Komentari

sabiranje.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • transitgloriamundi

    volite se, ljudi.

    avatar

    06.03.2014. (21:03)    -   -   -   -  

  • durica

    moja je baka isto kurila peć usred noći. prije nego sam to shvatila činilo mi se da se ta peć nikad ni ne gasi. peć je bila centar svega. sve dok nisu uveli plin i ugradili radijatore.

    avatar

    06.03.2014. (22:21)    -   -   -   -  

  • Bergaz

    Ljubav se ne da naučiti. A možda i može, tko će ga znati...?
    Ni onima koji je "imaju" nije previše jasno kada su to ušli u njeno kraljevstvo. I ima li joj uopće kraja?
    Time se ne zamaraju niti im išta nedostaje.

    avatar

    07.03.2014. (00:59)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Gorka istina ono s početka od Dostojevskog!:)

    avatar

    07.03.2014. (07:45)    -   -   -   -  

  • transitgloriamundi

    @durica, da, sa centralnim grijanjem je nestala i toplina. zvuči paradoksalno ali ta toplina nema dušu.
    @GP-ZG, o ljubavi se uvijek mozga. mislim da je to pogreška. nju ili osjećaš ili ne.
    @fra, da, kad pogledaš cijelu našu civilizaciju, ispada da je to klanjanje čovjeku neophodno. ne znam zašto. možda da ih prizemlji, zadrži uvijek iznova "tamo gdje im je i mjesto" - na tlu.

    avatar

    07.03.2014. (08:32)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    Kad Drina jednom odnese ćupriju, nema više povratka na staro.
    Vrijeme se mijenja, ljudi ostaju isti. Zato žale za prošlošću. Misle da je tada bilo ljepše.
    Moje najupečatljivije sjećanje na rat u Bosni je sjećanje na miris majčinog kruha.
    Nismo smjeli van, a bio je tek početak, bilo je još hrane. Mama je ispekla kruh.
    Mislim da nikad prije i nikad poslije nisam osjetila takvu toplinu. I kad kažem toplinu, mislim na sve pomiješane osjećaje koji su se pretopili u tom kruhu: strah, ljubav, nježnost, neizvjesnost, povezanost, udaljenost.. sve.
    Ali bol je ostala. I nikako da je odvobolim.

    avatar

    07.03.2014. (08:49)    -   -   -   -  

  • Euro

    dobra stara vremena..

    avatar

    07.03.2014. (08:50)    -   -   -   -  

  • transitgloriamundi

    @alžbeta, vjerujem da znam kako se osjećaš. samo što ja rat nisam direktno doživjela, sve su moje priče potaknute iskustvom mojih rođaka, prijatelja i cijelih naroda. i u ratu u rh, kao i u onom u bosni, gubila sam nekog od bliskih ljudi. i kad slušam njihove priče vidim da ni njima odvoljavanje boli ne pomaže. vole oni svoje rane i gubitke, no više ih ne vole. bratić je dvije godine bio na terenu, gladan ko pseto. zajedno s bratom i ocem. kad je došao k meni, par godina nakon završetka rata, imao je 150 kg. "ne mogu se najesti, stalno se bojim da sutra neće biti hrane."

    avatar

    07.03.2014. (10:47)    -   -   -   -  

  • sarahB.

    Nakon ovakvih tekstova, punih atmosfere i emocija, uvijek zastanem i nemam zapravo što smisleno reći, naprosto upijam...nedostajanje, nedosanjanje....i kad rat nismo doživjeli u pravom smislu te riječi, uvijek ostaje ono lijepo što je bolno nepovratno za nama...ili onaj netko..tko je nestao za plavim brdima.

    avatar

    07.03.2014. (11:12)    -   -   -   -  

  • brigita3

    Pa vidis, to sto je Dostojevski rekao je prokletstvo nas Slavena ... otkako zivim na Zapadu ucim da to nije dobro i da je svaki covjek vrijedan koliko i drugi ... dakle niko nikome ne treba da se klanja.

    avatar

    07.03.2014. (12:34)    -   -   -   -  

  • transitgloriamundi

    e moja brigita, hrvatski je čovjek rođen kao kmet i umire kao kmet. takav nam je duh.
    @saro, oprosti još jednom na onim tulipanima :D

    avatar

    07.03.2014. (17:38)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    I ja sam imala isti takav poremećaj s prehranom. Rezultiralo je time da sam se dovela do stanja ograničene pokretljivosti i odlučila da tako više ne ide. To me gurnulo u drugu krajnost, pa sam sa 23 završila na rubu anoreksije, sa 55kg na 184cm, srčanim aritmijama i nizom psihičkih deformiteta.
    Neke stvari u životu se ne mogu i ne smiju preskočiti. Jer ožiljci nikad ne zarastu.

    avatar

    07.03.2014. (18:08)    -   -   -   -  

  • ksena-ratnica

    ponovno se mi vracamo sa plina na dobre stare peci

    avatar

    07.03.2014. (18:25)    -   -   -   -  

  • transitgloriamundi

    alžbeta, to me podsjetilo na priču o klubu Jabuka, koju je na blogu pisao Pero Kvesić. o tom dečku koji je bio aktivan u klubu, čistio, iznosio prazne i unosio pune gajbe pića i, tako mokar, zaradio upalu pluća. nakon upale je slijedilo još milijun dijagnoza i na koncu pretilost uslijed ležanja. zaradimo mi sve svoje dijagnoze. ovako il onako. nadam se da si ti sada dobro.

    avatar

    07.03.2014. (20:03)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...