Komentari

kulerica.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing

  • ZlicaOdOpaka

    Odličan početak :-)).
    Volim štedjeti (ili kako to kažem, stavljati lovu na stranu) pa onda kupiti :-)).

    avatar

    30.10.2013. (03:46)    -   -   -   -  

  • Euro

    male cehinje hehe....

    avatar

    30.10.2013. (07:19)    -   -   -   -  

  • Lobotomizator

    kod nas je više-manje tak da ako malo kroz mjesec prištediš na mlijeku, mesu i kavi, na kraju mjeseca možeš platiti račune. i ako se cijeli mjesec uspješno švercaš u javnom prevozu onda si na kraju meseca možeš kupit knjigu ili otići s nekim u kino. ako radiš za državu i ako si iznad ranga poslužnog i uslužnog osoblja, onda nemaš tih briga.

    avatar

    30.10.2013. (09:05)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Ako se naučiš od malena štediti, kasnije umješ raspodeliti novce... ako živiš u normalnoj zemlji:))

    avatar

    30.10.2013. (09:18)    -   -   -   -  

  • Neverin

    pa svaka čast na odgajanju. Najgoru uslugu što se djeci može napraviti jest da im se omogući sve odmah pa tako da prolaze kroz život očekujući kako sve mora biti pronto za njih. Vidim da odgajate dvije buduće odgovorne osobe :)

    avatar

    30.10.2013. (10:05)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Štednja, štae to?

    avatar

    30.10.2013. (11:24)    -   -   -   -  

  • šašava mamica

    Kod nas je slično. Jako puno razgovaramo o štednji, objašnjavamo, odgovaramo na njihova (curica 9, a muški 11 god.) pitanja. Znaju što znači štedjeti u banci, da će za to dobiti i neke kamate, pa da će se dosta nakupiti do punoljetnosti kada će i sami moći raspolagati tim novcem.
    Novce koje dobiju za rođendane, blagdane štede s tim da ih koriste za kupovinu onoga što žele (najčešće kimona za judo i kotizacije za natjecanja,školske izlete, ponekad sufinanciraju kupovinu odjeće ili obuće ). Novce koje muž i ja dobijemo od poslodavca = dar djeci za Sv. Nikolu samo "proslijedimo" njima ( na čuđenje mojih kolegica koje malcima kupe dar, a ostatak zadrže). Mali muški je sam financirao školu u prirodi u trajanju 5 dana (znači 5 dana hotelskog punog pansiona + prijevoz) + džeparac od kojeg je svima donio nekakvu sitnicu.
    Pozdrav s juga!
    P.S. Ti si stvarno jedna jako cool mama!

    avatar

    30.10.2013. (12:18)    -   -   -   -  

  • brigita3

    Ja kada svojim prijateljima pricam o tome kako Njemci stede i kako uce djecu da od malih nogu upoznaju sta je to, samo me gledaju i ko vele kao da sam pala s marsa... danas ti na ovom nasem jugu sva su djeca posebna i sve moraju da imaju: od Mac-a li pizze za dorucak do najnovijeg modela mobitela. Izgleda da vrijedi pravilo. sto manje imas to vise moras da trosis.

    avatar

    30.10.2013. (19:26)    -   -   -   -  

  • Valcer

    Primijenila sam isti sistem, djeca su dobijala džeparac koji je pokrivao sedmične potrebe i nisu imali pravo tražiti preko toga, a često su i uštedjeli. To je dobar sistem i naučili su da ne razbacuju novac. Danas su odrasli ljudi i pokrivaju se pokrivačem koliko je dugačak.

    avatar

    30.10.2013. (19:38)    -   -   -   -  

  • amaterka

    Bravo, treba učiti djecu odmalena štedjeti, a najveći je uspjeh kada u tome uspiješ :)

    avatar

    30.10.2013. (19:58)    -   -   -   -  

  • NF

    i najsiromašniji u razredu imaju bolje mobitele od mene, ne žalim se ja, prirodno je to, al slažem se s brigitom 3, odlično si obrazložila i izgleda da ispravno postupate :D

    avatar

    30.10.2013. (20:02)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    hm. čestitam na tvojem načinu odgoja djece u toj dobi... vidjet ćeš kasnije.. pred majicama i šminkom pada sav odgoj... tamo negdje sa 14. ehhh

    avatar

    30.10.2013. (21:57)    -   -   -   -  

  • mudenburger

    Mislim da su moji jedini u razredu (13. godina) koji uopšte nemaju mobitel.A i ne govore da bi im trebao.
    A od dede dobijaju mjesečno po 10 KM džeparca koji skoro i ne troše nego ga štede. :-)

    avatar

    30.10.2013. (22:06)    -   -   -   -  

  • kulerica

    Zlica - kad kažeš početak, misliš na sliku? :-D I ja u idealnoj situaciji ne kupujem dok nemam lovu. Earn before you spend! :-p

    Euro - nisu Čehinje, ali mlađa će od idućeg tjedna učiti češki, vidiš, možda to stvarno ima veze. :-D

    Lobotomizator - sasvim sam svjesna da mnogi nemaju od čega štedjeti, ali mnogi još uvijek troše kao pijani bogataši zato da sami sebe uvjere da još uvijek *imaju*.

    Mecabg - slažem se. :-)

    Neverin - hvala ti. :-) Vidjet ćemo još hoće li ovo potrajati, budućnost se nikad ne zna. Ali bitno je da smo pokušali.

    Fra Gavune - e. :-D :-p

    Šašava mamica - kod vas je, znači, ista razlika u godinama kao i kod nas. Svaka čast, stvarno se trudite i vidim da ste došli već jako, jako daleko. :-) Puno ti hvala na komplimentu, puno mi znači iz usta druge mame. :-)

    Brigita3 - slažem se, u potpunosti.

    Valcer - hvala na komentaru, zvuči odlično i optimistično. Nadam se da će i kod nas rezultat biti sličan tvom.

    Amaterka - da, još ćemo morati pričekati da vidimo konačan rezultat.

    NF - hvala ti. :-) I meni je blesavo kad se klincima kupuju pretjerano skupe stvari, čak i kad roditelji imaju love.

    Seoska idila - e, da... Vidjet ćemo. Jedino što možemo napraviti je dati sve od sebe, pokazati primjerom, a što će one odabrati za sebe, to je do njih.

    Mudenburger - svaka čast!

    avatar

    31.10.2013. (00:05)    -   -   -   -  

  • kaparoculica

    Moja dica su odrasli ljudi i oboje kazu da su mi jako zahvalni na tome, sta im nikada nisam pametovala i sta sam im govorila da ni sama ne znam sta je pametno. Kazu da ih je taj moj stav potaknija da budu odgovorni. I jesu. Oboje su odgovorni, sritni, mladi ljudi, vedri, radisni i optimisticni.
    Imalo se, pa se nemalo, al grca nikada nije bilo.
    Naucili su da triba radit, dok se god zivi i zivit uz rad.
    Nema cekanja, nema, stednje, nema priprema, jer zivot triba zivit svaki dan, punim zivotom, ne odricat se nicega, u korist spremljenih novaca, koji uvik gube na vridnosti, a zivot proleti.

    avatar

    31.10.2013. (06:55)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    stav prema novcu, nažalost, još uvijek nije institucionaliziran i ne uči se u školi, već ovisi isključivo o odgoju u roditeljskom domu (barem je tako kod nas, ne znam kako je u Austriji?), i tu mnogi roditelji zakažu. ja danas poznajem mnogo odraslih ljudi koji prelijevaju iz šupljeg u prazno, dižu nove kredite da bi zatvarali stare i već desetljećima žive preko svojih prihoda. tako da - definitivno važna životna lekcija!

    avatar

    31.10.2013. (07:30)    -   -   -   -  

  • Bergaz

    Na prvi pogled me odbio naslov, oprosti, zbog dnevne politike valjda, ali onda prepoznah dobru priču o modelu koji je kod nas također uspio.
    Nas je bila okinula jedna davna epizoda Oprah Show-a u kojoj je cijeli koncept bio proširen s džeparca i na mjesečni budžet, kojim su se osim "oblizeka" trebali namiriti i svi izdaci "osobno izbirljivog tipa": tenisice, traperice, jaknice, majice, igračke i CD-ovi te izlasci.
    U "jako pametnim" ulaganjima (digitalni fotić npr.) sudjelovali smo ("roditeljski emocionalno") i do 50%, u "manje pametnim" (mobitel) s 20% i slično, a postojala je i mogućnost akontacije...
    I da ne duljim... petnaestak godina takve prakse pokazalo se silno uspješnim za njihov samostalno-životni nastavak... unatoč nevjerici nekih naših poznatih s djecom slične dobi.

    avatar

    31.10.2013. (08:42)    -   -   -   -  

  • Neverin

    nisam baš neki primjer, ja sam dobivao 50 kuna na tjedan (tada je kuna nešto i vrijedila), ali sam i radio od prvog srednje, kod tate u firmi sa svojim drugarima nosio ormare, skidao nekakve stare centrale od ht-a kad su to kupili Njemci, prenosili sve zamislivo dok su se zaposlenici beskonačno selili. Bilo mi je fora imati 15 kn/h i stalni dotok novaca već u srednjoj dok su ostali ovisili o roditeljima i džeparcu. Druga je priča što sam iz sadašnje perspektive trošio novce na totalne gluposti :)

    avatar

    31.10.2013. (09:20)    -   -   -   -  

  • kulerica

    Kaparoculica - naravno, svatko si organizira život kako mu najviše odgovara. :-) Ne radi se o "gomilanju novca u banci", već o sigurnosti, niti se radi o nekom silnom odricanju, nego o pitanju trebaju li nam pete traperice, deseta barbika ili taj novac ipak možemo upotrijebiti za nešto pametnije. U mojoj užoj obitelji se, na žalost, dogodila jako teška bolest. HZZO plaća vrlo mali dio troškova i da nije bilo uštede, obitelj bi pala na prosjački štap. Zato mislim da štednja nikad nije nepotrebna. Ali, kao što rekoh, svatko odlučuje za sebe. :-)

    Bookeraj - ovdje sve više i u školi uče raspolaganje novcem. Nije to poseban predmet, ali imaju neku vrstu "domaćinstva" i dosta različitih projektata, pogotovo po gimnazijama. Koliko vidim (djeca mi još nisu došla u tu dob, pa imam samo informacije iz druge ruke), relativno ih dobro pripremaju za tzv. stvarni život.

    GP-ZG - hvala ti na komentaru, priče poput tvoje me čine sigurnom da smo na pravom putu. :-)

    Neverin - joj, meni je zlo kad se sjetim koliko sam love bacila u vjetar, ali doslovce... No, to je bila moja lova, sama sam je zaradila, a i to silno trošenje bila je svojevrsna škola. Zapravo, ni za čim ne žalim. Naučila sam bitne stvari za objektivno nevelike svote. :-)

    avatar

    31.10.2013. (12:55)    -   -   -   -  

  • x

    jebala vas štednja, nitko više ne priča o životu

    avatar

    31.10.2013. (19:41)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Bojim se da su premali prihodi i cinjenica da sam doživio situaciju da odjednom ostanem bez svega sto imam utjecali previse na moje stavove o stednji i ono sto djeca vide od mene. Stedim samo da bih bolje potrošio.

    avatar

    01.11.2013. (04:41)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    To su vrlo dobre navike koje je neophodno uključivat
    u odgoj svojih potomaka. Problem je samo što mi živimo
    u Hrvatskoj i najveći broj ljudi ne može razvuć postojeće,
    jedino da se u novčanice ugrađuje elastin. Lipi pozdrav:)))

    avatar

    01.11.2013. (17:49)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Lijepi način za naučiti djecu o štednji, ali ja sam se ofurio sa šrednjom u Ljubljanskoj banci, pa kreditom u švicarcima, i sad se više ne rugam onima "s čarapama", ali navika štednje je svakako dobra.

    avatar

    05.11.2013. (00:27)    -   -   -   -  

  • Odsutnost matične ploče

    Mišljenja sam da se od svakog prihoda treba štedjeti, makar to bila i minimalna svota. Djeca nisu imala striktni džeparac, ali su uglavnom znala što će im biti plaćeno, što odbijeno, a što na čekanju. Novac koji su dobili kao poklon, dijelio se na svrsishodnu kupovinu i po želji, isto kao i vlastita zarada tokom ljetnih praznika. Smatram da je izuzetno važno da rade dio praznika čim prije jer tad, o gle čuda, vlastitih 100 kn puno više vrijedi i teže se potroši, nego roditeljski novac. ;)

    avatar

    05.11.2013. (18:52)    -   -   -   -  

  • Annaboni

    Moja djeca štede : ja ne, na žalost . Ne mogu i ne znam na žalost

    avatar

    06.11.2013. (17:19)    -   -   -   -  

učitavam...