Komentari

broduboci.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing

  • (wo)man's world

    Kako je Proust mogao okusom i mirisom kolačića baciti se daleko u prošlost u svoje uspomene, na isti način je djelovala i ta posudica.

    Znaš što, na pitanje dobra i zla treba znati jedno, da je zlo nedostatak dobra. Tako da svi smo mi dobri - više ili manje. Jesi li zao ako si dobar prema sebi, ili jesi si zao ako si dobar samo prema drugima?

    No, iskreno, čitajući dio o tvom didu, sjetila sam se svog dida - za kojeg ću uvijek reći da je najbolji, ali tvoj did - eto ti odgovor na pitanje na "dobro". Preživjeti nepravdu i gubitak i ostati i dalje dobar čovjek je zadatak za hrabre.

    Lijep pozdrav

    avatar

    08.06.2013. (18:19)    -   -   -   -  

  • Ema

    Nisam te prepoznala dok nisam vidjela ono; Plaćam piće za dobar komentar. Ja vjerujem da je tvoj dida tamo gdje je vječna radost, kod Boga...jer u njemu je bilo puno dobrote, puno, puno oprosta...Nije htio da vi nosite gorčinu, zato nije rekao imena onih koji su ga poslali na Goli Otok.
    I ja sam imala nekog tako divnog...to je bio moj tata. Postoje dobri ljudi, ali postoje i oni koji se stvarno ističu dobrotom...Moj tata bio je jako nenametljiv, blag...i uvijek sam govorila da nije bio stvoren za ovaj svijet....

    avatar

    08.06.2013. (18:41)    -   -   -   -  

  • .

    Mi u kući imamo škare od jednog njemačkog vojnika, samo...priča je išla malo drukčije od tvoje.
    Moj tata je bio dječak i živio sam s bakom.
    U mjestu su bile ustaše, i jednom prilikom su mještani morali ugostiti njemačke vojnike koji su bili u prolazu.
    Tata kaže kako je baka imala jako lijepe, ukrašene škare ...izgravirane ili nešto sl.
    Vojnik koje je prenoćio kod njih ih je uzeo i ostavio svoje.

    I dok ih sada gledam ( a nisu od kvalitetnog rosfraja) mislim se kako je sigurno mislio da postupa pošteno....jer svoje nije ni morao ostaviti.
    I tak' mi sad krivo što ne mogu ( koliko god htjela ) Hitlera okriviti i za to.

    avatar

    08.06.2013. (18:45)    -   -   -   -  

  • geomir

    Lipo i sjetno sićanje na nonota.
    Triba se kvando-kvando sitit svojih bližnjih!!

    Moji nonoti su otišli prije WWII, tako da ih znan samo sa slike.
    Ne sa slika, jer postoji samo jedna za svakega.

    A ta gamelica mi nikako ne sliči na vojničku !!??
    Previše je fina i one uši čini mi se da bi u ratu smetale.!? :-)

    avatar

    08.06.2013. (18:54)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Jučer sam negdje pročitala da samo lud čovjek u svemu
    vidi i trun dobroga. Uvrijedila sam se onako, sama sa sobom,
    razmišljajući, a sada kad sam pročitala tvoju priču, još sam
    više uvjerena da jedino dobrota ima neograničen rok trajanja,
    sve ostalo je kvarljivo. Imala sam svoga ćaću koji je malo
    imao, nije bio ni podoban, no, opstao je sijući među svoje
    potomke upute o tomu kako su baš svi ljudi isti, svi zaslužuju
    "svojih pet minuta", nikada se (poput mene), ne obrušavajući
    na vlast, njegovo je bilo; "ničija nije gorila do zore". Čitajući o
    tvomu didu, probudiše se sjećanja na najčešće gledanu sliku,
    malo nakrivljena kapa, motika ili mašklin priko ramena i
    cigareta iza uva, k'o da je sad isprid mene. Hvala ti:)))

    avatar

    08.06.2013. (20:20)    -   -   -   -  

  • iskreno plava

    Od činije nastade priča. Čudo.

    avatar

    09.06.2013. (00:03)    -   -   -   -  

  • skydiver

    Da to ipak nije krom (Cr), my fav metal, a ne rosfraj. Provjeri magnetom. Da je ta zdjelica napravljena od zlata danas bi izgledala prilicno jadno (zbog mekoce) i tek kroz to se vidi prava vrijednost kroma. Zamalo pa neunistiv kao i platina. Metale, kao i ljude, precesto procjenjujemo po krivim (trzisnim) mjerilima i tek testovi kroz koje su prosli i tvoj deda i njegova zdjela ukazuju na prava mjerila vrijednosti.

    avatar

    09.06.2013. (05:25)    -   -   -   -  

  • ABC

    Po prvi put od kad te citam ovako anonimno, da se ne ne slazem s tobom.
    I to radi one korice na pudingu, meni ono bilo najdraze, ma sta najdraze, radi onog sam I volila puding, ono je meni bilo sta bi rekli - slag na tortu......

    Stvaka cast za tvoga didu, ocito kakav dida takav I unuk.....

    avatar

    09.06.2013. (07:06)    -   -   -   -  

  • Čuvarica pinkleca

    prekrasna priča o djedu, pudingu, zdjelici, ratu, dobroti....jedna lijepa i topla priča o tebi...

    avatar

    09.06.2013. (08:58)    -   -   -   -  

  • Ani ram

    a u pozadini svih priča i svih života trdo stoji da dobro i zlo ne postoje, to su samo neki pojmovi kojima ljudi daju neki smisao, traže neki red u svemiru pa pridaju značenja, kako pojmovima, tako i zdjelama. bit će da je ljudska priroda tvojem šutljvom didi kristalno bila jasna.

    avatar

    09.06.2013. (10:42)    -   -   -   -  

  • marionetta

    Tko radi, taj i griješi...
    Na greškama (grijesima?) bi trebali učiti, ako mislimo rasti kao ljudi...
    A teškim vremenima je najteže biti čovjek, prema sebi i prema drugima.

    avatar

    09.06.2013. (12:47)    -   -   -   -  

  • feta

    lipo napisano - po obicaju....u stvari nemam sta komentirati vise onoga sta san ti do sada reka....
    drago mi je procitat to sta pises..o slikama ne mogu, jer u vecini slucajeva, ovde na brodu se tesko downloadiraju, pa skoro uvjek ostane samo krizic umisto slike - ali uvjeren sam da su standardno - dobre!
    pozzzz sa Sjevernog Pola :-)

    avatar

    09.06.2013. (14:06)    -   -   -   -  

  • gustirna

    sve ima svoju priču, samo je triba znat ćutit i ispričat...ti si to uspija..zazvonilo je dno od zdjelice. :-)

    avatar

    09.06.2013. (15:25)    -   -   -   -  

  • Neverin

    obožavam one inox ćaše za na jdrilicu ili na barku. Sada trpamo rakiju u nju, ali me podsjeća na one ćaše iz vrtića i odmah sam u djetinstvu :)

    avatar

    09.06.2013. (16:10)    -   -   -   -  

  • feta

    upsss pojilo mi komentar..????

    avatar

    09.06.2013. (21:14)    -   -   -   -  

  • bodulka

    Divan omage - i dobroti i didi (moj je isto najbolji i roštiljamo u nedjelju skupa ;)) I daj, života ti, skuhaj puding i pojedi ga njemu u slast!

    avatar

    10.06.2013. (00:16)    -   -   -   -  

  • odmak

    Uglavnom bih ponavljala sve što su i drugi rekli. I mom je didu jedina psovka bila oštija.

    avatar

    10.06.2013. (07:11)    -   -   -   -  

  • brigita3

    Kakva bi to tek prica bila kada bi znala povijest te cinije. Ali i bez toga si me dirnula... podsjetila na puding sa cokoladom i na onu uzasnu koru koja se prvo morala pojesti da bi dosao do onog finog pudinga.

    avatar

    10.06.2013. (14:01)    -   -   -   -  

  • Obrnuti helic

    Ajme bas lijepo napisano...! Isto se znam zamisliti nad slicnim stvarima, gledati stare stvari i slike...i jednostavno se divim tim ljudima kako su znali u tim vremenima prozivjeti, biti cvrsti...cak i kad njihova ljubav je bila predaleko i nisu ni bili znali da li je jos ziva ili vise ne...ili su godinama vjerovali da jedan put ce se vratiti... Uff, nesto slicno ne bih nikada mogla prolaziti..

    avatar

    10.06.2013. (19:08)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    @wo: Svi smo dobri više ili manje - dobro si rekla ;-)
    @hod duše: A možda baš i jest! Kakv bi ovaj svijet bio bez takvih ljudi...
    @yulunga: sad si me podsjetila na onu igru - škare-papir-kamen ;-)
    @Geo: A ko zna, možda su i Švabe u njima posluživali puding :-D
    @malo ti malo ja: Ma hvala tebi!
    @iskreno plava: Čudo baš!
    @skydiver: Good point!
    @ABC: Volim neslaganja ovakve vrste ;-)
    @čuvarica pinkleca: Hvala ti
    @Ani ram: Vjerojatno je tako
    @marionetta: MOžda nam i zato svaku malo dolaze ta teška vrimena, ko zna...
    @feta: Pozdrav Sjevernom polu! I ne brini, nije ti pojilo komentar ;-)
    @gustirna: Boinggg
    @neverin: Eh da, moram nabavit jednu pljoskicu ;-)
    @bodulka: Da znaš da hoću!
    @odmak: To "oštija" mi se nekad činilo strašno, a sad djeluje tako bezopasno...
    @brigita: Eh da, kad bi ona znala pričati...
    @moja Kate: :-*

    avatar

    10.06.2013. (19:39)    -   -   -   -  

  • kornati53

    Je ti znaš čovika štrecnit...,dida bi bio ponosan na svog nasljednika...

    avatar

    10.06.2013. (22:11)    -   -   -   -  

  • kulerica

    I ti si ovih dana u asocijacijama...

    Jako lijepa priča, i ja imam sličnog djeda. Izgleda da je nekad bilo više takvih ljudi, danas ih je mnogo teže naći.

    avatar

    11.06.2013. (17:06)    -   -   -   -  

  • (wo)man's world

    :) Svi vole slatko :P to nam je svima nekako uvijek najdraže...

    Lijep pozdrav :)

    avatar

    11.06.2013. (20:33)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    @kornatarka: Virujem da bi ;-)
    @kulerica: Uvijek ih ima, samo teško dolaze do izražaja, tko zna možda to tako treba biti...
    @wo: O da!

    avatar

    13.06.2013. (10:08)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    "Štoviše, volim vjerovati da postoji neko kozmičko dobro, nešto poput riznice svih dobrota tamo gore visoko na vrhu planine, tajne škrinje od plemenitog drva u kojoj se pohranjuju i čuvaju sve one dobre sitnice i da svaki naš čin, ma koliko malen i beznačajan bio, odlazi tamo gore i gradi neki bolji svijet. "

    Pobogu, ovo je savrsena ilustracija onoga sto ja vec jako dugo zovem Dobrom i sto je moja intimna, svojevrsna osobna religija. :) Iznimno lijepo receno, kao i cijela prica cija je tema, koja koincidencija, slicna temi mojega teksta od danas (tvoj tekst, dakako, do sada uopce nisam vidjela). Tako da sam se o dobroti tamo izjasnila pa se necu ponavljati, ali ova tvoja ilustracija kozmickog Dobra... svaka cast.

    avatar

    13.06.2013. (21:53)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...