Tak i treba! I ja bi beštiju, da joj pička materina! Nemereš više ni na miru stajat negđe, a da te ne dođe jebat neki bolesnik, HDZ-ovac, ili slična stoka, maspater retardiranu.
27.10.2013. (18:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najgori su mi oni HDZ-ovci moga Stipe iz Banja Luke. Taman krenulo, sve dobro, ljudi obukli uniforme za obranu Krajne, eto ti Stipe na pijaci, naši piju pivo kod kioska sa peradi, a Stipe će onako provokativno: -ooooo, đe ste Bojovnici -u da ti jebo Franjo mater!
Ili ona, poviše Banja Luke, ona zaravan! -pa dobro stari, a jel mogu tamo sletjet neki zrakoplovi? Pita stipe u razgovoru, jednog starog Srbina! -aaa, jeli Stipe, što su ti to zrakoplovi? -jebo ga ti, stari, pa avijoni! -Eeee, moj Stipane, neš se ti svoje glave nanosati ođe!
Veli mi: -Alex, ko me volio, zvao me Stevo, a ko nije, pa posred Banja Luke: -eeeeeeeeee Stipaneeeeee! - a ono, po Banja Luke se okrene i upilji u mene
27.10.2013. (18:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cura je super, više je pozornosti pobudila time što nije otvoreno rekla zašto protestira. Pošto je diplomirala dramsku umjetnost (ako sam dobro shvatio) vidim da je primjenila nešto što je tako logično za ljudsku psihu.
27.10.2013. (18:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I sama baš nešto danas razmišljam o njoj... Ovo je primjer da šutnja ponekad ima veću moć skretanja pažnje od govora, osobito u suvremenom, kakofonijskom okruženju. Mada, u umjetnosti je to poznato oduvijek - još su ruski formalisti 20-ih g. upozoravali na tzv. minus postupak u književnosti (gdje baš ono što nije izrečeno biva presudno, važnije od onoga što jest izrečeno), a svi znamo kakav je učinak tišine (iako tišina i šutnja, naravno, nisu isto) u filmu - nema te glazbe, zvuka, tona koji bi dramatičnije dočarali napetost, onaj neizbježan, strašan trenutak koji slijedi, od iznenadnog prestanka glasova/glazbe i nastupanja tišine... S obzirom da je i sama sklona umjetničkom, dramskom izrazu, nije čudno da je posegnula za tim obilikom govora. Jer ova šutnja nije odsustvo govora (kada se nema što reći), nego govor sam, samo pomoću drugih elemenata (tijelom, gestama, rekvizitima...) koje je, barem to je jasno, izložila javnom pogledu. Dakle, ona nesumnjivo govori, i to mnogima, svima, a ne nekom pojedinačno. Čak da je incijalno i zamislila govoriti nekom sasvim konkretnom (kao rezultat neke oklade, npr., što je moguće hipotetički zamisliti), ona bi opet nužno govorila javnosti, iako svatko njezin govor treba/može sam konstruirati od elemenata koje ima na raspolaganju.
A Saudijke, da, one su gotovo suprotan primjer - one su konačno odlučile govoriti riječima i akcijom, dok su do sada bile tihe i bezrječne. U njihovom okruženju, govor je sigurno moćniji od šutnje, a u našem je, eto, ponekad čak i obrnuto.
27.10.2013. (20:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@neverin, i logično je, da bi oglašavanje bilo uspješno ono se zasniva na prirodi onih kojima je okrenuto, onih na koje cilja. a ljudi su po prirodi znatiželjni, vole njuškati, otkrivati, zanima ih dokučiti ono što im je nepoznato, drago im je spoznati nešto novo, žele razumjeti. no istodobno se, isto tako po prirodi (instinktu) samoočuvanja, ljudi nepoznatog - boje. pred nepoznanicom su oprezni, strašljivi, čak i paranoični, podliježu strahu odbacujući razum(ijevanje). ukratko, nisu po svojim nagonima daleko odmakli od pećine. jedna djevojka šuti. jedni bi je htjeli znatiželjno promatrati, onjušiti, istraživački dokučiti razloge njene šutnje, razumjeti, razotkriti njenu tajnu (za koju jutros čitam da je razotkrivena, ako je ikad i postojala, no ljudi strašno vole dobar misterij). drugi (je) se boje, jer ih njena šutnja kao neobjašnjiva nepoznanica, devijacija, abnormalnost, užasava, predstavlja im prijetnju, pa reagiraju agresijom, napadom (da bi se od izmaštane prijetnje obranili), svojevoljnim odabirom ostanka u pećini, praznovjerjem, primitivizmom, nerazumom. paradoksalno je, zar ne, kako ljudska psiha u sebi objedinjuje nepomirljive suprotnosti. ponekad se pitam kako smo, kao vrsta, tako šizofreni, unatoč svojim suprotnostima (zahvaljujući njima?) - uopće uspjeli opstati i, štoviše, zadominirati planetom. a što se djevojke i njene šutnje tiče (ili Djevojke Šutnje), kao što je Ama Gi prelijepo primijetila (izgovarajući i moje misli ovih dana), ljepota je u tome što djevojka u šutnji zapravo nastupa izrazito rječito. @Ama Gi, hvala ti od srca na još jednom prelijepom osvrtu. o buci koja nas okružuje, onako gotovo usput sam razmišljala naglas prije par godina: "U atmosferi vrištanja koja kod nas kontinuirano traje već duže vrijeme, rijetko tko koga sluša, a najmanje jedan drugog čuje". u međuvremenu se ona, nažalost, nije umanjila. upravo suprotno. senzibilniji pojedinci među nama valjda jasnije osvješćuju da svojom gromoglasnom šutnjom mogu bar malo pridonijeti izliječenju zatrovanog ozračja (društva) ili bar izliječenju sebe (od tog zatrovanog društva). ili se bar tomu nadaju, pa poduzimaju korake koji su u njihovoj moći. podsjetili su me ova priča i tvoj osvrt i na još nešto. nedavno sam djeci čitala jednu istinitu priču, naizgled jednostavnu i tužnu priču koja vodi ka neizbježnom potresnom završetku. u njoj otvoreno iščitavanje samog kraja nije bilo potrebno pa nije ni napisano, te završne riječi nisu izrečene pa ih nisam ni izrekla. osjetila sam i sama da je tako rječitije. navela si: minus postupak u književnosti. zašutjela sam stoga, promatrajući, osluškujući. prvi odgovor su bila nijema lica (opet ta šutnja koja govori glasno), a potom mudra pitanja neiskvarenih duša koja su razumjela bit i iskreno htjela znati više. još jednom hvala. @20, nisam čitala post Čuvarice pinkleca@ o šutnji i ne bih znala o čemu je riječ, no ne isključujem mogućnost da ga je ova žena, za razliku od mene, možda čitala. @E.P., u ovoj zemlji (ovim prostorima), a da odgovara ovim elitama? odgovor je jednostavan. kad blejiš.
29.10.2013. (09:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alexxl
Tak i treba! I ja bi beštiju, da joj pička materina!
Nemereš više ni na miru stajat negđe, a da te ne dođe jebat neki bolesnik, HDZ-ovac, ili slična stoka, maspater retardiranu.
27.10.2013. (18:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
meni, recimo, palo na pamet da bi se i Saudijke trebale početi ozbiljno baviti boksom. tom, u nekim slučajevima, uistinu plemenitom vještinom.
27.10.2013. (18:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alexxl
Najgori su mi oni HDZ-ovci moga Stipe iz Banja Luke.
Taman krenulo, sve dobro, ljudi obukli uniforme za obranu Krajne, eto ti Stipe na pijaci, naši piju pivo kod kioska sa peradi, a Stipe će onako provokativno:
-ooooo, đe ste Bojovnici
-u da ti jebo Franjo mater!
Ili ona, poviše Banja Luke, ona zaravan!
-pa dobro stari, a jel mogu tamo sletjet neki zrakoplovi?
Pita stipe u razgovoru, jednog starog Srbina!
-aaa, jeli Stipe, što su ti to zrakoplovi?
-jebo ga ti, stari, pa avijoni!
-Eeee, moj Stipane, neš se ti svoje glave nanosati ođe!
Veli mi:
-Alex, ko me volio, zvao me Stevo, a ko nije, pa posred Banja Luke:
-eeeeeeeeee Stipaneeeeee!
- a ono, po Banja Luke se okrene i upilji u mene
27.10.2013. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
cura je super, više je pozornosti pobudila time što nije otvoreno rekla zašto protestira. Pošto je diplomirala dramsku umjetnost (ako sam dobro shvatio) vidim da je primjenila nešto što je tako logično za ljudsku psihu.
27.10.2013. (18:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
I sama baš nešto danas razmišljam o njoj... Ovo je primjer da šutnja ponekad ima veću moć skretanja pažnje od govora, osobito u suvremenom, kakofonijskom okruženju. Mada, u umjetnosti je to poznato oduvijek - još su ruski formalisti 20-ih g. upozoravali na tzv. minus postupak u književnosti (gdje baš ono što nije izrečeno biva presudno, važnije od onoga što jest izrečeno), a svi znamo kakav je učinak tišine (iako tišina i šutnja, naravno, nisu isto) u filmu - nema te glazbe, zvuka, tona koji bi dramatičnije dočarali napetost, onaj neizbježan, strašan trenutak koji slijedi, od iznenadnog prestanka glasova/glazbe i nastupanja tišine... S obzirom da je i sama sklona umjetničkom, dramskom izrazu, nije čudno da je posegnula za tim obilikom govora. Jer ova šutnja nije odsustvo govora (kada se nema što reći), nego govor sam, samo pomoću drugih elemenata (tijelom, gestama, rekvizitima...) koje je, barem to je jasno, izložila javnom pogledu. Dakle, ona nesumnjivo govori, i to mnogima, svima, a ne nekom pojedinačno. Čak da je incijalno i zamislila govoriti nekom sasvim konkretnom (kao rezultat neke oklade, npr., što je moguće hipotetički zamisliti), ona bi opet nužno govorila javnosti, iako svatko njezin govor treba/može sam konstruirati od elemenata koje ima na raspolaganju.
A Saudijke, da, one su gotovo suprotan primjer - one su konačno odlučile govoriti riječima i akcijom, dok su do sada bile tihe i bezrječne. U njihovom okruženju, govor je sigurno moćniji od šutnje, a u našem je, eto, ponekad čak i obrnuto.
27.10.2013. (20:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
20 do asa
....ma žena je čitala post od Čuvarice pinkleca@ o šutnji neki dan :))
27.10.2013. (20:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
edo
Ne valja kad si glasan, ne valja kad šutiš. Pa što valja, majku mu staru?!
27.10.2013. (23:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
@neverin, i logično je, da bi oglašavanje bilo uspješno ono se zasniva na prirodi onih kojima je okrenuto, onih na koje cilja. a ljudi su po prirodi znatiželjni, vole njuškati, otkrivati, zanima ih dokučiti ono što im je nepoznato, drago im je spoznati nešto novo, žele razumjeti. no istodobno se, isto tako po prirodi (instinktu) samoočuvanja, ljudi nepoznatog - boje. pred nepoznanicom su oprezni, strašljivi, čak i paranoični, podliježu strahu odbacujući razum(ijevanje). ukratko, nisu po svojim nagonima daleko odmakli od pećine. jedna djevojka šuti. jedni bi je htjeli znatiželjno promatrati, onjušiti, istraživački dokučiti razloge njene šutnje, razumjeti, razotkriti njenu tajnu (za koju jutros čitam da je razotkrivena, ako je ikad i postojala, no ljudi strašno vole dobar misterij). drugi (je) se boje, jer ih njena šutnja kao neobjašnjiva nepoznanica, devijacija, abnormalnost, užasava, predstavlja im prijetnju, pa reagiraju agresijom, napadom (da bi se od izmaštane prijetnje obranili), svojevoljnim odabirom ostanka u pećini, praznovjerjem, primitivizmom, nerazumom.
paradoksalno je, zar ne, kako ljudska psiha u sebi objedinjuje nepomirljive suprotnosti. ponekad se pitam kako smo, kao vrsta, tako šizofreni, unatoč svojim suprotnostima (zahvaljujući njima?) - uopće uspjeli opstati i, štoviše, zadominirati planetom. a što se djevojke i njene šutnje tiče (ili Djevojke Šutnje), kao što je Ama Gi prelijepo primijetila (izgovarajući i moje misli ovih dana), ljepota je u tome što djevojka u šutnji zapravo nastupa izrazito rječito.
@Ama Gi, hvala ti od srca na još jednom prelijepom osvrtu. o buci koja nas okružuje, onako gotovo usput sam razmišljala naglas prije par godina: "U atmosferi vrištanja koja kod nas kontinuirano traje već duže vrijeme, rijetko tko koga sluša, a najmanje jedan drugog čuje". u međuvremenu se ona, nažalost, nije umanjila. upravo suprotno. senzibilniji pojedinci među nama valjda jasnije osvješćuju da svojom gromoglasnom šutnjom mogu bar malo pridonijeti izliječenju zatrovanog ozračja (društva) ili bar izliječenju sebe (od tog zatrovanog društva). ili se bar tomu nadaju, pa poduzimaju korake koji su u njihovoj moći. podsjetili su me ova priča i tvoj osvrt i na još nešto. nedavno sam djeci čitala jednu istinitu priču, naizgled jednostavnu i tužnu priču koja vodi ka neizbježnom potresnom završetku. u njoj otvoreno iščitavanje samog kraja nije bilo potrebno pa nije ni napisano, te završne riječi nisu izrečene pa ih nisam ni izrekla. osjetila sam i sama da je tako rječitije. navela si: minus postupak u književnosti. zašutjela sam stoga, promatrajući, osluškujući. prvi odgovor su bila nijema lica (opet ta šutnja koja govori glasno), a potom mudra pitanja neiskvarenih duša koja su razumjela bit i iskreno htjela znati više. još jednom hvala.
@20, nisam čitala post Čuvarice pinkleca@ o šutnji i ne bih znala o čemu je riječ, no ne isključujem mogućnost da ga je ova žena, za razliku od mene, možda čitala.
@E.P., u ovoj zemlji (ovim prostorima), a da odgovara ovim elitama? odgovor je jednostavan. kad blejiš.
29.10.2013. (09:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...