Komentari

putgradine.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • podijeljena1

    Čudni su putevi Gospodnji, ha, s jedne strane. A i ljudske želje, odluke i emocionalna i ina stanja. Čovjek je povodljiv, nikada potpuno informiran, s vječnim manjkom znanja. Pa uvijek kod drugačijih odluka, životnih odluka koje na neki poseban način odrede život u nekom pomaknutom, neuobičajenom, a posebno konačnom, smjeru, valja računati na predomišljanje. Poznajem dečka koji se zaljuljao kao apsolvent Teologije, propustio ređenje radi žene, pa se opet predomislio godinu poslije. Sada okajava tu odluku, crkva ga drži na ledu i procjenjuje već četvrtu godinu, dopuštajući mu tek Vjeronauk u školi. On misli da je sada siguran, ali tko zna, možda opet tek želi ono što ne može (odmah) dobiti??? Ili se u nedostatku žive ljubavi okreće objektu ljubavi koji ga uvijek mirno čkea? Zauvijek ili ne, tek će budućnost pokazati. Uostalom prijateljevala sam i sa župnikom koji je je dugo, a možda je i još tako, imao dileme. Rekla bih i više od toga, ali ga je, iskreno rečeno, zaustavila tek neizvjesnost, strah od gubitka egzistencije i rutine.

    avatar

    15.06.2013. (09:05)    -   -   -   -  

  • putGradine

    @podijeljenja- što bih ja tebi mogla reći o ljudskim emocionalnim stnjima kada ti to sve znaš :) Zanimljivo mi je ovo što si napisala o strahu od gubitka egzistencija i rutine. Sve više vidim takvih slučajeva.

    avatar

    15.06.2013. (10:12)    -   -   -   -  

  • brigita3

    Ja sam poznavala jednog svecenika koji se u pedesetoj zaljubio u jednu udovicu i skinuo se pa ozenio. Posto ni ona nie bila vise tako mlada nisu imali djecu ali volili su se do njene smrti. On je i dalje isao u crkvu i molio se Bogu ali nikada se nije pokajao za ovo sto je uradio.

    avatar

    15.06.2013. (22:52)    -   -   -   -  

  • magle dolaze

    Moram priznati da ne znam ništa o samostanima, svećenicima, časnim sestrama...
    ..
    No znam da postoji želja....

    Kako ju potiru i što sve sa njom rade-nemam pojma. Ali jasno je da ju nekima uspije potisnuti, a nekima ne.

    A većina, mislim, vara.

    avatar

    18.06.2013. (08:46)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    Je, Božja volja.
    Ali, bilo bi bolje da se naši fratri žene kao nekada davno!
    Normalno i lipo!

    avatar

    18.06.2013. (11:58)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Kad bi se ljubav konzumirala prema suprotnom spolu
    otvoreno i iskreno, bilo bi manje bogatstva, ali bi
    povjerenje bilo prisutnije, a ovako..., svuda svašta,
    ipak su to samo ljudi, a pokušava se ostaviti dojam
    svetosti. Svetija je bila tvoja Iva i neka ih je "špedila".

    avatar

    18.06.2013. (22:22)    -   -   -   -  

  • navratikodmirka

    Postupio ki Tin Ujević samo što se Tin nikad nije ženio,barem sam tako imao čitati o njemu.Nisu sritni ni oni koji se školuju i žive u internatu na trošak crkve pa kasnije uteku,reklo bi se,skinija se iz fratara ili iz časnih sestara.

    avatar

    20.06.2013. (10:04)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Naravno da je moguće pronaći mir u nematerijalnom zagrljaju.... u duhovnoj dimenziji.
    Na žalost u redove Crkve ne pristupaju samo takvi... nego mnogi takvim izborom rješavaju egzistenciju... dok im je pravi "poziv" nepoznanica koju ponesu i u grob. No da u crkvenim redovima imamo samo one koji su to doista u stanju.... ne bi ih bilo dovoljno...... Pa tako ove prosječne i uhljebljene treba doživjeti kao zaposlenike Crkve koji narodu trebaju u mnogim prilikama... a onim posebnima se diviti i slušati čarolije koje nam pričaju.

    avatar

    23.06.2013. (00:12)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...