Procitala sam post sa suzama, a onda ugledala njenu sliku i ganuo me izraz njezina lica. Pokraj mene hodaju zdravi....bez osmjeha su, tmurni, nezadovoljni. I sama se borim s tim cesto... a pogledaj nju, pogledaj tu srecu na licu. Nije vazno koliko cemo zivjeti vremenski, nego koliko smo sposobni za srecu. Navijam za tebe i tvoju sma sestricu, ipak, da dugo svijetlite srecom.
17.10.2013. (07:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema, :) Vidiš, ja osjećam kako ću "svijetliti" još dugo, tj da uopće nije sma to što će me "ugasiti", ali ja želim biti sličnija Nori. Ona, ta malena curica me nadahnjuje. I želim, naređujem svim silama koje postoje da se poslože tako da ona ŽIVI JOŠ.
17.10.2013. (09:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da je važna i nezanemariva činjenica da se svaka osoba rodi sa svojim karakterom.Smatram da je to nešto na što nećemo moći zaista utjecati (u životu), čak niti ako bismo željeli mijenjati karakter sami sebi, a kamoli svojoj djeci. Može ih se (ili sam sebe) naučiti bilo čemu, ophođenju u društvu, matematici ili glazbi, ali urođena osobnost uvijek će neizostavno obojati svaki trenutak našeg življenja.
Tako i način na koji prihvaćamo veselja ili probleme svojstven je nama.
Velika je mudrost prepoznati kakvi smo ,i to, unatoč eventualnim neskladima sa uvriježenim društveno poželjnim normama (a i onome što bismo sami željeli), prihvatiti sebe takvima kakvi smo... težak zadatak svakome.
Vratimo se na djevojčicu... dirljiva je ta borba za život, zahvalnost za život.... naravno- žarko želim da joj život što duže traje,i svakome od nas! Zagrljaj od mene draga! Volim kad pišeš o sebi! :)))
17.10.2013. (11:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno Lilianke, osobni karakter je nešto što jednostavno ne možemo ostaviti čak ni kad to ne znam kako želimo. Možemo razvijati, donekle transformirati, ali naša osobnost je u nama, ona je s nama kao naša koža, naš mozak.
Kad sam rekla da želim biti što sličnija Nori, mislila sam konkretno na to da i ja osjetim različita lijepa iskustva, događanja, bez da moje fizičke teškoće i nepravilnosti igraju ulogu prepreke.
Pusa, jutarnja, nasmiješena, :))
18.10.2013. (08:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Procitala sam post sa suzama, a onda ugledala njenu sliku i ganuo me izraz njezina lica. Pokraj mene hodaju zdravi....bez osmjeha su, tmurni, nezadovoljni. I sama se borim s tim cesto...
a pogledaj nju, pogledaj tu srecu na licu.
Nije vazno koliko cemo zivjeti vremenski, nego koliko smo sposobni za srecu. Navijam za tebe i tvoju sma sestricu, ipak, da dugo svijetlite srecom.
17.10.2013. (07:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Roselina
Ema, :)
Vidiš, ja osjećam kako ću "svijetliti" još dugo, tj da uopće nije sma to što će me "ugasiti", ali ja želim biti sličnija Nori. Ona, ta malena curica me nadahnjuje. I
želim, naređujem svim silama koje postoje da se poslože tako da ona ŽIVI JOŠ.
17.10.2013. (09:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Mislim da je važna i nezanemariva činjenica da se svaka osoba rodi sa svojim karakterom.Smatram da je to nešto na što nećemo moći zaista utjecati (u životu), čak niti ako bismo željeli mijenjati karakter sami sebi, a kamoli svojoj djeci.
Može ih se (ili sam sebe) naučiti bilo čemu, ophođenju u društvu, matematici ili glazbi, ali urođena osobnost uvijek će neizostavno obojati svaki trenutak našeg življenja.
Tako i način na koji prihvaćamo veselja ili probleme svojstven je nama.
Velika je mudrost prepoznati kakvi smo ,i to, unatoč eventualnim neskladima sa uvriježenim društveno poželjnim normama (a i onome što bismo sami željeli), prihvatiti sebe takvima kakvi smo...
težak zadatak svakome.
Vratimo se na djevojčicu... dirljiva je ta borba za život, zahvalnost za život.... naravno- žarko želim da joj život što duže traje,i svakome od nas!
Zagrljaj od mene draga!
Volim kad pišeš o sebi!
:)))
17.10.2013. (11:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Roselina
Naravno Lilianke, osobni karakter je nešto što jednostavno ne možemo ostaviti
čak ni kad to ne znam kako želimo. Možemo razvijati, donekle transformirati,
ali naša osobnost je u nama, ona je s nama kao naša koža, naš mozak.
Kad sam rekla da želim biti što sličnija Nori, mislila sam konkretno na to da i ja
osjetim različita lijepa iskustva, događanja, bez da moje fizičke teškoće i nepravilnosti
igraju ulogu prepreke.
Pusa, jutarnja, nasmiješena, :))
18.10.2013. (08:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...