Komentari

windfuckersister.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing


  • lion queen

    ima takvih svuda ... tko zna što se njoj u glavi vrti, a možda bi joj trebalo pristojno reći, možda ni ne zna da je takva :)

    avatar

    27.07.2014. (18:30)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Baš tako, tko zna što joj se u glavi vrti. I koliko dana već radi bez slobodnih dana. Malo je i smiješno jer uvijek ih tako zdušno branim i uzimam kao svijetli primjer i eto, baš ja nagrabusim :)

    avatar

    27.07.2014. (18:57)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    Podsjeća me ovo ponešto na predavanje koje sam u BG o ćirilici dobila uslijed vukovarske dvojezičnosti(pa da ne pričam drugi put kako je to meni sasvim oke i civilizacijski potrebno) :) nego da, kad god me dopadne netko bezobrazan bilo gdje ne nužno na šalteru i blagajni pomislim kako im sigurno nije lako s tom naravi 24/7

    avatar

    27.07.2014. (21:10)    -   -   -   -  

  • tiana

    Ma e, baš bidni nije im lako, haha....rekla bih da ima na svakom mjestu i ovako i onako. ali da je s ljudima raditi lako, to sigurno nije..ipak frustraciju izlječiti na drugom ne...:)

    avatar

    27.07.2014. (21:17)    -   -   -   -  

  • Igniss

    Neljubaznost rađa neljubaznost i tako sve do kraja spirale. Vjerojatno su zato priče o potpunom oprostu ala Isus Krist toliko popularne - apeliraju na dio ljudske prirode koji vjeruje da je moguće obrnuti tu spiralu.

    avatar

    28.07.2014. (09:10)    -   -   -   -  

  • NF

    ma svi su nekako nadrkani, pokušat ću novi bijeg

    avatar

    28.07.2014. (09:40)    -   -   -   -  

  • Dante

    I razumijem ih i ne razumijem u istom trenu. Plaće su male, posla preko glave, a opet bolje i to nego burza. Problem koje tete koje rade na mjestima na koje dolaze klijenti očito ne shvaćaju je da stvaranjem loše atmosfere na svom radnom mjestu najviše štete sebi. Dakle ja dođem na šalter, blagajnu ili tezgu ... kupim, platim i odem. Ona loša atmosfera sa mnom ide prvih par koraka pa onda sve zaboravim. No na mjestu odakle je pošla djelatnik ostaje zarobljen s njom do kraja radnog vremena.

    avatar

    28.07.2014. (10:30)    -   -   -   -  

  • ...

    Onaj tko vodi dućan postavlja pravila igre, pa što je njemu bitno, tako i bude. Dobrobit mjesta, regije, države, ... čovječanstva, nikome ne znači ništa, ali lijepo je kada se poklope, a desi se i to ponekada i ponegdje ;)

    avatar

    28.07.2014. (10:54)    -   -   -   -  

  • wall

    na ovu priču imam samo glazbeni komentar (the answer, my friend): "Blowin' in the Wind" ! PS.i da, "Wild is the Wind" !

    avatar

    28.07.2014. (11:04)    -   -   -   -  

  • marionetta

    dok god ima onih koji se smiju i za siću, ne bu dobro.
    (znam, robovi su za manje čak i pjevali)

    na jednom blogu (propetha, mislim)
    piše otprilike:

    jedna je imala toliko profinjen smisao za humor da se nikada nije smijala.

    možda je to ta.

    avatar

    28.07.2014. (11:23)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    radim sa strankama, ali ne na ovaj način, pa se ne susrećem često s nezadovoljstvom i bezobrazlukom.
    ipak, nadovezala bih se na ovaj turistički dio: u metropoli u kojoj živim ni dva mjeseca, svako se malo nalazim u situaciji da nekoj maloj Koreanki ili britanskom bračnom paru dajem upute kako se ponašati u tramvaju ili kako do hotela. i nije mi to mrsko, veseli me da stranci dolaze, da me pitaju, da mogu pomoći.
    e da, i trgovkinje u konzumu su notorne po tome koliko su neljubazne, u svim gradovima gdje sam bila i u svim konzumima u kojima sam kupovala (zato padnem u nesvijest svaki put kad me u billi gospođa pita je li sve bilo u redu s kupnjom) :)

    avatar

    28.07.2014. (12:10)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    Nemam dobra iskustva s blagajnicama nigdje.
    Kao da je u Hrvatskoj na snagu stupila politika "Supermarketi svih nacionalnosti, ujedinite se!", pa su osmislili taktiku po kojoj prodavačice moraju biti neljubazne.
    Ali, neljubaznost još nekako podnesem. Ono što me strahovito živcira su dvije lipe koje mi redovito, uvijek, svaki dan, bilo ujutro, popodne, ili uvečer, bilo da sam bila već pet puta ili samo jednom, ostanu dužni.
    A toliko su se obezobrazili da više ne pitaju ni smiju li ostati dužni, što ne opravdava dug, ali je ipak barem pristojno.
    A da ja tebi ostanem dužna, na primjer? Ne? Blagajna mora štimati?
    I te spike.
    Ovo potonje karakteristično je za Konzumove trgovine. U drugima uvijek sve štima.
    U Bili je jednom blagajnica predamnom nešto bezobrazno komentirala s drugom blagajnicom. Bila je nedjelja, radno vrijeme im je do pola jedan.
    Ja sam došla u podne, vraćajući se s fitnesa, ponestalo mi kruha.
    A na blagajni, ženska koja radi predamnom komentira blagajnici za susjednom blagajnom povišenim tonom:
    Kaj ti ljudi nemaju boljeg posla nego nedjeljom dolaziti u podne u dućan? Ja svoju kupovinu obavim do subote.
    Ja je gledam, i mislim si: tebi treba dati otkaz i zaposliti te u gradskom poduzeću za komunalno zbrinjavanje otpada. Pa da vidim kako ćeš onda obavljati svoju kupovinu do subote.
    Odgoj me spriječio da joj to i kažem.

    Ne znam, pošizim na takve stvari. Inače se ne nerviram oko nepotrebnih banalnosti, shvaćam da ljudi koji rade s ljudima ne mogu biti normalni 24h dnevno, ja bih im dala beneficirani staž.
    Ali neke stvari treba progutati, pod cijenu eksplozije iznutra.

    avatar

    28.07.2014. (12:26)    -   -   -   -  

  • Mayday

    Čini se kao da svi hodamo okolo kao tempirane bombe
    zračimo tako i nosimo to kao crni oblak obavijen oko sebe
    jedan smiješak može promijeniti sve
    ne idem u Konzum, doduše, jer u onom na Škurinjama sve smrdi po ribama čim uđeš
    ali moje tete Billjane, kako ih od milja zovem, zaista nisu takve
    uvijek progovorimo par riječi o ovom ili onom, podsjete me da sam nešto zaboravila kupiti
    kao nekad, u starim kvartovskim butigama
    a sve krene od jednog smiješka upućenog blagajnici, nenamještenog...

    avatar

    28.07.2014. (13:31)    -   -   -   -  

  • Simplica

    Mene fasciniraju žene u Billi- Ri koje su uvjek dobre volje, nasmijane i 100x dnevno pitaju: Da li vam je bila dobra kupovina. Primjer ugodnih trgovkinja i zato tamo s guštom kupujem...

    avatar

    28.07.2014. (15:12)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    mogu mislit kako si popizdila..

    avatar

    28.07.2014. (15:52)    -   -   -   -  

  • bellarte

    ..hm...nije lako ni blagajnicama ni šaltericama...kako mi je bolja polovica blagajnica,doduše ne u špeceraju ali ipak ,a ja sam na poziciji između šalteruša(tako si ih ti nazvala!) i često nervoznih stranaka dobro znam situaciju...no presudna je psihologija i osmjeh ili adekvatna doza humora koja u datom trenutku nesmije biti pretjerana već neutralna..kao u borilačkoj vještini kad te neko gura ti ga povuci a kad te vuče ti ga gurni..i gubi ravnotežu:)

    avatar

    28.07.2014. (19:24)    -   -   -   -  

  • Nike

    Moje mišljenje je da je posao - posao i koji god posao da radiš i za koliko god novaca, trebaš ga odrađivati profesionalno. Ukoliko nisi zadovoljan, trebaš tražiti dalje, slati molbe, pratiti oglase itd.
    U konkretnom slučaju, ti nisi ništa loše napravila, a osjećala si se neugodno - svi smo puni problema i brige pa kad za svoje novce u tom (a mogla si izavbrati drugi) dućanu kupuješ, očekuješ da će ti se bar pristojno obratiti ili odgovoriti.
    Slažem se da ima groznih mušterija, i sama ih vidim često i divim se prodavačicama (i prodavačima) koji uspiju ostati pribrani - ali to je također dio njihovog posla. Ako nisi za to - traži dalje.
    Svako jutro i predvečer na plaži ostavljali smo konobarima (studentima mahom) manču - ima jedna koja nikad nije ni zahvalila, nego s visoka sve promatra - u biti bila je "nadrkana", ne znam, htjela sam reći D-u da njoj više ne ostavljamo, ali kako je bio zadnji dan...
    I još nešto - mene odbiju ne samo neljubazne, nego i one "preljubazne" tj nametljive prodavačice koje mi ne daju disati - doduše to se ne događa u dućanima prehrane ili supermarketima. Ono kad ne možeš u miru pogledati odjeću, kozmetičke novitete i sl. nego dobiješ tešku pratnju koja samo nudi, nudi, nudi... i to stvari koje te ni ne zanimaju..ah..

    avatar

    29.07.2014. (08:48)    -   -   -   -  

  • kriza srednjih godina?

    za neljubaznost je kriv isključivo šef.... kako u Lidlu nema neljubaznih prodavačica?

    avatar

    29.07.2014. (10:31)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Sa neljubaznošću i neprofesionalnošću se susrećemo svaki dan i žalosno je to što nas ljubaznost i profesionalnost iznenađuju. Mene je ovaj događaj pogodio zato što sam smatrala opatijski Konzum jednim od posljednjih bastiona ljubaznosti i profesionalnosti. Te su žene i u ova grozna vremena nasmijane i pored gužve i stresa uvijek popričaju s kupcima jer Opatija je ipak malo mjesto i manje-više isti ljudi im svaki dan dolaze u dućan. Što se lipa tiče i uzvraćanja novca, svaki put im nešto ostavim jer bezbroj puta su rekle: ma pustite, u redu je, dat ćete drugi put. I još jedna stvar koja mi se jako sviđa: kad uđete u dućan prodavačica za najbližom kasom ako vas primjeti pozdravit će vas, isto tako i trgovkinje koje slažu robu. Ne bi htjela da ovaj moj post ispadne kao napad. To je više jedno malo razočarenje.

    avatar

    29.07.2014. (10:52)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    alergična sam na neljubazne blagajnice , ali ja idem vazda u iste butige, tamo sve poznam pa se i ispričamo,
    najteže je radit s ljudima .

    avatar

    02.08.2014. (00:31)    -   -   -   -  

  • zlatna djeva

    ahahahahahaha, budi sretna da tebi nije uvalila metlu u ruke dok ona zaključi kasu :)

    avatar

    11.08.2014. (13:14)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Da ti pravo rečem divim se tim ženama ali ih i žalim, pa Ona nema kad
    otić pišat nego se stiska (bar ovdje u kvartu) kao dijete kad mu se
    piški. No s druge strane bila je jedna što mi je uvijek krala par kuna,
    i ne samo meni, pa sam se nekoliko puta vraćao nazad jer koliko mi
    je do kune još mi je više što me vuče za nos.
    To je tako, sve ovisi o ljudskoj naravi i kulturi.:)

    avatar

    24.08.2014. (10:46)    -   -   -   -  

  • sekasmith

    Nije lako ni šalterušama. Nemaju one odstupnicu kad neko baš davi, a svašta prođu s nekim "pacijentima". Ipak, jednom davno sam jednoj uzvratila na najjače, reko' kae ovo ma tak, svašta nešto, ona isprovocirana pozvala osiguranje. Došel lik, smješka se, ljubazno me izvel van i veli - pustite ju, ne sekirajte se, ona je takva. Rekoh, eto sad vas a baš sam htela opljačkat banku, veli on, dobro, ajde, bute drugiput. Sad opet imam tekući u istoj banki, lepa banka onak starinska...

    avatar

    07.09.2014. (15:51)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...