:) Pa odmah te i jesam prepoznala, a i logično mi je da veliki astronauti izrastu upravo iz malih astronauta. Igrao se u pravoj, pravcatoj raketi... Meni je umjesto rakete poslužio jedan visoki krošnjati bor. Ali on nije nikad poletio tako daleko, ipak je tvoja raketa bila pravija jer kad je nestala očito je da je odletjela. Znači, sad slobodno mogu reći svima? :) Dobro, mislim da se stvarno imam čime pohvaliti i nije da rado ne bih, nego mi se čini da nisu svi od naše vrste i nisam sigurna da bi nas razumjeli čak i da im poklonimo one komunikatore, mogli bi ljudi ostati zbunjeni spoznajom da osim mene ima još jedan bajkoviti, a mora da ipak jesi takav kad si i ti mene mogao skužiti :) Ozbiljno, što mi je do sada vrijedilo živjeti u bajci kad nisam toga bila svjesna, tek sad kad si mi otvorio oči mogu potpuno uživati u tome. Jer sad je sasvim jasno da živim u bajci. Dobro, neki to još zovu i Nedođija, ali to je vrlo blizu Međuzemlja. Vidiš, ne možeš se samo ti praviti važan što si iz Trnskog, Trnoružice :p, pa onda još veliš da možda ja još sanjam, a tko je ono spavao sto godina, ha?
09.12.2013. (10:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vidim, još je impresivnija nego sam zamišljala prema opisu, valjda zato jer si pričao o dječjoj raketi, a kad tamo - ona je prava! I gle okruženje, prava pustolovna divljina uokolo :) Evo, priznajem da bi meni i sad bilo zanimljivo uspeti se gore. Ne razumijem zašto se po gradskim trgovima ne postave ovakve letjelice umjesto bista povijesnih velikana koji nikuda neće poletjeti. Taman sam bila razmišljala o onom virtualnom fotografiranju o kojem si mi govorio i tvojoj upamćenoj slici lišća iz Maksimira i kako ipak dobro dođe i ta virtualna fotografija kad nema druge, a sad opet gledam ovu raketu i mislim si kako si morao biti zadovoljan što si je negdje uspio pronaći sačuvanu. Hoću reći, ako je meni drago što je vidim, onda je sigurno i tebi. Koliko god nešto pamtili, lijepo je ipak nakon nekog vremena pronaći i zabilježeno sjećanje na nešto čega se rado sjetimo. A pogledaj, ovako u crno-bijeloj tehnici izgleda kao zbilja daleka prošlost...
09.12.2013. (20:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne razumijem zašto se po gradskim trgovima ne postave ovakve letjelice umjesto bista povijesnih velikana koji nikuda neće poletjeti.
i zašto sva dječja igrališta po novom ograđuju? i to ružnim žičanim ogradama. barem jer tako ovdje u Zg. kao da su djeca izlošci u ZOO. kao da je previše straha, da ne bi tko ušao, da ne bi tko izašao, i tako, da se slučajno što ne dogodi ako se dijete popne u raketu - možda stvarno i poleti :) sinulo mi, možda bi trebalo otvoriti dječji park sa svim zaboravljenim raketama i drugim spravama koje su iz nekog razloga postale suvišne ili nepoćudne. ima u Trnskom još nešto - brod koji i dalje stoji na mjestu, i nadam se da će tamo i ostati. isti je kao raketa, samo je brod, a ne raketa. sjećam se da sam se i na njega penjao dok sam išao u vrtić, jer je vrtić u zgradi do. e sad, ono najvažnije, prije mjesec dana sam išao na druženje kod prijatelja koji ima stan u toj zgradi, i onda smo izašli svi zajedno u šetnju s njegovim psom, i na kraju smo završili kod tog broda, i ja sam se opet popeo na njega nakon svih tih godina!
20.12.2013. (11:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
:) Pa odmah te i jesam prepoznala, a i logično mi je da veliki astronauti izrastu upravo iz malih astronauta. Igrao se u pravoj, pravcatoj raketi... Meni je umjesto rakete poslužio jedan visoki krošnjati bor. Ali on nije nikad poletio tako daleko, ipak je tvoja raketa bila pravija jer kad je nestala očito je da je odletjela. Znači, sad slobodno mogu reći svima? :) Dobro, mislim da se stvarno imam čime pohvaliti i nije da rado ne bih, nego mi se čini da nisu svi od naše vrste i nisam sigurna da bi nas razumjeli čak i da im poklonimo one komunikatore, mogli bi ljudi ostati zbunjeni spoznajom da osim mene ima još jedan bajkoviti, a mora da ipak jesi takav kad si i ti mene mogao skužiti :) Ozbiljno, što mi je do sada vrijedilo živjeti u bajci kad nisam toga bila svjesna, tek sad kad si mi otvorio oči mogu potpuno uživati u tome. Jer sad je sasvim jasno da živim u bajci. Dobro, neki to još zovu i Nedođija, ali to je vrlo blizu Međuzemlja. Vidiš, ne možeš se samo ti praviti važan što si iz Trnskog, Trnoružice :p, pa onda još veliš da možda ja još sanjam, a tko je ono spavao sto godina, ha?
09.12.2013. (10:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
evo rakete, kad je više nema za pravo, ima je na fotografijama!
https://picasaweb.google.com/muzej.trnskog/ArhivCvjetanovic# 5434768934693806850
09.12.2013. (12:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Vidim, još je impresivnija nego sam zamišljala prema opisu, valjda zato jer si pričao o dječjoj raketi, a kad tamo - ona je prava! I gle okruženje, prava pustolovna divljina uokolo :) Evo, priznajem da bi meni i sad bilo zanimljivo uspeti se gore. Ne razumijem zašto se po gradskim trgovima ne postave ovakve letjelice umjesto bista povijesnih velikana koji nikuda neće poletjeti.
Taman sam bila razmišljala o onom virtualnom fotografiranju o kojem si mi govorio i tvojoj upamćenoj slici lišća iz Maksimira i kako ipak dobro dođe i ta virtualna fotografija kad nema druge, a sad opet gledam ovu raketu i mislim si kako si morao biti zadovoljan što si je negdje uspio pronaći sačuvanu. Hoću reći, ako je meni drago što je vidim, onda je sigurno i tebi. Koliko god nešto pamtili, lijepo je ipak nakon nekog vremena pronaći i zabilježeno sjećanje na nešto čega se rado sjetimo. A pogledaj, ovako u crno-bijeloj tehnici izgleda kao zbilja daleka prošlost...
09.12.2013. (20:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Ne razumijem zašto se po gradskim trgovima ne postave ovakve letjelice umjesto bista povijesnih velikana koji nikuda neće poletjeti.
i zašto sva dječja igrališta po novom ograđuju? i to ružnim žičanim ogradama. barem jer tako ovdje u Zg. kao da su djeca izlošci u ZOO. kao da je previše straha, da ne bi tko ušao, da ne bi tko izašao, i tako, da se slučajno što ne dogodi ako se dijete popne u raketu - možda stvarno i poleti :)
sinulo mi, možda bi trebalo otvoriti dječji park sa svim zaboravljenim raketama i drugim spravama koje su iz nekog razloga postale suvišne ili nepoćudne.
ima u Trnskom još nešto - brod koji i dalje stoji na mjestu, i nadam se da će tamo i ostati. isti je kao raketa, samo je brod, a ne raketa. sjećam se da sam se i na njega penjao dok sam išao u vrtić, jer je vrtić u zgradi do. e sad, ono najvažnije, prije mjesec dana sam išao na druženje kod prijatelja koji ima stan u toj zgradi, i onda smo izašli svi zajedno u šetnju s njegovim psom, i na kraju smo završili kod tog broda, i ja sam se opet popeo na njega nakon svih tih godina!
20.12.2013. (11:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...