Brlićka mi 100 % bolja. Valjda sam na tom nivou. Ovaj napisal za čitavog života, jedino To, navodno dobro, ubi bože dosadno!!!
Hoću reć Ovo! Ak četri milijarde ljudskih bića, voli i gine za nogomet, oni su za mene luđaci! nogomet mi je jedan od najidiotskijih sportova. Zakaj oni nisu idioti?
18.04.2014. (19:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U sjećanju si mi najupečatljivije knjige koje sam s mukom čitala, ali inat neda bacit. Ivana je nešto najtoplije na što sam se naslanjala u djetinjstvu, preporučavala svojoj djeci i unucima, do Garcie neka dođu sami. Lijep podsjetnik, sretan ti Uskrs, živa i zdrava bila:)))
18.04.2014. (19:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O Sto godina samoće sam upravo kod Primakke, pa ovdje samo prenosim, a o Ivani... i ja sam uz nju rasla, no još mnogo, mnogo više upoznajem je sada, u odrasloj dobi... Mislim da sam najviše svojih znanstvenih radova napisala upravo o njoj, i to ne o onoj Ivani koju obično znamo, nego o onoj drugoj, još uvijek uvelike skrivenoj, a u čijem otkrivanju iskreno uživam - u Ivani istraživačici, u Ivani intelektualki, u Ivani poznavateljici nekoliko stranih jezika, i književnih i znanstvenih djela na istima... o Ivani koja je oponirala, o Ivani koja je okupljala ljude oko sebe i kad je najviše tonula, o Ivani (unuci bana) koja je kopala u vinogradu... o Ivani koje je pisala, pisala, pisala, do mjere da još i sada, 100-injak godina poslije, nalazimo naslove za koje i nismo znali da postoje. Zanimljivo je da je fantastičan Marquez umro upravo na datum Ivanina rođenja (pri čemu je, nesumnjivo, i njezina vlastita smrt i njezine okolnosti samo tragičano-logičan epilog jednog izvanserijskog duha) - a to pak me podsjetilo Borgesove misli: Datum nečije smrti ujedno je i datum nečijeg rođenja.
18.04.2014. (19:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
u vječnosti ostaje uz. Borgesa, Lllosu, Cortazara i meni najdražeg Carlosa Fuentesa (zbog njegove Aure. Marquez je bio istinski ljevičar i slobodni mislilac.Pukovniku će sad, konačno, tisuće pisati, Hasta siempre, Gabo!
18.04.2014. (20:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:-). Tek kad pročitaš, jednom ili više puta nešto od ocrtanoga, shvatiš da treba smoći snage pogledati oko sebe i reći: da, to je to, sam još Chagallove slike fale. Treba imati doista snage pogledati sve te slike širom otvorenih očiju :-). Tako jako su plave, hihihi...
18.04.2014. (21:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Walle, samo još mali dodatak - mislim da nije slučajno da upravo pisci koji dolaze iz Južne Amerike pišu kako pišu - miješajući zbilju i fantastiku, gledajući zbilju na fantastičan, a fantastično na realističan način... Stvar je uvelike do podneblja, do tradicije, do mitoloških i usmenoknjiževnih praksi (drevnih naroda), ali i do specifičnih povijesnih zbivanja u tom dijelu svijeta (kolonizacija, kao i iskustva poslije), a usuđujem se reći, čak i do krajolika samog... Dvojnost (ali i sljubljenost) stvarnosti i sna možda se nigdje na svijetu ne živi toliko samorazumljivo i intenzivno kao u Latinskoj Americi.
18.04.2014. (21:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pozdravljlam Ama Gi (ko bi to stavljal u padeže, sori) odlično tumačenje, hvala. Sto godina samoće je neponovljiva knjiga u kojoj se utopiš, jedna od dviju knjiga koje sam pročitala više puta (prva je Matošecov Admiralov otok, davno) a kaj se tiče poriva za bacanjem o zid, razmem i to, eto ja bi to napravila s nekim udžbenicima i svakako s Malim princom, kojeg bi, štoviše, zabranila.
19.04.2014. (11:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@SekaSmith, LOL, ROFL & LMAO!!! još jedna koja je u stanju prebrojati mlijun zvijezda, koja si ti poslovna žena! a oni naopaki, oni znaju kao i mudra lisica iz te nevelike, a ogromne, knjižice "Mali princ": ”Čovjek samo srcem dobro vidi; bitno je očima nevidljivo”.
19.04.2014. (12:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alexxl
Brlićka mi 100 % bolja.
Valjda sam na tom nivou.
Ovaj napisal za čitavog života, jedino To, navodno dobro, ubi bože dosadno!!!
Hoću reć Ovo!
Ak četri milijarde ljudskih bića, voli i gine za nogomet,
oni su za mene luđaci!
nogomet mi je jedan od najidiotskijih sportova.
Zakaj oni nisu idioti?
18.04.2014. (19:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
U sjećanju si mi najupečatljivije knjige koje sam s mukom
čitala, ali inat neda bacit.
Ivana je nešto najtoplije na što sam se naslanjala u djetinjstvu,
preporučavala svojoj djeci i unucima, do Garcie neka dođu sami.
Lijep podsjetnik, sretan ti Uskrs, živa i zdrava bila:)))
18.04.2014. (19:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
O Sto godina samoće sam upravo kod Primakke, pa ovdje samo prenosim, a o Ivani... i ja sam uz nju rasla, no još mnogo, mnogo više upoznajem je sada, u odrasloj dobi... Mislim da sam najviše svojih znanstvenih radova napisala upravo o njoj, i to ne o onoj Ivani koju obično znamo, nego o onoj drugoj, još uvijek uvelike skrivenoj, a u čijem otkrivanju iskreno uživam - u Ivani istraživačici, u Ivani intelektualki, u Ivani poznavateljici nekoliko stranih jezika, i književnih i znanstvenih djela na istima... o Ivani koja je oponirala, o Ivani koja je okupljala ljude oko sebe i kad je najviše tonula, o Ivani (unuci bana) koja je kopala u vinogradu... o Ivani koje je pisala, pisala, pisala, do mjere da još i sada, 100-injak godina poslije, nalazimo naslove za koje i nismo znali da postoje. Zanimljivo je da je fantastičan Marquez umro upravo na datum Ivanina rođenja (pri čemu je, nesumnjivo, i njezina vlastita smrt i njezine okolnosti samo tragičano-logičan epilog jednog izvanserijskog duha) - a to pak me podsjetilo Borgesove misli: Datum nečije smrti ujedno je i datum nečijeg rođenja.
18.04.2014. (19:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Sad sam tek čula da Marqueza više nema, sad su oboje
tamo negdje sa sva tri svoja svevremenska imena:)))
18.04.2014. (20:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wall
u vječnosti ostaje uz. Borgesa, Lllosu, Cortazara i meni najdražeg Carlosa Fuentesa (zbog njegove Aure. Marquez je bio istinski ljevičar i slobodni mislilac.Pukovniku će sad, konačno, tisuće pisati, Hasta siempre, Gabo!
18.04.2014. (20:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samohranamajka
:-). Tek kad pročitaš, jednom ili više puta nešto od ocrtanoga, shvatiš da treba smoći snage pogledati oko sebe i reći: da, to je to, sam još Chagallove slike fale. Treba imati doista snage pogledati sve te slike širom otvorenih očiju :-). Tako jako su plave, hihihi...
18.04.2014. (21:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
@Walle, samo još mali dodatak - mislim da nije slučajno da upravo pisci koji dolaze iz Južne Amerike pišu kako pišu - miješajući zbilju i fantastiku, gledajući zbilju na fantastičan, a fantastično na realističan način... Stvar je uvelike do podneblja, do tradicije, do mitoloških i usmenoknjiževnih praksi (drevnih naroda), ali i do specifičnih povijesnih zbivanja u tom dijelu svijeta (kolonizacija, kao i iskustva poslije), a usuđujem se reći, čak i do krajolika samog... Dvojnost (ali i sljubljenost) stvarnosti i sna možda se nigdje na svijetu ne živi toliko samorazumljivo i intenzivno kao u Latinskoj Americi.
18.04.2014. (21:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sekasmith
Pozdravljlam Ama Gi (ko bi to stavljal u padeže, sori) odlično tumačenje, hvala. Sto godina samoće je neponovljiva knjiga u kojoj se utopiš, jedna od dviju knjiga koje sam pročitala više puta (prva je Matošecov Admiralov otok, davno) a kaj se tiče poriva za bacanjem o zid, razmem i to, eto ja bi to napravila s nekim udžbenicima i svakako s Malim princom, kojeg bi, štoviše, zabranila.
19.04.2014. (11:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wall
@SekaSmith, LOL, ROFL & LMAO!!! još jedna koja je u stanju prebrojati mlijun zvijezda, koja si ti poslovna žena! a oni naopaki, oni znaju kao i mudra lisica iz te nevelike, a ogromne, knjižice "Mali princ": ”Čovjek samo srcem dobro vidi; bitno je očima nevidljivo”.
19.04.2014. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...