Tolike godine smo zajedno prošli, Ne znamo kuda nas putovi sutra vode. No, što god da se dogodi nitko od nas neće ići dalje sam. Onaj drugi će biti uvijek uz nas. Nikada se nećemo zaboraviti. Nitko i ništa nas neće nikada potpuno razdvojiti.... Toliko toga sam htio još reći i ocu i majci, no najbitnije su bile istinska bliskost, puna ljubavi, i suosjećajna tišina. Riječi koje su to pokazivale mogle su jednostavno samo kapati...
03.04.2014. (20:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne treba njima ništa reći, oni znaju više i od živih i od mrtvih. i ne moš ih muljat, to svakako ne. osjete. dovoljno je samo biti uz njih. nemoj da ti sad pričam svoju priču...
04.04.2014. (08:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neki ljudi kao da su potpuno zreli na samrti, poput zrelih plodova...Taj osjećaj prenose na svoje bližnje. A opet, vjerujem da se i u njima odigrava prava drama pred put u nepoznato. Bitno je ne paničariti, živjeti svaki zajednički trenutak. Verbalni govor nije nužan.
04.04.2014. (10:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bilo ih je više kojima sam bila na "ispraćaju", onih, najdražih. Shvatila sam da su u tim trenucima riječi samo balastna masa, dovoljan je stisak ruke ili pogled, ne guši, a najviše kaže, to u slučaju kad smo upućivali riječi kad je trebalo, nakon svega, kad onaj jedan ne odgovara, sve riječi i zasipanje cvijećem je samo golo čišćenje svoje savjesti.
04.04.2014. (21:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
istina, najteže je suvislo sudjelovati u nečijem odlaženju. možda samo biti prisutan, šutke i bez šupljih pokušaja ulijevanja nade u nešto o čemu pojma nemamo. bo.
06.04.2014. (19:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
golden age
Tolike godine smo zajedno prošli, Ne znamo kuda nas putovi sutra vode. No, što god da se dogodi nitko od nas neće ići dalje sam. Onaj drugi će biti uvijek uz nas. Nikada se nećemo zaboraviti. Nitko i ništa nas neće nikada potpuno razdvojiti....
Toliko toga sam htio još reći i ocu i majci, no najbitnije su bile
istinska bliskost, puna ljubavi,
i suosjećajna tišina.
Riječi koje su to pokazivale mogle su jednostavno samo kapati...
03.04.2014. (20:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
to je ono: tu je a odlazi, znaš da odlazi
i ne možeš si pomoći ne možeš joj pomoći
ona odlazi, a imaš toliko toga da joj kažeš...
04.04.2014. (00:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
ne treba njima ništa reći, oni znaju više i od živih i od mrtvih. i ne moš ih muljat, to svakako ne. osjete. dovoljno je samo biti uz njih.
nemoj da ti sad pričam svoju priču...
04.04.2014. (08:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
da, mama je nepravedno otišla i to prva. to je bio gubitak. o drugima ne bi, pogotovo onima još za života nepopravljivo sebičnima
04.04.2014. (10:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mercies spill
Neki ljudi kao da su potpuno zreli na samrti, poput zrelih plodova...Taj osjećaj prenose na svoje bližnje. A opet, vjerujem da se i u njima odigrava prava drama pred put u nepoznato. Bitno je ne paničariti, živjeti svaki zajednički trenutak. Verbalni govor nije nužan.
04.04.2014. (10:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Bilo ih je više kojima sam bila na "ispraćaju", onih, najdražih.
Shvatila sam da su u tim trenucima riječi samo balastna masa,
dovoljan je stisak ruke ili pogled, ne guši, a najviše kaže, to
u slučaju kad smo upućivali riječi kad je trebalo, nakon svega,
kad onaj jedan ne odgovara, sve riječi i zasipanje cvijećem
je samo golo čišćenje svoje savjesti.
04.04.2014. (21:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
transitgloriamundi
istina, najteže je suvislo sudjelovati u nečijem odlaženju.
možda samo biti prisutan, šutke i bez šupljih pokušaja ulijevanja nade u nešto o čemu pojma nemamo.
bo.
06.04.2014. (19:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Shelly Kelly
hvala vam, svima...
14.04.2014. (22:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...