glede igre ega, zapanjuje me kako se borim protiv njega, i baš kada pomislim da sam ga prevladao, e baš tada on čuči u tu je njegova pobijeda. Nevjerovatno je koliko je u zasijedi.
Ja sam radi drevnosti upisao to što jesam :) volim tu vezu, koju predstavlja predmet -poveznica između nekoga koga nema više ali u svom space continuumu je još tamo, kao svijetlost koja nikad ne prolazi i samo putuje, ono isto radi čega se Đuro Martić iz Misao na Vječnost (od Janka Leskovara) je poludio. Jer je vidio uvijek istu scenu kako traje u vjećnosti. Ja pag vidim nikad dovršen, nikad nestao ljudski proces koji je doveo do onog što je sad. Zanima me ta veza imeđu prošlosti i budućnosti. Zamišljam tu uosobu koju ima kos sebe taj predmet i da će fragment tog predmeta jednom završiti u mojim rukama.
Zanimljivo je ovako se analizirati. Ponekad osjećam kao da su mi oči izvan mene i da nekakvim malim helihopterom se promatram dok živim. I sav sam si čudan kad sam si netko treći u toj estrapolaciji :)
Sviđa mi se kako si ovo napisala, svaka ti je riječ baš tamo gdje treba da bude ma kako govororila o svojim tekstovima. Dobar tek :)
15.09.2013. (08:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bez šećera. Hvala.
:)
kao da je ikad išta bilo dovršeno...
misli su beskonačne ;)
kao i snaga. treba je samo naći
11.09.2013. (11:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
glede igre ega, zapanjuje me kako se borim protiv njega, i baš kada pomislim da sam ga prevladao, e baš tada on čuči u tu je njegova pobijeda. Nevjerovatno je koliko je u zasijedi.
Ja sam radi drevnosti upisao to što jesam :) volim tu vezu, koju predstavlja predmet -poveznica između nekoga koga nema više ali u svom space continuumu je još tamo, kao svijetlost koja nikad ne prolazi i samo putuje, ono isto radi čega se Đuro Martić iz Misao na Vječnost (od Janka Leskovara) je poludio. Jer je vidio uvijek istu scenu kako traje u vjećnosti. Ja pag vidim nikad dovršen, nikad nestao ljudski proces koji je doveo do onog što je sad. Zanima me ta veza imeđu prošlosti i budućnosti. Zamišljam tu uosobu koju ima kos sebe taj predmet i da će fragment tog predmeta jednom završiti u mojim rukama.
Zanimljivo je ovako se analizirati. Ponekad osjećam kao da su mi oči izvan mene i da nekakvim malim helihopterom se promatram dok živim. I sav sam si čudan kad sam si netko treći u toj estrapolaciji :)
Sviđa mi se kako si ovo napisala, svaka ti je riječ baš tamo gdje treba da bude ma kako govororila o svojim tekstovima. Dobar tek :)
15.09.2013. (08:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...