Komentari

staklenozvono.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • nečmenjanka

    Draga , razumjem te u potpunosti , i sama se često rasplačem
    pogotovo nad suzama djeteta koje nema .
    Imam dobre prijatelje kojima je pomoć sada potrebna ... vjeruj
    mi osjećam se blagoslovljeno svaki put kad im pomognem , bilo
    u hrani , obleki kako ti kažeš ili u novcu ....

    Ljubav se dijeljenjem množi ....

    DV

    avatar

    15.12.2013. (16:23)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    to je nešto što obvezno napravim svaki put kad se prikuplja hrana.

    avatar

    15.12.2013. (18:58)    -   -   -   -  

  • apis

    Gdje je taj netko hrabar koji izgovara i čini sve što treba reći ili uraditi da je bezobzirno istinito i pravedno do posljednje mrve, bez obzira na posljedice, podjednako u središtu svake krajnosti u odnosu na sve?!

    avatar

    15.12.2013. (20:13)    -   -   -   -  

  • Euro

    Gdje je taj djeda mraz da razveseli sve koji nemaju..

    avatar

    16.12.2013. (08:01)    -   -   -   -  

  • Roselina

    Sve je dobro dok postoje takve Zvonke, i koje pomažu koliko mogu, a sasvim
    je sporedno što moraju brzo uteći jer ih sve to snažno pogađa...
    Eh.

    avatar

    16.12.2013. (10:32)    -   -   -   -  

  • dado69

    ponosam sam šta poznam Igora (predsjednik udruge NSNJO)...stvarno je čovjek nevjerojatne energije....naeavno i volonteri nisu niš manje dobri :-D

    avatar

    16.12.2013. (11:01)    -   -   -   -  

  • Crafting Princess

    Baš sam neki dan sudjelovala u jednoj našoj lokalnoj akciji 'Dan kao san'. Radi se o akciji koja se provodi za obitelji slabijeg imovinskog stanja u našoj županiji, s tim da je posebna naznaka na braniteljskim obiteljima. S obzirom da sam i sama iz braniteljske obitelji, i da sam i sama iskusila život u ne baš sjajnim uvjetima, naravno da sam se uključila. Akcija je u suradnji s obrtničkom školom, policijskom upravom i udrugom djece branitelja zamotala puuuno paketića kolača, a u svakom je anđelak od gipsa koje smo ukrašavali i čestitka koju smo sami izradili. Razveselilo me to, jer znam koliko je nama značilo kad smo bili mali i znali dobiti nešto slično.

    Uvijek pomognem kome mogu, ma prokleta sam, kad odem u Zagreb, u roku pola sata podijelim skoro 100 kuna svima koji prose... Čak mi se dogodilo da sam jednom prilikom dala svoje zadnje kune i onda nisam imala za platiti da mi stave prtljagu u bus i jedva sam to objasnila vozaču... Stvarno sam slaba na to, i na one bakice što prodaju cvijeće, i na gatare i na sve oblike sirotinje.

    No, zna mi se to i obiti o glavu. Nažalost. Neki dan sam čovjeku koji je prosio na ulici, jer je gladan, kupila u pekari najveći sendvič i uzela mu kavu za van i kad sam mu to pružila, on me sendvičom pogodio, a kavu mi je prolio po tenisicama. Nisam mogla vjerovati. Potekle su mi suze, okrenula sam se, pokupila sendvič, bacila čašicu od kave u koš i produžila dalje.

    No, samo pet minuta kasnije, dok sam sva jadna i uzrujana hodala gradom nevjerojatnom brzinom, zaustavila su me dva mala Roma i pitala me hoću li pojesti taj sendvič. Dala sam im ga i produžila dalje s osmijehom.

    Tako ti je to u životu, svako zlo za neko dobro.

    P.S. Tvoje ponašanje je za svaku pohvalu, ali očekivati od tebe išta manje, bila bi čista glupost, jer divna si osoba, Zvonkić :*

    avatar

    16.12.2013. (11:37)    -   -   -   -  

  • Zvonka

    nečmenjanka, šteta je samo što se ljubav tako malo dijeli ...

    Bookeraj, valjda treba imati otvoreno srce za takvo što. istog tog dana, dok je volonterka pružala letak jednoj ženi, ova se tako grubo otresla na nju da je bilo ružno vidjeti, a kamo li slušati.

    apistia, taj netko je zaboravio na malog čovjeka ...

    Euro, ti si veliko dečko, trebao bi znati da djed mraz ne postoji ...

    Roselina, voljela bih kad bih mogla i više, ali eto ...

    dado, znam da si ti jako angažiran u takvim akcijama, ja još nemam hrabrosti.

    Princezica, bravo za tebe ! :-)))) gotovo smo slične, jednom sam s vrata skinula šal koji se jako sviđao jednoj, gotovo nepoznatoj ženi :-))))

    avatar

    16.12.2013. (12:51)    -   -   -   -  

  • Zvonka

    Nisa, ovdje je bio i tvoj komentar, ali da me ubiješ, ne znam kud, zašto i kako je nestao ! htjela sam ti reći da sam zbilja, ali zbilja, puna poštovanja prema ljudima koji se znaju nositi u takvim situacijama.

    avatar

    16.12.2013. (12:55)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Ja sam uredno komentar ostavila,a to što je Blogu valjda vrijeme ručka,ne mogu ništa :))
    Ni na trenutak nisam ni posumnjala :)
    Lijep je osječaj moći pomoći i pomoći

    avatar

    16.12.2013. (13:30)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Bila bih najsretnija da su oko mene svi sretni i da im
    ništa ne treba, no svakim danom je sve gore i sve više
    ih ima koji su potrebiti. Ne smijemo se odmicati, a kako
    sam puno puta rekla, najviše volim dati diskretno i
    pobjeći da ne moram gledati nelagodu, to me boli.
    Ljudi se ne osjećaju dobro kad primaju u nevolji, puno
    bolji osjećaj je darivati, a darivati one na rubu..., eee,
    to je više od molitve. Lipi ti pozdrav:)))

    avatar

    16.12.2013. (16:44)    -   -   -   -  

  • Tina.

    joj draga i ja sam ti takva i neznam si pomoć... neću zaboravit kad nas je čovjek zaustavio na ulazu u konzum i molio da mu kupimo kruha.... skrila sam se među police i plakala... muž je ostalo obavio.....

    avatar

    16.12.2013. (20:10)    -   -   -   -  

  • Zvonka

    Nisa, tako meni i po doma stvari nestaju ... rekla bi meni jedna draga osoba, tako to počne ... :-))))

    malo ti malo ja, da, voljela bih isto što i ti, da svi imaju dovoljno. na žalost, nit je bilo, nit će biti ...

    Tinčica, znala sam da ćeš ti razumijeti ...

    avatar

    17.12.2013. (07:37)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...