Često svratim ovdje i toliko toga lijepog bih Vam voljela reći u nadi da će Vam izmamiti osmijeh na lice i vedrinu. Nažalost znam da bi taj osmijeh bio kratkotrajan, uzvraćen, ali ne bi sjao onim sretnim žarom kojim bi trebao. Nema riječi, nema načina, dana niti trenutka koji bi išta promijenio. Ne postoji dobro mjesto za ljude koji prebrzo i nepravedno odu. Njima svima nije mjesto tamo gdje sada jesu jer.. jednostavno nije.. Šaljem Vam jedan topli zagrljaj koji je mizeran, ali topao i od srca.
16.09.2013. (19:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala Iva i tebi od srca.. Tuga je sastavni dio mog života sada.. naučiš se s njom živjeti.. ali ima dana kad mi krv uzburka od žestine i bijesa.. kad vidim po novinama da se i dalje ubojice nevinih na cestama oslobađaju.. kad vidim koliko se njih brani, kako ih se "razumije", brine za njih da im se slučajno ne povrijede njihova ljudska prava... a naši najmiliji , naša djeca su pod zemljom.. i nikom ništa.. Srce ponekad zbog toga iskače iz grudi.. puca po milijunti put na tisuće dijelova.. Ja svojoj Steli sutra umjesto da ispečem palačinke i pomognem oko nekog referata za školu.. odem s njom u kino ili na rođendan njenom bratiću.. odlazim na grob.. kupujem svijeće koje će duže goriti.. Jadan, jadan je takav život..
21.09.2013. (21:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anamarija
i ja često čitam Vaše misli o Njoj...vaše priče i sjećanja ...draga gospođo...Vama i drugim majkama koje su prošle isto treba se pokloniti do poda...čitam tako malo komentare na Vašem blogu ,,,kako ljudi kažu znamo kako vam je ...ooo... neznamo .Može znati jedino onaj tko je takvo što doživio. Svako prokleto jutro probuditi se ...ako ste uopće spavali...i svaki dan živjeti ,preživljavati...Pitam se često da li taj ...koji je to uradio ..ikad dođe ovamo da vidi svu tu veliku bol i jad i taj tužni život koji Vi imate bez Vaše ljepotice... i kako on živi...s tim...
23.09.2013. (01:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
Ponekad samo na kratko pomislim kako bi bilo predivno kada bi se u jednom trenutku dogodilo čudo, ovaj blog bi bio samo podsjetnik na neke teške i tužne dane, a Stela bi bila tu i pokušala vam uzvratiti svu ljubav koju ste joj neizmjerno davali i dajete joj. Čuda se događaju, ali zašto zaobiđu one koji ih trebaju? Ne znam.
Anamarija - ne znamo da i bilo bi prekrasno kada niti jedan roditelj ne bi morao zakopati svoje dijete, ali život je život. Bio i ostao okrutan, ne bira i ne pita, kada i kako će tko otići :(
24.09.2013. (14:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne vjerujem ja više u čuda... nema ni čuda ni pravde... I jing jang je obična iluzija.. Ništa se dobro ne može dogoditi u ovako velikom zlu.. ništa što bi to izravnalo.. i izjednačilo u važnosti.. ništa.. Nitko tko to nije doživio ne zna kako je teško misliti na svoje dijete jer te bol tako probada da ne možeš disati i počneš plakati bez obzira gdje si u tom trenutku.. jer je čežnja ogromna.. a kako je opet teško zatirati sve te misli.. i potiskivati ih.. jer tada osjećaš da ga zaboravaljaš.. da ga namjerno želiš izbrisati iz sjećanja jer previše boli.. Nitko ne zna koliki je to pritisak svaki dan u glavi.. a moraš živjeti... moraš raditi.. moraš se jednostavno pretvarati,,
25.09.2013. (07:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
Nemojte se molim Vas ljutiti ako sam bilo gdje pogriješila u odabiru riječi. Nije mi bila namjera povrijediti Vas. Doista..
Čitala sam sada ostatak bloga, evo plačem onako tiho i polako.. Doduše iznutra jako, izvana se i toliko ne vidi.
Ostavljam Vam topao zagrljaj
26.09.2013. (22:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne brini Iva.. ne ljutim se ja na tebe.. Samo sam malo umorna .. od života uopće
27.09.2013. (22:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanja
Draga Sandra, pričale smo već jednom preko komentara, pa sam Vam rekla kako je mome umu i srcu neprihvatljivo da oni prestanu postojati, tako mladi, tako dobri. Pitali ste onda što Vi imate od toga, što Vaša obitelj ima od toga, rekli ste da nije tako trebalo biti. Onda sam to shvatila više kao retoričko pitanje, što je vjerojatno i bilo. Ipak, oprostite mi na tome, sada Vam u ovom mračnom raspoloženju imam potrebu odgovoriti, ništa, baš ništa Vi, draga, sada nemate od toga. Ali, eto, nadam se da oni imaju nešto od toga bez obzira na nas, nadam se da je njima lijepo, iako nama koji ostajemo nije, a grozotu koja prati, vas, njihove roditelje, ne mogu ni zamisliti. Ipak, nadam se zbog njih, nadam se da su oni, negdje sretni, bez obzira na sve.Ono, da tako nije trebalo biti, da to nije prirodni tok života, da je zlo i naopako, naravno da jest i tu se nema što reći.
No, zapravo, ništa od toga Vam ovaj put nisam stvarno došla reći. Došla sam Vam reći da Vas se sjetim. Zapravo, to je i jedino što Vam mogu reći, zar ne? Zagrljaje Vam šaljem i navijam za što više sretnih trenutaka u Vašem životu, pa makar se Vama činili kao ukradeni iz nekog drugog života, jer žena koja nosi svu tugu svijeta u sebi ih najviše zaslužuje i treba.
07.10.2013. (03:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala puno Sanja.. najviše na tome što se sjećate... mene.. Stele.. nas koje i niste poznavali.. ostali smo vam negdje u duši..zato jer ste doživjeli tu našu priču bez obzira na ono u što vjerujete kao užasnu i nepobitnu činjenicu da je život preokrutan. Ljudi su čudni.. općenito ljudi.. zbunjeni su.. žele u nešto vjerovati.. traže utjehu.. i valjda je to i normalno.. jer živjeti s tugom 24 sata je teško.. i zato se okreću nekim vjerovanjima u ovo ili ono.. tko sam ja da to osuđujem.. pokušala sam i ja svašta.. i ne ide.. nema mi utjehe nigdje. Život je pravo mučenje kad svim silama pokušavaš održati glavu nad vodom jer moraš.. jer imaš za koga.. i jer to taj zaslužuje..jer nije ništa kriv.. a ti .. jedva dišeš... jer od uspomena se ne živi.. one te sad razdiru. Danas je jedan od tih dana u godini kad su osjećaji malo uzburkaniji..jer je onako..privatan.. obiteljski dan.. jedan rođendan.. a nema nje.. Dragi ljudi te zovu.. čestitaju.. družili bi se.. ti trebaš biti ugodan domaćin.. biti koliko toliko sabran.. "veseo" ili bar dobre volje.. a čežnja te razdire.. Ma.. i mada znam da nema odgovora... uvijek se pitam zašto?? Što sam to učiila da sam ovako završila?? Ja i cijela moja mala obitelj..
09.10.2013. (00:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Martina
Draga mama Sandra, samo ostavljam jedan veliki zagrljaj. Sjetim se tu i tamo vaše male djevojčice pa dođem na blog, već godinama sam s vama u mislima i divim vam se na snazi.. držite se i dalje
10.10.2013. (23:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
Često svratim ovdje i toliko toga lijepog bih Vam voljela reći u nadi da će Vam izmamiti osmijeh na lice i vedrinu. Nažalost znam da bi taj osmijeh bio kratkotrajan, uzvraćen, ali ne bi sjao onim sretnim žarom kojim bi trebao. Nema riječi, nema načina, dana niti trenutka koji bi išta promijenio.
Ne postoji dobro mjesto za ljude koji prebrzo i nepravedno odu.
Njima svima nije mjesto tamo gdje sada jesu jer.. jednostavno nije..
Šaljem Vam jedan topli zagrljaj koji je mizeran, ali topao i od srca.
16.09.2013. (19:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Hvala Iva i tebi od srca..
Tuga je sastavni dio mog života sada.. naučiš se s njom živjeti.. ali ima dana kad mi krv uzburka od žestine i bijesa.. kad vidim po novinama da se i dalje ubojice nevinih na cestama oslobađaju.. kad vidim koliko se njih brani, kako ih se "razumije", brine za njih da im se slučajno ne povrijede njihova ljudska prava... a naši najmiliji , naša djeca su pod zemljom.. i nikom ništa..
Srce ponekad zbog toga iskače iz grudi.. puca po milijunti put na tisuće dijelova..
Ja svojoj Steli sutra umjesto da ispečem palačinke i pomognem oko nekog referata za školu.. odem s njom u kino ili na rođendan njenom bratiću.. odlazim na grob.. kupujem svijeće koje će duže goriti..
Jadan, jadan je takav život..
21.09.2013. (21:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anamarija
i ja često čitam Vaše misli o Njoj...vaše priče i sjećanja ...draga gospođo...Vama i drugim majkama koje su prošle isto treba se pokloniti do poda...čitam tako malo komentare na Vašem blogu ,,,kako ljudi kažu znamo kako vam je ...ooo... neznamo .Može znati jedino onaj tko je takvo što doživio. Svako prokleto jutro probuditi se ...ako ste uopće spavali...i svaki dan živjeti ,preživljavati...Pitam se često da li taj ...koji je to uradio ..ikad dođe ovamo da vidi svu tu veliku bol i jad i taj tužni život koji Vi imate bez Vaše ljepotice... i kako on živi...s tim...
23.09.2013. (01:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
Ponekad samo na kratko pomislim kako bi bilo predivno kada bi se u jednom trenutku dogodilo čudo, ovaj blog bi bio samo podsjetnik na neke teške i tužne dane, a Stela bi bila tu i pokušala vam uzvratiti svu ljubav koju ste joj neizmjerno davali i dajete joj.
Čuda se događaju, ali zašto zaobiđu one koji ih trebaju? Ne znam.
Anamarija - ne znamo da i bilo bi prekrasno kada niti jedan roditelj ne bi morao zakopati svoje dijete, ali život je život. Bio i ostao okrutan, ne bira i ne pita, kada i kako će tko otići :(
24.09.2013. (14:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Ne vjerujem ja više u čuda... nema ni čuda ni pravde...
I jing jang je obična iluzija..
Ništa se dobro ne može dogoditi u ovako velikom zlu.. ništa što bi to
izravnalo.. i izjednačilo u važnosti.. ništa..
Nitko tko to nije doživio ne zna kako je teško misliti na svoje dijete jer te bol tako probada da ne možeš disati i počneš plakati bez obzira gdje si u tom trenutku.. jer je čežnja ogromna.. a kako je opet teško zatirati sve te misli.. i potiskivati ih.. jer tada osjećaš da ga zaboravaljaš.. da ga namjerno želiš izbrisati iz sjećanja jer previše boli..
Nitko ne zna koliki je to pritisak svaki dan u glavi.. a moraš živjeti... moraš raditi.. moraš se jednostavno pretvarati,,
25.09.2013. (07:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
Nemojte se molim Vas ljutiti ako sam bilo gdje pogriješila u odabiru riječi. Nije mi bila namjera povrijediti Vas. Doista..
Čitala sam sada ostatak bloga, evo plačem onako tiho i polako.. Doduše iznutra jako, izvana se i toliko ne vidi.
Ostavljam Vam topao zagrljaj
26.09.2013. (22:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Ne brini Iva.. ne ljutim se ja na tebe..
Samo sam malo umorna .. od života uopće
27.09.2013. (22:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanja
Draga Sandra,
pričale smo već jednom preko komentara, pa sam Vam rekla kako je mome umu i srcu neprihvatljivo da oni prestanu postojati, tako mladi, tako dobri. Pitali ste onda što Vi imate od toga, što Vaša obitelj ima od toga, rekli ste da nije tako trebalo biti. Onda sam to shvatila više kao retoričko pitanje, što je vjerojatno i bilo. Ipak, oprostite mi na tome, sada Vam u ovom mračnom raspoloženju imam potrebu odgovoriti, ništa, baš ništa Vi, draga, sada nemate od toga. Ali, eto, nadam se da oni imaju nešto od toga bez obzira na nas, nadam se da je njima lijepo, iako nama koji ostajemo nije, a grozotu koja prati, vas, njihove roditelje, ne mogu ni zamisliti. Ipak, nadam se zbog njih, nadam se da su oni, negdje sretni, bez obzira na sve.Ono, da tako nije trebalo biti, da to nije prirodni tok života, da je zlo i naopako, naravno da jest i tu se nema što reći.
No, zapravo, ništa od toga Vam ovaj put nisam stvarno došla reći. Došla sam Vam reći da Vas se sjetim. Zapravo, to je i jedino što Vam mogu reći, zar ne? Zagrljaje Vam šaljem i navijam za što više sretnih trenutaka u Vašem životu, pa makar se Vama činili kao ukradeni iz nekog drugog života, jer žena koja nosi svu tugu svijeta u sebi ih najviše zaslužuje i treba.
07.10.2013. (03:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Hvala puno Sanja.. najviše na tome što se sjećate... mene.. Stele.. nas koje i niste poznavali.. ostali smo vam negdje u duši..zato jer ste doživjeli tu našu priču bez obzira na ono u što vjerujete kao užasnu i nepobitnu činjenicu da je život preokrutan.
Ljudi su čudni.. općenito ljudi.. zbunjeni su.. žele u nešto vjerovati.. traže utjehu.. i valjda je to i normalno.. jer živjeti s tugom 24 sata je teško.. i zato se okreću nekim vjerovanjima u ovo ili ono.. tko sam ja da to osuđujem.. pokušala sam i ja svašta.. i ne ide.. nema mi utjehe nigdje.
Život je pravo mučenje kad svim silama pokušavaš održati glavu nad vodom jer moraš.. jer imaš za koga.. i jer to taj zaslužuje..jer nije ništa kriv.. a ti .. jedva dišeš... jer od uspomena se ne živi.. one te sad razdiru.
Danas je jedan od tih dana u godini kad su osjećaji malo uzburkaniji..jer je onako..privatan.. obiteljski dan.. jedan rođendan.. a nema nje..
Dragi ljudi te zovu.. čestitaju.. družili bi se.. ti trebaš biti ugodan domaćin.. biti koliko toliko sabran.. "veseo" ili bar dobre volje.. a čežnja te razdire..
Ma.. i mada znam da nema odgovora... uvijek se pitam zašto??
Što sam to učiila da sam ovako završila??
Ja i cijela moja mala obitelj..
09.10.2013. (00:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Martina
Draga mama Sandra, samo ostavljam jedan veliki zagrljaj. Sjetim se tu i tamo vaše male djevojčice pa dođem na blog, već godinama sam s vama u mislima i divim vam se na snazi.. držite se i dalje
10.10.2013. (23:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...