pero u šaci,ako je suditi po tvojim postovima političke prirode onda i šašavom može biti jasno iz kojih redova dolaziš.I ako je to istina onda me čudi da patiš (ajmo reći duševno) što si ubio miša.Toliko za sada. www.mojarodnagruda.de
28.09.2014. (22:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jesi čitao vodič kroz galaksiju za autostopere? nemoj me pitati zašto nego ako nisi pročitaj (konačno i jednu zabavnu knjigu) :Đ mislim da si prvo trebao probati dijalogom riješiti ovu neugodnu situaciju. nasilje je zadnja opcija. a i ne uklapa se baš najbolje u dijagnozu "uglavnom bezopasni". mada kad malo razmislim došlo bi na isto - uhvatio ga ti na ljepilo ili ga krvnički zatukao argumentima, isto je. (prije koji dan mi je opet došlo da te opalim po nosu ali sam rekla da neću više o tvom kako pa onda nisam):B
druga stvar, nuđenje sira smatra se prostačkom gestom u mišjem svijetu. bonton mulkvisti, bonton. osjetljiva su to bića. :c
skoro si me raznježio ovom duboko intimnom pričom ali sam onda pročitala komentar od lionice pa sam skužila da joj nisi ni do koljena. tako da sam sad pomalo zaljubljena u nju. gej iz okej, jelda?
predlažem da sljedećem mišjem nesretniku koji ti nepozvan dođe u goste izrecitiraš štogod vogonske poezije ili mu jednostavno pusti do daske thompsona (ipak je vogonska poezija tek treća po neslušljivosti). pobjeći će glavom bez obzira. i što je najtužnije - nikad se više neće vratiti. rekoh ti, osjetljiva su to bića.
tipkanje jednim prstom popriličan je izazov za moje strpljenje. šteta, a mogla bi sad ovako satima.
btw, ne muči dušu što ubojicom mišjim postade. kraj svake crkve koja drži do svojih temeljnih monetarnih principa imaš za kupi skoro svježi aureol (za muškarce) i skoro netaknutu aureolu (za žene). ove od pet kuna traju pola sata pa moraš ubacit opet. ima ji i po deset kuna pa ljupko sijaš cijelu uru. moš se čak nekom i ukazati ako si od volje. za recimo do mene se dobacit mora bi se naubacivat ovih od 10kn.
29.09.2014. (00:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri boje: Plavo; otkrivši mišji okot, Julie, usred osobne tragedije, posuđuje susjedovu mačku i pušta je u ostavu (50:30 - 59:13). p.s. ta slučajnosti, za vikend sam dumala o istom.
29.09.2014. (02:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AMA, LQ & SAMOTVOJA - Drama posta je na pet raskrsnih mjesta: 1) Kad biram primijeniti ljepilo za miševe, odnosno pristati na sebe-ubojicu. 2) Kad shvaćam da mi nad krivnjom i žaljenjem zbog agonije mališe ipak prevaže imperativ da ga uklonim iz stana, pa čak i po toj cijeni. 3) Kad se dvoumim da li ga zatući po kratkom postupku i bivam prisiljen odustati od ideje naprosto zato što je nisam u stanju provesti u djelo. 4) Kad ga iznesem iz kuće i zapadnem u nedoumicu kud sad s njim. 5) Dok se udaljavam s poprišta krvnog delikta, ali tako da me kopka je li stvarno trebao ostati tako - i ipak produžujem s udaljavanjem.
Pet mjesta na kojima nisam sasvim znao što da radim ili nisam bio načisto sa svojim postupanjem. Svako ima antitezu: 1) Možda sam trebao čvrsto odlučiti da ako ću ga ukloniti, to će biti tako da preživi ili nikako? (Ali onda kako? To se ovdje pretvara u tehnički problem i biva mi slaba točka, jer sam sasvim bez iskustva. Možda i je bilo načina, evo neki i navode ideje: čaše, gadget, iznošenje čitavog komada namještaja. No, ja nisam imao sreću da mi zapne u ladici. Kad sam ono bio Tom u lovu na Jerryja, otkrio sam ga u kutu pored vrata terase. Naslagao sam ljepljive kartone tako da mu jedini slobodan put bude prema vratima, ali on je to, na moje veliko razočarenje (jer već sam mislio da mi je u šaci) lako riješio, jednostavno pretrčavši, nekako gotovo preletjevši uz rub vrata preko kraja kartona, na kojem je bilo manje ljepila, netaknut. Izletio je na nebranjen prostor, gdje se opet mogao skriti na bezbroj mjesta. Neko vrijeme sam ga imao na oku, naganjao između stvari po podu koje sam još prije povadio s polica u nastojanju da ga lociram. Ali badava, prebrz je bio za mene, a i jako lukav, nimalo naivan. To me dosta obeshrabrilo, ispunilo pesimizmom da bih tu malu munju mogao čak i ljepilom uhvatiti, uopće ikako, bio sam bez rješenja. A kamoli nekakvim mišolovkama za uloviti ga neozlijeđenog a koje bih morao sam improvizirati... i božepomozi, na što bi to ličilo? Za gadget sam sad prvi puta čuo, metodu čaše također, a i nadalje mi nije jasna.) 2) Možda mi je od hitnosti da ga se riješim na unutarnjoj vagi ipak trebao biti važniji osjećaj empatije? 3) Jesam li trebao biti u stanju skratiti mu muke? Je li to nešto što bi se moglo tražiti od mene? Je li moje nebivanje u stanju - moja greška? Mea culpa? Bi li drugi ljudi bili kadri? Da i ne govorimo o svim Pravim Muškarcima (nad-ja stilizaciji koja dijelom zahvaća i moj ego)? 4) Je li to samo neka moja osobna glupost i neupućenost, a normalni ljudi inače bi znali kud s njime i što se čini u takvim situacijama? 5) Što ako sam morao se potruditi naći drugo rješenje, ne ostaviti ga samo tako da skapava? (Ali onda kako, što, kuda? Ići ga odljepljivati? Kako, čime? Rukama ne sigurno, valjda nekim alatom... no neću li ga tek time izmrcvariti, razmrskati, raspljoskati, one mu nožice ispokidati samo? I gdje to obavljati? Nositi ga u prirodu? Ali ja živim u centru grada, priroda mi uopće nije nadomak ruke, ni noge. Da ga nosam tako usendvičenog kartonima po gradu? Da sjedam s njim u auto? Ali što ako se, suprotno mojoj brizi da ga ne bih mogao tek tako odlijepiti - baš sam odlijepi (jer ja pojma nemam kakvo je zapravo točno stanje među tim kartonima)? Kako bih ga tada iz auta tek izlovio?)
Centar drame je, ukratko, moja nesviklost, nevičnost ovom tipu problema - i što ako je postojalo bolje rješenje po mišića, samo ga ja naprosto nisam znao izvesti i do stradavanja je došlo čisto zbog moje trapavosti i neupućenosti? To me onda latentno ispunjava krivnjom, te pod dva: posramljuje, i zbog krivnje i zbog trapavosti. Zato sam i objavio kao post: oprobavanje, testiranje razine mog nesnalaženja s mišem, da pokušam dokučiti koliko je stvarno do toga, tj. do mene greška, a koliko do situacije u kojoj sam se zatekao. Istresavši javno pred ljude, prisiljavam sebe na artikulaciju do kraja, a otprije mi je poznato da artikulacija do kraja za mene ima efekt rješavanja i oslobađanja, na ovaj ili onaj način...
29.09.2014. (22:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MOD - Izabrao sam dvije smrznute slike koje sažimaju čitavu dihotomičnost situacije. Prva: mišji okot, gledano iz ljudske stambene perspektive, spada u gamad, uljeze, za koje je jasno da neće moći biti tolerirani u stanu. No, dok ih ovako gledaš, objektiviranije... zapravo ništa nisu krivi, osim toga, obitelj su, to su majka i dječica. Stavljanje u njihovu poziciju je tada neminovno, a čini i teškom, praktički nesnosnom, misao da ih se ide uništavati. A opet - moraš. A opet - znajući da zapravo nedužne istrebljuješ... Druga: Julieno lice dok pušta susjedovu mačku u ostavu - govori tisuće riječi. U tome je sav post. Čini to, i čineći zna da krivo čini i da zapravo ne želi to, no ipak se odlučuje činiti - jer što će drugo.
30.09.2014. (01:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ajme, ima 8 godina da sam pisala vrlo sličan post. Ja sam tad bila trudna, pa sam mislila da me hormoni peru (ja sam se ozbiljno bavila mišlju da ulovljenog miša odvedemo veterinaru i zadržimo za ljubimca), ali sad znam da bih i danas jednako reagirala. Slično kao i ti :-)
30.09.2014. (08:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
GORKA - znaš me! KACHUSHA - jel djeluje i na neokonzervativce, takozvane libertarijance i bosanske separatiste? MALO - zezaš malo? SVENIJE - po običaju, nepodnošljivo si to lako! JOANNA - ključno pitanje: kako ih hvataš u čašu? MARIONETTA - on ministar deratizacije i svih poslova, ti premijerka :) SEMPER - meni se zavukao ispod kuhinje pa kroz otvor na leđima za dovod plina i u samu policu, tamo sam našao drekića, neko posuđe bacio MIRČOTINJO - možda je pravo objašnjenje u tome da si ti toliko šašav (iako bi prava riječ prije bila ozbiljno poremećen) da ti biva jasno mnogo toga što uopće nije jasno JEDNOSTAVNO KOMPLICIRANA - očito je istovjetna senzacija prisutna kod mnogih, idealno ju je dočarala filmska scena koju je Modesti linkala
30.09.2014. (17:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stjeraš u kut i poklopiš čašom, kutijom nečim već, jednom sam pred podrumskim vratima ispod stepenica našla dva toliko pitoma miša da sam ispod njih samo podgurala lopaticu i tako ih iznijela van. Sama akcija nije zahtjevna, ali može biti problem ako se imaju gdje zavući( u tom slučaju nemam odgovor na kako)
30.09.2014. (20:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam kakvim su drogama ti tvoji onda bili tretirani. :) Jer ovaj moj je, stjeran u kut (u rijetkim trenucima kada nije negdje čekao zavučen) bio apsolutno prebrz i suviše antipitom za poklopiti ga čašom - 0% šanse za uspjeh takve akcije.
30.09.2014. (20:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MULKVISTI - Nisam, ne, čitao taj vodič, iako sam skužio da se puno o njemu priča. Ali ne znam, nekako me to što je do mojih ušiju stizalo nije nikada privlačilo, nešto mi je to vuklo na fantastiku, na SF, a SF mi je uvijek bio beskrajno nezanimljiv već u ideji i konceptu i nikada mu nisam imao želju ni primirisati, osim toga mi je vuklo i na neku kao zabavnu literaturu, a zabava, to ti je nešto što ja, znaš... I don't do that. Meni igra samo ako je totalna dosada! Ali vidim, šaci, nepopravljiva si, stalno ti je ono nešto seksualno na pameti, te opalila bi me, te nos... Kad smo već kod nosa: je, što sad, pa to se zna o meni: kao što je i disidentski drug Wall znao onomad istaći, od dobre šege i šore da nikad ne prezam, ne skanjujem se razbijati neke noseve. Ti vazda iznova otkrivaš tu toplu vodu o meni, pa se onda nešto iščuđavaš i preneražavaš i bila bi se, tj. me. Arogantan sam i teške ruke na jeziku, nije to novost - bio sam, jesam/bijem i bit ću. Nisam pitao za dozvolu pa se neću ni opravdavati, ali ću reći da, iako mi te drago čuti nasmijanu od uha do uha, nema ništa čudno u izdvojenosti ovog slučaja. Ne zove se zabadava blog-domena kako se zove. To ti je ona priča kada je Diogen, upitan zašto ga zovu psom (kinik, jel - otuda ime), odgovorio da zato jer grize bitange. A kad su neka djeca okolišala da mu priđu bačvi (''pazimo da nas ne ugrizeš''), reče im: samo hrabro, djeco, neće pseto zeleniš. E pa tako ti i ovaj džukac bez smilovanja grize i ''krvnički zatuče'' jedino bitange, ne i sitniš.
30.09.2014. (21:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma nije ti vodič vrsta SF-a od kojeg zazireš. vodič je satira. a to bi trebalo proći kaj ne? osim ako ti samo voliš pisati satiru, a ne je i čitati. :Đ drugo poslije.
01.10.2014. (17:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma ne misliš valjda da sam te ozbiljno shvatila za tu dosadu? ta počela sam se ceriti ovdje: "...osim toga mi je vuklo i na neku kao zabavnu literaturu, a "zabava", to ti je nešto što ja, znaš... "I don't do that".." :D ozbiljno sam shvatila da ne voliš SF. puno ljudi ne voli SF.
čitam ponovo moj komentar i (umirem od dosade, štivo ko stvoreno za tebe):) ne nalazim seksualnih elemenata. ti si šaci iz nekog razloga sklon mene tako objašnjavati. zapravo si ti taj koji je nepopravljiv. :)
nema ništa čudno u izdvojenosti ovog slučaja? zapravo se slažem s tobom iako vjerojatno ne mislimo na isto. slažem se jer u tom mom komentaru zbog kojeg si to napisao sam te samo zadirkivala. rekla sam baš suprotno od onog što sam mislila. ne mislim da si bio okrutan iako se miš u konačnici nije dobro proveo. mislim da je to bila jedna zdrava ljudska reakcija. skroz su mi razumljive i bliske tvoje dvojbe i osjećaji, a u konačnici i odluka. ne znam što bi to trebao biti Pravi Muškarac ali jeza bi me uhvatila od tipa koji bi bez ikakve dvojbe i osjećaja nelagode bio ubio tog miša. sviđaš mi se (jesam smjela to tako reći ili ću opet završiti među nepopravljivima):) u ovom postu i zato bi ga izdvojila od svih do sad. :P nemrem više tipkati. u sljedećem nastavku bit će malo manje ljubavi, a malo više rata. :)
ljudska reakcija.
02.10.2014. (00:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bez šećera. Hvala.
ma kako si okrutan!
28.09.2014. (15:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Pero, Pero, da znaš da si mi se sada smanjio u očima... za neki postotak!! :) Šalim se, naravno, no isto tako znam točno kako si se osjećao. I premda su mi miševi, štakori, zmije, najstrašnija od svih mogućih bića, bića kojih se najviše bojim (odgovorno tvrdim, više i od lavova i tigrova :), ipak - kako ubiti? Točnije, kako moći ubiti? Kako uvjeriti sam sebe da imaš pravo? S druge strane, ne treba biti osobito pametan da sagledaš da je to rupa bez dna, vrzino kolo kojem nema kraja ni granice - jer zašto imati grižnju savjesti ubijajući miša, a ne imati ubijajući pčelu, mrava, pauka... komarca? Osjeća li komarac manje boli nego to osjeća miš, i uopće, je li njegova bol, u konstelacijama svemira, manje bitna i manje ozbiljna, od boli miša, o drugim, npr. domaćim životinjama, da i ne govorimo? Tko je taj tko će podvući crtu, reći - ovo može, ovo ne može, ovo je okrutno, ovo nije... Pa ipak, ubijamo desetke komaraca svakodnevno, i nitko se ne osjeća ubojicom. Ubijamo i pauke, muhe, žohare, gliste, ribe... Uz to, civilizacija sasvim redovno ubija domaće i divlje životinje za prehranu, čak i one koje istodobno smatramo kućnim ljubimcima (zečeve, kornjače, hrčke, ptice itd.) Znači li to da je riječ o sasvim osobnoj razini, da neki pojedinci to jednostavno mogu, a drugi ne mogu, i da na toj razini - opće dopuštenosti, ali i općeg izbora - to treba i istaviti? Ne znam, stvarno nemam pojma, no ovdje mi i bila nije namjera davati odgovore - prije, možda, nabaciti par pitanja koja su oko nas svakodnevno, oduvijek, do mjere da na njih skoro i ne obraćamo pažnju. Osim, možda, u ovakvim slučajevima kao što je tvoj, i to samo ako je riječ o izrazito senzibilnim pojedicima ;)) Nego, zar nije postojao neki treći način - da ga uloviš živog, i da ga vani pustiš?
28.09.2014. (17:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kachusha
isprobala sam ubijanje miševa ljepilom i livanjskim sirom, crvenim bonbonima iiiii super gadgetom. kupuje se u top shopa, a učinkovit je kao recimo etničko čišćenje. ušteka se u struju i tjera ne samo miševe nego i druge beštije.
osim toga, ako ti ponovno dođe miš, nema šanse da ga istom metodom uhvatiš jer su miševi mafija i pamte ko slonovi.
28.09.2014. (17:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Ah teške li agonije za jednog miša, a ja očekivala da ćeš
nam mimo svojih pametnih napisa dobacit neki recept,
mislim, već kad si okrvavio ruke moga' si ga i spremit.
Svaki put kad (teškom mukom doduše) dignem ruku na
miša, štakora, otrovnicu, taj dan imam ručak, probaj:)))
28.09.2014. (19:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SAE
PROĐEM PREDVEČER
Miš mi se uvukao u predsoblje i ne izlazi!
Mala beštija obožava trčkarati preko moje obuće
I mokriti po njoj. Ide mi na živce. Kako da mu doskočim?
Sjetim se starog Zmaja iz davne početnice:
„Ne bojiš se vike,
Ne bojiš se psovke,
Al' da vidim hoćeš li se
Bojat' mišolovke!“
To je to!
Huknem u dlanove, nađem daščicu,
Namažem je lijepkom Trapcoll,
U sredinu metnem komad sira
I mišolovku postavim
Pod prozor.
Kad ujutro,
Na daščici leži zalijepljena - sjenica!
Ja sinoć ostavio prozor otvoren,
A ona jutros došla na mrvice sira.
Priđem joj. Ciči, otima se, grize mi prst!
Pokušam je odlijepiti… nema šanse! Totalka!
Znam, ako je čupam, strgat ću joj perje
Zajedno s kožom.
Zasuzim!
Što da radim?
Da je skupa sa daščicom zamotam u novine i bacim u koš
I ostavim da umre od gladi i iscrpljenosti?
Ne, to ne mogu!
Nema mi druge,
Uzmem daščicu, udahnem, zažmirim, stegnem srce,
Zamahnem i puknem s njom svom snagom
O beton!
Podignem, pogledam,
Ne, više ne mrda!
Mrtva!
Tješim se, smrt je bila trenutna! Nije ništa osjetila.
Više bi je boljelo da sam je eutanazirao injekcijom pentobarbitala u prsa,
Sa svim onim mučnim popratnim efektima,
Da vam ih ovdje ne opisujem,
Bilo bi prebrutalno!
Te noći jedva da sam oka sklopio,
Toliko sam bio
Potresen.
Da!
Za sve je kriv onaj prokleti miš!
I to bez odmazde proći ne može!
Drugi dan postavim ponovo daščicu sa ljepilom i sirom.
Ali ovaj put čvrsto zatvorim prozor,
Da ne bi opet došla
Kakva sjenica.
Kad ujutro - miš!!!
Konačno dolijala mala beštija! E, neka si, naslađujem se.
Gledam ga: ciči! Otima se. Samo se ti
Otimaj!
Uzmem novinski papir, omotam zlotvora, povučem… ne ide!
Povučem jače, ne ide! Trgnem još jače i otkinem mu obje nožice
Pa ga onako polumrtvog, zajedno s papirom,
Bacim u koš!
Prođem predvečer pored koša,
A miš još uvijek šuška u papiru, otima se!
Ne zavirujem. Procjenjujem: krepat će za koji sat,
Do jutra svakako. Zaslužio je!
Ne zasuzim.
Jer da sam ga eutanazirao injekcijom,
Jedna strana vage u mom pravednom srcu
Stršala bi trajno uvis vapijući do neba
Za osvetom.
Stršala bi baš kao što strši mrtva klackalica
Na potpuno iscrpljenom
Naftnom
Polju,
Točnije, kao đeram na zapuštenom seoskom pašnjaku.
28.09.2014. (19:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Joanna has left Stepford
Miševe hvatam u čašu i iznosim van. Na biciklističkoj utrci sam stajala i micala puževe s ceste. Možda je add u pitanju, možda se igram boga, a možda nisam dovoljno ambiciozna. Komarce ubijam s neskivenim zadovoljstvom. Licemjer sam, otvoreno priznajem:D
28.09.2014. (20:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
Samo da znaš koga si eliminirao:
https://blog.dnevnik.hr/lionqueen/2008/08/index.html#dan27
Trebao si ga samo kod prvog komada kartona odnijeti negdje van i pustiti u prirodu... Šmrcccccc
28.09.2014. (20:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marionetta
kad sam bila prije nekog vremena pripitomila i usvojila poludivljeg mačka Tysona, moj muž ga je otjerao. ne voli mačke. sad mu prepustim sve: i mišolov i moralne dileme.
samo ciknem - miš!, on dalje postupa kako zna.
28.09.2014. (20:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Prošle godine za vrijeme boravka u djedovoj kući na moru jedan mi se miš uvukao u ormarić psihe u spavaćoj sobi. Supruga se strašno boji miša. Mučio nas je tri noći, nikako ga nismo mogli naći. Konačno sam ga jedva našao na stražnjoj vanjskoj stranici ladice u ormariću psihe. Psihu smo supruga i ja iznjeli na dvorište i pustili ga da ode.
Ove godine se ponovilo ali u kuhinji iza frižidera. Ne znam je li to bio isti miš, no ovog puta sam bio nemilosrdan. Karton, sir, ljepilo i kad se zaljepio karton s mišem ubacih u kantu s vodom. Bio je gotov kako si rekao keks i završio zajedno s kartonom u kanti za smeće. Kasnije sam otkrio da mi je nagrizao el.kabel frižidera do gole žice. Morao sam ga zamijeniti. Mislim kabel.
Miševi bi ipak trebali shvatiti gdje smiju a gdje ne, zar ne?
28.09.2014. (21:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cviće
Pero u šaci,ako je suditi po tvojim postovima političke prirode onda i šašavom može biti jasno iz kojih redova dolaziš.I ako je to istina onda me čudi da patiš (ajmo reći duševno) što si ubio miša.Toliko za sada.
www.mojarodnagruda.de
28.09.2014. (22:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Emi Gablo
jesi čitao vodič kroz galaksiju za autostopere?
nemoj me pitati zašto nego ako nisi pročitaj (konačno i jednu zabavnu knjigu) :Đ
mislim da si prvo trebao probati dijalogom riješiti ovu neugodnu situaciju. nasilje je zadnja opcija. a i ne uklapa se baš najbolje u dijagnozu "uglavnom bezopasni". mada kad malo razmislim došlo bi na isto - uhvatio ga ti na ljepilo ili ga krvnički zatukao argumentima, isto je. (prije koji dan mi je opet došlo da te opalim po nosu ali sam rekla da neću više o tvom kako pa onda nisam):B
druga stvar, nuđenje sira smatra se prostačkom gestom u mišjem svijetu. bonton mulkvisti, bonton. osjetljiva su to bića. :c
skoro si me raznježio ovom duboko intimnom pričom ali sam onda pročitala komentar od lionice pa sam skužila da joj nisi ni do koljena. tako da sam sad pomalo zaljubljena u nju. gej iz okej, jelda?
predlažem da sljedećem mišjem nesretniku koji ti nepozvan dođe u goste
izrecitiraš štogod vogonske poezije ili mu jednostavno pusti do daske thompsona (ipak je vogonska poezija tek treća po neslušljivosti). pobjeći će glavom bez obzira. i što je najtužnije - nikad se više neće vratiti. rekoh ti, osjetljiva su to bića.
tipkanje jednim prstom popriličan je izazov za moje strpljenje. šteta, a mogla bi sad ovako satima.
btw, ne muči dušu što ubojicom mišjim postade. kraj svake crkve koja drži do svojih temeljnih monetarnih principa imaš za kupi skoro svježi aureol (za muškarce) i skoro netaknutu aureolu (za žene).
ove od pet kuna traju pola sata pa moraš ubacit opet. ima ji i po deset kuna pa ljupko sijaš cijelu uru. moš se čak nekom i ukazati ako si od volje. za recimo do mene se dobacit mora bi se naubacivat ovih od 10kn.
29.09.2014. (00:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Emi Gablo
btw btweova,bio sam jučer grozno okrutan. - mrvicu sam na ovo umrla od smija. :Đ ma kako si samo uspio izdvojit??? :)
tom i jerry se zapravo vole, znaš. meni puno bacaju na inteligentniju verziju romea i julije.
prst sad već odbija suradnju,
laku noć.
29.09.2014. (00:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
Tri boje: Plavo; otkrivši mišji okot, Julie, usred osobne tragedije, posuđuje susjedovu mačku i pušta je u ostavu (50:30 - 59:13).
p.s. ta slučajnosti, za vikend sam dumala o istom.
29.09.2014. (02:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Riba Luca
Upravo krvave ruke..kako si mogao te male tople okice srediti? Cccc
29.09.2014. (21:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
AMA, LQ & SAMOTVOJA - Drama posta je na pet raskrsnih mjesta:
1) Kad biram primijeniti ljepilo za miševe, odnosno pristati na sebe-ubojicu.
2) Kad shvaćam da mi nad krivnjom i žaljenjem zbog agonije mališe ipak prevaže imperativ da ga uklonim iz stana, pa čak i po toj cijeni.
3) Kad se dvoumim da li ga zatući po kratkom postupku i bivam prisiljen odustati od ideje naprosto zato što je nisam u stanju provesti u djelo.
4) Kad ga iznesem iz kuće i zapadnem u nedoumicu kud sad s njim.
5) Dok se udaljavam s poprišta krvnog delikta, ali tako da me kopka je li stvarno trebao ostati tako - i ipak produžujem s udaljavanjem.
Pet mjesta na kojima nisam sasvim znao što da radim ili nisam bio načisto sa svojim postupanjem. Svako ima antitezu:
1) Možda sam trebao čvrsto odlučiti da ako ću ga ukloniti, to će biti tako da preživi ili nikako? (Ali onda kako? To se ovdje pretvara u tehnički problem i biva mi slaba točka, jer sam sasvim bez iskustva. Možda i je bilo načina, evo neki i navode ideje: čaše, gadget, iznošenje čitavog komada namještaja. No, ja nisam imao sreću da mi zapne u ladici. Kad sam ono bio Tom u lovu na Jerryja, otkrio sam ga u kutu pored vrata terase. Naslagao sam ljepljive kartone tako da mu jedini slobodan put bude prema vratima, ali on je to, na moje veliko razočarenje (jer već sam mislio da mi je u šaci) lako riješio, jednostavno pretrčavši, nekako gotovo preletjevši uz rub vrata preko kraja kartona, na kojem je bilo manje ljepila, netaknut. Izletio je na nebranjen prostor, gdje se opet mogao skriti na bezbroj mjesta. Neko vrijeme sam ga imao na oku, naganjao između stvari po podu koje sam još prije povadio s polica u nastojanju da ga lociram. Ali badava, prebrz je bio za mene, a i jako lukav, nimalo naivan. To me dosta obeshrabrilo, ispunilo pesimizmom da bih tu malu munju mogao čak i ljepilom uhvatiti, uopće ikako, bio sam bez rješenja. A kamoli nekakvim mišolovkama za uloviti ga neozlijeđenog a koje bih morao sam improvizirati... i božepomozi, na što bi to ličilo? Za gadget sam sad prvi puta čuo, metodu čaše također, a i nadalje mi nije jasna.)
2) Možda mi je od hitnosti da ga se riješim na unutarnjoj vagi ipak trebao biti važniji osjećaj empatije?
3) Jesam li trebao biti u stanju skratiti mu muke? Je li to nešto što bi se moglo tražiti od mene? Je li moje nebivanje u stanju - moja greška? Mea culpa? Bi li drugi ljudi bili kadri? Da i ne govorimo o svim Pravim Muškarcima (nad-ja stilizaciji koja dijelom zahvaća i moj ego)?
4) Je li to samo neka moja osobna glupost i neupućenost, a normalni ljudi inače bi znali kud s njime i što se čini u takvim situacijama?
5) Što ako sam morao se potruditi naći drugo rješenje, ne ostaviti ga samo tako da skapava? (Ali onda kako, što, kuda? Ići ga odljepljivati? Kako, čime? Rukama ne sigurno, valjda nekim alatom... no neću li ga tek time izmrcvariti, razmrskati, raspljoskati, one mu nožice ispokidati samo? I gdje to obavljati? Nositi ga u prirodu? Ali ja živim u centru grada, priroda mi uopće nije nadomak ruke, ni noge. Da ga nosam tako usendvičenog kartonima po gradu? Da sjedam s njim u auto? Ali što ako se, suprotno mojoj brizi da ga ne bih mogao tek tako odlijepiti - baš sam odlijepi (jer ja pojma nemam kakvo je zapravo točno stanje među tim kartonima)? Kako bih ga tada iz auta tek izlovio?)
Centar drame je, ukratko, moja nesviklost, nevičnost ovom tipu problema - i što ako je postojalo bolje rješenje po mišića, samo ga ja naprosto nisam znao izvesti i do stradavanja je došlo čisto zbog moje trapavosti i neupućenosti? To me onda latentno ispunjava krivnjom, te pod dva: posramljuje, i zbog krivnje i zbog trapavosti. Zato sam i objavio kao post: oprobavanje, testiranje razine mog nesnalaženja s mišem, da pokušam dokučiti koliko je stvarno do toga, tj. do mene greška, a koliko do situacije u kojoj sam se zatekao. Istresavši javno pred ljude, prisiljavam sebe na artikulaciju do kraja, a otprije mi je poznato da artikulacija do kraja za mene ima efekt rješavanja i oslobađanja, na ovaj ili onaj način...
29.09.2014. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
MOD - Izabrao sam dvije smrznute slike koje sažimaju čitavu dihotomičnost situacije.
Prva: mišji okot, gledano iz ljudske stambene perspektive, spada u gamad, uljeze, za koje je jasno da neće moći biti tolerirani u stanu. No, dok ih ovako gledaš, objektiviranije... zapravo ništa nisu krivi, osim toga, obitelj su, to su majka i dječica. Stavljanje u njihovu poziciju je tada neminovno, a čini i teškom, praktički nesnosnom, misao da ih se ide uništavati. A opet - moraš. A opet - znajući da zapravo nedužne istrebljuješ...
Druga: Julieno lice dok pušta susjedovu mačku u ostavu - govori tisuće riječi. U tome je sav post. Čini to, i čineći zna da krivo čini i da zapravo ne želi to, no ipak se odlučuje činiti - jer što će drugo.
30.09.2014. (01:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jednostavan život za komplicirane
Ajme, ima 8 godina da sam pisala vrlo sličan post. Ja sam tad bila trudna, pa sam mislila da me hormoni peru (ja sam se ozbiljno bavila mišlju da ulovljenog miša odvedemo veterinaru i zadržimo za ljubimca), ali sad znam da bih i danas jednako reagirala. Slično kao i ti :-)
30.09.2014. (08:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
GORKA - znaš me!
KACHUSHA - jel djeluje i na neokonzervativce, takozvane libertarijance i bosanske separatiste?
MALO - zezaš malo?
SVENIJE - po običaju, nepodnošljivo si to lako!
JOANNA - ključno pitanje: kako ih hvataš u čašu?
MARIONETTA - on ministar deratizacije i svih poslova, ti premijerka :)
SEMPER - meni se zavukao ispod kuhinje pa kroz otvor na leđima za dovod plina i u samu policu, tamo sam našao drekića, neko posuđe bacio
MIRČOTINJO - možda je pravo objašnjenje u tome da si ti toliko šašav (iako bi prava riječ prije bila ozbiljno poremećen) da ti biva jasno mnogo toga što uopće nije jasno
JEDNOSTAVNO KOMPLICIRANA - očito je istovjetna senzacija prisutna kod mnogih, idealno ju je dočarala filmska scena koju je Modesti linkala
30.09.2014. (17:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Joanna has left Stepford
Stjeraš u kut i poklopiš čašom, kutijom nečim već, jednom sam pred podrumskim vratima ispod stepenica našla dva toliko pitoma miša da sam ispod njih samo podgurala lopaticu i tako ih iznijela van. Sama akcija nije zahtjevna, ali može biti problem ako se imaju gdje zavući( u tom slučaju nemam odgovor na kako)
30.09.2014. (20:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Ne znam kakvim su drogama ti tvoji onda bili tretirani. :) Jer ovaj moj je, stjeran u kut (u rijetkim trenucima kada nije negdje čekao zavučen) bio apsolutno prebrz i suviše antipitom za poklopiti ga čašom - 0% šanse za uspjeh takve akcije.
30.09.2014. (20:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
MULKVISTI - Nisam, ne, čitao taj vodič, iako sam skužio da se puno o njemu priča. Ali ne znam, nekako me to što je do mojih ušiju stizalo nije nikada privlačilo, nešto mi je to vuklo na fantastiku, na SF, a SF mi je uvijek bio beskrajno nezanimljiv već u ideji i konceptu i nikada mu nisam imao želju ni primirisati, osim toga mi je vuklo i na neku kao zabavnu literaturu, a zabava, to ti je nešto što ja, znaš... I don't do that. Meni igra samo ako je totalna dosada!
Ali vidim, šaci, nepopravljiva si, stalno ti je ono nešto seksualno na pameti, te opalila bi me, te nos... Kad smo već kod nosa: je, što sad, pa to se zna o meni: kao što je i disidentski drug Wall znao onomad istaći, od dobre šege i šore da nikad ne prezam, ne skanjujem se razbijati neke noseve. Ti vazda iznova otkrivaš tu toplu vodu o meni, pa se onda nešto iščuđavaš i preneražavaš i bila bi se, tj. me.
Arogantan sam i teške ruke na jeziku, nije to novost - bio sam, jesam/bijem i bit ću. Nisam pitao za dozvolu pa se neću ni opravdavati, ali ću reći da, iako mi te drago čuti nasmijanu od uha do uha, nema ništa čudno u izdvojenosti ovog slučaja. Ne zove se zabadava blog-domena kako se zove. To ti je ona priča kada je Diogen, upitan zašto ga zovu psom (kinik, jel - otuda ime), odgovorio da zato jer grize bitange. A kad su neka djeca okolišala da mu priđu bačvi (''pazimo da nas ne ugrizeš''), reče im: samo hrabro, djeco, neće pseto zeleniš. E pa tako ti i ovaj džukac bez smilovanja grize i ''krvnički zatuče'' jedino bitange, ne i sitniš.
30.09.2014. (21:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Emi Gablo
ma nije ti vodič vrsta SF-a od kojeg zazireš. vodič je satira. a to bi trebalo proći kaj ne? osim ako ti samo voliš pisati satiru, a ne je i čitati. :Đ
drugo poslije.
01.10.2014. (17:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Pa k'o što ti piše: meni prolazi samo ako je potpuna dosada!
Ajde, ložim te malo, šta se primaš odmah. :D
01.10.2014. (18:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Joanna has left Stepford
Biće da sam šaptačica miševima :)
01.10.2014. (21:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Emi Gablo
ti mene ložiš, a ja sam nepopravljiva???:Đ
ma ne misliš valjda da sam te ozbiljno shvatila za tu dosadu? ta počela sam se ceriti ovdje: "...osim toga mi je vuklo i na neku kao zabavnu literaturu, a "zabava", to ti je nešto što ja, znaš... "I don't do that".." :D
ozbiljno sam shvatila da ne voliš SF. puno ljudi ne voli SF.
čitam ponovo moj komentar i (umirem od dosade, štivo ko stvoreno za tebe):) ne nalazim seksualnih elemenata. ti si šaci iz nekog razloga sklon mene tako objašnjavati. zapravo si ti taj koji je nepopravljiv. :)
nema ništa čudno u izdvojenosti ovog slučaja? zapravo se slažem s tobom iako vjerojatno ne mislimo na isto. slažem se jer u tom mom komentaru zbog kojeg si to napisao sam te samo zadirkivala. rekla sam baš suprotno od onog što sam mislila. ne mislim da si bio okrutan iako se miš u konačnici nije dobro proveo. mislim da je to bila jedna zdrava ljudska reakcija. skroz su mi razumljive i bliske tvoje dvojbe i osjećaji, a u konačnici i odluka. ne znam što bi to trebao biti Pravi Muškarac ali jeza bi me uhvatila od tipa koji bi bez ikakve dvojbe i osjećaja nelagode bio ubio tog miša. sviđaš mi se (jesam smjela to tako reći ili ću opet završiti među nepopravljivima):) u ovom postu i zato bi ga izdvojila od svih do sad. :P
nemrem više tipkati. u sljedećem nastavku bit će malo manje ljubavi, a malo više rata. :)
ljudska reakcija.
02.10.2014. (00:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...