Smijem li te samo sitno, sitno ispraviti? Mina i Jonathan su se prezivali Harker.
A pjesma mi je breathtaking, s obzirom da sam i sama obuzeta smrću... a dođavola, cijeloga života. I upravo radim na pjesmi kojom ću pokušati proniknuti u umiranje života.. Živi bili pa vidjeli :)
24.07.2014. (11:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neiscrpna tema. Počev od Gilgameša i Enkidua. Već jednom, čini mi se, citirao sam Cicerona: "Filozofirati znači naučiti kako treba umrijeti.", kojega je dopunio Montaigne: "Tko je naučio kako valja umrijeti, naučio je kako ne treba robovati." Nekada "filozofirati" nije značilo kao danas "pametovati" u prazno. Stoga, i ovi strahovi od svakodnevnih smrti u okruženju imaju svoj drugačiji značaj. Bez osjetilne podloge su dok ne stigne prijeki čas, ali su zato razumski itekako opipljivi u bjegovima od priznanja i u izbjegavanjima spominjanja. I onaj osobni daimon koji bi trebao upozoravati na stil života do kraja - jednostavno je ušutkan i proglašen nepoželjnim - drugačijim etiketiranjem, tako da krilatica R. Chara: "Razvij svoju legitimnu osebujnost i stranost!" danas nema nikakvu vrijednost. Nema legitimiteta za tako što. Farmaceutika je uznapredovala u umjetnom održavanju života mrtvih ljudi. Posljednji novac bit će potrošen za produženje života, ma kakav on bio. Kolikvoća će nadomjestiti kakvoću. Dopada mi se uzvik na kraju i sve ono što će on tako boldiran donijeti.
24.07.2014. (12:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bemu Ama.....kako se nadovezujemo neprestano i ispreplićemo....svaki put se tomu iznova iznenadim i razveselim.... nije ništa i sve je- tako je sa svim velikim stvarima. Život nas tako uči hodati, kroz spoticanje i padanje. Baš tako.
pa kako da ne izdahne ta mala ptica koju smo pojili suzama i smijehom
ali ostati svoj. Ostati svoj, baš onda kad ti se čini da nema niti tebe same....
24.07.2014. (16:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
When doves cry
24.07.2014. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cyrano
Meni je ovo nekako lijepo, mekano, sjetno, ali bez gorčine, neka modra tuga, šta ja znam .....
24.07.2014. (10:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alžbeta Bathory
Smijem li te samo sitno, sitno ispraviti?
Mina i Jonathan su se prezivali Harker.
A pjesma mi je breathtaking, s obzirom da sam i sama obuzeta smrću... a dođavola, cijeloga života.
I upravo radim na pjesmi kojom ću pokušati proniknuti u umiranje života.. Živi bili pa vidjeli :)
24.07.2014. (11:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Cyrano - da, samo tuga.
Alžbeta - znam, hvala na napomeni! Tipfeler, ispravljeno.
24.07.2014. (12:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ian.b
Neiscrpna tema. Počev od Gilgameša i Enkidua.
Već jednom, čini mi se, citirao sam Cicerona: "Filozofirati znači naučiti kako treba umrijeti.", kojega je dopunio Montaigne: "Tko je naučio kako valja umrijeti, naučio je kako ne treba robovati." Nekada "filozofirati" nije značilo kao danas "pametovati" u prazno. Stoga, i ovi strahovi od svakodnevnih smrti u okruženju imaju svoj drugačiji značaj. Bez osjetilne podloge su dok ne stigne prijeki čas, ali su zato razumski itekako opipljivi u bjegovima od priznanja i u izbjegavanjima spominjanja. I onaj osobni daimon koji bi trebao upozoravati na stil života do kraja - jednostavno je ušutkan i proglašen nepoželjnim - drugačijim etiketiranjem, tako da krilatica R. Chara: "Razvij svoju legitimnu osebujnost i stranost!" danas nema nikakvu vrijednost. Nema legitimiteta za tako što. Farmaceutika je uznapredovala u umjetnom održavanju života mrtvih ljudi. Posljednji novac bit će potrošen za produženje života, ma kakav on bio. Kolikvoća će nadomjestiti kakvoću.
Dopada mi se uzvik na kraju i sve ono što će on tako boldiran donijeti.
24.07.2014. (12:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
Ama Gi, dugo nisam pročitala nešto ovako lijepo i nadahnuto. Pravo malo remek djelo!
24.07.2014. (12:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Seek Another Land
Gledala sam ih neki dan, Harkere.
Što bih god rekla o pjesmi bilo bi glupo.
Najdraža do sad.
24.07.2014. (15:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sarahB.
Bemu Ama.....kako se nadovezujemo neprestano i ispreplićemo....svaki put se tomu iznova iznenadim i razveselim....
nije ništa i sve je- tako je sa svim velikim stvarima.
Život nas tako uči hodati, kroz spoticanje i padanje. Baš tako.
pa kako da ne izdahne
ta mala ptica
koju smo pojili
suzama i smijehom
ali ostati svoj.
Ostati svoj, baš onda kad ti se čini da nema niti tebe same....
24.07.2014. (16:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Ian, Lion Queen, Seek, Sarah - hvala!
26.07.2014. (23:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mayday
"...gdje je živjela"
a ne gdje je umrla ptica.
Heroes, oni moji
zapravo su tvoji
eto, da znaš ;)
28.07.2014. (01:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Mayday - hvala, svatko od nas ponekad je heroj, makar na jedan dan.
28.07.2014. (13:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
i da dan nije ništa drugo
do li veliko crno ogledalo
jedna uporna narcisoidna tama
koja pleše u njemu
svakog jutra iznova
iznova
svoj isti ples
Izjednačavaš ogledalo i odraz u njemu. Možda i imaš pravo.
29.07.2014. (20:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
@Potok - to mi je i bila namjera :)
30.07.2014. (20:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...