Ja ne mislim, kao prvo, da ne voljeti nekoga, znači odbacivanje. Čak niti prestati nekoga voljeti. Mislim da se radi o dvije odvojene priče u priličnom dijelu, te da je tek puka slučajnost kada se dvije ljubavi nađu na istom mjestu u isto vrijeme. Što je lijepo, ali ima vrlo malo uzročno posljedićnih veza. Možda neke druge veze mogu funkcionirati na principu zadovoljstva što oboje dobiju što traže tada, ali ljubav je puno višeslojnija i manje logična. Također, ne bih rekla da jer recept pokušati biti sretan sam sa sobom, to je tek manje loša opcija. Jer mi jesmo po defaultu društvena bića, uglavnom heterosexualna, uključujući oko toga i mnoge hormonske i kemijske reakcije koje se da dokazati. Dakle bi samoćom ipak išli protiv vlastite prirode. Što jest moguće i zadovoljavajuće zbog nečega specifičnog, konkretnog, ali teško da možemo općenito nijekati svoju prirodu.
09.07.2013. (12:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zanimljivo mi je i lijepo ovo sa dvije ljubavi na istom mjestu ^^ no, kao i ti što misliš da su dvije odvojene priče (što je zanimljiv kut gledanja, a sasvim se slažem da ne voljeti nekoga nije odbacivanje niti da ima veze, samo je smisao i kontekstualizacija malo drukčija u ovom citatu), mislim si i ja da su samoća i vlastita priroda dvije odvojene priče. naime, nama je u prirodi i biti sam i biti u društvu i sve što ti kao osoba prepoznaješ da je tebi u prirodi (i ja i svi ostali sami za sebe) a sigurna sam da postoje neke zajedničke osobine tj tako mi se čini :D ali u svakom slučaju, meni osobno nije u prirodi nijekati svoju prirodu, a moja priroda je nekad samoća (ne osamljenost) a nekad društvenost itd ali to pak sve izranja iz jednog stabilnog zajedničkog temelja što jest biti sretan sam sa sobom! ili nesretan, što je gluplja opcija
09.07.2013. (21:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad si nesretan sam sa sobom ova samoća se pretvara u osamljenost, što mi (nam) je nekad pak isto u prirodi. ma sve što postoji je prirodno i to je tako oslobađajuće! :)
09.07.2013. (21:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
with teeth
Dobro teci!
08.07.2013. (01:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
podijeljena1
Ja ne mislim, kao prvo, da ne voljeti nekoga, znači odbacivanje. Čak niti prestati nekoga voljeti. Mislim da se radi o dvije odvojene priče u priličnom dijelu, te da je tek puka slučajnost kada se dvije ljubavi nađu na istom mjestu u isto vrijeme. Što je lijepo, ali ima vrlo malo uzročno posljedićnih veza. Možda neke druge veze mogu funkcionirati na principu zadovoljstva što oboje dobiju što traže tada, ali ljubav je puno višeslojnija i manje logična. Također, ne bih rekla da jer recept pokušati biti sretan sam sa sobom, to je tek manje loša opcija. Jer mi jesmo po defaultu društvena bića, uglavnom heterosexualna, uključujući oko toga i mnoge hormonske i kemijske reakcije koje se da dokazati. Dakle bi samoćom ipak išli protiv vlastite prirode. Što jest moguće i zadovoljavajuće zbog nečega specifičnog, konkretnog, ali teško da možemo općenito nijekati svoju prirodu.
09.07.2013. (12:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j-lass
zanimljivo mi je i lijepo ovo sa dvije ljubavi na istom mjestu ^^
no, kao i ti što misliš da su dvije odvojene priče (što je zanimljiv kut gledanja, a sasvim se slažem da ne voljeti nekoga nije odbacivanje niti da ima veze, samo je smisao i kontekstualizacija malo drukčija u ovom citatu), mislim si i ja da su samoća i vlastita priroda dvije odvojene priče. naime, nama je u prirodi i biti sam i biti u društvu i sve što ti kao osoba prepoznaješ da je tebi u prirodi (i ja i svi ostali sami za sebe) a sigurna sam da postoje neke zajedničke osobine tj tako mi se čini :D ali u svakom slučaju, meni osobno nije u prirodi nijekati svoju prirodu, a moja priroda je nekad samoća (ne osamljenost) a nekad društvenost itd ali to pak sve izranja iz jednog stabilnog zajedničkog temelja što jest biti sretan sam sa sobom! ili nesretan, što je gluplja opcija
09.07.2013. (21:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j-lass
kad si nesretan sam sa sobom ova samoća se pretvara u osamljenost, što mi (nam) je nekad pak isto u prirodi. ma sve što postoji je prirodno i to je tako oslobađajuće! :)
09.07.2013. (21:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...