Draga majko.... moje misli su s tobom....grlim te ....
01.07.2013. (23:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dadi
Neizmjerna bol i tuga koje vječno traju. Kao što nije postojala riječ utjehe onog dana, znam da ne postoji ni danas. Htjela bih te u uvom trenutku samo uhvatiti za ruku.
02.07.2013. (15:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala A., hvala D. na mislima i podršci. Svaki je dan evidentiran kao gubitak i praznina, ali kad dođe vrijeme da moram spremiti tekst i poslati ga na objavu, a onda me na godišnjicu Ona gleda iz novina... to je za - poludjeti. Na svaku godišnjicu koja pada u radni dan uzimam godišnji jer ne želim ništa drugo raditi toga dana već misliti isključivo na Nju i prepustiti se emocijama. Možda to i nije najbolja odluka jer taj me dan ponovno vraća na početak. No svjesna sam postojanosti bola i njegove kamuflaže za vrijeme dok radim. Nešto slično sam pročitala u nedavno pročitanoj knjizi: „Posao mi pomaže da se s tim nosim.“ „ Možda ti posao pomaže da se ne nosiš s time.“
02.07.2013. (16:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zdenka
Antoine de Saint Exupery: "Mali princ" " Ako čovjek voli jedan cvijet koji postoji kao jedini uzorak među milijunima zvijezda, dovoljno je da ga pogleda, pa da bude sretan. On kaže sebi: "Moj cvijet je tamo negdje... Ali ako ovca pojede cvijet, to je za njega kao da su se najedanput ugasile sve zvijezde ! I zar to nije važno? "
Draga Vesna, gubitak djeteta toliko je neprirodan da poruši svaki smisao života i to znaju samo oni koji su to doživjeli. Sedam preteških godina strašno je dugo razdoblje za patnju, ali znam da kraja nema...
03.07.2013. (07:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ono sve ispred tog događaja nemoguće je ponovno dozvati u sjećanje jer znam što se desilo poslije i nisam stigla do točke da se mogu sa smješkom sjetiti bilo kojeg od tih trenutaka. Mogu se prisjećati trenutaka sa svojim roditeljima, bakom.... ali ne i djetetom jer kako kažeš Zdenka, to je neprirodno. Sedam je godina progutalo onih ranijih 24 komprimirajući se u moj život. Sve se manje sjećam jesam li se to nekad smijala iz srca, živjela planirajući, budila puna planova za predstojeći dan. Je li sam to doista živjela ili sanjala?
10.07.2013. (18:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
titanik2
Draga majko.... moje misli su s tobom....grlim te ....
01.07.2013. (23:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dadi
Neizmjerna bol i tuga koje vječno traju. Kao što nije postojala riječ utjehe onog dana, znam da ne postoji ni danas. Htjela bih te u uvom trenutku samo uhvatiti za ruku.
02.07.2013. (15:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Hvala A., hvala D. na mislima i podršci. Svaki je dan evidentiran kao gubitak i praznina, ali kad dođe vrijeme da moram spremiti tekst i poslati ga na objavu, a onda me na godišnjicu Ona gleda iz novina... to je za - poludjeti. Na svaku godišnjicu koja pada u radni dan uzimam godišnji jer ne želim ništa drugo raditi toga dana već misliti isključivo na Nju i prepustiti se emocijama. Možda to i nije najbolja odluka jer taj me dan ponovno vraća na početak. No svjesna sam postojanosti bola i njegove kamuflaže za vrijeme dok radim. Nešto slično sam pročitala u nedavno pročitanoj knjizi: „Posao mi pomaže da se s tim nosim.“ „ Možda ti posao pomaže da se ne nosiš s time.“
02.07.2013. (16:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zdenka
Antoine de Saint Exupery: "Mali princ"
" Ako čovjek voli jedan cvijet koji postoji kao jedini uzorak među milijunima zvijezda, dovoljno je da ga pogleda, pa da bude sretan. On kaže sebi: "Moj cvijet je tamo negdje...
Ali ako ovca pojede cvijet, to je za njega kao da su se najedanput ugasile sve zvijezde ! I zar to nije važno? "
Draga Vesna, gubitak djeteta toliko je neprirodan da poruši svaki smisao života i to znaju samo oni koji su to doživjeli. Sedam preteških godina strašno je dugo razdoblje za patnju, ali znam da kraja nema...
03.07.2013. (07:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Ono sve ispred tog događaja nemoguće je ponovno dozvati u sjećanje jer znam što se desilo poslije i nisam stigla do točke da se mogu sa smješkom sjetiti bilo kojeg od tih trenutaka. Mogu se prisjećati trenutaka sa svojim roditeljima, bakom.... ali ne i djetetom jer kako kažeš Zdenka, to je neprirodno. Sedam je godina progutalo onih ranijih 24 komprimirajući se u moj život. Sve se manje sjećam jesam li se to nekad smijala iz srca, živjela planirajući, budila puna planova za predstojeći dan. Je li sam to doista živjela ili sanjala?
10.07.2013. (18:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...