Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • Nepoznata

    Sigurno je Poirot bio inspiracija za ovu pjesmu.
    (Moja djeca kažu da Poirot, pogotovo ovaj stariji, sliči na moga tatu, koji je nedavno umro. Istina je.)
    Suosjećanje........, već se desetljećima može mjeriti vrijeme u kojem sam intenzivno razmišljala o suosjećanju kao najkompletnijem, najvrijednijem ljudskom osjećaju; a iz kina katkada izlazila s teško podnošljivim osjećajem o paradoksu o kojem pišeš; da se ljudi mogu raspametiti radi čovjeka na platnu, a da, u to sam bila sigurna, takvoga koji sjedi pokraj njih ne mogu podnijeti. Ali, ovaj svijet živi od paradoksa.
    Lijepi pozdrav!

    avatar

    22.02.2014. (09:36)    -   -   -   -  

  • Potok42

    Da Poirot je bio prst na vagi.

    Žao mi je za tvog starog. Moji roditelji su živi, ali su oronuli do neprepoznatljivosti.

    Zapravo romani i filmovi imaju stila, za razliku od života, oni lakše uzburkaju psihu koja je poput kugle sa snijegom. A pjesma govori zapravo o tome da ni za pjesnika (prvi put sam se tako nazvao, mislim) nitko iz svijeta živih nema suosjećanja.

    avatar

    22.02.2014. (12:35)    -   -   -   -  

  • Seek Another Land

    pamtim godinama, godinama neke zadnje poglede i zagrljaje. i istina je da je lakše pustiti nekoga da ode bez njih... pa onda u noćnim morama zagledavam i grlim uprazno...
    nema puno veze s onim o čemu si ti pjesmu napisao... o sebi kao pjesniku za kojeg živući nemaju suosjećanja... ali, eto... ja to onako doslovno pročitala.

    avatar

    22.02.2014. (14:27)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Meni je divno kako se redovito kod tebe prepustim nekim svojim mislima koji zapravo nemaju puno veze o onome o čemu sam progovaraš,ali uspiješ mi otvoriti neke kutke vlastite svijesti,neke bolne podsjetnike,neke nezaboravljene osmjehe,ne znam...taj melankolični zvuk koji se uvijek vuče u svim tvojim pjesmama,protok vremena

    ( Svaki put kad otvorim tvoju stranicu avast mi oglasi uzbunu o nesigurnosti.Mislim da je za to krivac linkani web site counter u zadnjem boksu čiji link zapravo više ne postoji)

    avatar

    22.02.2014. (15:11)    -   -   -   -  

  • Potok42

    @Nisa, ne brini. I meni se isto događalo kod posjeta pojedinim blogovima. Mislim da blog.hr brine o uljezima.

    Hvala ti na blagonaklonosti. I ja mogu samo (sebi) reči - nijeonda uzalud ovo što pišem.

    @Seek Another Land, ta utakmica između života i smrti traje, a rezultat je neriješen. Hvala što dolaziš.

    avatar

    22.02.2014. (15:33)    -   -   -   -  

  • sarahB.

    Suosjećanje je pravi raritetan osjećaj
    Ljudi se srame, ljudi se boje, tuga i bolest i loša sreća- kao da su zarazni.
    Kada, rijetko, osjetimo da je netko osjetio, nekada se čak i prenerazimo. Ako i povjerujemo. Spremni smo tom trenutku
    prepoznavanja i tom čovjeku, prepoznavatelju, podariti mitski smisao, značaj legende, pa čak i ljubavni osjećaj.
    Toliko je suosjećanje rijetko.
    Ono što sam na svom emotivnom puteljku otkrila, jest pravo zrcaljenje i umnožavanje svjetlucanja. Ljudi osjete toplinu i nisu je spremni samo tako ispustiti. Tako će ponekad osjetiti o čemu pričam. I višestruko zrcaliti svjetlost koju sam pružila od sebe. Svjetlost prepoznavanja.

    avatar

    22.02.2014. (17:34)    -   -   -   -  

  • Lou Salome

    Život postaje roman tek sa odmakom. Kad prođu dani, mjeseci i godine sjećanje daje čarobnu patinu onom što se dogodilo i onda po prvi puta možemo osjetiti tugu, radost, ljubav, koju možda u trenutku događaja osjetili nismo jer je bio previše konkretan i nesavršen u to doba. Neki ljudi to zovu nostalgijom.

    avatar

    22.02.2014. (18:59)    -   -   -   -  

  • Nepoznata

    Potoče, jedan dio neprepoznatljivosti roditelja je na tvojoj strani.
    Pogledaj ih pažljivije, i vidjet ćeš ženu i muškarca u svojoj najsnažnijoj dobi;
    djevojku i mladića sa otvorenim željama i mogućnostima pred sobom radi obećavajuće puno vremena ispred njih; djevojčicu i dječaka u igri, slatku, milu djecu koja se čine jako daleko od njih sadašnjih; kao babuške, kao luk, kao kupus-od života.
    Pozdrav!

    avatar

    25.02.2014. (15:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...