Komentari

ivido.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • maslinapjesmaloza

    O, moj Petre!

    avatar

    16.10.2013. (21:10)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Dirljivo! Konj je životinja privržena gospodaru poput psa!

    avatar

    16.10.2013. (22:58)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Puno godina kasnije sve više je troskota i drače,
    kud god prođem iznova mi se plače,
    ni konja, ni rzanja, ni trzanja,
    samo uzaludnih vrzmanja. Lipi pozdrav:)))

    avatar

    18.10.2013. (22:18)    -   -   -   -  

  • don branko

    pozdrav

    avatar

    19.10.2013. (20:13)    -   -   -   -  

  • king

    pozdrav

    avatar

    19.10.2013. (20:15)    -   -   -   -  

  • NEMA RAJA NA ZEMLJI

    Poštovani pjesniče, vaše javljanje na mom blogu ponukalo me pretražiti vaše pjesme-sonete koji su me zadivili.
    To je pravo bogatstvo!
    Ne govorim vam to da bih vam se udvorio, već da bih izrazio svoje udivljenje. Znam što znači pisati i ovo i ono, čak ste me zaineresirali za pisanje soneta.
    Srdačni moji pozdravi.
    Širite otkrivenu ljepotu sonetopisanja u koju se mogu ugledati i mnogi razvikani "velikani" hrvatskoga pjesništva.

    Ovaj sonet ima toliko umjetnilčke savršenosti i štovanja naših starih koji su s koricom kruha u jaketi (ako su je imali) stvarali radost i ozračje unutarnjeg bogatstva i veličine.
    Kad me kao odraslog čovjeka dirne stih, emocionalno sam našao svoj unutarnji žig vrijednosti pisanja.
    Hvala vam!

    avatar

    20.10.2013. (22:48)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    maslinapjesma loza: Ova profinjena ti lirska
    kantilena, koja dušu iole osjećajnu čitatelju sjetom
    ispunja, rijetkim se intenzitetom sugestivnosti, a izvan
    svake robusnosti i patetike, smjestila i u moje pamćenje.

    Čestitajući ti na ovoj izuzetnoj sonetnoj dragocjenosti,
    u kojoj si onom manjom, ali nadasve potrebitom
    intervencijom (poradi ritmičke protočnosti) u
    predzadnjemu stihu, ustvari apostrofirao koliko
    i kako osjećaš i živiš svoje sonetopisanje,
    prijatelju i nadahnuti pjesniče Ivane Vidoviću.

    Usput ti, evo, i ovog jednog mi soneta, kojega
    napisah i posvetih blogeru NEMA RAJA NA ZEMLJI,
    nakon što sam mu pročitao razborit i zanimljiv
    komentar, inače potaknut tvojim sonetom
    STARI PETAR I STARI KONJ:

    I NIJEDAN TE SUSTAV …

    (sonet s repom u akrostihu)

    Ne znam kako se snaći u ovaj tren,
    Enigma kad je i tvoj život zemni;
    Možda si zdravlje kao za ranu dren?
    Ali, što ako me dočekaš, vatren,

    Rapirom oštrim ubojite šutnje?
    A ja se, poet, pribojavam vuka,
    Jarost u kog je u svijetu pomutnje
    Amen u križu – sve dokle bje luka

    Negdje daleko. U tvom ishodištu
    Aleje žude na sunčanoj strani;
    Zemlja nam sveta na vječnom bojištu,

    Eno još uvijek, dostojanstvo brani;
    Mnogi je drznik čak javno siluje
    Ljubav će reći, dok je srce hrani:

    I Nijedan te sustav ne miluje …

    avatar

    21.10.2013. (17:51)    -   -   -   -  

  • Ema

    Tuzna i surova stvarnost...Usli ste u ove stihove cijelom dusom tako da i sama cutim bil citajuci, toliko su mi stvarne slike.

    i hvala vam za svaku rijec, koju nisam zasluzila ali godi i daje poticaj

    avatar

    23.10.2013. (14:42)    -   -   -   -  

  • nečmenjanka

    Barba Ive , baš ste me dirnuli ovom pismom ...
    I moj dida ima je konja , Pram smo ga zvali ,...
    Obilježija je oti konj moje sritno ditinjstvo ....
    posebna je to veza bila ... a sada nažalost konja
    ima sve manje ...

    Dovidova

    avatar

    23.10.2013. (21:00)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...