Komentari

aniram.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • Alžbeta Bathory

    I ja ustajem u cik zore, ali ne da bih sredila papire, nego skuham kafu, pa ljeti buljim kroz prozor u drveće i ptice, a zimi se vratim pod poplun i čitam do sedam.
    Tako čistim glavu za ono što me čeka od 8-16. Najčešće su to isprazni razgovori o šopinzima, haljinama, cipelama, noktima, šminki, puderima, kozmetičarkama; ponekad se zalomi politika (rijetko), o skijanju ili ljetovanju, filmovima - ali samo najnovijima (Jim Jarmush? - nikad čula!), et slično.
    Pa dođem kući prazna kao kanta, gdje si bio - nigdje, šta si radio - ništa.
    A otočna utopija nikad dalja.

    avatar

    11.02.2014. (08:50)    -   -   -   -  

  • Wall

    topla priča o hladnoj sadašnjosti/budućnosti i sve razumljivijem otoku usporenih pokreta... za dostići zen (u kojem je netko bez nacrtane/zacrtane budućnosti, penzije, imovine) ne treba otići u budistički hram; tek čistiti lišće u nekom opustjelom odmaralištu na Sušaku, ili nekom drugom izgubljenom raju, postati čuvar plaže u zimskom perodu..za to treba (p)ostati bez obitelji/ sam na svijetu i sa sviješću da je bolje 10 dobro protraćenih, nego 20 ukalupljenih (kapitalističko-konzumerističkih) godina života....svi to, nažalost, odgađamo dok ne bude prekasno za otići, pa nam tek ostaje sanjati o nekom hrabrom/nepoznatom nicku (sic!) koji se odvažio, poletio preko ruba litice...ostavio sve i prepustio se (naizgled besmislenom) trajanju od jednog do drugog zalaska sunca.

    ps. ovaj me memento (i vlastitom) kukavičluku rastužuje, uznemiruje ali, nažalost, nedovoljno.

    avatar

    11.02.2014. (10:23)    -   -   -   -  

  • križar

    Tko rano rani, ne naspava se. Ja već duže vrijeme spavam ko beba, dva-tri sata, a onda "plačem", al ujutro nakon resauratorskih radova na sebi,nabacim osmjeh i krenem na vjetrenjače.

    avatar

    11.02.2014. (11:00)    -   -   -   -  

  • dado69

    i ja bi tamo u te krajeve opustošene cunamijem...bilje nego ovđe u našim krajevima opustošenim glupostima....

    avatar

    11.02.2014. (11:41)    -   -   -   -  

  • NF

    mi se uvijek vraćamo u berlin i uvijek susrećemo druge ljude, ako naletim na nekog poznatog, bude javim ti se na chatu i obično se ne čujemo. ustajem oko sedam, dan mi počinje dok jin trčkatra okolo proučavanjem koja žena iz rasadnika prije posla na radnom mjestu čisti praonicu automobila koja je preko puta jinovog razgibališta.

    avatar

    12.02.2014. (13:11)    -   -   -   -  

  • NF

    tek sad vidim koji jadan jučerašnji komentar u usporedbi s npr. wallovim, i zarezi mi baš nisu na mjestu ;)

    avatar

    13.02.2014. (09:38)    -   -   -   -  

  • Bergaz

    Vidim da teško hvataš konce oko "ljudi koji se stalno vraćaju na isto mjesto"... ili kako mi maglovito sjećanje na neki jingle kaže: "... where everyone knows your name...". Vas očito nije držalo mjesto, a ni ostalo, čini se... pa te donekle shvaćam... i u sebi potkrepljujem istinitost poslovice "sit gladnom ne vjeruje" ili, ako hoćeš, obratno...
    U ovom zdrkano-frustriranom okruženju i ritmu 8-16 (... 17, 18...) cijenim odlučnost da se na čas, tjedan, dva... stane na loptu i izađe iz žrvnja obaveza, adrenalina, must-be ili must-see. Ma kako da se traljavim doima uvaljivanje u razapeti hengemate i promatranje neba i oblaka kroz krošnje česmine. Desetu ili petnaestu godinu za redom.

    avatar

    13.02.2014. (17:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...