Volim jednu pjesmu koja ovo tematizira - opravdane laži:
Nina, I can be your boyfriend so you can stay with your girlfriend Your father is a sweet old man but it is hard for him to understand that you wanna love a woman
Vidimo, ovo je laž čak ne samo opravdana, nego koja već spada u kategoriju plemenite laži. Unatoč tome, ma koliko izgovaratelj to znao, da mu savjest nije nečista, praktički je neizbježno da ju osjeti kao nemirnu (pisao sam na par mjesta o prirodi te distinkcije između nečiste i nemirne savjesti (Kafkina distinkcija)). Motiv tjeskobe od razotkrivenosti u laži, bez obzira što opravdanoj/plemenitoj:
Your father puts on my record He says: so tell me how you met her I get nervous and change the subject And put my hand on some metal object He jokes and tells me that's a lie detector
''Ta, na kraju krajeva, moglo je biti tako kako kažem! Izdišem riječi. Serviram ih drugima na lijepim tanjurima da se ne vidi kako se sam kolač raspada.'' Laganje neminovno gura u tu neurotiku zabrinutosti održanja privida, da i ostane vrijediti stanje u kojem se raspadanje kolača ne vidi. Motiv uhvaćenosti u muljaži kao debakla, blamaže:
He takes out the booklet and starts reading So I heard you're moving out next season I say: Yeah, New York is nice that time of year Almost as green as it is here He says: I thought you were moving to Sweden?
No, najdrastičniji aspekt je onaj što se očituje kad navedeš i drugi motiv zašto smuljaš: ''ali i prkosim tolikim pitanjima. Bezazleno čavrljanje kao stolnjak koji skriva ofucani stol, skriva pravu namjeru. Što vas briga gdje sam bila?''
Tj. - treći vid opravdanog laganja, osim kao benigno te plemenito, je i: obrambeno laganje. Ono koje se događa uslijed prvotnog pritiska - ili bismo čak smjeli reći agresije - same te osobe u ispitivanju, traženju odgovora, na način na koji ona nema pravo. Motiv primoranosti da se naprosto skrije sebe u zaštitu pred nekim isljedništvom. Laganje ne da bi se nekoga prevarilo, zajebalo, preveslalo, manipulacijom ostvarilo probitak na njegovu štetu, već obratno - da bi se sebe obranilo pred nasrtajem tog nekog. To je i motiv na kojem stoga najoštrijom postaje linija napetosti između one pritisnutosti na osjet nemirne savjesti (od strane silnica situacije i internalizacije uvriježenog vrijednosnog koda ponašanja: da je laganje no-no), te simultane pritisnutosti iznutra s vlastite strane da se ustraje u legitimnoj asertivnosti za sebe, odnosno čak samoobrani.
Elem, kako zaključno pjeva Jens svojoj Nini: ne daj da ti se ne dâ biti ono što jesi - don't let anyone stand in your way....
P.S. - Raspisao sam se malo više o ovoj bočnoj temi tvoga posta, premda mi je jasno da je bočna, da je to epizoda tek u okviru jedne veće teme. I pod postom malo niže sam se očešao epizodnim momentom veće teme - a to je ta jedna te ista veća tema...
22.04.2014. (19:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tvoj predzadnji post, ''post koji nije trebao biti'', je baš trebao biti. Povezao mi se u kao neki triptih s onima pod kojima sam ostavio svoja posljednja dva komentara (dakle, onim o (ne)htijenju slobode, te ovim). Sve tvoje postove volim, ali triptih je među onima koje volim najviše. Kao što sam deklarirao, tamo oko nove godine: ti si moja blogomiljenica - a što to jesi, nije isključeno da se dijelom radi o egotripu, odnosno narcisoidnosti, pošto mi dođeš maltene kao anima. Tako mi i ovaj triptih strahovito rezonira s više mojih postova - Kap, Gledanost, itd., općenito s tom velikom temom koja mi se u arhivi stacionirala kao rubrika Guza + Njuška. Konačno, Guza na Njušci je s razlogom moj avatar (ma da, negdje niže sam spominjao već). Drama neprestanog samostvaranja. Borba s ljudima i sobom oko vlastite forme. Deformacija i degradacija čovjeka pod tuđim pogledom. Ili točnije: ne kao slika u očima drugih, već preneseno: slika u svojim očima o slici u njihovima. Njuška: iskrivljenje lica pod pritiskom pogledâ, u suočenosti s odrazima o sebi, odražavanosti u ljudima. Guza: poniženja, umanjenosti do kojih dolazi uslijed toga što drugi s nama mogu činiti u sebi što ih volja, stlačujući nas, komprimirajući, reducirajući, smještajući u partikularna vrednovanja. Odnosno, uslijed naše refleksije o tome, dok se događa. Modeli, zamišljaji forme kakvom bismo htjeli biti, s posramljenostima zbog nedorastanja, nedostizanja zamišljenog, nemogućnosti da iskrešemo tu ''gazelu'' van iz sebe, iz potencijala u aktualiziranost. To crvenjenje: to je ono što kažem da smo posjednuti na Guzu. I dok s jedne strane sanjamo o slobodi od ovog samotlačenja, od robovanja (nametnutim pa internaliziranim) idealima sebe i nespretnih pokušaja stiliziranja na zadanu formu, s druge je strane svejedno žudimo dostići. Bježimo od slobode u potrebi ega, glumeći sebe u poželjnijoj inačici (moti i karizma neke irine poput koje želimo biti, odrasliji imidž, pogođen ton u društvenoj kozeriji, organiziranost, prelijepe gaćice, glatka vagina). No, sloboda nas svejedno dostiže, i protiv naše volje: preobrazbe alkemijske nema i naš lik ostaje ljudski. Osim zbog narcisoidne rezonantnosti same, triptih mi se ovoliko sviđa i zbog plastičnog jezika, karakteristično tvog, kojim si dočarala taj tematski sklop - s otkrivačkim dovođenjima ga u zornost, konkretnost. Posebnu intrigantnost daje i dimenzija osobnog slučaja, okolnost što sastavljaš to kroz postove kao slagalicu vlastite priče... S odstupnicom anonimnosti: znam, stvar omogućava što nije to vaša Teost u pitanju, Hlapićka je to!
23.04.2014. (19:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
jel bila ovako nekako?
https://www.youtube.com/watch?v=svPb8ujcV9g
22.04.2014. (15:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hlapićka
Bila je baš tako!
22.04.2014. (19:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
''Naravno da lažem jer želim skriti istinu''...
Volim jednu pjesmu koja ovo tematizira - opravdane laži:
Nina, I can be your boyfriend
so you can stay with your girlfriend
Your father is a sweet old man
but it is hard for him to understand
that you wanna love a woman
Vidimo, ovo je laž čak ne samo opravdana, nego koja već spada u kategoriju plemenite laži.
Unatoč tome, ma koliko izgovaratelj to znao, da mu savjest nije nečista, praktički je neizbježno da ju osjeti kao nemirnu (pisao sam na par mjesta o prirodi te distinkcije između nečiste i nemirne savjesti (Kafkina distinkcija)). Motiv tjeskobe od razotkrivenosti u laži, bez obzira što opravdanoj/plemenitoj:
Your father puts on my record
He says: so tell me how you met her
I get nervous and change the subject
And put my hand on some metal object
He jokes and tells me that's a lie detector
''Ta, na kraju krajeva, moglo je biti tako kako kažem! Izdišem riječi. Serviram ih drugima na lijepim tanjurima da se ne vidi kako se sam kolač raspada.'' Laganje neminovno gura u tu neurotiku zabrinutosti održanja privida, da i ostane vrijediti stanje u kojem se raspadanje kolača ne vidi. Motiv uhvaćenosti u muljaži kao debakla, blamaže:
He takes out the booklet and starts reading
So I heard you're moving out next season
I say: Yeah, New York is nice that time of year
Almost as green as it is here
He says: I thought you were moving to Sweden?
No, najdrastičniji aspekt je onaj što se očituje kad navedeš i drugi motiv zašto smuljaš: ''ali i prkosim tolikim pitanjima. Bezazleno čavrljanje kao stolnjak koji skriva ofucani stol, skriva pravu namjeru. Što vas briga gdje sam bila?''
Tj. - treći vid opravdanog laganja, osim kao benigno te plemenito, je i: obrambeno laganje. Ono koje se događa uslijed prvotnog pritiska - ili bismo čak smjeli reći agresije - same te osobe u ispitivanju, traženju odgovora, na način na koji ona nema pravo. Motiv primoranosti da se naprosto skrije sebe u zaštitu pred nekim isljedništvom. Laganje ne da bi se nekoga prevarilo, zajebalo, preveslalo, manipulacijom ostvarilo probitak na njegovu štetu, već obratno - da bi se sebe obranilo pred nasrtajem tog nekog.
To je i motiv na kojem stoga najoštrijom postaje linija napetosti između one pritisnutosti na osjet nemirne savjesti (od strane silnica situacije i internalizacije uvriježenog vrijednosnog koda ponašanja: da je laganje no-no), te simultane pritisnutosti iznutra s vlastite strane da se ustraje u legitimnoj asertivnosti za sebe, odnosno čak samoobrani.
Elem, kako zaključno pjeva Jens svojoj Nini: ne daj da ti se ne dâ biti ono što jesi - don't let anyone stand in your way....
P.S. - Raspisao sam se malo više o ovoj bočnoj temi tvoga posta, premda mi je jasno da je bočna, da je to epizoda tek u okviru jedne veće teme. I pod postom malo niže sam se očešao epizodnim momentom veće teme - a to je ta jedna te ista veća tema...
22.04.2014. (19:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Tvoj predzadnji post, ''post koji nije trebao biti'', je baš trebao biti. Povezao mi se u kao neki triptih s onima pod kojima sam ostavio svoja posljednja dva komentara (dakle, onim o (ne)htijenju slobode, te ovim).
Sve tvoje postove volim, ali triptih je među onima koje volim najviše.
Kao što sam deklarirao, tamo oko nove godine: ti si moja blogomiljenica - a što to jesi, nije isključeno da se dijelom radi o egotripu, odnosno narcisoidnosti, pošto mi dođeš maltene kao anima.
Tako mi i ovaj triptih strahovito rezonira s više mojih postova - Kap, Gledanost, itd., općenito s tom velikom temom koja mi se u arhivi stacionirala kao rubrika Guza + Njuška.
Konačno, Guza na Njušci je s razlogom moj avatar (ma da, negdje niže sam spominjao već).
Drama neprestanog samostvaranja. Borba s ljudima i sobom oko vlastite forme.
Deformacija i degradacija čovjeka pod tuđim pogledom. Ili točnije: ne kao slika u očima drugih, već preneseno: slika u svojim očima o slici u njihovima.
Njuška: iskrivljenje lica pod pritiskom pogledâ, u suočenosti s odrazima o sebi, odražavanosti u ljudima.
Guza: poniženja, umanjenosti do kojih dolazi uslijed toga što drugi s nama mogu činiti u sebi što ih volja, stlačujući nas, komprimirajući, reducirajući, smještajući u partikularna vrednovanja. Odnosno, uslijed naše refleksije o tome, dok se događa.
Modeli, zamišljaji forme kakvom bismo htjeli biti, s posramljenostima zbog nedorastanja, nedostizanja zamišljenog, nemogućnosti da iskrešemo tu ''gazelu'' van iz sebe, iz potencijala u aktualiziranost. To crvenjenje: to je ono što kažem da smo posjednuti na Guzu.
I dok s jedne strane sanjamo o slobodi od ovog samotlačenja, od robovanja (nametnutim pa internaliziranim) idealima sebe i nespretnih pokušaja stiliziranja na zadanu formu, s druge je strane svejedno žudimo dostići. Bježimo od slobode u potrebi ega, glumeći sebe u poželjnijoj inačici (moti i karizma neke irine poput koje želimo biti, odrasliji imidž, pogođen ton u društvenoj kozeriji, organiziranost, prelijepe gaćice, glatka vagina). No, sloboda nas svejedno dostiže, i protiv naše volje: preobrazbe alkemijske nema i naš lik ostaje ljudski.
Osim zbog narcisoidne rezonantnosti same, triptih mi se ovoliko sviđa i zbog plastičnog jezika, karakteristično tvog, kojim si dočarala taj tematski sklop - s otkrivačkim dovođenjima ga u zornost, konkretnost. Posebnu intrigantnost daje i dimenzija osobnog slučaja, okolnost što sastavljaš to kroz postove kao slagalicu vlastite priče... S odstupnicom anonimnosti: znam, stvar omogućava što nije to vaša Teost u pitanju, Hlapićka je to!
23.04.2014. (19:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...