pripremila si lijep i poučan post.....mnogima će to biti i prvi susret sa tom problematikom , ali i odgovori na pitanja.....sjećam se da su davno u Sloveniji tiskali knjižicu " Ne tako, ampak takole" u kojoj su bile upravo te upute.... za slijedeći post ti predlažem da "obradiš" pozdravljanje, rukovanje, ulazak u prostoriju, urede....
23.09.2014. (23:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Puno ti hvala za ovaj post. Uvijek sam to htjela znati, ali nisam baš imala gdje pročitati. Ovo što si ovdje napisala, to bi MORALO ući u školske udžbenike i u nastavu svake osnovne škole. Djeca ne bi smjela izaći iz škole a da ne nauče osnovne stvari o susretu sa (mrzim taj izraz ali razumjet ćeš) hendikepiranim osobama, kako sa slijepima, tako s ljudima u kolicima, dijabetičarima na inzulinu i slično. To bi morala biti abeceda lijepog ponašanja, baš kao i hvala, molim i slično. To je nešto što se jednostavno mora ugraditi u školsko gradivo i uvježbavati. I nije to tako teško. Eto, veseli me što si to napisala. Sad će biti lakša komunikacija s ljudima poput tebe. Neću se više ustručavati, jer ne znam što bih i kako i neće mi biti neugodno pomoći.
24.09.2014. (06:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitala sam nekoliko puta tvoj post. Prvo sam pomislila, zašto naglašava ponašenje prema osobi koja ne vidi?? To je normalno ponašanje prema svakom čoveku ako si i najmanje pristojan. Ovdje gde živim, ljudi koji loše vide, se kreću sa bijelim štapom. Korak im je siguran, zastanu samo na prelazima preko ceste (uglavnom nema zvučnih semafora) neko pridje, primiih za lakat (rekla si suprotno treba). Kad idu negde busom, pitaju koji broj nailazi i nema problema sem u samom autobusu. Tu su ljudi malo previše sebičnii ne obraćaju dovoljno pažnje na osobu koja možda treba pomoć. Nisam vidjala pse vodiče i taj deo sam više puta pročitala Hvala ti na uputima. Ja bih napravila puno grešaka. Zaboravila bih da je pas na radnom zadatku, kako kažeš, a ne razmaženo psetance neke nakindjurene dame. Nasmijala si me kad si opisivala kako po glasu stvaraš viziju osobe. To je kao na blogu. Ljudi pišu o sebi, drugima, doživljajima, i ja prema tome stvorim njihovu sliku. Ako ikad vidim sliku te osobe, obično se iznenadim. Mi smo svi na blogu pametni, dobri, velikodušni, dobronamjerni... a ustvari smo svi od krvi i mesa.
24.09.2014. (08:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
za @lion Petrin blog sam već pohvalila...podržavan i tvoj prijedlog da bi neke osnovne upute o istima , a različitima trebalo uvesti u školske programe....želim napomenuti da se u zagrebačkim vrtićima puno radi na tome, da postoje i provedeni su projekti vezani uz slijepe osobe i osobe u invalidskim kolicima.....predškolci ih upoznaju, razgovaraju sa njima, upoznali su pse vodiće, razvija se jedan pozitivan odnos prema osobama sa posebnim potrebama, a iz godine u godinu raste i broj djece integrirane u redovite vrtiće.....šteta je što se tu prestaje, pa dalje sve ovisi o senzibilitetu i dobroj volji pojedinaca...Goljak, Vinko Bek i Sloboština imaju dobro razvijenu mrežu integracije i suporta, a i ovaj blog je doprinos za veču toleranciju i kvalitetniji suživot.
24.09.2014. (11:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kiki
Ova zadnja rečenica mi je predivna. Vi slijepi ste blagoslovljeni time da razlikujete ljude po dobroti lakše nego mi, videći. Inače, cijeli post je vrlo poučan.
24.09.2014. (14:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Kiki, Bookeraj, Mecabg, Valcer, Lion Queen, Splitkarenje - hvala Vam na lijepim i poticajnim komentarima. @Čuvarica pinkleca - također hvala na redovnoj podršci, a dodala bih: ne samo u Zagrebu već se odlazi i u druge gradove i predstavljamo se djeci u brojnim vrtićima bilo kao slijepi korisnici bijelog štapa ili korisnici pasa pomagača (dakle, vodiča, rehabilitacijskih i terapijskih), bilo kao slijepi sportaši - pisala sam već o tome u postu: "Prekrasno iskustvo". Odlazi se i u osnovne škole i zaista mogu reći da ima učinka jer nije mi jednom prišao prvašić i pitao me trebam li pomoć pri prelasku ceste. Uvijek se nasmiješim i zahvalim, ali odbijem ako je veći prijelaz. Strah me je za to dijete. U slučaju manjeg i jednostavnijeg prijelaza, svakako prihvatim pomoć mada mi možda i nije potrebna, jer znam da će biti sretan i sav važan pred prijateljima, a da ne spominjem primjer odraslima koji manje znaju o tome. Djeca brzo uče i savladavaju sve to, tako nemaju predrasuda. Također, jako puno se je napravilo s integracijom, kada djeca s invaliditetom i posebnim potrebama idu u redovnu školu, zajedno s ostalom djecom. Takav pristup iznimno je koristan i za dijete, učenika i mladu osobu s invaliditetom i za okruženje pa i cijelu društvenu zajednicu (pisala sam o tome u svom diplomskom radu). Okruženje ne samo da se senzibilizira, već i razumije, uči, zna, te svojim ponašanjem unaprijed prevenira poteškoće ili nesigurnosti i može jako puno pomoći lakšem uključivanju takvih osoba u redovan i samostalan život. A to nam je svima osnovni životni cilj. Ne biti drugima na teret, biti samostalni i koliko god je to moguće neovisni odgovorni građani koji brinu o sebi i odgovorno upravljaju svojim životima. Nikome na smetnju i teret. Kruna integracije je zapošljavanje slijepih i drugih osoba s invaliditetom na radnim mjestima za koja su se školovala i za koja su osposobljena. Ja još nisam na takav način "okrunjena", ali sam uporna i nadam se. Zakonska regulativa nam ide u prilog, a želim vjerovati da će i provođenje zakona slijediti te pozitivne odredbe. Hvala svima na potpori i pozitivnim komentarima. Čitamo se uskoro! Srdačan pozdrav, Petra
24.09.2014. (16:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čuvarica pinkleca
pripremila si lijep i poučan post.....mnogima će to biti i prvi susret sa tom problematikom , ali i odgovori na pitanja.....sjećam se da su davno u Sloveniji tiskali knjižicu " Ne tako, ampak takole" u kojoj su bile upravo te upute....
za slijedeći post ti predlažem da "obradiš" pozdravljanje, rukovanje, ulazak u prostoriju, urede....
23.09.2014. (23:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Splitkarenje
Odlično!
24.09.2014. (00:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
Puno ti hvala za ovaj post. Uvijek sam to htjela znati, ali nisam baš imala gdje pročitati. Ovo što si ovdje napisala, to bi MORALO ući u školske udžbenike i u nastavu svake osnovne škole. Djeca ne bi smjela izaći iz škole a da ne nauče osnovne stvari o susretu sa (mrzim taj izraz ali razumjet ćeš) hendikepiranim osobama, kako sa slijepima, tako s ljudima u kolicima, dijabetičarima na inzulinu i slično. To bi morala biti abeceda lijepog ponašanja, baš kao i hvala, molim i slično. To je nešto što se jednostavno mora ugraditi u školsko gradivo i uvježbavati. I nije to tako teško. Eto, veseli me što si to napisala. Sad će biti lakša komunikacija s ljudima poput tebe. Neću se više ustručavati, jer ne znam što bih i kako i neće mi biti neugodno pomoći.
24.09.2014. (06:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valcer
Hvala ti za ovaj post, jer se ponekad pitam kako postupiti.
24.09.2014. (07:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
Pročitala sam nekoliko puta tvoj post.
Prvo sam pomislila, zašto naglašava ponašenje prema osobi koja ne vidi?? To je normalno ponašanje prema svakom čoveku ako si i najmanje pristojan.
Ovdje gde živim, ljudi koji loše vide, se kreću sa bijelim štapom. Korak im je siguran, zastanu samo na prelazima preko ceste (uglavnom nema zvučnih semafora) neko pridje, primiih za lakat (rekla si suprotno treba). Kad idu negde busom, pitaju koji broj nailazi i nema problema sem u samom autobusu. Tu su ljudi malo previše sebičnii ne obraćaju dovoljno pažnje na osobu koja možda treba pomoć.
Nisam vidjala pse vodiče i taj deo sam više puta pročitala Hvala ti na uputima. Ja bih napravila puno grešaka. Zaboravila bih da je pas na radnom zadatku, kako kažeš, a ne razmaženo psetance neke nakindjurene dame.
Nasmijala si me kad si opisivala kako po glasu stvaraš viziju osobe. To je kao na blogu. Ljudi pišu o sebi, drugima, doživljajima, i ja prema tome stvorim njihovu sliku. Ako ikad vidim sliku te osobe, obično se iznenadim. Mi smo svi na blogu pametni, dobri, velikodušni, dobronamjerni... a ustvari smo svi od krvi i mesa.
24.09.2014. (08:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
ovo je bilo izrazito korisno, hvala na informacijama...
24.09.2014. (09:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čuvarica pinkleca
za @lion
Petrin blog sam već pohvalila...podržavan i tvoj prijedlog da bi neke osnovne upute o istima , a različitima trebalo uvesti u školske programe....želim napomenuti da se u zagrebačkim vrtićima puno radi na tome, da postoje i provedeni su projekti vezani uz slijepe osobe i osobe u invalidskim kolicima.....predškolci ih upoznaju, razgovaraju sa njima, upoznali su pse vodiće, razvija se jedan pozitivan odnos prema osobama sa posebnim potrebama, a iz godine u godinu raste i broj djece integrirane u redovite vrtiće.....šteta je što se tu prestaje, pa dalje sve ovisi o senzibilitetu i dobroj volji pojedinaca...Goljak, Vinko Bek i Sloboština imaju dobro razvijenu mrežu integracije i suporta, a i ovaj blog je doprinos za veču toleranciju i kvalitetniji suživot.
24.09.2014. (11:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kiki
Ova zadnja rečenica mi je predivna. Vi slijepi ste blagoslovljeni time da razlikujete ljude po dobroti lakše nego mi, videći.
Inače, cijeli post je vrlo poučan.
24.09.2014. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
psi-vodici
@Kiki, Bookeraj, Mecabg, Valcer, Lion Queen, Splitkarenje - hvala Vam na lijepim i poticajnim komentarima.
@Čuvarica pinkleca - također hvala na redovnoj podršci, a dodala bih: ne samo u Zagrebu već se odlazi i u druge gradove i predstavljamo se djeci u brojnim vrtićima bilo kao slijepi korisnici bijelog štapa ili korisnici pasa pomagača (dakle, vodiča, rehabilitacijskih i terapijskih), bilo kao slijepi sportaši - pisala sam već o tome u postu: "Prekrasno iskustvo". Odlazi se i u osnovne škole i zaista mogu reći da ima učinka jer nije mi jednom prišao prvašić i pitao me trebam li pomoć pri prelasku ceste. Uvijek se nasmiješim i zahvalim, ali odbijem ako je veći prijelaz. Strah me je za to dijete. U slučaju manjeg i jednostavnijeg prijelaza, svakako prihvatim pomoć mada mi možda i nije potrebna, jer znam da će biti sretan i sav važan pred prijateljima, a da ne spominjem primjer odraslima koji manje znaju o tome.
Djeca brzo uče i savladavaju sve to, tako nemaju predrasuda. Također, jako puno se je napravilo s integracijom, kada djeca s invaliditetom i posebnim potrebama idu u redovnu školu, zajedno s ostalom djecom. Takav pristup iznimno je koristan i za dijete, učenika i mladu osobu s invaliditetom i za okruženje pa i cijelu društvenu zajednicu (pisala sam o tome u svom diplomskom radu). Okruženje ne samo da se senzibilizira, već i razumije, uči, zna, te svojim ponašanjem unaprijed prevenira poteškoće ili nesigurnosti i može jako puno pomoći lakšem uključivanju takvih osoba u redovan i samostalan život. A to nam je svima osnovni životni cilj. Ne biti drugima na teret, biti samostalni i koliko god je to moguće neovisni odgovorni građani koji brinu o sebi i odgovorno upravljaju svojim životima. Nikome na smetnju i teret. Kruna integracije je zapošljavanje slijepih i drugih osoba s invaliditetom na radnim mjestima za koja su se školovala i za koja su osposobljena. Ja još nisam na takav način "okrunjena", ali sam uporna i nadam se. Zakonska regulativa nam ide u prilog, a želim vjerovati da će i provođenje zakona slijediti te pozitivne odredbe.
Hvala svima na potpori i pozitivnim komentarima.
Čitamo se uskoro! Srdačan pozdrav, Petra
24.09.2014. (16:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kosturnica lepog cane
Lijepo i korisno.
24.09.2014. (18:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ivy12
Odličaan post! :)
25.09.2014. (11:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...