Snažne i autentične riječi; konačno dašak pravog planinskog zraka na blogosferi! :) Čitam ovih dana po četvrti put Moć tišine Carlosa Castanede. U dijelu knjige govori se o početku naukovanja Castanedinog učitelja don Juana kod njegova učitelja, naguala Juliana. Nagual Julian morao je na prevaru namamiti tvrdoglavog, ratobornog i priglupog mladog Jaki indijanca Juana Matusa na put ratnika; tu se opisuju silno komični zapletaji koji spadaju u vrhunac literature. Tri godine kasnije, mladi Juan je otkrio prevaru pa se naljutio i otišao iz kuće svog učitelja, zasnovao obitelj u drugom gradu i živio težak svjetovni život pun jada i očaja. Jednog je dana pao u krevet, nepokretan, i nije mogao ustati i otići na posao, iako je zapravo bio zdrav. Prepisujem dio iz knjige: "Dok je bespomoćno ležao u krevetu, ništa nije radio osim što je razmišljao. I shvatio je da je promašio zato što nije imao apstraktnu svrhu. Znao je da su oni ljudi u nagualovoj kući bili izuzetni zbog toga što su težili za slobodom kao za svojom apstraktnom svrhom. Nije razumio što je sloboda, ali je znao da je suprotno od njegovih neposrednih potreba. Nedostatak apstraktne svrhe toliko ga je onesposobio i oslabio da nije bio u stanju spasiti svoju usvojenu obitelj iz bijede bez dna. Zauzvrat, oni su njega povukli nazad u strašni jad, tugu i očajanje koje je i sam poznavao prije nego što je sreo naguala." Rekao bih da su ti rijetki iz tvoje rečenice "Samo rijetki zaista poslušaju taj glas i idu tim putem." upravo oni koji slijede tu apstraktnu svrhu, taj duboko unutarnji imperativ svoje duše zbog kojeg su rođeni i koji jedini daje pravi smisao života. S apstraktnom svrhom sve je lagano čak i kad je izuzetno teško, a bez nje sve je ljepljiva močvara koja nas neprestano vuče prema dolje i u kojoj su upravo lijepi svjetovni trenuci ona najveća prevara. Ova pjesma je lijepa, ali mene je još više dodirnula njihova pjesma Snijeg. Pozdrav!
22.06.2014. (12:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Mariano, sloboda kao apstraktna svrha i vodilja, to je nešto što životu daje puninu i okus. Ti rijetki ljudi koji u sebi, više od svega drugoga, imaju naglašenu i izraženu tu potrebu za slobodom, ne mogu pobjeći od ispunjavanja te svoje duboke težnje. Mogu lutati, lijevo-desno, gubiti se u ostvarivanju nekih drugih ciljeva, koji nisu autentično njihovi, ali njihova prava svrha vezana je upravo uz taj njihov najvažniji cilj (kao u slučaju Castanedinog učitelja). Kada im je život u skladu sa tim ciljem, ispunjeni su, kada idu putevima "svijeta" (da ne kažem - svjetine), u problemu su i nesretni. Zato jedino oni sami mogu u sebi osjetiti taj svoj put i krenuti njime. Ne znam je li ovo bogohuljenje pisati komentar koji nema baš nikakve veze s nogometom manje od sat vremena prije "tekme istine", haha. :)) Za mene nije, naprotiv. Ali gledat ću i ja tekmu, samo bez ikakvog uzbuđenja oko pobjede ili poraza. I možda ne cijelu, ako budu dosadni. :)
23.06.2014. (21:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:)
:)))
19.06.2014. (19:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vilko
Snažne i autentične riječi; konačno dašak pravog planinskog zraka na blogosferi! :) Čitam ovih dana po četvrti put Moć tišine Carlosa Castanede. U dijelu knjige govori se o početku naukovanja Castanedinog učitelja don Juana kod njegova učitelja, naguala Juliana. Nagual Julian morao je na prevaru namamiti tvrdoglavog, ratobornog i priglupog mladog Jaki indijanca Juana Matusa na put ratnika; tu se opisuju silno komični zapletaji koji spadaju u vrhunac literature. Tri godine kasnije, mladi Juan je otkrio prevaru pa se naljutio i otišao iz kuće svog učitelja, zasnovao obitelj u drugom gradu i živio težak svjetovni život pun jada i očaja. Jednog je dana pao u krevet, nepokretan, i nije mogao ustati i otići na posao, iako je zapravo bio zdrav. Prepisujem dio iz knjige: "Dok je bespomoćno ležao u krevetu, ništa nije radio osim što je razmišljao. I shvatio je da je promašio zato što nije imao apstraktnu svrhu. Znao je da su oni ljudi u nagualovoj kući bili izuzetni zbog toga što su težili za slobodom kao za svojom apstraktnom svrhom. Nije razumio što je sloboda, ali je znao da je suprotno od njegovih neposrednih potreba. Nedostatak apstraktne svrhe toliko ga je onesposobio i oslabio da nije bio u stanju spasiti svoju usvojenu obitelj iz bijede bez dna. Zauzvrat, oni su njega povukli nazad u strašni jad, tugu i očajanje koje je i sam poznavao prije nego što je sreo naguala." Rekao bih da su ti rijetki iz tvoje rečenice "Samo rijetki zaista poslušaju taj glas i idu tim putem." upravo oni koji slijede tu apstraktnu svrhu, taj duboko unutarnji imperativ svoje duše zbog kojeg su rođeni i koji jedini daje pravi smisao života. S apstraktnom svrhom sve je lagano čak i kad je izuzetno teško, a bez nje sve je ljepljiva močvara koja nas neprestano vuče prema dolje i u kojoj su upravo lijepi svjetovni trenuci ona najveća prevara. Ova pjesma je lijepa, ali mene je još više dodirnula njihova pjesma Snijeg. Pozdrav!
22.06.2014. (12:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@Mariano, sloboda kao apstraktna svrha i vodilja, to je nešto što životu daje puninu i okus. Ti rijetki ljudi koji u sebi, više od svega drugoga, imaju naglašenu i izraženu tu potrebu za slobodom, ne mogu pobjeći od ispunjavanja te svoje duboke težnje. Mogu lutati, lijevo-desno, gubiti se u ostvarivanju nekih drugih ciljeva, koji nisu autentično njihovi, ali njihova prava svrha vezana je upravo uz taj njihov najvažniji cilj (kao u slučaju Castanedinog učitelja). Kada im je život u skladu sa tim ciljem, ispunjeni su, kada idu putevima "svijeta" (da ne kažem - svjetine), u problemu su i nesretni. Zato jedino oni sami mogu u sebi osjetiti taj svoj put i krenuti njime. Ne znam je li ovo bogohuljenje pisati komentar koji nema baš nikakve veze s nogometom manje od sat vremena prije "tekme istine", haha. :)) Za mene nije, naprotiv. Ali gledat ću i ja tekmu, samo bez ikakvog uzbuđenja oko pobjede ili poraza. I možda ne cijelu, ako budu dosadni. :)
23.06.2014. (21:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...