to se oduvijek pitam. Zašto mi se desi da sam najgori prema navažnijima? kad se uhvatim da nešto grintam starome jer me nešto pitao trgnem se i pitam se otkud mi pravo da grintam čovjeku koji me podupire u svemu. To zdravo za gotovo je rutina. Sigurno ne možemo biti non stop oduđevljeni osobom (ovdje me podsjeća Brandon Fraiser kad plače radi ljepote zalaska:) ali onda se moramo barem svako malo centrirati i prisjetiti što je sve dobroga ta osoba učinila za nas.
17.11.2014. (17:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
korak
Sve je to neki krug. Ljudi zažive za tren, a onda se sjete da to i ne ide baš tako ... neki se vrate, neki ne mogu jer su već zauvijek izgubljeni.
09.10.2014. (10:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iz kuta mog šarenila
kao da nekad oslijepimo... hmmm
09.10.2014. (11:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
to se oduvijek pitam. Zašto mi se desi da sam najgori prema navažnijima? kad se uhvatim da nešto grintam starome jer me nešto pitao trgnem se i pitam se otkud mi pravo da grintam čovjeku koji me podupire u svemu. To zdravo za gotovo je rutina. Sigurno ne možemo biti non stop oduđevljeni osobom (ovdje me podsjeća Brandon Fraiser kad plače radi ljepote zalaska:) ali onda se moramo barem svako malo centrirati i prisjetiti što je sve dobroga ta osoba učinila za nas.
17.11.2014. (17:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...