Komentari

maticnaploca.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • kulerica

    Baš me potresao tvoj post. Svaka je smrt tragična, a vjerujem da je u slučaju samoubojstva kod okoline pokojnika uvijek prisutno pitanje je li bilo nešto što se moglo učiniti. No, posljednja riječ odluke je, takva kakava je, ipak na onome tko se odlučio na taj čin, koliko se god nama činio nerazumljivim ili nerazumnim.

    avatar

    11.06.2013. (18:25)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    jako tužno, neke stvari se dogode bez ikakvog smisla...
    ostane samo hrpa pitanja..i sjećanja..

    avatar

    12.06.2013. (00:33)    -   -   -   -  

  • Teobaldin teatar

    Potresno... kada se čovjek mora odlučiti na taj krajnji čin, možemo samo zamisliti kolika je to količina patnje kod njega bila. A onima koji ostaju, ostaje tuga i često osjećaj krivice.
    Lijepo si to napisala.

    avatar

    12.06.2013. (08:53)    -   -   -   -  

  • nečmenjanka

    Ajme matična .... suosjećam ... iskreno ...
    Na isti način san u svibnju izgubila dobrog prijatelja .
    Još uvik čujen njegov smij ... i tada suze same krenu .
    Da smo barem primjetili na vrime šta mu se dešava
    u duši .... a nije da nije bilo znakova .... da smo bar ...
    Puno je pitanja .... da li smo mogli .... da li smo tribali ...
    Odgovore će svak od nas njegovih prijatelja morati
    potražiti unuitar sebe ... RIP Rico ....

    DV

    avatar

    13.06.2013. (13:52)    -   -   -   -  

  • NF

    respektiram izbore ma kakvi i od koga bili

    avatar

    13.06.2013. (21:47)    -   -   -   -  

  • Potok

    Samoubojice svojim činom priznaju da ih je život nadmašio. Njihov život.

    avatar

    14.06.2013. (10:28)    -   -   -   -  

  • Nepoznata

    Da, i propust je grijeh. Griješi se mišlju, rječju, djelom i propustom, kao što molitva kaže. I to je istina.
    Imala sam kolegicu na poslu, dobru poznanicu, koja je meni, ni ne znajući, značajno pomogla jednom; koja se nije samoubila direktnim činom, ali se osudila na umiranje od jada i tuge. U tom vremenu , znajući da je loše, i katkada poželjevši pozvati ju u šetnju, na kavu , razgovor, nisam to učinila. A možda bi se i ta mrvica bila uspjela zakotrljati, i sakupiti još malo po putu njezine želje, volje, smijeha, snage za život.
    Njezina smrt je prva koja me zaista pogodila. Za mene, Ona je žena umrla od tuge.
    Sve prođe. Dobro je tako.

    avatar

    14.06.2013. (10:45)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Samoubojstvo je tajna jer je negacija borbe za opstanak! Najteže je bližnjima i prijateljima kad se pitaju jesu li mogli spriječiti!

    avatar

    15.06.2013. (02:17)    -   -   -   -  

  • Loch.

    Ja savki puta požalim kada napišem išta o njemu (objesio se, 2010). Pogotovo na blogu, dekonstuiraju me ljudi sa ovim ili onim komentarima.

    Bude lakše sa vremenom. Nikada ne prođe, vrijeme ne lječi kurac već samo, kako si ti to lijepo spomenula, stvara tu maglu o kojoj pričaš.

    Ali sve ovo i sama znaš.

    avatar

    16.06.2013. (16:47)    -   -   -   -  

  • Put povratka

    Teško je tu biti pametan i reći: mogla si ili nisi mogla učiniti više. Kada se čovjek slomi do kraja, nezahvalno je postavljati takva pitanja.

    No, postoji jedna stvar koju možeš još učiniti, a vjerujem i da hoćeš. Neka u tvojim mislima bude živa, nosi svjetlo njena života uvijek sa sobom, a pogotovo se sjeti nje kada budeš sretna, ne da se opomeneš ili ražalostiš, nego da oživiš svu radost i bogatstvo činjenice da si ju poznavala.

    avatar

    20.06.2013. (00:28)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...