Komentari

amagi.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing


  • Valcer

    ...i onda bi živjela na drugi način...

    avatar

    02.02.2014. (17:28)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    draga moja, ja mislim da ti odavno živiš svoj drugi način.
    jedno sam naučila: najjači smo kad se sami sebi činimo slabima.
    samo treba malo vremena da se u to uvjerimo.

    avatar

    02.02.2014. (17:47)    -   -   -   -  

  • Seek Another Land

    http://www.youtube.com/watch?v=EpOuh7Y6SQM

    avatar

    02.02.2014. (19:52)    -   -   -   -  

  • Bez šećera. Hvala.

    drugonačinska,
    (oh ta zadnja strofa... sva je za obgrliti)
    i ja sam tebi odgovorila :)

    avatar

    02.02.2014. (21:32)    -   -   -   -  

  • sarahB.

    Zora nad Palagružom....ja bih se htjela roditi Palagružom....
    Takva želja koju si izrekla ovdje, porađa, znaš li to ..?

    avatar

    03.02.2014. (12:18)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @Valcer - da, o tome se i radi, o životu i nama u njemu, ne o samim okolnostima rođenja :)

    @Alžabeta - i ja mislim, na neki način. No ovdje sam nekako više mislila na samu sebe - na onu neku drugu drugost koji bih voljela imati, na sve ono što nemam (u sebi), a voljela bih imati (tj. biti takva). No ono što se nema, bez toga se mora, zar ne? ;)

    @Seek - već po običaju, odlično ciljaš! :)

    @Bez šećera - zar baš ta?? A baš nad njom sam najviše 'dumala' , čak je ponešto i prepravljala :))

    @Sarah - I ja! No naše želje se i inače dosta često podudaraju :)) Volim otoke, osobito one udaljene. Nisam bila na Palagruži, ali jesam na mnogim drugima - Visu, Lastovu... Doživljavam ih kao neku trajnu čežnju, koju namirujem tek tu i tamo. No jednog dana, tko zna... možda se i trajno preselim :)

    avatar

    03.02.2014. (13:58)    -   -   -   -  

  • Bez šećera. Hvala.

    Dakle nisam umislila hazara?:P

    avatar

    03.02.2014. (14:44)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @Bez šećera - nisi, oni i inače imaju sposobnost pojavljivanja i nestajanja! :))) No, ima još hazarskih tragova u pjesmi.

    avatar

    04.02.2014. (08:39)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    ja bih sebe rodio carskim rezom

    avatar

    05.02.2014. (14:02)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @pametni - tako se već jesam rodila... sada bih onaj drugi, prirodni način :))

    avatar

    06.02.2014. (18:05)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    ...da mogu ne bih se rodio ponovno :)... pozdrav :)...

    avatar

    06.02.2014. (19:04)    -   -   -   -  

  • Potok42

    Na drugi način si ti na svoj način iskazivanja čežnje.

    avatar

    07.02.2014. (09:41)    -   -   -   -  

  • pauker

    Rađanje je bitna vještina, na granici umjetnosti.

    avatar

    07.02.2014. (16:54)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @Smisao Života - kada ovakav stav dođe od nekoga s nickom kao što je tvoj, nema druge nego povjerovati :) Tim više što je to sasvim realna i legitimna opcija, i svakome tko imalo razmišlja, vjerujem da često pada na pamet. Pozdrav i tebi!

    @Potok - vjerujem da čežnju svi nekako iskazujemo na drugi, n-ti, svoj način.

    @Pauker - nisam sigurna da bih se složila, no ono što nastaje kao rezultat rađanja - da, ponekad zna biti i umjetnost, a ponekad čisti promašaj!

    avatar

    08.02.2014. (13:09)    -   -   -   -  

  • alkion

    Još od malena znam da su mnoge stvari (osobito one zbog kojih ostajemo bez daha) jednostavno neponovljive. Čvrsto sam uvjeren da ću u jednom momentu, a po radi svog života, ostati bez daha? Da, da, zaključujem dakle kako je moj život jednostavno neponovljiv. Koliko me to u nekim trenucima rastužuje, toliko me i čini sretnim - daje pravi smisao mojim sjećanjima i nekako uvećava značaj svakog trenutka u kojem sam svjestan svog postojanja...I zato: ne pada mi napamet da se još jednom rodim...:)))

    avatar

    09.02.2014. (12:07)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    Alkione, svakako, svaki je život jedinstven! No upravo zbog toga, to samo po sebi ne znači ništa. Znači samo ono kako se mi osjećamo u svojoj koži, i drugi s nama, naravno. Bilo je mnogo momenata kada sam ostajala bez daha (zbog ljepote, ili dobrih, vrijednih stvari), ali i onih koje bih otpisala... No svima je tako. Ovdje sam više mislila na rađanje samog sebe u smislu onoga kakvi bismo željeli biti - ne u smislu novog života (ne bih ga ni ja ponovno, ni u ludilu :)), a direktni poticaj mi je zapravo bila Molitva princeze Ateh (iz Pavićeve knjige koju sam nedavno spominjala), a koja je za sebe rekla upravo tim riječima - rodila bih sebe ponovno, ali na drugi način... Upravo ta vječna čežnja za onim što nije / nismo / nemamo, ono je što me oduvijek inspirira, na svakoj razini.

    avatar

    10.02.2014. (09:21)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...