Komentari

lousalome.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing

  • Lou Salome

    ...

    avatar

    11.07.2014. (18:09)    -   -   -   -  

  • Ema

    Vrijeme postoji i tece i potrebno se prilagoditi. Ja sam se iznenadila kako sam brzo uletjela u cetrdesete. Kao da sam trepnula okom. I cudno mi je jer sam u sebi ista kao s dvadeset. Dusa je ista. Vrijeme mi je mozda jos ubrzanije jer sam rano postala mama. a sad i baka. Moj sin je u dvadesetpetoj i cudim se..Sve to izgovorim, napisem a izmice mi potpuna svijest da sve to stvarno jest tako. Jedino sto se promijenilo je sto me ne privlace izlasci navecer i sto volim sve vise izdvajat se u mir, iako se pola dana ludiram na poslu s ljudima. Prije mi nije trebalo to izdvajanje. Izvana se kazu, nisam promijenila...ali ja vidim te promjene i ne mogu rec da su mi drage jer slijede iza njih jos starenja i jos promjena..ali ne zadrzavam se puno na tome, svjesna koliko boli, bolesti, patnje susrecem svaki dan oko sebe.
    Bila sam nedavno u bolnici, lezala kraj zene bez nogu, i druge operirane od karcinoma na licu..Susretala sam zene operirane od raka dojki i pricala s njima. i ljude koji cekaju na operacije raka...
    Svjesna prolaznosti zivota nekako mi je bezveze zastajat nad obicnim, normalnim starenjem. Prilagodjavam se i nastojim vise gledati druge. jer vrijeme prolazi, a ljubav ne. Zato nastojim voljeti. Ne pogleda okrenuta unatrag, niti unaprijed, nego u ovo danas.

    avatar

    11.07.2014. (19:02)    -   -   -   -  

  • Annaboni

    Znaš li što me užasava ?

    Kad vidim žene u ozbiljnim godinama , naborane i smežurane u odjeći djevojke od 17 godina

    avatar

    11.07.2014. (20:12)    -   -   -   -  

  • Lou Salome

    Mogu to razumjeti. No mene, isto tako, užasavaju žene koje nakon npr. tridesete ili još malo kasnije odrežu kosu, nabace onu odvratnu crvenkastu nijansu, i "izgledaju primjereno godinama". Bit će riječi i o tome na blogu....

    avatar

    11.07.2014. (20:40)    -   -   -   -  

  • White Lilith

    Pametnice...:)))))

    avatar

    11.07.2014. (21:02)    -   -   -   -  

  • poesie

    svi izgovori, tješenja i nadanja su ok (kako bi drugačije preživjeli?!) - ali bilo bi dobro imati pravi vremeplov : ))

    avatar

    11.07.2014. (22:51)    -   -   -   -  

  • Mayday

    Mjeseci i godine zaista mi huje, ali dani, iznenađujuće - ne
    svakog dana imam sasvim dovoljno vremena za ono što želim i trebam
    toliko sam u danu da ne mislim na prolaznosti ;)

    avatar

    12.07.2014. (01:06)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    kazu da muha pobjegne kad ju lovimo rukom, jet sve vidi usporeno i da je to tipicno za vrste koje su stalno u pokretu, a da one stalnolezuce vrste vide svijet ubrzano i da su na kraju svi na istom. Varam prirodu tako da sam stalno u pokretu pa cu zivjeti zdravo i duze, a svijet vidim usporeno i ostat cu sredovjecan i kad svi ostarite...

    avatar

    12.07.2014. (07:13)    -   -   -   -  

  • so far away...

    Ovo je toliko divno napisano...ja sam još kojih mjesec dana u dvadesetima i itekako već osjetim da vrijeme brza...fali mi vremena za sve te neke divne stvari koje sam radila sebi za gušt...ali kad im se vratim, onda je to divan osjećaj. Mislim da je najbitnije ne zaboraviti svoje lijepe svjetove. To je ono dječje i iskreno u nama. I čini mi se da se jedino tad osjećamo stvarno živima.

    avatar

    12.07.2014. (08:04)    -   -   -   -  

  • Simplica

    Meni tvoj naljepsi tekst

    avatar

    12.07.2014. (09:48)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    Odličan tekst - ne samo što je lijepo ispisan, nego je riječ o koncepciji s kojom se i osobno slažem. Zapravo, to je koncepcija o dvostrukom vremenu - onom pojavnom, koje jurim, trči, melje.. sve do trenutka kada to prestaje biti važno, jer smo pred njim ionako nemoćni (a ta točka indiferentnosti također je proizvoljna, individualna za svakog pojedinca.. neki je, teoretski, ne dosegnu nikada, drugi relativno brzo prođu kroz sve moguće faze odnosa prema tom tipu vremena, kao što si i sama opisala), odnosno, sve do trenutka svojevrsnog zaokreta, promjene toka u suprotnom smjeru (nije stoga čudno da često starce percipiramo kao djecu, mladoga duha, nezrele, simpatično naivne i sl....). S druge strane, stoji ono suštinsko vrijeme, ono koje možda i nije vrijeme samo, nego je naša osobnost, naša ličnost, ono kako percipirano sebe u odnosu na svijet... To je ono što ti nazivaš svijetom koji smo jednom davno stvorili ili, metaforički, ljubavlju... Osobno nisam sigurna što to točno jest, je li to samo naše sjećanje, odnos prema iskustvu i svijetu (a takvo, zaogrnuto u sjećanje uvijek je relativno), no čini mi se da je to neka naša unutarnja jezgra zahvaljujući kojoj jesmo, suštinski, ono što jesmo. Napajamo se njome, hranimo, grijemo, iz nje oblikujemo imaginaciju, čak i onu koja je usmjerena prema pojavno budućem vremenu. To je ono preklapanje svih vremenskih perspektiva u nama - prošle, sadašnje i buduće - i ono što nas čini apsolutno jedinstvenim bićima u svemiru, unatoč svim, tako brojnim, međusobnim sličnostima. Od svega što se čovjeku može dogoditi najstrašnijim mi se čini izgubiti uvid u taj, vremenski univarzalan svijet u nama, tj. izgubiti sjećanje. To znači umrijeti prije fizičke smrti.

    avatar

    12.07.2014. (10:03)    -   -   -   -  

  • Ani ram

    Meni je silno drago da se ne osjećam kao dvadesetogodošnjakinja, to mi je bilo doba najveće konfuzije i osjećaja izgubljenosti, i ne ponovilo se... :)

    avatar

    12.07.2014. (10:09)    -   -   -   -  

  • dream-land

    ljepo napisano...kad sam imala 4o mi je mama zamjerila što nisam slavila...zašto....nisam se osječala da imam 40 godina....sada jih imam 48 i opet se ne osječam ...ali da..godine lete brzo ali samo godine...Pozdrav!

    avatar

    12.07.2014. (11:22)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Kad god me netko pitao koje godine su mi bile najbolje u životu rekla bih - ove sad. Ove četrdesete su mi super. Čovjek se sve manje opterećuje glupim sitnicama i sve više prihvaća samog sebe. Joooooj, to s dužinom kose mi je uvijek bilo smiješno. Što se dužine suknje tiče, tu je druga priča. Minice su za mlade curetke. Jedna dužina do pola koljena puno je više seksi na zgodnoj ženi koja je bliže četrdesetoj nego tridesetoj.
    Kad sam bila na pragu puberteta jako me brinulo što ću kad navršim trideset i neku "morati" skratiti kosu i početi nositi kostimiće i što je najgore od svega slušati Dalibora Bruna, Nedu Ukraden, Tomislava Ivčića jer ne priliči jednoj ozbiljnoj gospođi da sluša Billy Idola i Sex Pistols. Kako mi je to smiješno sada....

    Btw, još uvijek slušam žestoki rock. Dapače, sve žešći.

    avatar

    12.07.2014. (11:48)    -   -   -   -  

  • Lou Salome

    Hvala svima na komentarima, drago mi je što vidim da nisam jedina opsjednuta Vremenom. Ama Gi, ti si nekako najbliže pogodila ono što sam htjela reći, zapravo, dok ponovno i ponovno čitam tvoj komentar padaju mi na pamet neke postavke fizičara Davida Bohma o implicitnom , bezvremenom redu koji projicira ovaj eksplicitni, za koji je karakteristično linearno vrijeme. Prihvaćati vrijeme kao nešto što jednostavno ide naprijed, teče i ne zaustavlja se, meni se čini nekako previše...naivno. Jednostavno, moja intuicija mi ne dopušta da vjerujem u to.

    avatar

    12.07.2014. (12:27)    -   -   -   -  

  • Neverin

    svako se malo moram centrirati da samom sebi kažem kako nema žurbe i kako bibilo dobro da budem svjestan svakog neponovljivog trenutka. Obaveze i užurbanost nas pokušavaju nadjačavati da poput nekih hrčaka skupljamo za neko poslje u kojem možda nećemo imati ništa. Uvijek je to nešto poslje. Samo da se ne dogodi da kada dočekaš svoj život iza ugla i ne ugledaš ama baš ništa. Malo previše pričam sa sobom :)

    avatar

    12.07.2014. (13:27)    -   -   -   -  

  • križar

    Ja danas u banci pomogla nekoj bakici oko bankomata i počela ona priču o unucima (vjerojatno joj nedostaje razgovora) i ja njoj kako ja jedva čekam unuke, al moja djeca nisu spremna bit roditelji, pa ...Veli ona -kaki unuci, pa kolko imaš godina- reče joj godine, a ona vrti glavom. Shvatila sam to kao kompliment, premda mislim da pod hitno treba kod okuliste po veću dioptriju! Hoću reći da je stvarno sve relativno i stvar vlastite percepcije i nikad mi neće biti jasno kako to treba izgledati i ponašati se u "skladu sa svojim godinama¨" 15 ne bi više imala, ma da je izumljen i vremeplov!

    avatar

    12.07.2014. (19:56)    -   -   -   -  

  • ian.b

    Jest. Sve ono prošlo skupljeno u nama čini nas bogatijima za buduće.

    avatar

    12.07.2014. (22:12)    -   -   -   -  

  • Nepoznata

    Postoji i vrijeme. I vrijeme je ljubav.
    Ili, u ljubavi je sadržano vrijeme.

    avatar

    13.07.2014. (00:26)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Meni vrijeme užasno brzo prolazi, iako mi nije dosadno i slažem se da svake godine imaju svoj čar. Sa 72 neke stvari shvaćam i cijenim više nego u mladosti ali ne plačem za "prolivenim mlijekom" već nastojim ispuniti svaki dan. Ljubav u raznim vidovima trebamo živjeti stalno nastojeći u životu vidjeti najprije ono pozitivno i biti okrenuti prema ljudima kojima možemo pomoći, ne samo materijalno nego najprije s otvorenom komunikacijom.

    avatar

    13.07.2014. (13:57)    -   -   -   -  

  • Riba Luca

    Mladi smo ili stari onoliko koliko se osjećamo takvima..

    avatar

    14.07.2014. (01:11)    -   -   -   -  

  • Veronika je odlučila

    Ne brojati godine, to su samo brojke :)

    avatar

    14.07.2014. (06:20)    -   -   -   -  

  • nisan EL DIABLO

    vračanje....samo u mislima !
    a istina je..šta kaže.@ samotvoja

    avatar

    14.07.2014. (17:50)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    godine u stvari ne znače ništa, znači kako se osjećamo i što smo skupili tijekom tih godina, a minica ili kratka kosa .............kako ko voli nek izvoli :)

    avatar

    16.07.2014. (13:32)    -   -   -   -  

  • ZlicaOdOpaka

    I nosi nam opet ono što je bilo i radost i tugu
    .-)))))))))))))))))))))))))))))))))))

    avatar

    30.07.2014. (09:24)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...