Komentari

junac.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • transitgloriamundi

    Doviđenja, dragi, doviđenja

    Do viđenja, dragi, do viđenja.

    ti mi, prijatelju, jednom bješe sve

    Urečen rastanak bez našeg htijenja

    obećava i sastanak, zar ne?

    Do viđenja mili, bez ruke, bez slova

    nemoj da ti bol obrve povije.

    Umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova

    niti živjeti ništa novije.

    podsjeti me na ovu Jesenjinovu. nije umro, ovaj s tv-a, al daleko je ko da jest :D

    avatar

    04.03.2014. (19:17)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    testirala sam svoju sprijateljivost kad sam došla u novi grad. još uvijek se mogu sprijateljiti, ali vjerojatno si u pravu, u posljednje vrijeme mi se čini da su ljudi ili glupi, ili dosadni, ili oboje. prije sam se odselila kad je do toga došlo, ali čini mi se da to neću uvijek moći činiti. bit će da onda doista broj prijatelja opada :)

    avatar

    04.03.2014. (19:43)    -   -   -   -  

  • Neverin

    kako je čudno kad napišeš dugi post i još djelomično nema veze sa ženama :)

    avatar

    05.03.2014. (00:19)    -   -   -   -  

  • Bergaz

    Zbunjujući mi je "fenomen" i "mehanizam" polaganog i postepenog gubljenja prijatelj(stav)a. Kao da iza toga stoji neki prešutni dogovor o zahladnjenju odnosa, mara, brige ili htijenja. Ideje i ideali počinju se razilaziti i "tkanje" koje se nekoć stvaralo na očigled gubi niti.
    Kao da je objema stranama "dosta".
    Možda stvarno u svakom čovjeku postoji neki njemu svojstven, ali ipak ograničen "kvantum" prijateljevanja. Koliko novih "mjernih jedinica prijateljstva" u njega uđe toliko se neminovno iz njega i zauvijek mora preliti. Onih "potrošenih".

    avatar

    05.03.2014. (02:25)    -   -   -   -  

  • junac

    to je zapravo ono da svatko tko se pojavi u tvom životu ima neku poruku za tebe, pa kad ti je u potpunosti prenese, kad te naučio sve što je mogao, kad ti nema više ništa za ponuditi, razilazite se. ljudi se i mijenjaju, razvijaju, nakon nekog vremena možda im ne preostane više nijedna zanimljiva zajednička tema, humor im se razvio u različitim smjerovima i jednostavno su si međusobno postali dosadni.

    drago mi je da se u komentarima pojavljuju Jesenjinovi stihovi. nešto ipak ne radim krivo ;)

    avatar

    05.03.2014. (08:58)    -   -   -   -  

  • križar

    Vele da su bivši prijatelji najgori neprijatelji.Ispada da su sve neprijatelji oko nas, a ni sebe ne smatram nekom prijateljicom.Teška vremena prijatelju moj.

    avatar

    05.03.2014. (09:53)    -   -   -   -  

  • junac

    pogotovo za križare :D

    avatar

    05.03.2014. (09:54)    -   -   -   -  

  • Simplica

    istina je da kažeš da su prijatelji "dosuđeni" kao obitelj-prebivalištem, prijateljima staraca i ostalo šo si nabrojao, ali moram nadodati da je defitivno tvoja odluka što ćeš kasnije njegovati....Ja imam dan danas prijateljici iz ulice-osnovne škole i njegujem to prijateljstvo...Spojila nas je moja mama jer mi je tražila ekipu za pješaenje do škole, a ja znam da ćemo mi biti u kontaktu i sa 80...Uz to njegujem 2 prijateljstva iz srednje/faxa, to su moje životne prijateljice i čak me s jednom ni ocean nije razdvojio...PRema tome, za mene, prijateljstvo, u pravom smislu riječi JEST ODABIR, a mi sami biramo, ružno će zazvučati ali, u koga ćemo uložiti ono malo vremena koje imamo u ovoj ludoj svakodnevici...

    avatar

    05.03.2014. (10:33)    -   -   -   -  

  • Lou Salome

    Po meni dva su glavna uzroka zbog kojih prijateljstva počinju blijediti - razočaranost u ljude i zasnivanje obitelji. Da se osvrnem na ovaj drugi. Živimo u vremenu kad je obitelj naprosto idealizirani cilj kojemu svako normalno biće mora težiti. Tako često možemo čuti kako pojedinci kažu da im je "obitelj prije svega". Znam žene kojima su muž i djeca doslovno jedini prozor u svijet. Nikada nisam a i neću razumjeti takvu opčinjenost krvnim usudom koji ne mora nužno implicirati i duhovnu povezanost. Prijateljstvo je nešto mnogo vrijednije od toga, no na žalost totalno podcijenjeno u društvu kojim je zavladao radikalni obiteljizam.

    avatar

    05.03.2014. (12:26)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Bili oni iz perioda kad smo prohodali, ili novi kad već
    imamo problema s hodom, pravi uvijek ostaju. A, da
    bi prijateljstvo bilo pravo stvarno trebaju dvije strane:)))

    avatar

    05.03.2014. (15:45)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Relativan je to pojam prijatelj.
    Neko stvarno misli da mu je prijatelj onaj što ga na FB lajkuje.
    Sretni su oni koji tokom ciljelog života steknu bar jednog, ali pravog, prijatelja...

    avatar

    05.03.2014. (17:32)    -   -   -   -  

  • Valcer

    Ne znam kako to funkcionira kod muškaraca, ali ženina uspješnost u životu mjeri se brojem pravih i aktivnih prijateljica iz svih perioda života:-
    -iz osnovne škole
    -iz srednje škole
    -s fakulteta (tko je išao)
    -s posla
    -iz svih drugih životnih situacija
    -obavezna je i nedavno stečena prijateljica

    avatar

    05.03.2014. (17:33)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    Sviđa mi se kako promišljaš... pametno, s popriličnom dozom ratia (osobito ovaj matematički pristup sociološkim fenomenima je zanimljiv), a opet duhovito... Samo tako, i svakako javi koliko iznosi Jankov koeficijent, kada ga otkriješ ;)

    avatar

    05.03.2014. (18:07)    -   -   -   -  

  • šumarKA

    u mladosti sam mislila da su prijateljstva vječna (otkud mi uopće takva ideja), no s vremenom sam shvatila da su prolazna, kao što je i sve drugo na svijetu prolazno. smatram da to tako treba i gledati. ljudi se s vremenom mijenjaju, sazrijevaju i ostavljaju iza sebe one koji ih ne mogu ili ne žele pratiti. i to je u redu. uvijek se nađu oni koji mogu kroz život, ili neki dio života, koračati istim tempom, pa opet nastane prijateljstvo.

    avatar

    06.03.2014. (09:20)    -   -   -   -  

  • tenkgirl

    zaboravio si prijatelji od cure/dečka, postaju bivši prijatelji kad i cura/dečko.

    avatar

    07.03.2014. (10:12)    -   -   -   -  

  • kintsugi

    zakon o očuvanju količine (dobrih) blogera

    nije vrijeme ni mjesto ni post, ali kamo nestaju dobri blogovi?!

    nekoć sam imala sveto trojstvo: muji-raymond-junac

    ok, muji se davno ugasila, ostali ste mi raymondica i ti; da se živjeti među hrpom koja piše da bi pisala, a ne nešto konkretno i rekla (i stilski to tako dobro dotjerala, aahjk zavidim i zato i sama ne pišem, jer ne znam :D).

    međutim i raymondica je postala nova vijest dva put godišnje i na kraju bez riječi nestala, a i ti junac pišeš sve rijeđe (i podosta mračnije, ako mogu primjetit) pa se bojim i za tvoju blogersku sudbinu.

    ostao si jedini vrijedan izraza (ako parafraziram muji). nemoj otići.

    ožalošćena čitateljica, kintsugi

    avatar

    23.03.2014. (09:48)    -   -   -   -  

  • kira

    sve u životu ima rok trajanja tako i prijateljstva... slažem se knjige se ne posuđuju, i ja žalim za nekim nestalima iako imam i neke koje su nestale kod mene xd
    sada mi se ne čini kul otključati lokot bez ključa, šteta što to tada nisam znala xd iako je jednom bilo zanimljivo kad mama nije imala ključ jedne ladice pa sam ja kao dobro djete pokušala pomoći, mislim da je bila šokirana...

    avatar

    25.03.2014. (00:53)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...