Zaokupljujuća tišina šutjela je u nekoj goropadnoj progresiji. Masivni plavi oblaci legli su na razvučene obrise dana, vlaknasti kao pamuk što glumi snijeg na božićnom boru. Leptir je udario u šajbu, samo ga je raznijelo, tih i mekan tup zvuka na staklu, na kojem su ostale žute mrvice okupane nečim bijelim, kao pelud u mlijeku, jeftina stvarnost bez magične strasti nekih ljudskih krvavih agonija. U takvoj tišini sve tone, nestaje, preplavljuje, odvlači u dubine neizrecivosti...
14.04.2014. (00:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zašto se više neće ponoviti? Saznao sam što sam htio izravno pitajući. U prvi mah mi nije bilo jasno, ali sada sam tvoje stihove (prema tvom obrazloženju) nalijepio na svoju pjesmu.
14.04.2014. (10:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Strašne su to slike. Utapati se pored bezrukih. Osvajati izgubljeno. Ne ukopavati se, nego biti - svjesnom metom. Ali.... Znati već unaprijed da će nadanje skončati porazom- nije nada više. To je skepsa. I uvijek završi porazom. Samoispunjuće proročanstvo. Nada je vazda zelena biljka koja samu sebe stvara, samu sebe cvate, sobom se bodri, hrani i zalijeva. Čudesan perpetuum mobile. Al osobina je isključivo -hrabrih. Zatim blesavih. I djece, naravno. Uglavnom sam sve troje :-)
15.04.2014. (19:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pupoljak
Zaokupljujuća tišina šutjela je u nekoj goropadnoj progresiji.
Masivni plavi oblaci legli su na razvučene obrise dana, vlaknasti kao pamuk što glumi snijeg na božićnom boru. Leptir je udario u šajbu, samo ga je raznijelo, tih i mekan tup zvuka na staklu, na kojem su ostale žute mrvice okupane nečim bijelim, kao pelud u mlijeku, jeftina stvarnost bez magične strasti nekih ljudskih krvavih agonija.
U takvoj tišini sve tone, nestaje, preplavljuje, odvlači u dubine neizrecivosti...
14.04.2014. (00:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
@pupoljak, ne shvaćam funkciju ovog citata ispod pjesme.
14.04.2014. (08:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pupoljak
nakon pročitanog,tako sam doživjela i svojim stihom upotpunila komentar,koji tebi nema funkciju,oprosti na tome,neće se više ponoviti.
14.04.2014. (09:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
Zašto se više neće ponoviti? Saznao sam što sam htio izravno pitajući. U prvi mah mi nije bilo jasno, ali sada sam tvoje stihove (prema tvom obrazloženju) nalijepio na svoju pjesmu.
14.04.2014. (10:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
Još može plutati, sve dok ima očekivanja.
14.04.2014. (21:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
tišina i kod Tebe....nočni mah mah šaljem!
14.04.2014. (21:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni
Snažne su ti misli , nekako prejake metafore al meni se svidja
14.04.2014. (21:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
U nadanjima nalazimo utjehe, u iščekivanjima izvesnosti...
15.04.2014. (08:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sarahB.
Strašne su to slike.
Utapati se pored bezrukih.
Osvajati izgubljeno.
Ne ukopavati se, nego biti - svjesnom metom.
Ali....
Znati već unaprijed da će nadanje skončati porazom- nije nada više.
To je skepsa. I uvijek završi porazom. Samoispunjuće proročanstvo.
Nada je vazda zelena biljka koja samu sebe stvara, samu sebe cvate, sobom se bodri, hrani i zalijeva.
Čudesan perpetuum mobile.
Al osobina je isključivo -hrabrih.
Zatim blesavih.
I djece, naravno.
Uglavnom sam sve troje :-)
15.04.2014. (19:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fancy
Tužno, ipak, prekrasno napisano...
17.04.2014. (12:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Toni M
Dramatičan mi je ovaj "balans" - utopljenik i osvajač. I cijela je pjesma poput klackalice između ta dva pojma koji su svojevrsne krajnosti.
17.04.2014. (14:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Seek Another Land
ova mi je najdraža. bliska.
20.04.2014. (23:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...