29.10.2013. (12:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Sirijski anarhist osporava binarno - pobunjenici/režim - shvaćanje sirijskog otpora
Joshua Stephens, Ilija Todorić • 29.09.2013.tema: američka intervencija u Siriji, Sirija, Sirijski ustanak
Dok SAD sve jače guraju u smjeru vojne intervencije u Siriji (intervju je rađen u trenutku kada se američka vojna intervencija u Siriji činila izvjesnom, prije američko-ruskog diplomatskog dogovora o stavljanju sirijskog kemijskog oružja pod međunarodni nadzor. No bez obzira na to, osnovna poruka koja se iznosi i dalje ostaje nepromijena -op. prev.), praktički jedini dostupni narativ je onaj koji se kreće između brutalnosti režima Bashara al-Assada i uloge islamističkih elemenata unutar otpora. Nadalje, oni koji se ne slažu s pozicijom SAD-a uglavnom ističu kontradikcije pružanja podrške subjektima povezanima s Al Qaedom, kao da oni predstavljaju jedinu silu koja se suprotstavlja postojećoj diktaturi. No kako je Jay Cassano nedavno napisao za tehnički časopis Fast Company, mreža nenaoružanog, demokratskog otpora Assadovom režimu bogata je i raznolika te predstavlja široku mrežu lokalnih političkih inicijativa, koalicija zasnovanih na umjetnosti, organizacija za ljudska prava, skupina koje promiču nenasilje i još mnogo toga. (Sirijski pokret nenasilja napravio je interaktivnu mapu kako bi prikazao ovu zamršenu mrežu povezanosti.) Istodobno, tekstovi i poruke sirijskih anarhista imali su ogroman utjecaj na druge arapske borbe pa je tako anarhistima mučenima do smrti u Assadovom zatvoru odana počast u djelima palestinskih autora i na demonstracijama u znak podrške palestinskim političkim zatvorenicima zatočenim u Izraelu. Potrebno je obratiti pažnju na dvije ključne značajke ovakvog razvoja događaja: način na koji anarhisti u arapskom svijetu sve više artikuliraju kritiku koja razotkriva kontradikcije koje se uzimaju kao opravdanje vanjske politike SAD-a, te rasprave koje se vode među anti-autoritarnim pokretima arapskog svijeta koje zaobilaze i ne ovise o zapadnim referentnim točkama. Može li inzistiranje sirijskih anarhista na samoodređenju kao središnjem principu organiziranja odoljeti neposrednoj stvarnosti nasilja ili uplivu stranih interesa ostaje otvoreno pitanje. Nader Atassi sirijski je politički istraživač i pisac rodom iz Homsa, a trenutno živi na relaciji između SAD-a i Bejruta. Održava blog Darth Nader, gdje razmatra događaje unutar sirijske revolucije. Nagovorio sam ga na razgovor o njenim anarhističkim elementima i izglednosti američke intervencije. Joshua Stephens za Truthout: Anarhisti su aktivno sudjelovali i pisali o sirijskoj revoluciji od samih njezinih početaka. Imaš li kakvih saznanja o tome kakve aktivnosti su se odvijale prije toga? Jesu li postojali utjecajni pravci koji su generirali sirijsku artikulaciju anarhizma? Zbog autoritarne prirode sirijskog režima, prije početka revolucije bilo je vrlo malo prostora za djelovanje. Međutim, ako se govori o anarhizmu u arapskom svijetu, mnogi od istaknutih glasova bili su Sirijci. Unatoč nedostatku eksplicitno "anarhističkog" organiziranja, sirijski blogeri i pisci pod utjecajem anarhizma postajali su sve značajniji kroz posljednje desetljeće. Mazen Kamalmaz sirijski je anarhist koji je mnogo pisao posljednjih nekoliko godina. Njegova djela sadržavaju dosta anarhsitičke teorije primijenjene na suvremene situacije te je predstavljao istaknuti glas u arapskom anarhizmu davno prije početka pobune. Napisao je mnogo toga na arapskom, a nedavno je održao predavanje u kafiću u Kairu pod naslovom "Što je anarhizam?"
29.10.2013. (21:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Što se organiziranja tiče, situacija je ponešto drukčija. Na teškom političkom terenu autoritarnog režima, mnogi su morali postati kreativni i iskorištavati pukotine koje su uočavali kako bi organizirali bilo kakav tip pokreta, a to je dovelo do de facto decentraliziranog načina organiziranja. Na primjer, tijekom druge palestinske Intifade i iračkog rata na sirijskim sveučilištima eksplodirao je studentski pokret. Bila je to vrsta narodnog nezadovoljstva koju je režim tolerirao. Organizirali su se marševi protiv rata u Iraku ili u znak solidarnosti s palestinskom Intifadom. Iako se mnogo pripadnika Mukhabarata (tajna služba) infiltriralo u pokret kako bi ga nadzirali, bila je to potpuno spontana erupcija dijela studenata. Iako su studenti bili svjesni pod kakvim su nadzorom (izgleda da su pripadnicni Mukhabarata pratili marševe s bilježnicama u koje su zapisivali slogane koji su se izvikivali i pisali na transparente), koristili su to malo političkog prostora za djelovanje kako bi unutar prosvjeda o inozemnim pitanjima odobrenima od strane režima postepeno progovorili o domaćim problemima. Jedna od najsmionijih epizoda za koju sam čuo jest ona kada su studenti Sveučilišta u Aleppu, u prosvjedu protiv rata u Iraku, podigli transparente sa sloganom "Ne Zakonu o izvanrednom stanju" (Zakon o izvanrednom stanju je u Siriji na snazi još od 1963). U to vrijeme takve akcije bile su nešto nečuveno. Mnogi studenti koji su spontano isplivali kao karizmatski organizatori tokom tih prosvjeda počeli su nestajati ubrzo nakon početka tekućeg ustanka. Režim je bio na oprezu što se tiče aktivističkih mreža stvorenih kao rezultat prijašnjih pokreta i zbog toga se odmah obrušio na miroljubive aktiviste za koje je znao da mu mogu predstavljati prijetnju (u isto vrijeme, postao je popustljiviji prema džihadističkim mrežama, a krajem 2011. pustio je iz zatvora stotine džihadista). Na Sveučilištu u Aleppu postoji dobro poznati studentski pokret koji je na strani ustanka pa je ono stoga prozvano "Sveučilište Revolucije". Režim će se kasnije obrušiti na sveučilište pri čemu su ubijeni mnogi studenti arhitekture. Nedavno si na svom blogu pisao o mogućoj intervenciji SAD-a kao svojevrsnoj nužnoj posljedici iranske i ruske intervencije na strani Assada te islamističke intervencije unutar revolucionarnog pokreta. Slično kao nedavno u Egiptu, anarhisti djeluju kao usamljeni glas između dva nezadovoljavajuća pola unutar mainstreama – glas zaokupljen samoodređenjem. Je li to ispravno razumijevanje situacije? Vjerujem da jest, no također bih razjasnio nekoliko stvari. U slučaju Sirije, postoje mnogi koji se uklapaju u taj opis: ne samo anarhisti, već i trockisti, marksisti, ljevičari i čak neki liberali. Nadalje, neprekidno zazivanje samoodređenja zasnovano je na autonomiji i decentralizaciji, a ne na wilsonovskim idejama "jednog naroda" s određenom vrstom nacionalističkog, centraliziranog samoodređenja. Radi se o tome sa su Sirijci sposobni odrediti vlastitu sudbinu ne u nacionalističkom smislu, već u mikropolitičkom smislu. Sirijsko samoodređenje ne znači jedan put kojeg slijede svi Sirijci, već da svaka osoba određuje svoj vlastiti put bez miješanja od strane drugih. Tako na primjer sirijski Kurdi u ovoj koncepciji također imaju pravo na potpuno samoodređenje, a ne da ih se prisilno gura u arbitrarni sirijski identitet govoreći da svi ljudi koji potpadaju pod taj identitet dijele zajedničku sudbinu. A kad govorimo o strankama poput režima, ali i njegovim inozemnim saveznicima, te džihadistima koji su suprotstavljeni sirijskom samoodređenju – to nije zato što postoji jedan narativ sirijskog samoodređenja a džihadisti su protiv toga. Točnije je da oni žele nametnuti svoj vlastiti narativ svima drugima. Režim djeluje i uvijek je djelovao protiv sirijskog samoodređenja zato što drži svu političku moć i odbija je djeliti. Islamisti djeluju protiv sirijskog samoodređenja ne zato što su islamisti (zbog čega im se suprotstavlja mnogo liberala), već zbog toga što imaju vlastitu viziju o tome kako bi društvo trebalo funkcionirati i žele tu viziju silom nametnuti drugima, bili oni suglasni s time ili ne. To također nije u skladu sa sirijskim samoodređenjem. Saveznici Assadovog režima, Iran, Rusija i različite inozemne milicije, su neprijatelji sirijskog samoodređenja jer su odlučni u podupiranju režima te su odabrali postaviti svoje geopolitičke interese ispred Sirijaca i njihovog samostalnog odlučivanja o vlastitoj sudbini. Točno je da mainstream mediji uvijek pokušavaju prikazati ljude kao da pripadaju jednoj od dviju suprotstavljenih strana. No sirijsku su revoluciju započeli ljudi koji su zahtijevali samoodređenje od jedne stranke koja im ga je uskraćivala: režima Bashara al Assada. Kako je vrijeme prolazilo, na scenu su stupali drugi igrači koji su Sirijcima također uskratili pravo na samoodređenje, među njima čak i neki koji su se borili protiv režima. No naša pozicija nikada nije bila jednostavno biti protiv režima samo kako bi se bilo proti
29.10.2013. (21:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Ranije ove godine intervjuirao sam Mohammeda Bamyeha koji je govorio o Siriji kao zaista zanimljivom primjeru anarhizma kao pokretačke metodologije na terenu. Istaknuo je da se, kada se govori o organizaciji unutar sirijske revolucije, često spominju komiteti i oblici koji su prilično horizontalni i autonomni. Čini se da njegove tvrdnje podupire ono što su ljudi poput Budoura Hassana iznijeli na vidjelo dokumentirajući život i djelo Omara Aziza. Vidiš li ti taj utjecaj u onome što tvoji drugovi rade i o čemu izvještavaju? Da, to nas vraća tvrdnji kako bi se anarhizam trebalo promatrati kao skup praksi, a ne kao ideologiju. Velik dio organiziranja unutar sirijskog ustanka koristio je anarhistički pristup, čak i ako to nije bilo eksplicitno iskazano. Važan je doprinos mučenika Omara Aziza pojavi lokalnih vijeća, što su vrlo dobro dokumentirali Tahrir-ICN i Budour Hassan. U osnovi, Aziz je ta vijeća zamislio kao organizacije u kojima mogu bujati samoupravljanje i uzajama pomoć. Vjerujem da su Omarove vizije udahnule život u način na koji lokalna vijeća djeluju, iako valja istaknuti da vijeća nisu uspjela implementirati samoupravljanje orjentirajući se umjesto toga na medijski i humanitarni rad. No još uvijek djeluju na principima uzajamne pomoći, kooperacije i konsenzusa. Grad Yabroud, na pola puta između Damaska i Homsa, predstavlja komunu Sirijskog ustanka. Istodobno i model suživota različitih religija (u gradu živi velik broj kršćana), Yabroud je postao model autonomije i samoupravljanja u Siriji. Nakon što su se režimske snage povukle iz grada kako bi se drugdje regrupirale, njegovi su stanovnici uskočili i popunili vakuum moći izjavljujući: "sada samostalno organiziramo sve aspekte gradskog života". Od ukrašavanja grada do promjene imena škole u "Škola slobode", Yabroud svakako predstavlja model života nakon Assada kakvom se nadaju mnogi Sirijci, uključujući i mene. Ostala područja koja kontroliraju reakcionarni džihadisti oslikavaju potencijalno tmurniju sliku budućnosti, no unatoč tome važno je prepoznati postojanje alternativa. Također postoji i beskompromisna mreža aktivista iz različitih dijelova zemlja, no uglavnom iz Damaska, koji sebe nazivaju "Sirijska revolucionarna mladež". Oni su tajna organizacija i održavaju iznimno hrabre prosvjede, vrlo često u samom centru režimski kontroliranog Damaska, na kojima su maskirani te nose simbole i zastave revolucije, a često i kurdske zastave (još jedan tabu u Siriji). U gradu Darayyi u predgrađu Damaska, gdje režim vodi ogorčenu borbu još otkad je pao u ruke pobunjenika u studenom 2012., neki stanovnici su se odlučili udružiti i usred borbi pokrenuti novine, nazvane Enab Baladi (Lokalno Grožđe – Darayya je poznata po grožđu). Njihove se stranice fokusiraju na lokalne događaje u Darayyi kao i na događaje u ostatku Sirije. Tiskaju se i besplatno distribuiraju u čitavom gradu. Načela samoupravljanja, autonomije, uzajamne pomoći i suradnje prisutna su u mnogim organizacijama unutar ustanka. Organizacije koje djeluju prema nekima od tih načela očito ne predstavljaju ukupnost ustanka. Također postoje i reakcionarni, sektaški i imperijalistički elementi. No o tome smo mnogo čuli, zar ne? Postoje ljudi koji rade izvrstan posao zasnovan na ispravnim načelima i koji zaslužuju našu podršku.
29.10.2013. (21:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ŠTIT-2000
31.10.2013., četvrtak PONOVO SU NAMAKNULI JARAM NARODU NA VRAT
- Za oslobođenje zemlje ispod jarma okupatora. - Za bolju i sretniju budućnost. - Mi se ponosimo što smo ŠTITONOŠE. - Možemo uništi ovu tiraniju koja je do sada ugnjetavala naš narod.
Mi znamo njihove namjere. Mi svi ŠTITONOŠE, osjećamo duboku neizrecivu mržnju prema neprijatelju koji je porobio našu domovinu; imamo visoku svijest da je jedini izlaz našeg Hrvatskog naroda u odlučnoj oružanoj borbi za spas naše nezavisnosti, našeg naroda, naših golih života.
- Zagovaramo sve što je rodoljubivo, i sve koji vole svoju zemlju, slobodu i nezavisnost.
- Znamo da ćemo se boriti do posljednjeg daha na ovoj Planeti zemlji.
- Mi mi ŠTITONOŠE smo borci velikoga plemena koje se bori za slobodu čitavog čovječanstva.
---------------------------------------------- HRVATSKI POKRET “ŠTIT” BRANKO STOJKOVIĆ ————————————– Adresa: Đurđevačka cesta 159 Bjelovar / 31.10.2013. (Četvrtak) HRVATSKA / CROATIA Kućni telefon: 00 385 433 520 Mobitel: 00 385 (0)95 814 82 90, Žiro-račun: 2340009-1100203086 Privredna banka Zagreb http://crostojkovic1958.blog.hr
štit
PSI SMRDE, POLITIKA SMRDI,.., SVE ISTA GOVNA...
29.10.2013. (09:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neobux - The best way to earn money online
puštam pozdrav!
29.10.2013. (12:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Sirijski anarhist osporava binarno - pobunjenici/režim - shvaćanje sirijskog otpora
Joshua Stephens, Ilija Todorić • 29.09.2013.tema: američka intervencija u Siriji, Sirija, Sirijski ustanak
Dok SAD sve jače guraju u smjeru vojne intervencije u Siriji (intervju je rađen u trenutku kada se američka vojna intervencija u Siriji činila izvjesnom, prije američko-ruskog diplomatskog dogovora o stavljanju sirijskog kemijskog oružja pod međunarodni nadzor. No bez obzira na to, osnovna poruka koja se iznosi i dalje ostaje nepromijena -op. prev.), praktički jedini dostupni narativ je onaj koji se kreće između brutalnosti režima Bashara al-Assada i uloge islamističkih elemenata unutar otpora. Nadalje, oni koji se ne slažu s pozicijom SAD-a uglavnom ističu kontradikcije pružanja podrške subjektima povezanima s Al Qaedom, kao da oni predstavljaju jedinu silu koja se suprotstavlja postojećoj diktaturi. No kako je Jay Cassano nedavno napisao za tehnički časopis Fast Company, mreža nenaoružanog, demokratskog otpora Assadovom režimu bogata je i raznolika te predstavlja široku mrežu lokalnih političkih inicijativa, koalicija zasnovanih na umjetnosti, organizacija za ljudska prava, skupina koje promiču nenasilje i još mnogo toga. (Sirijski pokret nenasilja napravio je interaktivnu mapu kako bi prikazao ovu zamršenu mrežu povezanosti.)
Istodobno, tekstovi i poruke sirijskih anarhista imali su ogroman utjecaj na druge arapske borbe pa je tako anarhistima mučenima do smrti u Assadovom zatvoru odana počast u djelima palestinskih autora i na demonstracijama u znak podrške palestinskim političkim zatvorenicima zatočenim u Izraelu. Potrebno je obratiti pažnju na dvije ključne značajke ovakvog razvoja događaja: način na koji anarhisti u arapskom svijetu sve više artikuliraju kritiku koja razotkriva kontradikcije koje se uzimaju kao opravdanje vanjske politike SAD-a, te rasprave koje se vode među anti-autoritarnim pokretima arapskog svijeta koje zaobilaze i ne ovise o zapadnim referentnim točkama. Može li inzistiranje sirijskih anarhista na samoodređenju kao središnjem principu organiziranja odoljeti neposrednoj stvarnosti nasilja ili uplivu stranih interesa ostaje otvoreno pitanje.
Nader Atassi sirijski je politički istraživač i pisac rodom iz Homsa, a trenutno živi na relaciji između SAD-a i Bejruta. Održava blog Darth Nader, gdje razmatra događaje unutar sirijske revolucije. Nagovorio sam ga na razgovor o njenim anarhističkim elementima i izglednosti američke intervencije.
Joshua Stephens za Truthout: Anarhisti su aktivno sudjelovali i pisali o sirijskoj revoluciji od samih njezinih početaka. Imaš li kakvih saznanja o tome kakve aktivnosti su se odvijale prije toga? Jesu li postojali utjecajni pravci koji su generirali sirijsku artikulaciju anarhizma?
Zbog autoritarne prirode sirijskog režima, prije početka revolucije bilo je vrlo malo prostora za djelovanje. Međutim, ako se govori o anarhizmu u arapskom svijetu, mnogi od istaknutih glasova bili su Sirijci. Unatoč nedostatku eksplicitno "anarhističkog" organiziranja, sirijski blogeri i pisci pod utjecajem anarhizma postajali su sve značajniji kroz posljednje desetljeće. Mazen Kamalmaz sirijski je anarhist koji je mnogo pisao posljednjih nekoliko godina. Njegova djela sadržavaju dosta anarhsitičke teorije primijenjene na suvremene situacije te je predstavljao istaknuti glas u arapskom anarhizmu davno prije početka pobune. Napisao je mnogo toga na arapskom, a nedavno je održao predavanje u kafiću u Kairu pod naslovom "Što je anarhizam?"
29.10.2013. (21:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Što se organiziranja tiče, situacija je ponešto drukčija. Na teškom političkom terenu autoritarnog režima, mnogi su morali postati kreativni i iskorištavati pukotine koje su uočavali kako bi organizirali bilo kakav tip pokreta, a to je dovelo do de facto decentraliziranog načina organiziranja. Na primjer, tijekom druge palestinske Intifade i iračkog rata na sirijskim sveučilištima eksplodirao je studentski pokret. Bila je to vrsta narodnog nezadovoljstva koju je režim tolerirao. Organizirali su se marševi protiv rata u Iraku ili u znak solidarnosti s palestinskom Intifadom. Iako se mnogo pripadnika Mukhabarata (tajna služba) infiltriralo u pokret kako bi ga nadzirali, bila je to potpuno spontana erupcija dijela studenata. Iako su studenti bili svjesni pod kakvim su nadzorom (izgleda da su pripadnicni Mukhabarata pratili marševe s bilježnicama u koje su zapisivali slogane koji su se izvikivali i pisali na transparente), koristili su to malo političkog prostora za djelovanje kako bi unutar prosvjeda o inozemnim pitanjima odobrenima od strane režima postepeno progovorili o domaćim problemima.
Jedna od najsmionijih epizoda za koju sam čuo jest ona kada su studenti Sveučilišta u Aleppu, u prosvjedu protiv rata u Iraku, podigli transparente sa sloganom "Ne Zakonu o izvanrednom stanju" (Zakon o izvanrednom stanju je u Siriji na snazi još od 1963). U to vrijeme takve akcije bile su nešto nečuveno. Mnogi studenti koji su spontano isplivali kao karizmatski organizatori tokom tih prosvjeda počeli su nestajati ubrzo nakon početka tekućeg ustanka. Režim je bio na oprezu što se tiče aktivističkih mreža stvorenih kao rezultat prijašnjih pokreta i zbog toga se odmah obrušio na miroljubive aktiviste za koje je znao da mu mogu predstavljati prijetnju (u isto vrijeme, postao je popustljiviji prema džihadističkim mrežama, a krajem 2011. pustio je iz zatvora stotine džihadista). Na Sveučilištu u Aleppu postoji dobro poznati studentski pokret koji je na strani ustanka pa je ono stoga prozvano "Sveučilište Revolucije". Režim će se kasnije obrušiti na sveučilište pri čemu su ubijeni mnogi studenti arhitekture.
Nedavno si na svom blogu pisao o mogućoj intervenciji SAD-a kao svojevrsnoj nužnoj posljedici iranske i ruske intervencije na strani Assada te islamističke intervencije unutar revolucionarnog pokreta. Slično kao nedavno u Egiptu, anarhisti djeluju kao usamljeni glas između dva nezadovoljavajuća pola unutar mainstreama – glas zaokupljen samoodređenjem. Je li to ispravno razumijevanje situacije?
Vjerujem da jest, no također bih razjasnio nekoliko stvari. U slučaju Sirije, postoje mnogi koji se uklapaju u taj opis: ne samo anarhisti, već i trockisti, marksisti, ljevičari i čak neki liberali. Nadalje, neprekidno zazivanje samoodređenja zasnovano je na autonomiji i decentralizaciji, a ne na wilsonovskim idejama "jednog naroda" s određenom vrstom nacionalističkog, centraliziranog samoodređenja. Radi se o tome sa su Sirijci sposobni odrediti vlastitu sudbinu ne u nacionalističkom smislu, već u mikropolitičkom smislu. Sirijsko samoodređenje ne znači jedan put kojeg slijede svi Sirijci, već da svaka osoba određuje svoj vlastiti put bez miješanja od strane drugih. Tako na primjer sirijski Kurdi u ovoj koncepciji također imaju pravo na potpuno samoodređenje, a ne da ih se prisilno gura u arbitrarni sirijski identitet govoreći da svi ljudi koji potpadaju pod taj identitet dijele zajedničku sudbinu.
A kad govorimo o strankama poput režima, ali i njegovim inozemnim saveznicima, te džihadistima koji su suprotstavljeni sirijskom samoodređenju – to nije zato što postoji jedan narativ sirijskog samoodređenja a džihadisti su protiv toga. Točnije je da oni žele nametnuti svoj vlastiti narativ svima drugima. Režim djeluje i uvijek je djelovao protiv sirijskog samoodređenja zato što drži svu političku moć i odbija je djeliti. Islamisti djeluju protiv sirijskog samoodređenja ne zato što su islamisti (zbog čega im se suprotstavlja mnogo liberala), već zbog toga što imaju vlastitu viziju o tome kako bi društvo trebalo funkcionirati i žele tu viziju silom nametnuti drugima, bili oni suglasni s time ili ne. To također nije u skladu sa sirijskim samoodređenjem. Saveznici Assadovog režima, Iran, Rusija i različite inozemne milicije, su neprijatelji sirijskog samoodređenja jer su odlučni u podupiranju režima te su odabrali postaviti svoje geopolitičke interese ispred Sirijaca i njihovog samostalnog odlučivanja o vlastitoj sudbini.
Točno je da mainstream mediji uvijek pokušavaju prikazati ljude kao da pripadaju jednoj od dviju suprotstavljenih strana. No sirijsku su revoluciju započeli ljudi koji su zahtijevali samoodređenje od jedne stranke koja im ga je uskraćivala: režima Bashara al Assada. Kako je vrijeme prolazilo, na scenu su stupali drugi igrači koji su Sirijcima također uskratili pravo na samoodređenje, među njima čak i neki koji su se borili protiv režima. No naša pozicija nikada nije bila jednostavno biti protiv režima samo kako bi se bilo proti
29.10.2013. (21:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Ranije ove godine intervjuirao sam Mohammeda Bamyeha koji je govorio o Siriji kao zaista zanimljivom primjeru anarhizma kao pokretačke metodologije na terenu. Istaknuo je da se, kada se govori o organizaciji unutar sirijske revolucije, često spominju komiteti i oblici koji su prilično horizontalni i autonomni. Čini se da njegove tvrdnje podupire ono što su ljudi poput Budoura Hassana iznijeli na vidjelo dokumentirajući život i djelo Omara Aziza. Vidiš li ti taj utjecaj u onome što tvoji drugovi rade i o čemu izvještavaju?
Da, to nas vraća tvrdnji kako bi se anarhizam trebalo promatrati kao skup praksi, a ne kao ideologiju. Velik dio organiziranja unutar sirijskog ustanka koristio je anarhistički pristup, čak i ako to nije bilo eksplicitno iskazano. Važan je doprinos mučenika Omara Aziza pojavi lokalnih vijeća, što su vrlo dobro dokumentirali Tahrir-ICN i Budour Hassan. U osnovi, Aziz je ta vijeća zamislio kao organizacije u kojima mogu bujati samoupravljanje i uzajama pomoć. Vjerujem da su Omarove vizije udahnule život u način na koji lokalna vijeća djeluju, iako valja istaknuti da vijeća nisu uspjela implementirati samoupravljanje orjentirajući se umjesto toga na medijski i humanitarni rad. No još uvijek djeluju na principima uzajamne pomoći, kooperacije i konsenzusa.
Grad Yabroud, na pola puta između Damaska i Homsa, predstavlja komunu Sirijskog ustanka. Istodobno i model suživota različitih religija (u gradu živi velik broj kršćana), Yabroud je postao model autonomije i samoupravljanja u Siriji. Nakon što su se režimske snage povukle iz grada kako bi se drugdje regrupirale, njegovi su stanovnici uskočili i popunili vakuum moći izjavljujući: "sada samostalno organiziramo sve aspekte gradskog života". Od ukrašavanja grada do promjene imena škole u "Škola slobode", Yabroud svakako predstavlja model života nakon Assada kakvom se nadaju mnogi Sirijci, uključujući i mene. Ostala područja koja kontroliraju reakcionarni džihadisti oslikavaju potencijalno tmurniju sliku budućnosti, no unatoč tome važno je prepoznati postojanje alternativa. Također postoji i beskompromisna mreža aktivista iz različitih dijelova zemlja, no uglavnom iz Damaska, koji sebe nazivaju "Sirijska revolucionarna mladež". Oni su tajna organizacija i održavaju iznimno hrabre prosvjede, vrlo često u samom centru režimski kontroliranog Damaska, na kojima su maskirani te nose simbole i zastave revolucije, a često i kurdske zastave (još jedan tabu u Siriji).
U gradu Darayyi u predgrađu Damaska, gdje režim vodi ogorčenu borbu još otkad je pao u ruke pobunjenika u studenom 2012., neki stanovnici su se odlučili udružiti i usred borbi pokrenuti novine, nazvane Enab Baladi (Lokalno Grožđe – Darayya je poznata po grožđu). Njihove se stranice fokusiraju na lokalne događaje u Darayyi kao i na događaje u ostatku Sirije. Tiskaju se i besplatno distribuiraju u čitavom gradu. Načela samoupravljanja, autonomije, uzajamne pomoći i suradnje prisutna su u mnogim organizacijama unutar ustanka. Organizacije koje djeluju prema nekima od tih načela očito ne predstavljaju ukupnost ustanka. Također postoje i reakcionarni, sektaški i imperijalistički elementi. No o tome smo mnogo čuli, zar ne? Postoje ljudi koji rade izvrstan posao zasnovan na ispravnim načelima i koji zaslužuju našu podršku.
29.10.2013. (21:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ŠTIT-2000
31.10.2013., četvrtak
PONOVO SU NAMAKNULI JARAM NARODU NA VRAT
- Za oslobođenje zemlje ispod jarma okupatora.
- Za bolju i sretniju budućnost.
- Mi se ponosimo što smo ŠTITONOŠE.
- Možemo uništi ovu tiraniju koja je do sada ugnjetavala naš narod.
Mi znamo njihove namjere. Mi svi ŠTITONOŠE, osjećamo duboku neizrecivu mržnju prema neprijatelju koji je porobio našu domovinu; imamo visoku svijest da je jedini izlaz našeg Hrvatskog naroda u odlučnoj oružanoj borbi za spas naše nezavisnosti, našeg naroda, naših golih života.
- Zagovaramo sve što je rodoljubivo, i sve koji vole svoju zemlju, slobodu i nezavisnost.
- Znamo da ćemo se boriti do posljednjeg daha na ovoj Planeti zemlji.
- Mi mi ŠTITONOŠE smo borci velikoga plemena koje se bori za slobodu čitavog čovječanstva.
----------------------------------------------
HRVATSKI POKRET “ŠTIT”
BRANKO STOJKOVIĆ
————————————–
Adresa: Đurđevačka cesta 159
Bjelovar / 31.10.2013. (Četvrtak)
HRVATSKA / CROATIA
Kućni telefon: 00 385 433 520
Mobitel: 00 385 (0)95 814 82 90,
Žiro-račun: 2340009-1100203086
Privredna banka Zagreb
http://crostojkovic1958.blog.hr
brankostojkovic152@yahoo.com
URED: Masarykova 8
http://istinazanarod.blog.hr
www.crostojkovic1958.blog.ru
http://hr.netlog. com/stojkovicbranko (NETLOG)
Članaka; 1768
Uredništvo: ŠTIT BJELOVAR
--------------------------------------
31.10.2013. (10:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
BRANKO STOJKOVIĆ 1958
PSEĆIJI SE "ŠUPCI" LJESKAJU NA SUNCU...
05.11.2013. (12:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...