Malo poslije vidim ja policajca Danu Berića, kako se vozi sa službenim kolima po gradu. Stoji crveni golf BJ568EV parkiran na obilježenom pješačkom prelazu, ispred caffe bara "Spica" u Haulikovoj ulici on je prošao kraj toga nepropisno parkiranoga auta, kao da je sve uredu.. Da je vidio moje vozilo tako parkirano, odmah bi dotrčao... To dokazuje da je totalno pristran čovjek...
09.09.2013. (22:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Branko Stojković - Štit
TEROR BJELOVARSKE POLICIJE
U Hrvatskoj nema ljudskih prava i građanskih sloboda.
Dana 12. travnja 2008., (subota) u 23,43 sati u ulici A.K. Miošića u Bjelovaru, pet policajaca bacili su se na mene kao na neku „divlju zvijer“, te su me zgrabili svojim rukama i ugurali u auto – kombi, popularnog naziva „crna marica“.
To sve su napravili bez ikakvog objašnjenja, pred mojom suprugom i maloljetnom djecom.
Dok su me vozili u policiju, rekao sam im da nisam za ništa kriv – i zašto to rade? Cijelo vrijeme moja supruga Živka išla je za nama sa svojim automobilom. Policijski kombi promašio je smijer kretanja prema postaji.
Bezakonje u policiji je državni teror.
Kada sam izlazio iz policijskog vozila ispred PP jedan policajac išao mi je s lijeve strane (Dane Berić), drugi policajac Darko Petrić išao mi je s desne strane, a treći policajac iz leđa. Bio sam sproveden kao najveći i najopasniji kriminalac.
U policijskoj postaji, u odjelu za ispitivanje, odredili su mi policijsku stražu.
Tu sam sjedio i dalje bez ikakvog objašnjenja. Zatim se je pojavio policajac Berić (broja značke MUP-a 19616), koji je izvršio alkotestiranje, predao mi je pismeni zapisnik sa utvrđenih 0,00 promila alkohola.
Kada sam alkotestiran to je već bio drugi dan 13. 04. 2008. (nedjelja) u 0,30 sati.
Moram kazati: da je policija izvan kontrole činila bezakonje prema meni. Po svom uobičajenom i nasilničkom scenariju. Rekao sam im da nemaju pravo to što rade, i da nemaju tu pravo me zadržavati jer nisam ništa počinio.
Moja supruga to cijelo vrijeme čekala me je u predvorju policijske postaje i s njima se raspravljala.
Policijska straža i dalje me je čuvala, nitko s menom nije ništa razgovarao. Shvatio sam da i Bog mora uništiti tu „Sodomu i Gomoru“ koja je zvana u segmentu društva policija. I drugi policajci su me dolazili tu gledati i ponižavati na razne načine.
Razlog im je bio izmišljeni slučaj. Zatim sam bio sproveden u drugu prostoriju, gdje sa mnom je obavljao razgovor, tj. ispitivanje inspektor Ivan Kozić.
Tada sam zaključio da mi se stavlja na teret da sam u ugostiteljskom objektu „IV“, fizički napao desetak „šiptara“, a navodno pet ih je zadobilo fizičke povrede koji su završili kod doktora.
Istina je da sam došao u taj lokal, ali nisam nikoga svojim šakama napao i tukao, kako mi se to stavljalo na teret. U lokalu redari su mi rekli: „Gospodine, ako imate sa kim što rješavati – to riješite vani, objekt je pod video nadzorom.“ Tu sam došao iz razloga jer me sin pozvao svojim mobitelom da mi pokaže one koji su ga napali, i njegova dva prijatelja.
Nad menom policajci su demonstrirali silu, psihički su me željeli ugnjetavati.
U Bjelovaru neki dan su se desilo ubojstvo i pokušaj ubojstva, provale,.. Počinitelji nisu bili privođeni na takav način kao ja.
Ovo je dokaz da policija mi želi namjestiti neki slučaj. I to policija koja nije razriješila mnoge zločinačke i kriminalna događanja u zadnjih nekoliko godina. Meni su podmetnuli lažne svjedoke.
To sve što policija radi – postoji duboka opasnost po ovo društvo. Doživio sam najbrutalnija ponižavanja u policiji. Poslije Kozićevog ispitivanja pušten sam da idem kući, kao da se ništa nije desilo. Od dvadeset policajaca koji su došli radi mene, više ni jednog nisam vidio, čak nisam vidio ni iza pulta u policiji dežurnoga. Došao sam kući ujutro u pola tri. No, kada je riječ o odgovornosti za sve ono što mi se dogodilo, nitko i prije nije snosio odgovornost za ništa.
U policiji vlada nasilje, čudni ljudi tu rade.
Činjenica je da policija tamo gdje treba reagirati, tamo ih nema, a tamo gdje netreba tu reagiraju.
Nakon (ovog) svega ja ću se obratiti javnosti putem konferencije za novinare, priopćenja, odnosno medija i drugih demokratskih sredstava... Tako isto stavit ću ovo na znanje svim odgovornim institucijama u Hrvatskoj.
Nasilju u policiji treba doći kraj. Danas 14. 04. 2008. podnijeti ću Kaznenu prijavu protiv načelnice policije Marije Galić na Državnom odvjetništvu u Bjelovaru.
Još jednom napominjem, za ništa nisam kriv a policija je pozvala lažne svjedoke protiv mene, da bi opravdala svoje lažno ponašanje.
Sram te bilo ministru Berislavu Rončević, sram te bilo ravnatelju policije Marijan Benko, sram vas bilo Ivanu Nađu i Dubravku Novaku. Sram vas bilo cijelom policijskom vrhu, to što radite.
Ovo je lik i slika svih vas odgovornih i to je vaš grijeh.
Građanima poručujem:
Ja ne tražim od vas da vi sad „kukate“ nad menom, zapamtite što vam kažem – sutra vi ćete „kukati“ nad sobom i nad svojom djecom, jer i vi ćete biti žrtva „istih“. Ovo je dokaz kakva nam je država.
U Bjelovaru, 14. 04. 2008. Predsjednik Udruge „ŠTIT“: Branko Stojković
CROATIA/BJELOVAR www.stit-bjelovar.hr
e-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
09.09.2013. (23:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
štit
Malo poslije vidim ja policajca Danu Berića, kako se vozi sa službenim kolima po gradu. Stoji crveni golf BJ568EV parkiran na obilježenom pješačkom prelazu, ispred caffe bara "Spica" u Haulikovoj ulici on je prošao kraj toga nepropisno parkiranoga auta, kao da je sve uredu.. Da je vidio moje vozilo tako parkirano, odmah bi dotrčao... To dokazuje da je totalno pristran čovjek...
09.09.2013. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Branko Stojković - Štit
TEROR BJELOVARSKE POLICIJE
U Hrvatskoj nema ljudskih prava i građanskih sloboda.
Dana 12. travnja 2008., (subota) u 23,43 sati u ulici A.K. Miošića u Bjelovaru, pet policajaca bacili su se na mene kao na neku „divlju zvijer“, te su me zgrabili svojim rukama i ugurali u auto – kombi, popularnog naziva „crna marica“.
To sve su napravili bez ikakvog objašnjenja, pred mojom suprugom i maloljetnom djecom.
Dok su me vozili u policiju, rekao sam im da nisam za ništa kriv – i zašto to rade? Cijelo vrijeme moja supruga Živka išla je za nama sa svojim automobilom. Policijski kombi promašio je smijer kretanja prema postaji.
Bezakonje u policiji je državni teror.
Kada sam izlazio iz policijskog vozila ispred PP jedan policajac išao mi je s lijeve strane (Dane Berić), drugi policajac Darko Petrić išao mi je s desne strane, a treći policajac iz leđa. Bio sam sproveden kao najveći i najopasniji kriminalac.
U policijskoj postaji, u odjelu za ispitivanje, odredili su mi policijsku stražu.
Tu sam sjedio i dalje bez ikakvog objašnjenja. Zatim se je pojavio policajac Berić (broja značke MUP-a 19616), koji je izvršio alkotestiranje, predao mi je pismeni zapisnik sa utvrđenih 0,00 promila alkohola.
Kada sam alkotestiran to je već bio drugi dan 13. 04. 2008. (nedjelja) u 0,30 sati.
Moram kazati: da je policija izvan kontrole činila bezakonje prema meni. Po svom uobičajenom i nasilničkom scenariju. Rekao sam im da nemaju pravo to što rade, i da nemaju tu pravo me zadržavati jer nisam ništa počinio.
Moja supruga to cijelo vrijeme čekala me je u predvorju policijske postaje i s njima se raspravljala.
Policijska straža i dalje me je čuvala, nitko s menom nije ništa razgovarao. Shvatio sam da i Bog mora uništiti tu „Sodomu i Gomoru“ koja je zvana u segmentu društva policija. I drugi policajci su me dolazili tu gledati i ponižavati na razne načine.
Razlog im je bio izmišljeni slučaj. Zatim sam bio sproveden u drugu prostoriju, gdje sa mnom je obavljao razgovor, tj. ispitivanje inspektor Ivan Kozić.
Tada sam zaključio da mi se stavlja na teret da sam u ugostiteljskom objektu „IV“, fizički napao desetak „šiptara“, a navodno pet ih je zadobilo fizičke povrede koji su završili kod doktora.
Istina je da sam došao u taj lokal, ali nisam nikoga svojim šakama napao i tukao, kako mi se to stavljalo na teret. U lokalu redari su mi rekli: „Gospodine, ako imate sa kim što rješavati – to riješite vani, objekt je pod video nadzorom.“ Tu sam došao iz razloga jer me sin pozvao svojim mobitelom da mi pokaže one koji su ga napali, i njegova dva prijatelja.
Nad menom policajci su demonstrirali silu, psihički su me željeli ugnjetavati.
U Bjelovaru neki dan su se desilo ubojstvo i pokušaj ubojstva, provale,.. Počinitelji nisu bili privođeni na takav način kao ja.
Ovo je dokaz da policija mi želi namjestiti neki slučaj. I to policija koja nije razriješila mnoge zločinačke i kriminalna događanja u zadnjih nekoliko godina. Meni su podmetnuli lažne svjedoke.
To sve što policija radi – postoji duboka opasnost po ovo društvo. Doživio sam najbrutalnija ponižavanja u policiji. Poslije Kozićevog ispitivanja pušten sam da idem kući, kao da se ništa nije desilo. Od dvadeset policajaca koji su došli radi mene, više ni jednog nisam vidio, čak nisam vidio ni iza pulta u policiji dežurnoga. Došao sam kući ujutro u pola tri. No, kada je riječ o odgovornosti za sve ono što mi se dogodilo, nitko i prije nije snosio odgovornost za ništa.
U policiji vlada nasilje, čudni ljudi tu rade.
Činjenica je da policija tamo gdje treba reagirati, tamo ih nema, a tamo gdje netreba tu reagiraju.
Nakon (ovog) svega ja ću se obratiti javnosti putem konferencije za novinare, priopćenja, odnosno medija i drugih demokratskih sredstava... Tako isto stavit ću ovo na znanje svim odgovornim institucijama u Hrvatskoj.
Nasilju u policiji treba doći kraj. Danas 14. 04. 2008. podnijeti ću Kaznenu prijavu protiv načelnice policije Marije Galić na Državnom odvjetništvu u Bjelovaru.
Još jednom napominjem, za ništa nisam kriv a policija je pozvala lažne svjedoke protiv mene, da bi opravdala svoje lažno ponašanje.
Sram te bilo ministru Berislavu Rončević, sram te bilo ravnatelju policije Marijan Benko, sram vas bilo Ivanu Nađu i Dubravku Novaku. Sram vas bilo cijelom policijskom vrhu, to što radite.
Ovo je lik i slika svih vas odgovornih i to je vaš grijeh.
Građanima poručujem:
Ja ne tražim od vas da vi sad „kukate“ nad menom, zapamtite što vam kažem – sutra vi ćete „kukati“ nad sobom i nad svojom djecom, jer i vi ćete biti žrtva „istih“. Ovo je dokaz kakva nam je država.
U Bjelovaru, 14. 04. 2008.
Predsjednik Udruge „ŠTIT“:
Branko Stojković
CROATIA/BJELOVAR
www.stit-bjelovar.hr
e-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
09.09.2013. (23:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...