Komentari

alongdecember.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • Magdalena je loša

    Nadam se da ćeš uspjeti skupiti snage i živjeti svoj žuti život jednom, prije nego te bjelina savršenog sranja u kojem se nalaziš uguši, i još gore, izbriše ti osmijeh. Imaš jako lijep osmijeh, znaš?

    avatar

    19.10.2013. (21:43)    -   -   -   -  

  • Bianca

    Jako mi je žao zbog bakine ti sestre. Neizmjerno žao, poznajem i bliska sam i sama s ženom koja je patila od raka dojke i znam koliki je šok i kolika bol kada saznaš da se nešto takvo događa tvome bližnjemu. Svim se srcem nadam da će biti bolje.

    Imala sam pomalo sličan razgovor prije nekoliko mjeseci s najboljim prijateljem, koji je istrpio razna sranja u životu i odlučio se prijaviti u vojsku. Doduše, preko vojske namjerava i ići na faks, ali ne prijavljuje se samo da bi mu financirali faks, ako me kužiš.

    Plaši me što se ja upravo ovako osjećam i već vidim da ću se i još gore osjećati tako u budućnosti, a tek sam u trećem razredu srednje škole. I strah me da neću voljeti ono što upišem, jer ono što zaista volim ne mogu upisati. Sigurnost je sranje, itnila bi je u vjetar i otišla negdje daleko, ispunila se nepoznatim licima i riječima na stranim jezicima koje nikada neću razumjeti i pejzažima i gradovima i jednostavno bih putovala svugdje i napravila sve i izgradila sebe kakvu želim,
    ali nažalost svijet nije takav. Svijet traži sigurnost. Ja tražim sigurnost u životu jer se bojim što će se dogoditi kada se jednom vratim nakon svog divnog neostvarivog bijega. I zato odlučujem da je najbolje ne pobjeći. Život, ili ono što je ostalo od njega kad smo mi (ljudi) njegove najljepše djelove nemilosrdno odsjekli za sigurnost, je potpuno sranje.

    avatar

    20.10.2013. (00:22)    -   -   -   -  

  • Bianca

    Ja mijenjam raspoloženja na dane...prije će biti tjedne. Jedan tjedan sam optimistična i planiram sve divne stvari što ću raditi, drugi mi stvarnost opali trisku i postanem pesimist kakvoga nema.
    Samo se nadam da ću biti sretna u životu, ali ovo je jedan od druge vrste tjedana i podsvjest mi samo govori da treba toliko više od pukog nadanja...

    avatar

    20.10.2013. (01:28)    -   -   -   -  

  • Hello Internet, my old friend

    uh tuzno je :(

    avatar

    20.10.2013. (13:40)    -   -   -   -  

  • Seven

    Meni ima smisla. Iako te uopće ne poznajem.

    avatar

    21.10.2013. (19:01)    -   -   -   -  

  • Seven

    Ne bi me čudilo. :) Daj mi hint.

    avatar

    21.10.2013. (19:26)    -   -   -   -  

  • Seven

    O Bože. Nedostajali su mi tvoji postovi.

    Ne znam što me ovamo navelo, ali pročitala sam sve i uh... U nekim te segmentima toliko razumijem. Nije mi to drago - znam kakvi su to osjećaji i rastužuje me činjenica da se još netko tako osjeća(o). Nisam prepoznala da si to ti jer si na prošloj adresi (koju sam čitala) mnogo više strukturirala misli i riječi, tako da mi je ovakva dimenzija tebe posve nepoznata - pa sad vjerojatno shvaćaš zašto sam rekla da te ne poznajem. I koliko god da bih htjela da nemaš toliko tuge u srcu, svejedno mi je drago što sam te, barem na nekakav posredan način, bolje upoznala.

    Ne shvaćam zašto si napisala da se teško emotivno izražavaš - čak i dok si pisala strgs-a [za slučaj da ne želiš poveznicu], pisala si oštrije, ali vrlo emotivno. Mislim da drugačije ne bi niti mogla, a niti trebala. Možda je ovo krvavo, teško i bolno, ali ima puls.
    (Sad ja ne znam ima li tebi ovo smisla.)

    avatar

    22.10.2013. (21:09)    -   -   -   -  

  • Seven

    Točno tako. Shvatila si me.

    Nisam nestala... contrary to popular belief. Uvijek sam tu. Svugdje. :)

    To je sigurno jedan od najkomičnijih aspekata života - uglavnom naletiš na ljude tamo gdje im se najmanje nadaš. Ne bez razloga, po mojem iskustvu.

    avatar

    22.10.2013. (23:21)    -   -   -   -  

  • Seven

    Razmišljam i pokušavam se sjetiti tko sam bila tada. I bih li ikada pomislila da ću za dvije godine biti tu gdje jesam. Mislim, imaginacija mi stvarno nije problem, ali trenutačna situacija mi ne bi bila ni u prvih pet pokušaja pogađanja. Tako je i kod drugih, pretpostavljam. Užasno me živcira to što vrijeme tumačimo kao linearnost, kad mi se stalno čini da je sve samo ne to. I što smo toliko podčinjeni vremenom.

    avatar

    23.10.2013. (00:38)    -   -   -   -  

  • Seven

    ... ili živčani, jer smo kontrol-frikovi i teško se nosimo s gubitkom kontrole koliko god iluzorna bila. :)

    avatar

    23.10.2013. (20:08)    -   -   -   -  

  • Seven

    Usmjeren kamo?

    avatar

    25.10.2013. (00:02)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...