Komentari

armin.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing


  • .

    Zahuktale se ove tvoje pigmalionske maštarije :)

    avatar

    14.07.2013. (13:11)    -   -   -   -  

  • armin

    ljeto je. visoke temperature. vanjske i unutarnje. ove druge su problematične.

    avatar

    14.07.2013. (17:11)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Kolikogod umotao u visoke misli, isto je, svi vi volite stroge i važne žene, također spanking, što je produžetak iste ideje. Skoro sve je Freud napisao o tome. O "pobjedi" koja vam je eliksir. I odnosu s Majkom. Mada, sasvim iskreno, možda to i jest red stvari. Ne bunimo se puno. U sexu. Dapače. Kada ste u stanju razdvojiti stvarnosti, ne preslikavati uopćavajući. Što je rijetka vrlina među muškarcima. I da, očigledno bi trebao poraditi na sniženju temperature.

    avatar

    14.07.2013. (22:59)    -   -   -   -  

  • armin

    svašta je freud napisao, pa i 'totem i tabu' gdje zapravo govori o tome da je otac taj važan element o kojem ovisi formiranje strukture ličnosti. kolektivno ocoubojstvo i slično tome. ustrojavanje muškarca fundira ličnost oca. kojeg trebaš 'ubiti' da bi postao. otprilike, ako sam ga dobro razumio.
    a zašto ti često upotrebljavaš generalizacije? zamjenice, (svi) mi,(svi) vi. čemu? to mi je pomalo indikativno, i liči na nekakve predrasude. možda dominantna majka? sterotipizirana slika muškaraca i žena, hipostazirana u vremenu i prostoru. jednom zauvijek zadata. latentno nepovjerenje i nesigurnost?

    trebala bi se osloboditi toga i svoje mišljenje graditi i temeljiti sama.
    ljudska autonomnost znači uzrokovanje koje mi sami kreiramo. neprihvaćanje tuđih istina i činjenica. slobodu percepcije. apercepciju. spoznavanje vlastite spoznaje. ukratko, sapere aude. ne vulgarizirati samu sebe. to nije seksi.

    avatar

    15.07.2013. (09:56)    -   -   -   -  

  • Vidrunlije

    Ne bojim se boli, ali je prezirem. Kao i ljude koji je nanose. Psihički ili fizički. Osvetoljubiva sam. :-)

    avatar

    15.07.2013. (10:55)    -   -   -   -  

  • armin

    @vidrunlije, zapravo samu sebe demantiraš. ne zaboravi, riječima se definiraš i pokazuješ tko si. stara izrabljena istina. kada izjaviš da se nečega ne bojiš a potom da to čega se ne bojiš, prezireš, izjavljuješ nešto što je nekonzistentno.

    zašto bi prezirala nešto čega se ne bojiš? prema onome čega se ne bojiš zauzimaš neutralan vrijednosni stav. nepomućena si i stamena. ne osuđuješ. ne kvalificiraš.
    ima jedan lijep izraz starih grka, eutimija. trajna duhovna vedrina. nju si želim, i tebi također. što većem broju ljudi, ne bi li stvorili vedriji svijet. kristalnu kocku vedrine...
    ovdje je bila riječ o nečemu suptilnijem, okrenula si teze, umjesto svojih čula.
    lupanje po ženskim guzovima i nanošenje 'boli' stvar je mjere.

    aristotelova nikomahova etika sazdana je na tom pojmu. srednost i krepost. koju ću primijeniti ad hoc na ženske guzove i njihovo lupanje: ' krepost je srednost između obaju poroka, manjka i suviška. sada ću citirati pejovića iz predgovora: 'u etičkom smislu vrhunac ili krajnost dobrote i pravednosti.'

    dakle prevedeno u diskurs kojeg slijedim sredina između 'boli' i ugode. a ono što je važno pritom jest da je to stanje izbora. tako naime veli aristotel - izborno stanje. ili drugačije, on implicira slobodu.

    dakle zaključak, kada lupam žene po guzovima zapravo sam slobodan, krepostan i etičan. i to im darujem. one uz mene postaju takve također. naime, s kim si, takav si.

    avatar

    15.07.2013. (11:58)    -   -   -   -  

  • Vidrunlije

    @ Znala sam da će ti izgledati kontradiktorno. To je bila namjera. Sastavljeni smo od kontradikcija. Na toj buri unutarnjoj učimo.
    Egzistiramo poprilično nekonzistentni.
    Čudim se da si osvetoljubivost izostavio :-)
    Znači, nanosit ću bol ako se osvećujem. Stravično saznanje o sebi, zar ne ?

    I okej, prezirem je jaka riječ, turbo prejaka.
    Ajmo ovako. Podnosim bol, al mi je mrsko namjerno i iz heca nanošenje iste. Ne rajca me to. Jasno mi je da se tu radi o slatkoj
    ( spinozinoj haha ) boli. Nisam bedasta. Ma radi se i o razdraganosti, na isti ću način po peleni udariti svog unuka. Pljas, pljas. Al mi to nije seksi i basta. Pogotovo kada se pretjera, a pretjera se lako. Moja su čula uvijek prisutna. Razgovorljiva. Volim učiti o sebi. Na dopunskoj nastavi.
    Zato sam te i krenula čitati.

    avatar

    15.07.2013. (12:14)    -   -   -   -  

  • Vidrunlije

    @ a brate, mogo si nać i nekog zgodnijeg filozofa :p

    avatar

    15.07.2013. (12:15)    -   -   -   -  

  • armin

    @vidrunlije, ovo bi mi trebalo laskati. pasus o učenju :) da. stoput sam već spomenuo andre gidea i njegovo - proturječnosti me čine. zapravo metafiziički i dijalektički odnos prema sebi. asocijacija na heraklita i njegovu rijeku u koju stupaš uvijek drugačiji. ili kakogod to interpretirala.

    konzistentnost je smjer kojeg zauzimaš u odnosu prema životu i njegovim pojavnostima, ljudima, stvarima, prirodi. smjer u kojem neprestano tražiš, i ne odstupaš od vlastitih početnih premisa (kalokagatija) - tražiš sebe, svrhu i smisao. tražiš ono dobro, afirmaciju. nekom može zvučati dosadno, dekadentno, neplauzibilno. zapravo, jedini mogući smjer svjesnosti. usprkos svih proturječnosti ili slabosti koje nosimo u sebi, ipak ostati na tom smjeru. ne zaboraviti sebe. ono nematerijalno u koje počinjem vjerovati više nego u materiju. tinova 'fisharmonika', zadnji pasus:

    'nužno, netko fali, kad nas pjesma ((život) - moja slobodna interpretacija) smami.
    gledamo se blijedi. falimo mi sami.'

    od lupanja guzova do tina ujevića. pravo svetogrđe. hereza. od boli do svjesnosti. takvog smjera nema bez 'boli', određene vrste patnje. i opet ću citirati nešto što mi je već danima u mislima. ponoviti ću se. dakle, meister eckhart : ' najbrža životinja koja vas nosi k savršenstvu je patnja.' samo flagelanti mogu razumjeti ovo. oni koji bičuju svoje duše ne bi li ih vidjeli ili čuli. zapravo bili.

    i na koncu, riječi koje rabimo. one su važne stoga jer su one način prelaska, most, između potencijalnog (ideja koje mislimo) i stvarnog. one su strukturalni dio tog smjera, one su smjerokaz, pa ga i određuju, shodno tome. dvije različite stvarnosti. i u tim relacijama između dvaju stvarnosti treba biti pažljiv. u riječima se događa bitak, bitnost, ljudske istine (heidegger).

    p.s sve ovo što sam napisao možeš i zanemariti. više je to bio tok moje (ne)svijesti. posljedica današnje opozicije sunca i saturna u mom natalu.

    avatar

    15.07.2013. (18:19)    -   -   -   -  

  • Vidrunlije

    @ armine...Veći dio života falimo si mi sami. Pogotovo kad nas životni brzaci natjeraju da mijenjamo i hitro odabiremo smjer. Tada bismo trebali biti čvršći od samih sebe, e da bismo si mogli biti i splav, i žeravica, i utočište, i molitva isposnika, i uzglavlje...dragi, dragi Tin. Baš dobro da si ga spomenuo...Nema hereze u cistoj ljepoti.
    Istinskomu biću mi smo prešli među.
    Žarki pelud s cvijeta pao nam na vjeđu.

    Al ne biti prečvrst, tada pucaš i lomiš se, u dijelove...mjera je čudo, sve je u njoj.
    Puno sam pisala o patnji. I kako je neki oblače i svlače ko tvoja djevojka svoju lateks haljinu. I kako nekima upravo čudesno stoji.
    Uvijek se opredjeljujem za kocku vedrine. Jer se iz te preuske haljine patnje i boli ne bih znala izvući.
    Pa taman da njome prokockam i zadnju kartu za raj, i svako svoje potencijalno i tako dosadno savršenstvo.
    p.s. ma zašto zanemariti. Vani grmi. Zabavno je izmijenjivati misli. Pa i kroz nepromišljene riječi, riječi koje pršte i pišu se same. Guze su sasvim lijep asocijativan tijek pokrenule, a Spinozu si sigurno par puta okrenuo u grobu. Pravo mu i budi. Žmukler stari :-) Davno je ustvrdio da je sreća tek odsustvo boli.

    avatar

    15.07.2013. (20:11)    -   -   -   -  

  • armin

    @vidrunlije, trenutno sam na lošinju. nema uopće kiše, mada bih je volio čuti. i osjetiti.

    da, lijepo se razmjenjivati. i učiti. svijet virtualnih samoća, kako to netko lijepo reče, vabi i snubi.

    avatar

    15.07.2013. (22:54)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Hoćeš reći da je spinoza tu djelovao kao neka vrsta oružja učenja? :)
    Lateks me čini nervoznom na ovim ljetnim temperaturama,a i geometrijska preciznost me uvijek izbaci iz takta

    avatar

    15.07.2013. (22:55)    -   -   -   -  

  • armin

    @nisa, da, hoću reći da su knjige erotične. fetiš onih pravih erotomana. don rigoberta svakidašnjih. pa i mene. a ova spinozina etika, što leži pored mene, dušu je dala za učenje ženskih guza. onih fino isklesanih. čvrstih i istovremeno podatnih.

    lateks je namijenjen sobnim temperaturama.

    avatar

    15.07.2013. (23:29)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Slažem se da su knjige erotične,gotovo kao i znanje
    Znala sam da se nečemo razumjeti čim si geomteriju spomenuo :)
    Duše se ne pobjeđuju oružjem, nego ljubavlju i blagorodnošću.,pa mi je bilo pomalo smješno i simpatično što je upravo spinozina etika poslužila kao oružje :)

    Lateks definitivno izbjegavam u ljetnim noćima,a pogotovo danima ;)

    avatar

    16.07.2013. (01:34)    -   -   -   -  

  • Vidrunlije

    @ Lošinj ...e la mia in agosto

    avatar

    16.07.2013. (08:14)    -   -   -   -  

  • armin

    @nisa, ipak se slažemo. a spinozu možeš upotrijebiti u različite svrhe.

    avatar

    16.07.2013. (09:18)    -   -   -   -  

  • armin

    @vidrunlije, e pa eto prilike, ako budem i tada tamo, za razmijeniti misli i neznanje.

    avatar

    16.07.2013. (09:19)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Ja vjerujem da stereotipi jesu stvarni, bar uglavnom, oko rodnih odnosa, pa i činjenica kakvi jesmo, vi i mi. Naravni i srećom postoji i lepeza različitosti, kao i izuzetci. Što kao posljedica specifičnosti u naslijeđu i odgoju, što zbog svjesnog intelektualnog napora i mogućnosti. Stoga držim da ih nije neopravdano upotrebljavati u raspravi. Čak i učinkovitije nego izuzetke.
    Pa tako i oko fascinacije ženskom guzom, njezine upotrebe i značenja na razne načine. Ili odnosa dominacije u sexualnim igrama. Htio ti ili ne, iluzija je da spanking mudrom knjigom ima drugačiju etimologoju od onoga dlanom ili remenom. Tek je nešto zanimljiviji. Kao poza ili predmet rasprave. Ili je dokaz sofisticiranosti i vještine muškarca. Što nikako nije za podcijeniti, ali ipak ostaje u okvirima stereotipa. Baš poput latexa, kože, nenošenja donjeg rublja, samostojećih čarapa ili haltera. I sličnog.
    A moja mama bi se najtočnije mogla opisati kao pretežno odsutna. Koja bi ju izjava sigurno rastužila. Dijelom i s pravom, jer je uza svu pažnju, utrošeno vrijeme i blistav intelekt moga oca, sigurno na mene ostavila podjednak utjecaj. Svojim primjerom uspješne poslovne žene, jedne od rijetkih, od bar meni bližih žena, koje su posve uspjele svojim utjecajem i vrijednostima nadići činjenicu da jesu žene. To staviti u društvenim odnosima na drugo mjesto.

    avatar

    16.07.2013. (10:49)    -   -   -   -  

  • armin

    @podijeljena1, što je stvarno? stvarno je ono što primjećujemo, ono što mi činimo takvim. iznenadila bi se koliko stvari ne primjećuješ. naravno i ja također. nisam ni ja imun. nitko nije. koliko toga propuštamo zato što nismo u stanju vidjeti i gledati. jer smo baždareni i ograničeni. uvjetovani.
    neslobodne percepcije.

    stereotipa naravno ima. oni su stvarni. društveno standardni, prihvatljivi, normalni. međutim, čitajući tebe, pogotovo tvoje rodne opaske, ne mogu se oteti dojmu, pogrešnih slika koje su ti onako bejkonovski usađene poput idola koji vladaju tvojim mnijenjem.

    čudi me iskreno da jedna liječnica, potencijalna intelektuaka, jel, misli na tako ograničen način. osuđujući latentno pritom. a i eksplicitno također.
    zapravo nevjerujući. mislim da ćeš morati jako puno učiti i graditi nove sustave vrijednosti. ali sama, koliko god si to u stanju.
    ovakva kakva si sada zaslužuješ samo spanking po guzovima. do crvenila.

    avatar

    16.07.2013. (13:14)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Ha,ha,ha...što jest, jest, zamijetila sam da zaslužim, s vremena na vrijeme! Nevjerujući što? Mi jesmo ograničeni i uvjetovani, to nije osuda. Iluzija je tvoje nijekanje oko toga. Usput, ja jesam intelektualka prema društveno prihvaćenoj definiciji, sviđao li ti se moj intelekt ili ne!

    avatar

    16.07.2013. (13:42)    -   -   -   -  

  • armin

    da, zaslužuješ itekako.
    prema društveno prihvaćenim standardima jesi intelektualka. prema mojima si još jako daleko. uostalom kao i ja sam. uopće mi se taj pojam intelektualca ne sviđa ali ga rabim zbog razumijevanja.
    gramsci piše o organski intelektualcima, eliti vladajućih struktura i vladajućeg mnijenja. užas jedan. njima želiš pripadati?

    elita koja strukturira društvo i oblikuje društvenu masu. . ja sam pobunjenik. ne pristajem na kompromise s mojom (ne)pameću.

    objašnjenje gore navedenog: čovjek koji stalno uči nije po vokaciji intelektualac nego učenik. prototip sokratovog čovjeka. moje intencije idu u tom smjeru. takav želim biti. mada imam prilično godina. ali se mijenjam, s dijalektičkom lakoćom.
    ti pak prihvaćaš paradigme. nisi još pobunjena. vjerojatno stoga što si premlada za razumijevanje suština. uopćavanje onog bitnog. uopće metodično mišljenje koje ide u pravcu dekonstrukcije i novih građenja staroga, izraubanog.

    međutim, jesi pametna, bistra, no to naprosto nije dovoljno. nadam se da ćeš me ispravno razumjeti. ne radi se o tome sviđa li se meni tvoj intelekt ili ne, nego što ti činiš s njime. možeš biti uzbudljiva (tvoja pamet), uvjeren sam da možeš, samo ti sama trebaš početi vjerovati u demijurga, kreaciju, koja se nalazi unutar tebe. budi slobodna, nedogmatična. budi pobunjenik.

    avatar

    16.07.2013. (14:04)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Ne mistificiram pojam intelektualca. Po meni je to čovjek koji "radi" mozgom, uglavnom i živi od takvog rada. Ili jest. Također uglavnom, radi se o obrazovanijem dijelu pučanstva. Niti manje, niti više. Što hoće reći da, poput svih ostalih ljudskih djelatnosti, imamo vrlo široku paletu intelektualaca. Koji rade bolje, lošije, ili posve pogrešno. Ili koji nastoje stečenu privilegiju koja uglavnom ide po defaultu iskoristiti da ne rade ništa korisno. Pa obični lopovi, glupani, fanatici svih fela, bolesni egoisti....
    E sada oko pobunjenika i pobune. Ne vjerujem u pobunu kao pozu i osobne pobunjenike, sebe radi. Ili bar držim kako su nebitni. Vjerujem naime u ratio kao konačni filter smislenosti. Da bi mogli biti pobunjenici s kreacijom i smislom, moramo prvo narasti da nas se čuje i uvažava, dakle prvo čim više naučiti i iskusiti. Da bi uopće mogli razumjeti, suditi i onda biti kreativni u baratanju činjenicama, zamislima i zaključcima. Često vidim salonske pobunjenika koji su protiv svega ili mnogočega, uključujući i neizbježno. Ili slabo promjenjivo. Znam da nije osobito romantično i principijelno, ali, hoću reći, tek kao dio sistema, na putu prema njegovom vrhu, te na koncu kao dio tog vrha, možeš mijenjati svijet, poglede i svijest ljudi. Osim vrlo uskog kruga ljudi, uskog na svjetskom nivou, koji su svojim superiornim intelektom u stanju pokretati društvene promjene ad hoc, samim svojim postojanjem i djelovanjem iznad sistema. Graditi novu platformu, načela. Što je nerazumno bahato vjerovati za sebe.
    Ili, sasvim jednostavno, ne zanima me biti u pravu, niti biti bolja, bliže savršenstvu, samo za sebe. Zanima me svojim doprinosom nešto promijeniti, makar me to obvezivalo i na kompromise. Uspijevam pamtiti dragocjeno i odrađivati neizbježno. Kada sam radila s mladim ovisnicima i njihovim obiteljima, primjerice, popila sam priličan pehar pelina, više nego dovoljan da pošaljem, sistem, ljude i sudbu k vragu. Te se prepustim kontemplaciji. Umjesto toga me veseli jedan, samo jedan, u skoro dvije godine, koji je uspio i zahvali se na "novom rođendanu" SMS-om ili duhovotom razglednicom kada god dođe taj datum.

    avatar

    17.07.2013. (10:27)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...