"A palimpsest is a manuscript on which an earlier text has been effaced and the vellum or parchment reused for another. It was a common practice, particularly in medieval ecclesiastical circles, to rub out an earlier piece of writing by means of washing or scraping the manuscript, in order to prepare it for a new text." (The Electronic Labyrinth)
14.03.2014. (09:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Već dugo me nešto nije ovako potreslo, kao ova pjesma. Bez riječi sam. Samo ću reći - ne možemo zaboraviti, i nismo list papira s kojeg se mogu izbrisati prošli životi. Nismo. Želim vjerovati da treba oprostiti, ali pamtiti. I dobro i loše. Ovo drugo ne zbog gorčine, nego zbog rasta. Mora tako biti, inače ništa nema smisla.
14.03.2014. (10:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
....so that it can be used again...... samo to treba imati na umu, kad postane preteško.... Predivna, slojevita, tankoćutna Ama. Potonuti u te slike ranog raskuštranog proljeća, protuletja, protu vjetra zaborava. Baš sam uživala. Ako ćemo se ikada rastajati, neka to bude u proljeće....
14.03.2014. (11:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ wall....al što kad je meni proljeće raščupani i uvijek nanovo zeleni palimpsest.....njegova je osnovna namjena da se po njemu može pisati razgovijetno i čitljivo ponovno i ponovno, kada sve ono od ranije, s dovoljno protekloga teškog vremena, " vrijeme je sada i za ožiljke za izgrebane ruke i blatne korake za raspuštene šumarke za granje gloga u koje zavijamo slatke slike nemoćne i operušane" uspješno izblijedi. Proljeće je živi dokaz upravog tog, razgovijetnog i čitljivog obnavljanja! Obnavljanja za koje živim. Obnavljanja zbog kojeg se i usuđujem zavoljeti! "tada će moje grlo biti nijemo za tebe a bedra oslobođena i tuge i smijeha bit će to neko drugo vrijeme"
Svi smo prošli one zime, nakon kojih se činilo da neće nikada svanuti
Zato...neka to bude u proljeće.
14.03.2014. (20:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Alžbeta - znaš, ne znam zapravo je li mi drago ili mi je žao što te pjesma tako potresla. Jer kada si ti bez riječi, to nije dobro - to ti je u opisu lika :))
@Seek - hvala ti! I slažem se da uvijek malo probija. Koliko vidim, svi se u tome, ustvari, slažemo, što znači da je i praktično dokazano (jer, najvjerojatnije, govorimo iz iskustva) :) Osim toga, to je u definiciji palimpsesta, a čovjek i jest palimpsest - novo tkivo prošlih citata, kao što bi rekao Barthes. No to svakako ima i svoje dobre strane.
@Sarah, Vjetrenice - ne čudim se da si se dotakla upravo slika proljeća, raskuštranog proljeća... ako mi je išta tvoje i tebi blisko, onda je to upravo zamamna radost proljeća, čak i kada je nestalno, hladno, vjetrovito, izgrebano... Energija proljeća ono je što prepoznajem u većini tvojih tekstova - divlje, a opet zamamno i tankoćutno proljeće, Proljeće ženskog roda. Hvala ti - i na uživljavanju, i na prepoznavanju! ;)
@Wall - od tebe uvijek nešto novo! Sa zanimanjem sam poslušala damu i impresivan orkestar. Shvaćam ja nju u potpunosti, što želi/š reći, no isto tako shvaćam i Sarah, i argumentaciju koju je izrekla. Jer i sama sam dijete proljeća, i ako sam u ijednom godišnjem dobu najviše svoja, onda je to u proljeće. Proljeće ima tu magiju obnove, a energija sunca ono je o čemu sam gotovo ovisna. Kao da sve ono što inače jesam, biva još dodatno potencirano u proljeće, izbija vidljivije i lakše. E sad... je li rastanak, gubitak, u takvim okolnostima teže ili lakše prihvatiti? I jedno i drugo (u mjeri u kojoj ono izvanjsko uopće i može djelovati na nas) - što se mene tiče, mislim da je bolnije, ali da brže prestaje, zacjeljuje. Proljeće jednostavno tjera, mami, da se ide dalje... Kod mene najčešće potiče glad za novim prostranstvima, putovanjima, iskustvima...
@Sergeju Aleksandroviču Alkione, hvala! Ovo je taman naleglo kao točka na i! :)
15.03.2014. (08:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah & Wall - još malo razmišljam o ljubavi u kontekstu godišnjih doba... Možda je najbolje da ljubav završi zimi, da se poklopi se prirodnim ciklusom umiranja, pa da se s proljeća krene dalje. Naravno, ne čist kao prazna proča, što je nemoguće, nego kao star-nov palimsest. S druge strane, kada i kako se ljubav rađa, koliko je tu scenografija (pa i ona određena ritmovima prirode) bitna? Ako malo protresem svoje dosadašnje iskustvo, vidim da nema pravila... Zaljubljivala sam se na sasvim svakodnevnim mjestima, kao i na onim nesvakidašnjim, egzotičnim, u sasvim iznimnim okolnostima... Zaljubljivala sam se ljeti, i u proljeće, i to je ono što osjećam da je u skladu s mojim osobinama i karakterom, a opet, jedna od najvećih i najpotpunijih zaljubljenosti (gledano iz sadašnjeg trenutka) dogodila mi se ujesen, u novembru, mjesecu koji od svih najmanje volim... Ima li pravila za rađanje i umiranje ljubavi? Ako za posljednje još i ima (jer i mi se gasimo pod kakvim takvim djelovanjem prirodnog ritma), za prvo sam sigurna da ga nema. Ljubav/zaljubljenost/proljeće je moguće u svim godišnjim dobima!
15.03.2014. (08:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iskreno, dvoumih se između Jesenjina i Rakićeve "Iskrene pesme" : ".... ja ću ti, draga, opet reći tada otužnu pesmu o ljubavi, kako čeznem i stradam i ljubim te, mada u tom trenutku ne osećam tako.
I ti ćeš, bedna ženo, kao vazda slušati rado ove reči lažne, i zahvalićeš bogu što te sazda, i oči će ti biti suzom vlažne.
I gledajući vrh zaspalih njiva kako se spušta nema polutama, ti nećeš znati šta u meni biva - da ja u tebi volim sebe sama, ....." Rusofil u meni odnio je pobjedu...Aaaa, ono kad bolje proskrolam po svojoj memoriji onda mi čak i prepiska Tatjane i Onjegina skoro pa najviše pripadajuća biva, ma je ipak preduga za samo jedan komentar...:)))
15.03.2014. (12:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Ama, scenografija je nebitna, pa mi je stvaramo :-) Uvijek novu. I jednako je lijepo kada se rađa, i jednako je teško kada umire, ako umire, ako se ne seli u neka toplija podneblja. Ako si volio, nikada ne prestaješ voljeti, a proljeće nam je jedini slikoviti i mirisni dokaz o tome, tu, ravno pred nosom. Dokaz da smo kružni. Da se rađamo stalno. Da nismo nepomične statue u toj i takvoj ljubavi, da se ona gradi, da se ona nekada i pravi nevidljivom. Ja sam ljetna, al volim misliti da o proljeću puno toga znam. :-)
15.03.2014. (23:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Alkione, Iskrena pesma je vrlo iskrena, osobito u smislu priznanja o samoobmani (u) ljubavi - da ponekad više volimo sebe u nekom, s nekim, možda i cijelu scenografiju (koje smo se dotakli i u raspravio o godišnjim dobima) te 'ljubavi', nego pojedinca samog. Ipak, u ovom kontektu radije biram Jesenjina, melodičniji mi je nekako uz ove proljetne vibre... ili to samo rusofilstvo i u meni odnosi prevagu :)) Kako bilo, skrolanje po ruskim autorima tu je svakako plodonosno - ima o ljubavi-neljubavi i kod Ljermontova, i kod Dostojevskog, i kod mnogih... Pjesnika da se i ne dotičem. Meni je divna, primjerice, upravo ona Jesenjinova misao (usput, tek sam sada shvatila da mi se ocjena Jesenjina s vremenom nekako podigla... ranije mi je on uglavnom bio previše 'mek', previše 'jesenski', premalo avangardan... cijenila sam ga, no nikada nije bio među mojim omiljenim pjesnicima) - "Ako jednom odeš, nemoj se okrenuti, jer ako se okreneš moraš se vratiti, a ja ne želim da se vratiš odlazeći." Odlična, predivna misao, no ipak je vidim utopijskom. Na neki način, ona i jest sasvim suprotna duhu moje pjesme, jer negira činjenicu da smo slojeviti, i da se uvijek vraćamo (makar i u sebi), čak i onda kada već pišemo neki novi sloj, novu pjesmu ili ep.
@Sarah, proljetna vjerenice ;), mislim da ne znam ni jednu osobu koja o proljeću zna više od tebe! :) Hvala, uživam u tvojim slikovitim objašnjenjima.
16.03.2014. (07:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne bih da se ovako lijepi stihovi koje si nam podastrla, ma niti na trenutak, "izgube" u diskusiji o Jesenjinu (čovjeku-pjesniku koji je volio i živio život) i Rakiću (čovjeku-pjesniku koji je evidentno bio prepun straha od smrti i kratkoće života). Zajednička im je samo ogoljena istina i realizam cijeđenja duše pred prvenstveno sobom, a potom i pred nama, svojim čitateljima i usudim se reći štovateljima. No, da sam uzeo bilo koji stih iz ovih tvojih gore, bez velike muke i prevelikog truda bih, vjerujem, mogao pronaći sijaset točaka na i (poput Baudelairovih Cvjetova Zla "... Ponesi zvukove nove melodije Kroz gustu paučinu gledam te kako odlaziš Žalosni pogledi u nama su sve izbrisali O čemu smo maštali Pogledaj cvjetove opustošene šume Ponesi zvukove nove melodije"
ili Lorcinih: ".... Hoću živjeti a da se ne vidim. Mravi i slak sanjat ću da su moje lišće i moje ptice.
Drvosječo, posijeci mi sjenu. Oslobodi me muke da se vidim bez plodova."
Ali opet, bez tvojih gore stihova, bez obzira na sve dodatke, bili bi osiromašeni upravo za njihov izričaj, za proljeće Sarah, za nerastanak Wallov upravo u tom istom proljeću, za i ove stihove koje za sobom vuku da se i njih sjetimo...a sve to? Pa iskreno? Sve to činimo i pokušavamo jer smo na kraju ipak samo sebični i jer sebi i svojoj nutrini (možda i taštini) ugađamo...
16.03.2014. (14:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Alkione, naravno da smo sebični, u mjeru u kojoj svi primarno zadovoljavamo neke svoje potrebe/interese... No dokle nije baš na uštrp drugih, nema veze.. dapače, mislim da tako i treba biti! A što se ovih najnovijih primjera tiče, tu si me stvarno našao! :) Osobito s Lorcom, kojeg obožavam. Možda nema stiha s kojima mi se trenutno lakše sroditi, od njegovog navedenog hoću živjeti a da se ne vidim... Divna, divna misao (riješiti se svoje sjene)... također utopijska, ali neka.. tim mi je ljepša, žudnija. Hvala ti, stvarno si znalac! ;)
17.03.2014. (00:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bedra i grlo ovdje su prije svega metafore, ali ne za isto (iako među njima ima povezanosti). A očerupana čežnja je prošla čežnja, ona od koje je ostao samo kostur. Očerupana čežnja i nije čežnja - nego sjećanje na čežnju.
19.03.2014. (17:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nisam neki znalac poezije ali kad sam pročitao ovo boju tvoje nesanice zastao sam pet minuta i gledao u te riječi kao u neko izloženo remek djelo u muzeju
19.03.2014. (21:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
"A palimpsest is a manuscript on which an earlier text has been effaced and the vellum or parchment reused for another. It was a common practice, particularly in medieval ecclesiastical circles, to rub out an earlier piece of writing by means of washing or scraping the manuscript, in order to prepare it for a new text." (The Electronic Labyrinth)
14.03.2014. (09:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alžbeta Bathory
Već dugo me nešto nije ovako potreslo, kao ova pjesma.
Bez riječi sam.
Samo ću reći - ne možemo zaboraviti, i nismo list papira s kojeg se mogu izbrisati prošli životi. Nismo.
Želim vjerovati da treba oprostiti, ali pamtiti. I dobro i loše.
Ovo drugo ne zbog gorčine, nego zbog rasta.
Mora tako biti, inače ništa nema smisla.
14.03.2014. (10:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Seek Another Land
mislim da sad mogu reći koja mi je najdraža :-)
možeš ispirati godinama, ali kao i na slici - uvijek probija.
14.03.2014. (10:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sarahB.
....so that it can be used again......
samo to treba imati na umu, kad postane preteško....
Predivna, slojevita, tankoćutna Ama.
Potonuti u te slike ranog raskuštranog proljeća, protuletja, protu vjetra zaborava.
Baš sam uživala.
Ako ćemo se ikada rastajati, neka to bude u proljeće....
14.03.2014. (11:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wall
@SaraB, ne ne! poanta je obrnuta
14.03.2014. (12:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
...
"I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi ćemo se sresti.
Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
"Dobro veče", tiho ćeš mi reći.
"Dobro veče, miss", i ja ću tako.
I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema —
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema."
14.03.2014. (14:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sarahB.
@ wall....al što kad je meni proljeće raščupani i uvijek nanovo zeleni palimpsest.....njegova je osnovna namjena da se po njemu može pisati razgovijetno i čitljivo ponovno i ponovno, kada sve ono od ranije, s dovoljno protekloga teškog vremena,
" vrijeme je sada i za ožiljke
za izgrebane ruke
i blatne korake
za raspuštene šumarke
za granje gloga u koje zavijamo slatke slike
nemoćne i operušane"
uspješno izblijedi.
Proljeće je živi dokaz upravog tog, razgovijetnog i čitljivog obnavljanja!
Obnavljanja za koje živim. Obnavljanja zbog kojeg se i usuđujem zavoljeti!
"tada će moje grlo biti nijemo za tebe
a bedra oslobođena i tuge i smijeha
bit će to neko drugo vrijeme"
Svi smo prošli one zime, nakon kojih se činilo da neće nikada svanuti
Zato...neka to bude u proljeće.
14.03.2014. (20:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
@Alžbeta - znaš, ne znam zapravo je li mi drago ili mi je žao što te pjesma tako potresla. Jer kada si ti bez riječi, to nije dobro - to ti je u opisu lika :))
@Seek - hvala ti! I slažem se da uvijek malo probija. Koliko vidim, svi se u tome, ustvari, slažemo, što znači da je i praktično dokazano (jer, najvjerojatnije, govorimo iz iskustva) :) Osim toga, to je u definiciji palimpsesta, a čovjek i jest palimpsest - novo tkivo prošlih citata, kao što bi rekao Barthes. No to svakako ima i svoje dobre strane.
@Sarah, Vjetrenice - ne čudim se da si se dotakla upravo slika proljeća, raskuštranog proljeća... ako mi je išta tvoje i tebi blisko, onda je to upravo zamamna radost proljeća, čak i kada je nestalno, hladno, vjetrovito, izgrebano... Energija proljeća ono je što prepoznajem u većini tvojih tekstova - divlje, a opet zamamno i tankoćutno proljeće, Proljeće ženskog roda. Hvala ti - i na uživljavanju, i na prepoznavanju! ;)
@Wall - od tebe uvijek nešto novo! Sa zanimanjem sam poslušala damu i impresivan orkestar. Shvaćam ja nju u potpunosti, što želi/š reći, no isto tako shvaćam i Sarah, i argumentaciju koju je izrekla. Jer i sama sam dijete proljeća, i ako sam u ijednom godišnjem dobu najviše svoja, onda je to u proljeće. Proljeće ima tu magiju obnove, a energija sunca ono je o čemu sam gotovo ovisna. Kao da sve ono što inače jesam, biva još dodatno potencirano u proljeće, izbija vidljivije i lakše. E sad... je li rastanak, gubitak, u takvim okolnostima teže ili lakše prihvatiti? I jedno i drugo (u mjeri u kojoj ono izvanjsko uopće i može djelovati na nas) - što se mene tiče, mislim da je bolnije, ali da brže prestaje, zacjeljuje. Proljeće jednostavno tjera, mami, da se ide dalje... Kod mene najčešće potiče glad za novim prostranstvima, putovanjima, iskustvima...
@Sergeju Aleksandroviču Alkione, hvala! Ovo je taman naleglo kao točka na i! :)
15.03.2014. (08:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Sarah & Wall - još malo razmišljam o ljubavi u kontekstu godišnjih doba... Možda je najbolje da ljubav završi zimi, da se poklopi se prirodnim ciklusom umiranja, pa da se s proljeća krene dalje. Naravno, ne čist kao prazna proča, što je nemoguće, nego kao star-nov palimsest. S druge strane, kada i kako se ljubav rađa, koliko je tu scenografija (pa i ona određena ritmovima prirode) bitna? Ako malo protresem svoje dosadašnje iskustvo, vidim da nema pravila... Zaljubljivala sam se na sasvim svakodnevnim mjestima, kao i na onim nesvakidašnjim, egzotičnim, u sasvim iznimnim okolnostima... Zaljubljivala sam se ljeti, i u proljeće, i to je ono što osjećam da je u skladu s mojim osobinama i karakterom, a opet, jedna od najvećih i najpotpunijih zaljubljenosti (gledano iz sadašnjeg trenutka) dogodila mi se ujesen, u novembru, mjesecu koji od svih najmanje volim... Ima li pravila za rađanje i umiranje ljubavi? Ako za posljednje još i ima (jer i mi se gasimo pod kakvim takvim djelovanjem prirodnog ritma), za prvo sam sigurna da ga nema. Ljubav/zaljubljenost/proljeće je moguće u svim godišnjim dobima!
15.03.2014. (08:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
Iskreno, dvoumih se između Jesenjina i Rakićeve "Iskrene pesme" :
"....
ja ću ti, draga, opet reći tada
otužnu pesmu o ljubavi, kako
čeznem i stradam i ljubim te, mada
u tom trenutku ne osećam tako.
I ti ćeš, bedna ženo, kao vazda
slušati rado ove reči lažne,
i zahvalićeš bogu što te sazda,
i oči će ti biti suzom vlažne.
I gledajući vrh zaspalih njiva
kako se spušta nema polutama,
ti nećeš znati šta u meni biva -
da ja u tebi volim sebe sama,
....."
Rusofil u meni odnio je pobjedu...Aaaa, ono kad bolje proskrolam po svojoj memoriji onda mi čak i prepiska Tatjane i Onjegina skoro pa najviše pripadajuća biva, ma je ipak preduga za samo jedan komentar...:)))
15.03.2014. (12:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sarahB.
@ Ama, scenografija je nebitna, pa mi je stvaramo :-) Uvijek novu.
I jednako je lijepo kada se rađa, i jednako je teško kada umire, ako umire, ako se ne seli u neka toplija podneblja. Ako si volio, nikada ne prestaješ voljeti, a proljeće nam je jedini slikoviti i mirisni dokaz o tome, tu, ravno pred nosom. Dokaz da smo kružni. Da se rađamo stalno. Da nismo nepomične statue u toj i takvoj ljubavi, da se ona gradi, da se ona nekada i pravi nevidljivom. Ja sam ljetna, al volim misliti da o proljeću puno toga znam. :-)
15.03.2014. (23:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
@Alkione, Iskrena pesma je vrlo iskrena, osobito u smislu priznanja o samoobmani (u) ljubavi - da ponekad više volimo sebe u nekom, s nekim, možda i cijelu scenografiju (koje smo se dotakli i u raspravio o godišnjim dobima) te 'ljubavi', nego pojedinca samog. Ipak, u ovom kontektu radije biram Jesenjina, melodičniji mi je nekako uz ove proljetne vibre... ili to samo rusofilstvo i u meni odnosi prevagu :)) Kako bilo, skrolanje po ruskim autorima tu je svakako plodonosno - ima o ljubavi-neljubavi i kod Ljermontova, i kod Dostojevskog, i kod mnogih... Pjesnika da se i ne dotičem. Meni je divna, primjerice, upravo ona Jesenjinova misao (usput, tek sam sada shvatila da mi se ocjena Jesenjina s vremenom nekako podigla... ranije mi je on uglavnom bio previše 'mek', previše 'jesenski', premalo avangardan... cijenila sam ga, no nikada nije bio među mojim omiljenim pjesnicima) - "Ako jednom odeš, nemoj se okrenuti, jer ako se okreneš moraš se vratiti, a ja ne želim da se vratiš odlazeći." Odlična, predivna misao, no ipak je vidim utopijskom. Na neki način, ona i jest sasvim suprotna duhu moje pjesme, jer negira činjenicu da smo slojeviti, i da se uvijek vraćamo (makar i u sebi), čak i onda kada već pišemo neki novi sloj, novu pjesmu ili ep.
@Sarah, proljetna vjerenice ;), mislim da ne znam ni jednu osobu koja o proljeću zna više od tebe! :) Hvala, uživam u tvojim slikovitim objašnjenjima.
16.03.2014. (07:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bez šećera. Hvala.
Jednom mozda nesto smisleno kazem na ovo. Kazem, jednom, mozda. Zasad i tebi jedno "uh". I jedno grlim.
16.03.2014. (11:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
Ne bih da se ovako lijepi stihovi koje si nam podastrla, ma niti na trenutak, "izgube" u diskusiji o Jesenjinu (čovjeku-pjesniku koji je volio i živio život) i Rakiću (čovjeku-pjesniku koji je evidentno bio prepun straha od smrti i kratkoće života). Zajednička im je samo ogoljena istina i realizam cijeđenja duše pred prvenstveno sobom, a potom i pred nama, svojim čitateljima i usudim se reći štovateljima.
No, da sam uzeo bilo koji stih iz ovih tvojih gore, bez velike muke i prevelikog truda bih, vjerujem, mogao pronaći sijaset točaka na i (poput Baudelairovih Cvjetova Zla
"...
Ponesi zvukove nove melodije
Kroz gustu paučinu gledam te kako odlaziš
Žalosni pogledi u nama su sve izbrisali
O čemu smo maštali
Pogledaj cvjetove opustošene šume
Ponesi zvukove nove melodije"
ili Lorcinih:
"....
Hoću živjeti a da se ne vidim.
Mravi i slak
sanjat ću da su
moje lišće i moje ptice.
Drvosječo,
posijeci mi sjenu.
Oslobodi me muke
da se vidim bez plodova."
Ali opet, bez tvojih gore stihova, bez obzira na sve dodatke, bili bi osiromašeni upravo za njihov izričaj, za proljeće Sarah, za nerastanak Wallov upravo u tom istom proljeću, za i ove stihove koje za sobom vuku da se i njih sjetimo...a sve to? Pa iskreno? Sve to činimo i pokušavamo jer smo na kraju ipak samo sebični i jer sebi i svojoj nutrini (možda i taštini) ugađamo...
16.03.2014. (14:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
@Alkione, naravno da smo sebični, u mjeru u kojoj svi primarno zadovoljavamo neke svoje potrebe/interese... No dokle nije baš na uštrp drugih, nema veze.. dapače, mislim da tako i treba biti!
A što se ovih najnovijih primjera tiče, tu si me stvarno našao! :) Osobito s Lorcom, kojeg obožavam. Možda nema stiha s kojima mi se trenutno lakše sroditi, od njegovog navedenog hoću živjeti a da se ne vidim... Divna, divna misao (riješiti se svoje sjene)... također utopijska, ali neka.. tim mi je ljepša, žudnija. Hvala ti, stvarno si znalac! ;)
17.03.2014. (00:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
@Bez šećera - čekam radosno, uz jedno veliko i toplo HVALA!
17.03.2014. (00:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
"tada će moje grlo biti nijemo za tebe
a bedra oslobođena i tuge i smijeha"
Dobri stihovi. Oslobođena bedra... A zarobljena bedra su (onda) kao tvoje grlo, zar ne?
Očerupana čežnja? Što ostaje kad se čežnja očerupa?
18.03.2014. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Bedra i grlo ovdje su prije svega metafore, ali ne za isto (iako među njima ima povezanosti). A očerupana čežnja je prošla čežnja, ona od koje je ostao samo kostur. Očerupana čežnja i nije čežnja - nego sjećanje na čežnju.
19.03.2014. (17:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
creativa
nisam neki znalac poezije
ali kad sam pročitao ovo
boju tvoje nesanice
zastao sam pet minuta i
gledao u te riječi kao u
neko izloženo remek djelo u muzeju
19.03.2014. (21:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Creativa, pretjeruješ... no neka, drago mi je čuti :))) Nisam neki znalac za komplimente, ali hvala ti! ;)
20.03.2014. (11:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pupoljak
pozdrav
23.03.2014. (23:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...