"Marina je kao dijete imala glazbu i riječi. I ljeto u Tarusi uz rijeku Oku. Imala je majku koja je na samrti rekla: Žao mi je samo zbog muzike i sunca." (I. Vrkljan, Marina ili o biografiji)
19.09.2014. (11:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja
meni najljepša tvoja dosad...jedna od onih zbog kojih ću se sigurno jednom vratiti. Sarah
19.09.2014. (11:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fascinira me, u tvojim pjesmama, to što svaka strofa za sebe može biti mala pjesma. A opet i ne, poznajući tvoju ljubav prema toj slojevitoj zaigranosti :) Divna, kao i uvijek :)
19.09.2014. (13:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Jer, ako ti je glas pjesniče dat, ostalo ti je uzeto." M.Cvetajeva Zaista, sve joj je bilo uzeto, budućnost, muž, djeca, ljubavnici, i na kraju - život. Od svega je uzimala na svoj poseban način i stvarala. Posebno. Toliko posebno da će još proći vremena prije no što se pronađe netko tko će na pravi način predstaviti njezinu osebujnost. Ona ima posebnu glazbu i posebnu svjetlost u svojim stihovima. Neprevodivu drugim jezicima. A ima li što veće od svjetlosti i glazbe? Možda samo ono u čovjeku što to dvoje može dotaknuti istovremeno. To nije intelekt. Nije ni sirova emocija preživljavanja radi predstavljanja. Kuda i kako kamo onda? Sunce i glazba su posvuda oko nas. Pa ipak, čini mi se, istovremeni dodir sunca i glazbe jedino je moguć kada postoji netko uz nas radi kojega možemo osjetiti dodir sunca i glazbe, radi kojega osjećamo taj dodir. Rekao bih: u dodiru dodir. Sunce i glazba su u nekome koji postoji uz nas.
19.09.2014. (16:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
na koncu, ostaje ono što nije bilo više od onoga što je bilo
za svjetlo i glazbu nema opipljivog dokaza da postoje, a prožimaju nas dulje i dublje od ikakve prisutnosti, od preživljavanja. kao da nisu, reći će površni promatrač kojem je dodir mjerilo postojanja. no, itekako jesu. jer što su propuštene prilike i sati naspram osjećaja obavijenosti toplinom, razumijevanjem, glazbom, makar sa stajališta stvarnog postoji samo ono što se odradi u okvirima razložnosti.
ako me ono što nije bilo ispunjava osjećajima, bolje je nego živjeti prazno.
20.09.2014. (09:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Ja" je središte svijeta. I slični nama i drukčiji od nas to dokazuju jednostavnim uspoređivanjem. Koristimo druge u tu svrhu. Ti si iskoristila Cvetajevu, sličnu sebi- na zadovoljstvo čitatelja.
21.09.2014. (09:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nekako mi je jasno da kad se mladac ili djevojka zaljube da im oči nekako drugačije svijetle, da je pogled topliji, izraz lica mirniji, a kretnje erotičnije. Ali nikad nisam shvatio zašto zaljubljeni imaju potrebu biti pjesnici, napisati stih, mada ni dvije pametne inače ne znaju sastaviti. Otkud ta potreba? Sjećam se tih pokušaja i tih mojih pisama u kojima sam pokušavao biti pjesnik. Eto, ova tvoja tužna pjesma i ona dva pjesnika koja su pisala Marini, podsjetila su me na taj dio mog odrastanja i na nikad odgovorena pitanja.
21.09.2014. (15:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hej ti, @ja, pa što se čeka? Skini tu krinku anonimnosti i budi opet k'o i sav pošten blogerski svijet, dosta je bilo skrivanja :)))
@Sjedokosi - ne brini, ljepota poezije je (i) u poticanju!
@Cy, hajde, nije tako strašno... ne vidim mjesta suzama :))
@Elwa, to me podsjetilo na Tinovu Svetkovinu ruža ("Berite ruže, djevojke, da bi vam danas sjale, taj zbogom mladosti, u ovom hladnom gaju...")
@Alžbeta, hvala. Što ćeš, spadam u one koji pišu periodično, kako se već potrefi (nikako svakodnevno, ili nekim čestim, ustaljenim ritmom)... Ponekad to ispadne i svake prijestupne, pa onda pjesma valjda i ne može biti drugo do li vagonska kompozicija :)) Ali da, zaigranost volim, ona je valjda u meni (kao i sve što pretačemo u stih)...
@Johannes - krasno si to rekao, o istovremenom dodiru sunca i glazbe putem voljene osobe. Ipak, glazba i sunce, za razliku od ljudi, osoba, imaju svojstvo da griju/uzbuđuju/miluju/utopljuju/raznježuju, ali na način da ne povređuju. Glazba nas može čak i rastuživati, zamišljati, no ne može povređivati. Čovjek može, u tome je ključna razlika. Ipak, vrijedi li dodir čovjeka s čovjekom, dodir u dodiru? Dakako da vrijedi. I ova pjesma je nastala tako.
@Gorka - /?/ :-)
@Primakka - slažem se, još samo kada bi bilo (ponekad, ne uvijek), manje bolno. Kada bi čovjek imao bržu sposobnost transformacije iz stanja u stanje, iz dodira u (ne)dodir...
@Potok - slažem se, 'ja' je uvijek središte svijeta, jedini način kako možemo percipirati stvari. Čak i onda kada nam se čini da je 'ja' - 'netko drugi'.
@Plastik - možda je baš u tome ljepota/smisao zaljubljenosti... da nas transfomira u ono što inače, svakodnevno nismo, a ipak jesmo, možemo biti (jer nosimo u sebi). Zaljubljenost je 'potencijalno ja', možda ono najbolje, najljepše 'ja' koje kao pojedinac možemo ostvariti. Ne treba se toga sramiti nikada (čak i kada je, s vremenskim odmakom, urnebesno smiješno :-) P.S. Živo me zanima o čemu su bili ti zaljubljeni stihovi koje spominješ... nadam se, ipak ne o plastici :)))
22.09.2014. (19:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
"Marina je kao dijete imala glazbu i riječi. I ljeto u Tarusi uz rijeku Oku. Imala je majku koja je na samrti rekla: Žao mi je samo zbog muzike i sunca." (I. Vrkljan, Marina ili o biografiji)
19.09.2014. (11:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja
meni najljepša tvoja dosad...jedna od onih zbog kojih ću se sigurno jednom vratiti.
Sarah
19.09.2014. (11:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
predivna!!!
ne smijem dalje da ne kažeš da sam ti ukrao stih
bravo!!!
19.09.2014. (11:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Frederick
plače mi se, ne znam da li zbog marine, tebe, ove gore, svih sa dušom, ili mene samoga
19.09.2014. (11:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elwa hr
Volite li ruže? Sada mi se čini da sve ruže svijeta cvjetaju za vas i zahvaljujući vama..
Rainer Maria Rilke
19.09.2014. (11:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alžbeta Bathory
Fascinira me, u tvojim pjesmama, to što svaka strofa za sebe može biti mala pjesma.
A opet i ne, poznajući tvoju ljubav prema toj slojevitoj zaigranosti :)
Divna, kao i uvijek :)
19.09.2014. (13:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
"Jer, ako ti je glas pjesniče dat, ostalo ti je uzeto." M.Cvetajeva
Zaista, sve joj je bilo uzeto, budućnost, muž, djeca, ljubavnici, i na kraju - život. Od svega je uzimala na svoj poseban način i stvarala. Posebno. Toliko posebno da će još proći vremena prije no što se pronađe netko tko će na pravi način predstaviti njezinu osebujnost.
Ona ima posebnu glazbu i posebnu svjetlost u svojim stihovima. Neprevodivu drugim jezicima.
A ima li što veće od svjetlosti i glazbe? Možda samo ono u čovjeku što to dvoje može dotaknuti istovremeno. To nije intelekt. Nije ni sirova emocija preživljavanja radi predstavljanja.
Kuda i kako kamo onda? Sunce i glazba su posvuda oko nas. Pa ipak, čini mi se, istovremeni dodir sunca i glazbe jedino je moguć kada postoji netko uz nas radi kojega možemo osjetiti dodir sunca i glazbe, radi kojega osjećamo taj dodir. Rekao bih: u dodiru dodir. Sunce i glazba su u nekome koji postoji uz nas.
19.09.2014. (16:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bez šećera. Hvala.
()
19.09.2014. (18:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
na koncu, ostaje ono što nije bilo
više od onoga što je bilo
za svjetlo i glazbu nema opipljivog dokaza da postoje, a prožimaju nas dulje i dublje od ikakve prisutnosti, od preživljavanja. kao da nisu, reći će površni promatrač kojem je dodir mjerilo postojanja.
no, itekako jesu.
jer što su propuštene prilike i sati naspram osjećaja obavijenosti toplinom, razumijevanjem, glazbom, makar sa stajališta stvarnog postoji samo ono što se odradi u okvirima razložnosti.
ako me ono što nije bilo ispunjava osjećajima, bolje je nego živjeti prazno.
20.09.2014. (09:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
"Ja" je središte svijeta. I slični nama i drukčiji od nas to dokazuju jednostavnim uspoređivanjem. Koristimo druge u tu svrhu. Ti si iskoristila Cvetajevu, sličnu sebi- na zadovoljstvo čitatelja.
21.09.2014. (09:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Plastik
Nekako mi je jasno da kad se mladac ili djevojka zaljube da im oči nekako drugačije svijetle, da je pogled topliji, izraz lica mirniji, a kretnje erotičnije. Ali nikad nisam shvatio zašto zaljubljeni imaju potrebu biti pjesnici, napisati stih, mada ni dvije pametne inače ne znaju sastaviti. Otkud ta potreba? Sjećam se tih pokušaja i tih mojih pisama u kojima sam pokušavao biti pjesnik. Eto, ova tvoja tužna pjesma i ona dva pjesnika koja su pisala Marini, podsjetila su me na taj dio mog odrastanja i na nikad odgovorena pitanja.
21.09.2014. (15:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Hej ti, @ja, pa što se čeka? Skini tu krinku anonimnosti i budi opet k'o i sav pošten blogerski svijet, dosta je bilo skrivanja :)))
@Sjedokosi - ne brini, ljepota poezije je (i) u poticanju!
@Cy, hajde, nije tako strašno... ne vidim mjesta suzama :))
@Elwa, to me podsjetilo na Tinovu Svetkovinu ruža ("Berite ruže, djevojke, da bi vam danas sjale, taj zbogom mladosti, u ovom hladnom gaju...")
@Alžbeta, hvala. Što ćeš, spadam u one koji pišu periodično, kako se već potrefi (nikako svakodnevno, ili nekim čestim, ustaljenim ritmom)... Ponekad to ispadne i svake prijestupne, pa onda pjesma valjda i ne može biti drugo do li vagonska kompozicija :)) Ali da, zaigranost volim, ona je valjda u meni (kao i sve što pretačemo u stih)...
@Johannes - krasno si to rekao, o istovremenom dodiru sunca i glazbe putem voljene osobe. Ipak, glazba i sunce, za razliku od ljudi, osoba, imaju svojstvo da griju/uzbuđuju/miluju/utopljuju/raznježuju, ali na način da ne povređuju. Glazba nas može čak i rastuživati, zamišljati, no ne može povređivati. Čovjek može, u tome je ključna razlika. Ipak, vrijedi li dodir čovjeka s čovjekom, dodir u dodiru? Dakako da vrijedi. I ova pjesma je nastala tako.
@Gorka - /?/ :-)
@Primakka - slažem se, još samo kada bi bilo (ponekad, ne uvijek), manje bolno. Kada bi čovjek imao bržu sposobnost transformacije iz stanja u stanje, iz dodira u (ne)dodir...
@Potok - slažem se, 'ja' je uvijek središte svijeta, jedini način kako možemo percipirati stvari. Čak i onda kada nam se čini da je 'ja' - 'netko drugi'.
@Plastik - možda je baš u tome ljepota/smisao zaljubljenosti... da nas transfomira u ono što inače, svakodnevno nismo, a ipak jesmo, možemo biti (jer nosimo u sebi). Zaljubljenost je 'potencijalno ja', možda ono najbolje, najljepše 'ja' koje kao pojedinac možemo ostvariti. Ne treba se toga sramiti nikada (čak i kada je, s vremenskim odmakom, urnebesno smiješno :-) P.S. Živo me zanima o čemu su bili ti zaljubljeni stihovi koje spominješ... nadam se, ipak ne o plastici :)))
22.09.2014. (19:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Plastik
Naravno da nisu bili o plastici, tada sam bio jako zelen.
22.09.2014. (19:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...