ono što mi jednostavno smeta to je nesposobnost ljudi koji tvrde za sebe da mudro promišljaju o smislu da besmisleno koriste izraze riječi i pojmove koje su izvan njihovog materinjeg jezika kao da su neznalice, ne potkovani, nesposobni, nedovoljno razboriti i nemoćni za jasno i tečno oblikovanje zamisli u rečenične sklopove... zvuče mi kao priprosti seljačine koji sa intonacijama prostačkim spominjanjem spolovila, samo tim jednim jedinim pojmom u sazvučju uzdisaja, bučnog, grubog ili šaptom izrečenoga... služe se ti mudraci baš na istovjetan način stranim pojmovima bez ikakve nužde osim da maskiraju svoje slabo razumijevanje u opisu vlastite 'bujnu maštu' tuđicama koje se zabijaju kao klin u tijelo, ruke, noge razapetog... - tako naime strane riječi hrapavo grebu po izričaju čupajući žuboru riječi dušu... zapravo uvijek pomislim da je zapravo šaljiva činjenica poput luckaste pokladne maske zgoda (koja u stvarnosti nije slučaj) pa da, recimo, znanje i titulu steknu na visokom učilištu za promišljanje (jezika, povijesti, prirode...) umjesto na 'Filozofskom fakultetu' - koliko bi tih učitelja u srazu sa prenošenjom umnih misli prikladno obnašali pojam: mudraca koji razmišlja o, recimo, suštini postojanja u odnosu na vrijeme u kome žive, a da ne bi zvučali šaljivo da se valjaš od smijeha kad se ne bi krili iza naziva iskrivljenoga izričaja grčkog, latinskog, njemačkog, francuskog, talijanskog, arapskoga, turskog, ruskog... podrijetla kome sam korijen i pojam onemogućavaju misaonu draž povezivanja osnove upotrijebljena izraza u stanovitom obliku igre predodžbe i povezivanja u duhu govorenog jezika - što mi se nekako nametnulo i 'ubolo oči', dok sam čitao štivo te me je čak toliko zasmetalo da sam s nelagodom pokušavao pratiti nit iznošenja baš isto silovito potiskujući mučninu kao kad bi bio u pitanju razglabanje jedva pismenih stvorenja... i na kraju ne nalazim nikakav hvalevrijedan dojam umnoga razlaganja niti mi pada napamet nekakav poučni zaključak kakav se poluči čitajući, recimo, kakvu basnu... tek gorak okus u ustima da sam gledao u seoskom dvorištu purana koji se napuhuje kanda je paun koji se ogleda u lokvici... a molio bi da ne smatrate moje opažanje uvredljivim nego tek skretanjem pažnje na jedan neprikladan način, neprispodobivi zahtjevu približavanja suvremenom puku kakav zaviruje u sadržaje prikladne za internetski izričaj lijep pozdrav
24.02.2014. (14:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Proglasi
ono što mi jednostavno smeta to je nesposobnost ljudi koji tvrde za sebe da mudro promišljaju o smislu da besmisleno koriste izraze riječi i pojmove koje su izvan njihovog materinjeg jezika kao da su neznalice, ne potkovani, nesposobni, nedovoljno razboriti i nemoćni za jasno i tečno oblikovanje zamisli u rečenične sklopove... zvuče mi kao priprosti seljačine koji sa intonacijama prostačkim spominjanjem spolovila, samo tim jednim jedinim pojmom u sazvučju uzdisaja, bučnog, grubog ili šaptom izrečenoga... služe se ti mudraci baš na istovjetan način stranim pojmovima bez ikakve nužde osim da maskiraju svoje slabo razumijevanje u opisu vlastite 'bujnu maštu' tuđicama koje se zabijaju kao klin u tijelo, ruke, noge razapetog... - tako naime strane riječi hrapavo grebu po izričaju čupajući žuboru riječi dušu... zapravo uvijek pomislim da je zapravo šaljiva činjenica poput luckaste pokladne maske zgoda (koja u stvarnosti nije slučaj) pa da, recimo, znanje i titulu steknu na visokom učilištu za promišljanje (jezika, povijesti, prirode...) umjesto na 'Filozofskom fakultetu' - koliko bi tih učitelja u srazu sa prenošenjom umnih misli prikladno obnašali pojam: mudraca koji razmišlja o, recimo, suštini postojanja u odnosu na vrijeme u kome žive, a da ne bi zvučali šaljivo da se valjaš od smijeha kad se ne bi krili iza naziva iskrivljenoga izričaja grčkog, latinskog, njemačkog, francuskog, talijanskog, arapskoga, turskog, ruskog... podrijetla kome sam korijen i pojam onemogućavaju misaonu draž povezivanja osnove upotrijebljena izraza u stanovitom obliku igre predodžbe i povezivanja u duhu govorenog jezika - što mi se nekako nametnulo i 'ubolo oči', dok sam čitao štivo te me je čak toliko zasmetalo da sam s nelagodom pokušavao pratiti nit iznošenja baš isto silovito potiskujući mučninu kao kad bi bio u pitanju razglabanje jedva pismenih stvorenja... i na kraju ne nalazim nikakav hvalevrijedan dojam umnoga razlaganja niti mi pada napamet nekakav poučni zaključak kakav se poluči čitajući, recimo, kakvu basnu... tek gorak okus u ustima da sam gledao u seoskom dvorištu purana koji se napuhuje kanda je paun koji se ogleda u lokvici... a molio bi da ne smatrate moje opažanje uvredljivim nego tek skretanjem pažnje na jedan neprikladan način, neprispodobivi zahtjevu približavanja suvremenom puku kakav zaviruje u sadržaje prikladne za internetski izričaj
lijep pozdrav
24.02.2014. (14:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zoran Oštrić
@Proglasi: Možda bih se i uvrijedio, da imam ikakvu predodžbu o čemu, zapravo, govoriš. :-(
25.02.2014. (09:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...